Glavni krivac za poplave zadnjih godina je zastarjelo gospodarenje vodama. Unatoč ovogodišnjim katastrofalnim poplavama, Hrvatske vode ne skreću svoj kurs takvog gospodarenja vodama. Štoviše, upravo kreću s novom ekspanzijom regulacija i iskapanja šljunka po našim rijekama i potocima i to ne u gradovima već u prirodi, dakle uvelike bez ikakve potrebe. Radi se o projektima koji:

• troši na desetke milijuna koje bi se mogli iskoristiti vodoopskrbu ili općenito za investicije toliko potrebne za oporavak zemlje
• štoviše, stvaraju se štete, i ekološke i one konkretne s ukopavanjem korita, erozijom itd
• još gore ne rješava se problem poplava, već se upravo pogoršava (ubrzavanje i kanaliziranje rijeka…)

To dokazuju novi planovi nove, masovne regulacije i iskapanja šljunka na Dravi, ali i drugim rijekama. Radi se o čak više od deset planiranih radova na Dravi koji mogu imati vrlo loše posljedice na rijeku (iskapanje sedimenta, gradnja ili proširenje postojećih obaloutvrda...)

Određena iskapanja poput one kod Osječke luke su naravno potrebna, ali na način da se pijesak iz izmjesti u korito rijeke, preporučljivo nakon sto se završi pregrada odnosno nakon sto se onemogući daljnje taloženje sedimenta. No, pod tim izgovorom ne smiju se dopustiti komercijalna iskapanja na drugim mjestima gdje nema razloga za tako nešto, naročito kod Križnice gdje Drava nije plovna niti će ikad biti. Također, Hrvatske vode navode da je došlo do nakupljanja sedimenta, no u stvarnosti po znanstvenim podacima sedimenta u rijeci nedostaje zbog uzvodnih brana, regulacija i prijašnjih iskapanja šljunka. Iskapanje šljunka iz korita rijeka je izrazito štetno, jer dolazi do ukapanja korita, na Dravi i do četiri metra s godišnjom tendencijom od 2-3 cm godišnje. Upravo takvo ukopavanje ugrozilo je Križnicu te je sada potrebna vrlo skupa revitalizacija – dakle profiti pojedincima, a štete i trošak zajednici. Ukopavanje korita donosi do snižavanja razine podzemnih voda, a time direktnih šteta u šumarstvu i poljoprivredi io kojima ovisi kraj uz Dravu. Postoji više nego dobra alternativa, a to su šljunčare van korita rijeka. Takve šljunčare su zakonski dobro regulirane, za razliku od iskapanja iz korita, posljedice su mnogo manje, štoviše nastaju zamjenska močvarna područja.

Iskapanje šljunka i regulacije na Belim kipima kod Varaždina devastiralo je rijeku. Tu se 2012. i desila velika poplava.

Sve to nije nije ni u skladu s direktivama EU i praksom europskih zemalja koje kreću u revitalizaciju i općenito gospodarenje od geslom „Dajmo rijekama prostora“. Podsjećamo, Drava je jedna od posljednjih nizinskih rijeka koja je sačuvala svoj prirodni karakter. Nedavno ju je zbog ogromnog značaja UNESCO svrstao kao rezervat biosfere. Široka poplavna nizina je ogromna prirodna retencija za visoke vode te imaju ogroman značaj u obrani od poplava. Nedavna studija Programa za razvoj Ujedinjenih naroda (UNDP) pokazala je ogromnu gospodarsku korist od očuvane rijeke i njene poplavne nizine.

Unatoč napretku na mnogim poljima, očito je da Hrvatske vode ovim novim planovima nastavljaju praksu nepotrebnih regulacijskih radova unutar korita koja se u EU napušta. Ta je praksa neučinkovita, štoviše iznimno je skupa i stvara mnoge štete. Na žalost, ovi radovi ne doprinosi obrani od poplava, naprotiv, samo odmažu. Također, nisi su dio navodnjavanja,kanalizacije ili vodoopskrbe, pogotovo kada se zna koliko još naselja nema riješene ove najosnovnije egzistencijalne potrebe. Da li su onda pravi razlog regulacija zapravo trošenje slivnih naknada preko Hrvatskih voda do ruku hidrotehničkih kompanija i prikriveno iskapanje šljunka, a sve to na štetu građana Hrvatske i nerješavanja problema poplava?

Goran Šafarek dipl.ing.

Oznake: hrvatske vode, regulacije, iskapanje, šljunak, pijesak, ukapanje korita, sediment, UNDP, slivne vode, vodne naknade, okvirna dierktiva o vodama

Državni zavod za zaštitu prirode, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode i Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) predstavili su u Koprivnici te u Zagrebu „Studiju o vrednovanju usluga slatkovodnih ekosustava“. Cilj studije bio je provesti vrednovanje usluga ekosustava velikih rijeka dunavskog sliva Save, Drave i Dunava zajedno s njihovim poplavnim područjima. Usluge ekosustava obuhvaćene Studijom su kontrola i zaštita od poplava, osiguravanje samopročišćavanja vode i hranjenje podzemnih vodonosnika iz kojih crpimo vodu za vodoopskrbu, produkcije drvne mase, vezanje stakleničkih plinova i ublažavanja klimatskih promjena, ribolov, lov te spremište bioraznolikosti i genetskih resursa. Riječ je o nizu usluga nužnih za svakodnevno funkcioniranje društva danas i u budućnosti.

