Ljepota zaštićenih područja i brend Parkovi Dinaridi povezat će regiju jer priroda ne prepoznaje granice, zaključak je petodnevne Međunarodne konferencije Parkovi Dinarskog luka koja se proteklog tjedna održala u Banja Luci. Dvjestotinjak sudionika konferencije, zaposlenika nacionalnih parkova i parkova prirode iz osam zemalja, upoznalo je metode procjene koristi zaštićenih područja te su učili o štetnostima klimatskih promjena, održivom turizmu i zaštićenim područjima u kontekstu EU.

Konferencija je jedna od aktivnosti projekta „Parkovi Dinarskog luka“ koji svjetska nevladina organizacija za zaštitu prirode WWF provodi u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Kosovu*, Makedoniji, Sloveniji i Srbiji. Brendom Parkovi Dinaridi, čiji je slogan „Neotkriveni svijet“, zaštitari prirode žele promovirati Dinarski luk kao regiju s neodoljivim krajobrazom i različitom, a opet jedinstvenom kulturom. Projekt financiraju Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške i MAVA fondacija, te je ambasadorica Norveške u BiH zatvorila konferenciju.




„Cilj ovog projekta je ojačati dijalog u regiji i suradnju razvijajući regionalni osjećaj pripadnosti na osnovu zajedničke prirodne ostavštine te ponovno izgraditi pozitivnu unutarnju i vanjsku sliku regije. Zahvaljujem WWF-u i Ministarstvu prostornog planiranja, graditeljstva i ekologije Republike Srpske na organiziranju tako važne konferencije i naglašavanju europske važnosti prirodnih vrijednosti u BiH. Norveško Ministarstvo vanjskih poslova je ponosno da je dio tako dobrog projekta i vjerujemo da će se nastaviti razvijati u ovako dobrom smjeru“, istaknula je veleposlanica Norveške u BiH Lilloe Anne Vibeke zatvarajući konferenciju.

Projekt „Parkovi Dinarskog luka“ započeo je u siječnju 2012. S glavnim ciljem stvaranja mreže 75 parkova u regiji. K tome ima i vrlo važnu zadaću naučiti zaposlenike parkova boljem upravljanju te održivom turizmu. Još jedan od ciljeva projekta jest raditi na prepoznatljivosti Dinarskog luka, koji bi u svijetu trebao biti jednako važan kao Alpe ili Karpati. Dinarski luk mogao bi postati sinonim za održivi razvoj.

Među glavnim govornicima na konferenciji bili su Lučka Kajfež Bogataj, dobitnica Nobelove nagrade za mir 2007. godine, koja je održala prezentaciju o klimatskim promjenama i utjecajima koje imaju na zaštićena područja, prirodu i okoliš. Nigel Dudley je prezentirao dobrobiti i vrijednosti zaštićenih područja u regiji, dok je Erica Stanciu podijelila sa sudionicima svoje znanje o zaštićenim područjima u EU kontekstu. Wilf Fenten iz Europarc Consultinga održao je predavanje i trening o održivom turizmu. Sudionici konferencije su posjetili Nacionalni park Kozara.

Facebook stranice projekta

S velikim zadovoljstvom vam javljamo da je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode odbilo zahtjev Hrvatskih voda za regulacijom ušća Mure kao prevladavajući interes. To je konačni poraz Hrvatskih voda u neprestanim nastojanjima za regulacijom ovog bisera Podravine, Međimurja i cijele Hrvatske.

Pod izgovorom obrane mađarske pruge, Hrvatske vode su htjele napraviti novo, regulirano korito ušća Mure. Pri tome bi se uništio otok Kečilend, a Drava skrenula direktno na poznatu plažu Halasz Csarda. Još više, rijeka bi se ubrzala, pojačala nizvodna erozija, uništila vrijedna staništa i iznimno rijetka vrsta kebrač.

Kao i mnogo puta do sada, ponavljamo da je mala obaloutvrda branila ne samo prugu i željezničku stanicu nekoliko desetljeća pa uopće nije bilo potrebe za ovim radovima. Drava je prošlih stotinjak godina nekoliko puta mijenjala ušće u Muru, ali ni jednom nije bila ugrožena pruga izgrađena krajem 19. stoljeća. Potrebe su bile preuveličane, sve zato da bi se „okrenuli“ novci od vodnih naknada.




