Dragi Naši,
Sve je počelo kad smo vidili da se u H&M Home prodaju šljokičasti kušini. Kad bi to bilo društveno prihvatljivo mi bi cili bili u šljokicama, ali kad već nije, zadovoljavamo se i kušinima i zato smo locirali najbliži H&M Home, a to je u Beču. A u Beču istovremeno izložba Matisse i fauvisti u Albertini i Warhol/Basquiat u Kunstforumu.
OK, imamo šoping, imamo kulturu, a za izist smo se obratili pravom stručnjaku - food-blogerici Mari.
She had us at “azijsko“.
Budući da smo već bili u Beču nismo trebali gledat znamenitosti tipa katedrala i vijećnica. Također nam ni ni palo napamet ulazit u gužvu božićnih sajmova, osim ako nam nisu bili usput i nudili čuda kao što su ove mini salamice, 3 za 1€, i ovi kruščići desno koji su bili od skoro od same šunke. Odlična mitteleuropska meza.
Vrime je bilo malo sunce, malo snig, malo sunce i snig. Hladnoća podnošljiva osim kad ni bilo ledenog vitra i ledenog vitra sa snigom kakav je bi isprid Albertine.
Do Kunstforuma vrime se već malo popravilo.
Izložbe su odlične, za one koji žele znati više, i malo dosadnjikave, kakve već znaju bit izložbe. Mi smo zaključili da smo sve zaboravili o povijesti umjetnosti, ali ipak smo uspili povuć paralele između fauvizma i Warhola/Basquiata tako da smo se na kraju ipak osjetili malo pametniji nego što smo bili na početku.
Onda smo išli do crkve sv. Karla Boromejskog koja nam je jedna od najdražih građevina iznad. I tu smo zaboravili puno, ali prisjetili smo se kako su se tu skombinirali pročelje grčkog hrama i stupovi s reljefima koji podsjećaju na antički Trajanov stup. Inače, crkva je sagrađena početkom 18. stoljeća nakon posljednje velike epidemije kuge i posvećena sv. Karlu Boromejskom, zaštitniku od kuge. I isprid sv. Karla je božićni sajam u sklopu kojega su i ove klupe okićene vunom. Nismo skužili što predstavljaju, ali super izgledaju.
A onda su se usrid svega prošetale dvi ljame, a mi smo u glavi čuli Monty Pytoni i “And now for something completely different”. Svijet je doista čudesno mjesto.
Malo pomalo, došlo je i vrime za hranu i susret s blogericom Marom. Inače nismo nikad upoznali nekoga priko interneta (rođaka Krešota ne računamo jer bismo ga prin ili kasnije sreli na nekom vjenčanju ili pogrebu). Nismo upoznali ni puno drugih blogera, zapravo otkad bi ih upoznali doznali bi da i blogaju, nismo ih upoznali prvo kao blogere. Mara je drugi slučaj. Nešto nam je komentirala na fan-stranici, ili mi njoj, i skužili smo da je to jedna cool i prva liga žena i blogerica. Zato smo smo se i sprijateljili s njom na Faceu i i nastavili povremenu komunikaciju. Normalno da smo se nje prvo sjetili kad smo počeli planirat put u Beč i znali smo da će nas ona dobro posavjetovat što se tiče spize.
Kad smo našli Lija unutra je bila gužva, a nas je bilo 8 tako da su nas zamolili da malo pričekamo vani. Dok smo čekali tih 10 minuti donili su nam čaj i proljetne roladice gratis da im se ne smrznemo i pregladnimo. U to je došla i Mara i uvjerili smo se da je to jedna cool i prva liga žena i blogerica.
Ulaskom u Lija ušli smo u carstvo savršene istočno azijske i jugoistočno azijske hrane. Govori Mare da ona tamo stalno jede jer da su joj blizu, al da ne želi pisat o njima da se ne proslave previše. Srića pišemo južnočakavskom-ikavicom tako da ima manje šanse da naša publika učini gužvu u Lija. Al nemojte da doznamo da je neki čitatelj iša u Beč, a da nije pohodio Li's cooking.
Dok smo proučavali jelovnik naručili smo salatu s škampima i papajom i chillijem i vijetnamske roladice u rižinom papiru. Proljetne roladice došle su kao još jedan poklon iz kuhinje. Što vam je bečka škola kad se sretne s Dalekim Istokom...
Dok smo proučavali sushi da ga pojedemo prije juhe i glavnog jela govori nam Mare: “Ali sushi vam je glavno jelo.” “Nama nije”, odgovorili smo. Ne zna ona naše kapacitete, i nas i naših prijatelja.
Odlučili smo se za Japan Girl (ovi s lososom, o njemu piše i blogerica Sushiandstrudel ) i Beautiful Girl (ovi s kukumarom). Beautiful girl je sushi koji će se svidit i onima koji ne vole sushi jer nema sirove ribe nego je frigana.
Za juhu smo odabrali tajlandsku juhu s kokosovim mlikom i s limunskom travom i hrskavim mahunama i najmekšom piletinom na svitu. Ne izgleda lipo, ovako blidunjkasta, al možemo je usporedit jedino s nektarom.
U međuvremenu je kao dar iz kuhinje doša još jedan red sushija, ovi put preliven umakom od manga kojega bi trebalo uvest u ustav koliko je dobar.
Glavna jela: patka s rezancima, tofu u slatkom umaku i vijetnamska piletina u čipsu od jastoga.
Na kraju nam je opet iz kuhinje doša gratis desert – tapioka u kokosovom mliku. I opet, ne izgleda ništa posebno, ali odličnog je okusa i savršeno osvježenje nakon svega.
Za zaključak možemo samo reć: hvala imigrantima, hvala multikulturalnosti, hvala fuziji. Bečki šnicl i sacherica su za turiste-amatere! Već planiramo ponovni posjet Liju čim vrime stopli i dani produžu.
Do tada će doć i novi kušini u H&M Home. U međuvremenu nam na kauču šljasti šljokičasti : )
Vaši
P.S. Zahvaljujemo Ani K. na fotografijama.
