Pada kiša, bujaju rijeke...još ću jednom ponoviti jedan od starijih postova u vezi poplava


UZROCI:
Iako vlada mišljenje da čovjek može pobijediti prirodu, posljednje poplave govore suprotno. Dok su poplave prirodan fenomen u rijeka baš kao cirkulacija krvi u čovjeka, štete od poplava su djelo čovjeka. Stoljeće tradicionalne obrane od poplava, deseci utrošenih milijardi na tehnički pristup, no poprave i dalje haraju, dokaz su neučinkovitosti, ali i nerazumijevanje složene hidrologije i dinamike rijeka. Nestanak šuma u planinama i brdima stvara bujice na planinama i voda sada putuje mnogo brže prema nizinama (šume upijaju vodu i reguliraju padaline u tlu). Regulacija planinskih i brdskih potoka i rječica također ubrzava ovaj proces. Regulacija rijeka u nizinama, odnosno njihovo pretvaranje u ravne kanale dalje pogoršava problem jer se ubrzava i skraćuje tok rijeke. Prirodna poplavna područja, bazeni koji bi nas inače štitili od poplava, se odvajaju od rijeka, isušuju ili urbaniziraju. Rijeka se ubrzava i postaje tempirana bomba, jer regulirano korito ne može primiti ogromne količine vode i samo je pitanje gdje će se razliti. Iskapanje pijeska i šljunka također uvelike doprinosi budućim katastrofama. Strategija brzog prolaska vodenog vala izuzetno je loša jer se voda samo nakuplja i problem se prenosi nizvodnim susjedima. Danas smo to mi. Konačno, naseljavanje u lažnoj sigurnosti brana i regulacija dovelo je do ogromne opasnosti i ljudi sada ispaštaju. Neodržavanje onih dobrih objekata obrane od poplava također su izvor problema. Održavanje kvalitetnih nasipa je ključno, samo ne direktno uz rijeku već šire, da uključe prirodna poplavna područja. Veliki problem je i intenzifikacija poljoprivrede u najnižim poplavnim područjima - to su trebali ostati pašnjaci koji podnose poplave, a i domaće životinje su tome uvelike prilagođene.

ZABLUDE:
• „Trebalo bi čistiti korita rijeka (uređenje, odnosno regulacija)“
To se odnosi samo na vrlo kratke odsječke rijeka i potoka u naseljima, te na odvodne kanale iz polja i naselja, tako da ne dolazi do čepova i da se što prije izvede vodeni val. U svim ostalim slučajevima, a to je najveći dio prirodnih vodotoka, trebalo bi imati što manje intervencija u samom koritu, jer regulacija ubrzava rijeke, stvara bujicu, odsijeca ih od poplavne nizine, odnosno prirodnih primaoca visokih voda.

• „Jedan je krivac (Hrvatske vode)“
Kao što je u uzroku poplava objašnjeno, mnogo je razloga za poplave i ne postoji jedan krivac. Ostaje međutim činjenica je da naše vodno gospodarstvo vrlo sporo prihvaća modernu obranu od poplava što najbolje govori izvještaj europskih stručnjaka: U pogledu zaštite od poplava, hrvatska vodna administracija je i dalje usredotočena na tradicionalne, tehnički orijentirane mjere i nije zapravo svjesna pomaka u shvaćanju koji se dogodio u zemljama članicama.

• „Hidroelektrane su efikasna zaštita od poplava“.
Istina, hidroelektrane akumuliraju veće količine vode, ali za niskih ili srednjih vodostaja. Hidroelektrane tako sprječavaju one najkorisnije poplave u prirodnim područjima, one koje postepeno pune zalihe podzemne vode što ima pozitivan utjecaj na poljoprivredu i šumarstvo, održavaju zdravu poplavnu nizinu i biološku raznolikost, turizam itd. Na žalost, hidroelektrane nas ne brane od vrlo visokih voda, štoviše uzrokuju vodene valove. Dokaz za to je poplava na Dravi u jesen 2012. te 2014. Čak 22 brane uzvodno nisu spriječile poplavu, štoviše ispust jedne od njih je stvorio vodeni val i ogromne štete.