Nakon što je Ministarstvo kulture (iz prethodne Vlade) odbilo projekt, Hrvatske vode su pokrenule postupak određivanja prevladavajućeg javnog interesa, želeći pod svaku cijenu odraditi radove i potrošiti novce građana.

Na žalost, Mađarska vodoprivreda je odradila svoj dio posla, utvrdivši obalu i postavivši dva T-pera. Mađarska pera erodiraju hrvatsku obalu drave, ali s druge strane kompletno su zaustavljeni hrvatski radovi mnogo većeg opsega. Na mađarske radove mi nismo mogli utjecati, iako smo pritiskali čak i do mađarskog veleposlanik u Hrvatskoj. Da su Hrvatske vode provele svoj dio projekta, nestao bi odmah otok Kečilend i plaža SIP kao posljedica direktnog udara, a iskustvo govori i o još većoj devastaciji. Teška mehanizacija poharala bi cijelo područje, a obala bi se utvrdila kamenjem. Nastao bi bezlični kanal, a Halasz Csarda bi zauvijek izgubila svoj kultni značaj.

Ivan Cerovec iz Hrvatskih voda je još 2008. izjavio u Vijesniku da je "planirani zahvat neophodan, praktički i neodgodiv". Ovaj slučaj pokazuje svu nepotrebnost sličnih „neophodnih, praktičkih i neodgodivih “ radova koji su u medijskoj sjeni na žalost prošli. Koliko je milijuna kuna utrošeno na takve projekte. Nadamo se da će ovaj slučaj biti pouka Hrvatskim vodama da više ne pokušavaju zarađivati na izmišljenim i nepotrebnim radovima na račun građana Hrvatske.

Dipl.ing Goran Šafarek

Uploaded with ImageShack.us

Hrvatske vode kažu o tome:

Kako nastaju poplave i uloga regulacija u nastajanju šteta od poplava.

Isječak iz filma "Srednje Podunavlje".

Priopćenje za medije:


U prethodnom dopisu (Štete od poplava posljedica su regulacije rijeka i lažne sigurnosti od uzvodnih brana) objasnili smo kako regulirana i kanalizirana rijeka postaje poplavna bomba i prijeti nasipima. Regulirana rijeka je izravnata i ubrzana, skraćen joj je tok i smanjen kapacitet u samom koritu, uništen je ili prekinut pojas poplavnih šuma vrba i topola, rukavaca i mrtvica… Takva regulirana rijeka samo dobija na snazi i brzini te postaje bujica koja prijeti svima.

Umjesto da prizna loše gospodarenje zastarjelim regulacijama rijeka, Hrvatske vode žele okriviti zaštitu prirode za ove poplave. Tvrde da su „zeleni“ protiv popravka ili podizanja nasipa, da im je preča zaštita prirode od ljudi i imovine. Neovisni stručnjaci za zaštitu okoliša protiv su regulacija rijeka, ali ne i protiv nasipa. Upravo suprotno, nasipi su vrlo važan dio strategije „Dajmo očuvanim rijekama prostora“ tako da plavi poplavnu nizinu (šumu, mrtvice itd) i time ujedno spašava naselja, a sve unutar zaštitnih nasipa!

Hrvatske vode peru ruke zbog čekanja na dozvole za popravak ili izgradnju nasipa. Pri tome opet krive zelene, no nasip kod Pušćina nije ni u Regionalnom parku niti u Nacionalnoj ekološkoj mreži te stoga državne institucije za zaštitu prirode tu nisu ništa krive, a kamoli neki zeleni. Istovremeno, Hrvatske vode su uspjele ishoditi cijeli niz dozvola za regulaciju rijeka i potok avan naselja pa kako to da nisu uspjele za ovaj prema Pušćinama?!? Da su Hrvatske vode na vrijeme odradile svoj posao i počele s procedurom dobijanja dozvola, ne bi bilo ikakvih problema.

Ono što je možda ključno u cijeloj priči, najviše na Dravi vode izlilo se kod Belih kipa. Ta je lokacija iznimno regulirana, učvršćenih obala kamenjem, a tok pregrađen u protočna jezera pomoću kamenih brana. To je najbolji dokaz krive i zastarjele strategije Hrvatskih voda u neuspješnoj zaštiti od poplava. Ovdje se i naveliko vadio šljunak, pod krinkom regulacijskih radova. Također, vrlo je zanimljivo da su u Austriji i Sloveniji bili poplavljena područja koja nikad nisu bila prije plavljena, unatoč više od stotinu godina opsežnih regulacija i akumulacija. To samo govori o neučinkovitosti istih i stvaranju poplavne bombe od kanaliziranih rijeka. S druge strane, baš kao i prije dvije godine s Dunavom koji se bez šteta prelio u Kopački rit, sada je vodeni val na Dravi u najvećem dijelu nestao između Botova i Ferdinandovca gdje ga je upila široka poplavna nizina. Drava je tu u svom najprirodnijem izdanju, s prostranom poplavnom šumom između nasipa.

