Iako se kaže da se Mura ulijeva u Dravu, Drava je probila novo ušće prema Muri. Pomalo je godinama otvarala svoj put da bi ga do kraja probila ove godine. Ušće Mure u Dravu nalazi se na samoj granici Međimurja i Podravine, kod mjesta Legrad. To je srce Posebnog rezervata Veliki Pažut te Regionalnog parka Mura Drava. Prošle godine je proglašen i Rezervat biosfere pon UNESCO-om.

Drava je jedna od posljednjih očuvanih europskih rijeka, a posebno dio toka u koprivničkoj Podravini. Dok su druge rijeke zagađene, obale im pretvorene u kamen, posjećene obalne šume, Drava u Podravini još uvijek slobodno teče. Drava je živa rijeka i mijenja korito, stalno miješajući karte i stvarajući sprudove od kojih nastaje cijeli niz drugih staništa. Samo je čovjek odredio da sve mora biti po njemu, da je sve statično i fiksno, ali priroda ima svoje putove i takvu je moramo prihvatiti. Drava je u stotinjak godina već nekoliko puta pomicala ušće. Poplavna šuma topola i vrba brzo raste i prilagođena je i na poplave i eroziju. Očuvana poplavna šuma je stoga najbolja obrana i od poplave (jer upija vodu koja bi inače plavila naselja) i od erozije (erozivnu snagu usmjeruje na šumu, a ne na ljudske objekte).


Mura i Drava dio su ogromnog prirodnog blaga Hrvatske, a naše rijeke su najočuvanije i najraznolikije u Europi.

Oznake: Drava, Mura, Veliki Pažut, Regionalni park Mura Drava

Vlada RH je donijela Uredbu o ekološkoj mreži kojom se proglašava ekološka mreža Republike Hrvatske, ujedno i ekološka mreža Natura 2000. Uredbom se za svako pojedino područje ekološke mreže utvrđuju ciljne vrste i stanišni tipovi radi kojih se uspostavlja to područje ekološke mreže te se utvrđuje kartografski prikaz područja ekološke mreže. Ekološka mreža Natura 2000 koja se predlaže Uredbom obuhvaća 37% kopnenog teritorija RH i 16% obalnog mora, odnosno 29% ukupnog teritorija RH Relativno veliki postotak potječe od nenaseljenih krajeva Velebita, Like, Gorskog kotara, dalmatinske Zagore itd. Postotak panonske Hrvatske u europskom je prosjeku ili tek nešto viši, a razlog tome je veliko prirodno bogatstvo i tog dijela Hrvatske. Hrvatska je predložila tako veliko područje svog teritorija jer obiluje bioraznolikošću i prirodnim resursima. Da bi se područja proglasila dijelom NATURE trebaju ispuniti niz kriterija, dakle tolika površina predviđena za NATURU predstavlja velik uspjeh. Valja napomenuti i da Slovenija ima vrlo visok postotak površine pod NATURA 2000.

Posebno smo zadovoljni što je cijela Drava uključena u ovu jedinstvenu mrežu, a to je samo dokaz izuzetnog značaja ove rijeke.

NATURA 2000 je prilika, a ne prepreka razvoju. Ona podrazumijeva uključivanje svih interesnih skupina u upravljanje tim područjima i uzimanje u obzir njihovih interesa, istovremeno štiteći prirodne procese i bioraznolikost. NATURA 2000 znači čovjek u prirodi, a ne priroda bez čovjeka, jer ne isključuje ni investicije ni poljoprivredu ni ribarstvo. Takve ljudske aktivnosti (poljoprivreda, ribarstvo, turizam) koje se provode unutar NATURA područja mogu profitirati jer ona stvaraju dodanu vrijednost njihovim proizvodima (NATURA je u EU prepoznatljiv brand), te kroz privlačenje investicija (EU fondovi, privatne investicije) mogu osigurati povećanje i diversifikaciju prihoda. Za upravljanje NATURA područjima izrađuju se planovi koji definiraju mehanizme očuvanja prirode kao i načine unapređenja života ljudi u tim područjima. Učinkovito upravljana NATURA mreža spriječit će uništavanje temeljnih prirodnih vrijednosti i resursa naše zemlje, štititi javni prostor te omogućiti gospodarski rast kroz investicije koje doprinose održivom razvoju Hrvatske.

