Nakon jučerašnjeg događaja koji sam morao komentirati, vraćam se svojoj primarnoj misiji ;), insajderskoj analizi prosvjetnog sustava. Slijedi jedan "historijski" post, prisjećanje na devedesete.
Moja prva ministrica bila je Vesna, sve u svemu, distingvirana dama. Nje se gotovo i ne sjećam.
A onda je došla Ljilja i ušla u legendu. Poslala je nekakav »naputak« koji je vrvio pravopisnim pogreškama, danima se o tome raspravljalo, što po medijima, što u zbornicama. I općenito o tome što je željela reći. Nekako je to uvijek bilo upitno.
Pa smo potom na kiši na Markovom trgu vikali »Matešu na kišu«, pa smo zaskočili automobil s onim, kako se ono zvao, eto, ne mogu mu se ni imena sjetiti, koliko je dojmljiv bio. Sjećam se da smo nalegli na auto, kolegice su ga pritisnule prsima, opasno smo ga zaljuljali i tražili da izađe. Nije izašao. Stvarno, kako se ono zvao… Nešto sa g, p, l… E, da! Pugelnik! Pugelnik nam je dao pugelnicu, da, da… Pugelnica.
Nakon ministra Pugelnika došao je ministar Strugar. I otišao.
A sjećam se i prizora koji kao da se odigrao ’68. u pariškoj Latinskoj četvrti ili na Vaclavskim Namestima, a ne krajem devedesetih u Ćirilometodskoj ulici u našem svračjem zakutku. Bijaše sunčan dan, kao stvoren za suočavanje sa specijalcima uvježbanima za razbijanje demonstranata. Zamislite prizor: hrvatske učiteljice, u košuljama sa cvjetnim uzorcima, s boršama, u cipelama s potpeticama, brutalno su nasrtale na dvometraše u plavim odorama koji su se s rukama na pendrecima posakrivali iza štitova od pleksiglasa… Dobro, malo sam se, kao neiživljeni šezdesetosmaš, zanio. Zapravo smo i taj put bili krenuli prema Markovom trgu, ali u međuvremenu je donesena nekakva uredba o zabrani okupljanja ispred Banskih dvora i Sabora, tako nešto, i stvarno, u svim prilaznim ulicama stajali su redovi policajaca, doduše bez štitova, ali s pendrecima. Za svaki slučaj, ako koja profa izgubi kontrolu… Do bliskog susreta je uistinu i došlo, profesorice su došle do svojih donedavnih učenika, koji su se, bolesnim sklopom okolnosti, našli u poziciji da oni dijele lekcije. Ne znam, nekima je možda bilo i pomalo neugodno, gledali su nekud u daljinu. Neke su se kolegice čak i obratile mladićima u plavom, no oni su se samo smješkali. Ali puštali nisu… A sada nas već u drugom mandatu kojega nije uspio izbjeći, uveseljava ministar koji, ono, stvarno nešto radi. Iz perspektive ureda na Trgu burze situacija izgleda ružičasto. Te HNOS, te Bolonja, te kontinuirano povećanje plaća u prosvjeti (tj., utrka s inflacijom).
U isto vrijeme, negdje u provinciji…
| listopad, 2008 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Eksperimentalna
autobiografska fikcija.
Dobro je imati na umu
moguću razliku
između blogera
gospona profesora
i autora kao privatne osobe.
darko.milosichr@gmail.com
Škola je zjenica svih društvenih ustanova,
a učitelj je zjenica te zjenice.
Sartre
Prvo podignemo prašinu,
a zatim se tužimo da ne vidimo.
Berkeley
Put van vodi kroz vrata.
Zašto nitko neće upotrijebiti taj izlaz?
Konfucije
Cilj mi je naučiti vas da od prikrivene besmislice
napredujete do nečega što je očito besmisleno.
Wittgenstein
Ma koliko bilo izazovno istraživati nepoznato,
još je izazovnije propitivati poznato.
Kaspar
Neuroza je zamjena za legitimnu patnju.
Jung
Ni budućnost više nije što je nekad bila
Valery