Valja pojasniti razliku između pojmova „poplava“ i „šteta od poplava“. Poplave su prirodna pojava svake rijeke, baš kao što je padanje kiše ili topljenje snijega. Poplave ne možemo spriječiti, baš kao i padanje kiše. To je jasno pokazalo stoljeće neuspješne borbe protiv poplava tehničkim regulacijama. Šteta od poplava nekad nije bilo mnogo jer su se ljudi klonili područja sklonim poplavama, a štetet od poplava novijeg su datuma, tek kad su se ljudi pod lažnom sigurnošću regulacija počeli naseljavati na same obale rijeka sklone poplavama te još pogoršavali situaciju regulacijama koje su samo ubrzavale rijeke, stvarajući ih poplavnim bombama.

Neovisni stručnjaci sa svjetskim referencama dokazuju potrebu vraćanja rijeka u prirodno stanje. Austrija je stoga obnovila jedan odsječak rijeke Drave tako što je vratila u život obalu, rukavac i riječni otok, a sve radi održive obrane od poplava. Hrvatske vode rade upravo suprotno.


Održiva obrana od poplava, Koruška, Austrija


Gospodarenje vodama težak je teret za gospodarstvo – i to dvostruki. Ne samo da se gubi novac na nepotrebnom regulacijskim radovima van naselja, već nastaju velike štete, ne samo u poplavama nego i u turizmu, ribolovu, ukopavanju rijeka što dovodi do pada podzemnih voda, a rezultira sušenjem polja i šuma, pojačanoj eroziji, gubitku korisnih funkcija rijeka (poput prirodne obrane od poplava, samopročišćavanja vode itd.) i ostalim štetama.

Dipl.ing Goran Šafarek

Priopćenje za medije:



Poplave su 'Božje djelo', ali su štete od poplava uvelike djelo čovjeka.
LEGENDARNI AMERIČKI HIDROGEOLOG GILBERT F. WHITE NAKON KATASTROFALNOG STRADANJA NEW ORLEANSA

Poplave u svijetu često su direktna posljedica ljudske aktivnosti. Koliko god to nelogično zvuči, upravo je zastarjela obrana od poplava glavni uzrok velikih ekonomskih šteta od poplava danas u Europi. Zastarjelo reguliranje rijeka svelo je rijeke na uzak kanal s malim kapacitetom vode. Rijeka je još više ubrzana skraćivanjem meandara i pretvorena u bujicu za svake visoke (sasvim prirodne) povećane razine voda u proljeće i manje u jesen. Ponajviše, uništavana su prirodna poplavna područja – primaoci suvišnih voda, odnosno prirodna obrana od poplava. Takvo kanaliziranje rijeka stvorilo je bujicu odnosno vremensku bombu koje će negdje, prije ili kasnije eksplodirati – odnosno izliti se bez obzira i na najjači nasip ili zaštitu.

U SAD su prošle godine nastale ogromne gospodarske štete od poplava na rijeci Mississippi uslijed regulacije i isušivanja okolnih močvara. Tamo gdje je sačuvana poplavna nizina, odnosno prirodna retencija visokih voda, štete od poplava bile su minimalne ili ih uopće nije bilo. Na Filipinima je bilo slično: klimatske promjene uzrokovale su pojačane tajfune i obilne kiše, sjeća šuma u planinama omogućila je nenormalne bujice koje su rušila sve pred sobom. Bujice su potom napunile rijeke čije stisnuto, regulirano korito nije moglo prihvatiti toliki nalet vode. Kako je poplavna nizina isušena, a ljudi se naselili odmah uz obale, katastrofa je bila neminovna. Štete od poplava i gubitak života u potpunosti su djelo čovjeka.


