S velikim zadovoljstvom vam javljamo da je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode odbilo zahtjev Hrvatskih voda za regulacijom ušća Mure kao prevladavajući interes. To je konačni poraz Hrvatskih voda u neprestanim nastojanjima za regulacijom ovog bisera Podravine, Međimurja i cijele Hrvatske.

Pod izgovorom obrane mađarske pruge, Hrvatske vode su htjele napraviti novo, regulirano korito ušća Mure. Pri tome bi se uništio otok Kečilend, a Drava skrenula direktno na poznatu plažu Halasz Csarda. Još više, rijeka bi se ubrzala, pojačala nizvodna erozija, uništila vrijedna staništa i iznimno rijetka vrsta kebrač.

Kao i mnogo puta do sada, ponavljamo da je mala obaloutvrda branila ne samo prugu i željezničku stanicu nekoliko desetljeća pa uopće nije bilo potrebe za ovim radovima. Drava je prošlih stotinjak godina nekoliko puta mijenjala ušće u Muru, ali ni jednom nije bila ugrožena pruga izgrađena krajem 19. stoljeća. Potrebe su bile preuveličane, sve zato da bi se „okrenuli“ novci od vodnih naknada.




Nakon što je Ministarstvo kulture (iz prethodne Vlade) odbilo projekt, Hrvatske vode su pokrenule postupak određivanja prevladavajućeg javnog interesa, želeći pod svaku cijenu odraditi radove i potrošiti novce građana.

Na žalost, Mađarska vodoprivreda je odradila svoj dio posla, utvrdivši obalu i postavivši dva T-pera. Mađarska pera erodiraju hrvatsku obalu drave, ali s druge strane kompletno su zaustavljeni hrvatski radovi mnogo većeg opsega. Na mađarske radove mi nismo mogli utjecati, iako smo pritiskali čak i do mađarskog veleposlanik u Hrvatskoj. Da su Hrvatske vode provele svoj dio projekta, nestao bi odmah otok Kečilend i plaža SIP kao posljedica direktnog udara, a iskustvo govori i o još većoj devastaciji. Teška mehanizacija poharala bi cijelo područje, a obala bi se utvrdila kamenjem. Nastao bi bezlični kanal, a Halasz Csarda bi zauvijek izgubila svoj kultni značaj.

Ivan Cerovec iz Hrvatskih voda je još 2008. izjavio u Vijesniku da je "planirani zahvat neophodan, praktički i neodgodiv". Ovaj slučaj pokazuje svu nepotrebnost sličnih „neophodnih, praktičkih i neodgodivih “ radova koji su u medijskoj sjeni na žalost prošli. Koliko je milijuna kuna utrošeno na takve projekte. Nadamo se da će ovaj slučaj biti pouka Hrvatskim vodama da više ne pokušavaju zarađivati na izmišljenim i nepotrebnim radovima na račun građana Hrvatske.

Dipl.ing Goran Šafarek