Za detaljnu procjenu usluga ekosustava odabrano je uže projektno područje na rijeci Dravi kod Molvi ukupne duljine 38 kilometara na kojem je planirana izgradnja dviju hidroelektrana Molve 1 i Molve 2. Navedeno područje karakterizira relativno dobro očuvana rijeka Drava, mozaici kompleksa poplavnih šuma i šuma hrasta lužnjaka, obradive površine te bogatstvo biljnih i životinjskih vrsta iz čega inspiraciju crpe naivni umjetnici Podravine.

očuvani dio Drave

Poplavna područja Hrvatske pružaju brojne vrijedne usluge ekosustava kao što su zalihe pitke vode, zaštita od poplava, proizvodnja drvne mase, proizvodnja ribe i staništa za divljač, ali i osiguravaju staništa mnogim biljnim i životinjskim vrstama, a potencijalno se područje može koristiti i u svrhu ekoturizma. Zbog svih ovih razloga, poplavna područja Hrvatske se moraju zaštiti u što prirodnijem stanju jer su vrijedno prirodno naslijeđe.

Studija uspoređuje tri različita scenarija upravljanja projektnim područjem, zajedno s ekonomskom procjenom nekih od usluga za svaki scenarij. Prema prvom scenariju situacija ostaje kakva trenutno jest, drugi scenarij uzima u obzir izgradnju hidroelektrana, a treći održivi razvoj.

akumulacija Donja Dubrava

Izgradnja sustava hidroakumulacija na rijeci Dravi imala bi negativan utjecaj na većinu usluga ekosustava te bi se stoga prije izgradnje trebalo uzeti u obzir i ekonomsku vrijednost usluga ekosustava. Naime, pri procjeni koristi hidroakumulacije trebalo bi ih usporediti sa svim gubicima vrijednosti usluga ekosustava, a koji se mogu ekonomski procijeniti.„Budućnost projektnog područja kod Molvi je u održivom korištenju prirodnih resursa pri čemu će najveću korist imati lokalno stanovništvo“ , zaključio je konzultant dr. sc. David Pithart.Na primjer, u smislu zaštite od poplava vrijednost prirodnih poplavnih područja je procijenjena na 5020 USD po hektaru godišnje, odnosno to je besplatna usluga i ušteda od 5020 USD po hektaru za zaštitu od poplava.

Ovo su konkretni, znanstveno utemeljeni podaci, za razliku od „bajki“ HEP-a (od kojih je najsuludija da neće biti utjecaja na okoliš). Podsjećamo, štete se uopće ne spominju, koristi su napuhane, a hidroelektrane nisu višenamjenski objekti kao što ih nerealno predstavljaju. Na žalost, neki su naši načelnici pomamljeni za rentama i vjeruju u priče HEP-a, pogotovo oni koji bi „skidali glave ekolozima“ te koji računaju obranu od poplava na naivan način zbrajajući protoke.

Slučaj HE Lešće na rijeci Dobri bolno prikazuje pravu istinu o branama– obećan je razvoj turizma, nova radna mjesta i nikakav utjecaj na okoliš, o na kraju je sve bilo suprotno. Štoviše, uništen je najbolji rafting u Hrvatskoj. Hidroelektrane nisu spriječile posljednje poplave na Dravi u jesen 2012., štoviše stvorile su vodeni val, a kako je prikazano u znanstvenoj studiji UNDP-a, upravo je očuvana poplavna nizina prigušila taj vodeni val. Potom, kao što je nedavna studija znanstvenika s Oxforda, upitna je i sama financijska korist od ovih objekata, uslijed čak 50% veće završne cijene, prekoračenja troškova itd. Hidroelektrane stvaraju značajne štete, a jedna od njih je ukapanje korita uslijed nedostatka sedimenta koji ostaje u akumulacijama, a to rezultira snižavanjem razine podzemne vode podzemne vode što pad dovodi do sušenje polja i šuma.

Zato skupi europski LIFE projekt revitalizacije rijeke Drave to ispravlja, a to je i dokaz u što EU želi ulagati – u očuvanu rijeku, a ne mrtvu akumulaciju. Konačno, sasvim je očito da će utjecaj predlaganih hidroelektrana na Dravi na okoliš biti izrazito negativan i zbog toga neizvediv uz ionako nerealan, preskup i previše štetan projekt, a svako inzistiranje na tom projektu samo je gubljenje vremena i novaca.

Oznake: HEP, Drava, rijeka, poplave, obrana od poplava, sediment, korito, revitalizacija, usluge ekosustava, suša, hrast lužnjak