Učvršćivanje obala je potrebno u naseljima ili uz industriju, ali ne i u prirodnim područjima. Tradicionalna zaštita od poplava, štetnog djelovanja voda i sličnih djelatnosti iznimno je skupa, ali neučinkovita (daje lažnu sigurnost) i u konačnici stvara još više šteta, koje i sami osjećamo na svojoj koži. Nemoguće je spriječiti padanje kiše i topljenje snijega što su prirodne pojave. Na žalost, klimatski modeli predviđaju sve ekstremnije meteorološke pojave što će još pogoršati situaciju. U kombinaciji s reguliranim rijekama, to je recept za nove štete od poplava!

Ovdje treba primijetiti ulogu u hidroelektrana u stvaranju vodenog vala. Austrijanci su naglo otvorili brane i tako je nastao veliki vodeni val koji napravio štetu. Tako je bilo i prije dvije godine kada je poplavljena dolina Neretve zbog otvaranja uzvodnih brana. U javnosti vlada krivi dojam da hidroelektrane smanjuju poplave. To je istina u slučaju malih sezonskih, ali korisnih poplava koje donose plodni mulj, pročišćuju vodu, održavaju na životu okolne rukavce i mrtvice koji su mrijetilišta riba itd. Hidroelektrane međutim naglim ispuštanjem ogromnih količina vode zapravo stvaraju štete!


EU je uvidjela ovaj problem i Okvirnom direktivom o vodama nastoji promijeniti praksu. Obnavljaju se meandri koji usporavaju bujicu, rukavci, poplavne livade i šume koje primaju suvišnu vodu. Mnogo jeftinijim metodama dobiva se bolja i efikasnija zaštita od poplava. Strategija što bržeg prolaska vodenog valova i slanje bujice nizvodnim susjedima je sramotna i mi smo sada ti nizvodni susjedi koji trpimo štete.

Godine 2010. moćni, ali u hrvatskom dijelu toka mahom neregulirani Dunav bez opasnosti se prelio u Kopački rit, dok je podrume poplavila mala, ali vrlo regulirana Karašica. Postojeća prirodna područja Lonjsko polje i Kopački rit dobar su pokazatelj kako prirodna močvarna područja bezopasno primaju visoke vode, a ne ugrožava se ljudska imovina. Pri tome je sačuvana izuzetna prirodna baština (dapače poplavna područja služe kao najvažnije mrjestilište čitave regije), razvijen turizam te zdrava poljoprivredna proizvodnja bez mnogo umjetnih gnojiva i pesticida kao u konvencionalnoj poljoprivredi (npr. ekstenzivno stočarstvo u Lonjskom polju).

U Hrvatskoj nažalost vlada zastarjeli način gospodarenja voda – kanaliziranjem rijeka. To je jasno pokazao izvještaj Twinning – misije EU koja je neuspješno pokušavala pomoći implementaciju modernog gospodarenja vodama u RH.

„U pogledu zaštite od poplava, hrvatska vodna administracija je i dalje usredotočena na tradicionalne, tehnički orijentirane mjere i nije zapravo svjesna pomaka u shvaćanju koji se dogodio u zemljama članicama.“




Kopački rit je 2010. "upio" ogromne količine vode i smanjio opasnost od poplava nizvodno

Indikativno je da se opet nije imalo novaca za popravak obrambenih nasipa prema naseljima, ali se ima za regulacije rijeka i potoka usred šuma i livada širom Hrvatske!

U Hrvatskoj je kanalizirano na tisuće kilometara potoka i rijeka kilometara vodotokova, a planira se i daljnje kanaliziranje. Nažalost, ove će poplave biti izgovor (i to loš) za daljnju regulaciju rijeka i daljnje rasipanje novaca na zastarjele tehničke objekte koji će u konačnici prouzrokovati još više problema. Pozivamo ovim putem Vladu RH da krene u efikasno i jeftino gospodarenje vodama, vođeni načelima napredne Europe te da ne podlegne zahtjevima Hrvatskih voda za novim regulacijama i financijskim opterećenjima građana koji se potenciraju na nesreći pogođenih u poplavama.

http://www.slideshare.net/BaobabUdruga/tete-od-poplava-posljedica-su-regulacije-rijeka-i-lane-sigurnosti-od-uzvodnih-brana

Dipl.ing Goran Šafarek

Oznake: hrvatske vode, poplava, regulacija, štete od poplava, sava, Drava

Oznake: hrvatske vode, poplave, štete, nasip, regulacija, sava, Drava, vodna naknada, slivne vode, kanaliziranje