NATURA područja omogućit će široj javnosti više prostora i mogućnosti za uživanje i otkrivanje prirodnih ljepota Hrvatske kroz rekreaciju, sport i turizam,te ujedno građanima približiti značenje NATURA mreže i ukazati na prilike koje ona donosi za razvoj Hrvatskog gospodarstva (kroz turizam, ekološku poljoprivredu, održivo ribarstvo i sl.).

Oznake: Drava, Mura, zaštita prirode, NATURA 2000, EU

Prenosimo zanimljiv teksta s bloga Ekološka ekonomija


Članak ima pet poglavlja:

Distribuirana prizvodnja elektrike i pohrana energije
Nova hijerarhija mreža
A što se to tiče nas Hrvata?
Dodaci
Kućne elektrane mogu uništiti velika elektroprivredna poduzeća?

Prenosimo ovdje 3. poglavlje:

Među ekspertima u Hrvatskoj (znanstvenicima i stručnjacima) i danas prevladava izrazito konzervativan pogled, da je sadašnji dizajn električne mreže u bitnome besprijekoran, da su moguća samo mala poboljšanja, da su svi ti obnovljivi, baterije, promjene strukture mreže, distribuirana proizvodnja… puke iluzije, ili su tehnički problemi praktički nesavladivi, ili je sve to strašno skupo. Rutinski se i danas objašnjava kako novi obnovljivi izvori (a osobito vjetar i sunce) mogu biti samo dodatak velikim hidroelektranama, termo i nuklearnim elektranama, a “izranjanje” drugačijeg sustava je fatamorgana.

Kako reagirati na evidentnu činjenicu, da najmoćnije zemlje svijeta posvećuju veliku pažnju i puno novca u razhvoj novih pristupa? Možemo se ponašati na dva osnovna načina.

A. Zgražati se, kako bogate zemlje (Njemačka, Japan, Kina, SAD itd.) bez veze troše novac na gluposti, i reći da mi s tim ne želimo imat ništa – mi čemo gradit elektrane na fosilna goriva, možda i nuklearke, vjetar i sunce držati na par posto pa nam sustavi pohrane neće trebati. Ponajmanje ćemo ulagati u razvoj novih tehnologija – smmiješno, pa svi znamo da je to previše rizično! Svi znamo da je najbolji način ono, što smo oduvijek i radili: čekat da drugi razviju tehnologiju pa je kupit gotovu.

Ili nasuprot tome, dva moguća čimbenika:

B1. razmisliti, ako najuspješnije zemlje u nešto ulažu, možda za to ima valjanih razloga?

B2. Posve pragmatički: ako će to tržište godine 2022. biti 30 milijarid dolara, u Europi možda trećinu od toga, možemo li nešto od toga i mi zaradit? Nekakvu tradiciju eletroindustrije imamo, fakultete koji proizvode inženjere imamo…

Pa ako nekako izvedemo, da Hrvatska zaradi 1% od tog europskog tržišta, to je 100 milijuna USD – nije za bacit! Gotovo dovoljno, da platimo uvozni ugljen za TE Plomin C!

Stvar je u tome, ako bogati zapravo stvarno razbacuju novac na gluposti, što bi trebali raditi siromasi poput nas? Stajat sa strane i smijati im se kako su glupi? Ili nastojati zadovoljiti njihove ekscentrične želje pa dio njihovog novca usmjeriti u svoj džep?

Cijeli članak pročitajte na blogu na ovoj vezi.

Oznake: HEP, električna energija, održivi razvoj, energetika, okoliš, Hrvatska, solarna energija, energija vjetra