• „'Zeleni' su protiv nasipa“.
Upravo suprotno, mnoge udruge i neovisni stručnjaci u zaštiti prirode naglašavaju da su nasipi ključ rješenja. Sporne su neučinkovite, zastarjele i skupe regulacije u samom koritu i obalama rijeka.

• „Zabrana šljunčarenja na rijekama stvara poplave, jer dolazi do taloženja sedimenta“.
Ovo je vrlo smiješna, ali i opasna tvrdnja. Ne postoji relevantan znanstveni dokaz ni moderna praksa koja to potvrđuje. Ono što je sigurno, šljunarenje u koritu rijeke stvara ogromne probleme, jer se rijeka ukopava, padaju razine podzemnih voda što dovodi do sušenja polja i šuma. Sedimenta u našim rijekama nedostaje zbog prekida donosa na branama i iskapanja i zato se ukopavaju rijeke. Iskapanje šljunka van korita (u šljunčarama) pak je mnogo bolje regulirano i minimalizirane su štetne posljedice.

RJEŠENJE:
Problem je iznimno složen, kao i rješenje. Prije svega ne smije se više graditi u najugroženijim poplavnim područjima, kaoi stati s nepotrebnom regulacijom rijeka. Valja primijeniti najbolji spoj tehničke obrane od poplava (ponajprije u naseljima, industriji, uz prometnice) i one moderne, ekološke (ponajviše u šumama, livadama i ostaloj ekstenzivnoj poljoprivredi). To je dinamičan sustav inženjeringa baziran na integriranom sustavu mnogih struka i korisnika. Ono zahtijeva promjenu shvaćanja rijeka i njihovih poplavnih područja, optimizaciju korištenja prostora, npr. povratak poplavnih pašnjaka. Jedno od glavnih rješenja obrane od poplava je vraćanje rijeka u prirodno stanje odnosno revitalizacija prirodnih poplavnih i močvarnih područja, sve to unutar kvalitetnih nasipa. Ipak, ključ rješenja je što više odvojiti nasipe od rijeka tako da rijeka ima prostora da plavi unutar njih, a ne da plavi gradove i sela. Jedino bi kroz naselja i industriju trebalo što brže provesti vodeni val i potom malo pomalo dopustiti da se voda izljeva u prirodne retencije - spoj tradicije regulacije rijeka u naseljima i modernog razumijevanja rijeka. Primjeri Kopačkog rita i Lonjskog polja pokazuju valjanost ovog pristupa. Ovakav pristup promovira EU koja obnavlja svoje rijeke radi održive obrane od poplava.

Lonjsko polje, popavno područje i retencija za vrijeme poplava

Ne postoji univerzalno rješenje za sprečavanje poplava, već niz mjera, svaka prilagođena lokalnim uvjetima, od prestanka urbanizacije poplabnih područja i reguacija rijeka, preko tehničkih mjera u naseljima, poljoprivredi i industriji da što prije prođe vodeni val, ali i onih prirodnih poput obnavljanja poplavne nizine i pošumljavanja, do pravovremene prognoze i dojavljivanja preko granica država te spremih ekipa za reakciju.

Dipl.ing. Goran Šafarek, projekt Rijeke Hrvatske

Oznake: popava, voda, poplave, štete, rijeka, kiša, nepogode, gospodarenje vodama, vodoprivreda, Klimatske promjene

Okrenimo se masovno energiji sunca i vjetra!

Oznake: HEP, poplave, priroda, Klimatske promjene, znanost, ugljen, obnovljivi izvori energije

U Koprivnici, 21. veljače 2014.

Priopćenje o poplavama u proljeće 2014.
Glavni razlog općenito poplavama su velike količine kiše koje su pale na tlo koje je zasićeno tek nedavnim otopljenim snijegom i nije moglo upiti dodatnu vodu. Klimatskim promjenama, samo će se pogoršati situacija, to je već sada vrlo očito. Ali, to je samo dio problema. Jednostavno, treba shvatiti da su poplave dio prirodnog hidrološkog ciklusa i protiv toga se ne može braniti (odnosno može samo lokalno) baš kao što se ne može spriječiti da pada kiša ili snijeg. Također same poplave nisu nešto posebno negativno u prirodi. Dakako, ne želimo poplave u naseljima, ali baš zato, treba ih dopustiti izvan naselja, odnosno da se rijeka razlije u prirodnim retencijama, a to su poplavne šume, livade i močvare. To je pouka i rješenje posvuda u svijetu. To je jedini način.

Velike štete od poplava rezultat su potpunog nerazumijevanja što su to rijeke i hidrološkog sustava koji rijeke gleda samo kao vodu između lijeve i desne obale i to je ključ sveg problema. Strategija tehničke obrane od poplava (regulacije rijeka) izvan naselja je vrlo loša – pustiti da vodeni val što prije prođe, ali kamo? Nizvodnim susjedima, prije ili kasnije. To samo odgađa neumitno i stvara efekt lavine. Zato sustavnu regulaciju rijeka i poplavnih nizina van naselja, industrije ili intenzivne poljoprivrede treba prekinuti, ali u Hrvatsko je još uvijek slučaj da se rijeke nemilice reguliraju posvuda, od gorskih do nizinskih šuma, itd. Regulacijama rijeke se skraćuju, ubrzavaju, uklanja se obalna vegetacija koja usporava tok, isušuju se poplavna močvarna područja. Na taj se način smanjuju one male poplave (koje su ujedno i korisne), ali stvaraju one katastrofalne. Kao što je rekao poznati američki stručnjak za poplave Gilbert F. White, „Poplave su božje djelo, ali su štete od poplava uvelike su djelo čovjeka“. Regulacija rijeka ima još strašnih posljedica – rijeka se ukopava, s njom padaju podzemne vode, suše se polja i šume. Dakle ili suša ili poplava. Nestaje biološka raznolikost, riblji fond, turizam itd…

Veliki krivac je zastarjelo gospodarenje vodama koje ne shvaća moderno integrirano gospodarenje voda koje sagledava rijeke pod geslom „dajmo rijekama više prostora“. U Austriji se rijeke vraćaju u prvobitno stanje i zbog održive obrane od poplava i zbog problema koje su nastale regulacijama rijeka. Dakle, pustiti da se rijeka kontrolirano izlije u prirodnim poplavnim područjima i onda što lakše propustit vodeni val kroz naselja i onda opet pustiti u retencije. Europa ulaže milijune eura u takvo oživljavanje rijeka. Kod nas se dešava suprotno, rijeke se kanaliziraju. Treba uvijek naglašavati da se izvan naselja ne bi trebale graditi vodene građevine na obali, ali svakako da nasipe, samo ih što više udaljiti da mogu primiti što više vode. Treba spojiti najbolju dugu tradiciju i praksu hidrotehnike u naseljima te moderne spoznaje o rijekama na najbolji način.


Održiva obrana od poplava – davanjem rijeka više prostora; Drava u Austriji

Mora se što prije promijeniti praksa sustavnih regulacija rijeka van naselja i vratiti im dio poplavnih područja što je ujedno i učinkovitije i mnogo jeftinije rješenje. Primjer Kopačkog rita dobro sve govori. Ovo veliko poplavno područje upija ogromne količine voda i tako spašava Vukovar i nizvodne gradove. Ta voda ne u ritu ne da stvara štetu nego održava na životu ogromnu močvarno područje, ne samo prirodni ponos Hrvatske već i važan turistički resurs. Voda koja leži tjednima u poplavnim šumama i livadama, posredstvom vodenog bilja, odnosno mikroorganizama ujedno se iznimno učinkovito filtrira i tako čista polako cijedi u podzemlje otkud crpimo pitku vodu. Dakle, koristi od očuvane rijeke i njenog poplavnog područja su ogromni, a tome i svjedoči tekuće istraživanje stručnjaka UNDP-a na Dravi. Naravno, treba biti realističan i ne može se vratiti poplavno područje baš svugdje, također to treba biti i postepeno, s obzirom na poljoprivredu, šumarstvo i ostale gospodarske grane.

Oznake: hrvatske vode, poplave, bujice, rijeke, priroda, regulacije, potok, voda, Klimatske promjene, revitalizacija, poplavna nizina, hidrologija

Na žalost, ljudi danas više vjeruju Mišaku i ostalim šarlatanima nego cjelokupnoj znanstvenoj zajednici.

http://www.skepticalscience.com/docs/Guide_Skepticism_Croatian.pdf

Oznake: znanost, kvaziznanost, šarlatanstvo, mediji, Klimatske promjene