Aloha, Klingoncy.
I daje svi pitaju, išću, gredu, govoru, škrabju, dišu i pušu, pitaju di je plaža, galerija, butiga, a nama kako da na faci piše da sve znamo i svi se na Nas oslanjaju. Ni to nama baš krivo, ali Nam stvarno digod doguli, pa okrepu potražimo na suncu u Pičeni i skakanjem u more što poslovično znači Očišćenje tj. Katarzu. Obožavamo cvrčat na suncu na ležaljci namacani s Gospinim ili orahovim uljem /home made, sami činimo/, gledat mjene mora, jist pamidoru i sir s fetum kruha, tikvice, mlade kumpire i sve čemu je sad stajun u nas po vrtlima. Niki dan smo donili iz Lumbarde orahe i stavili smo ih u uje s limunovim sokom da se čini na taraci. Taman će bit gotovo kad dojdete. Nadamo se da se nećemo isprolivat s ovom dragocjenom tečnošću kako lani na Prižbi, kad smo nesvjesno nahranili Bogove tj. napravili libaciju /tekuća žrtva/. Kako se bitne stvari u našemu životu vrtu kolo umjetnosti i kolo trpeze, ispričat ćemo Vam kako smo proveli vikend. Započet ćemo s kulturnim zbivanjima. Petak navečer vozili smo svoju uobičajenu Island tour kako bi participirali u otvorenju izložbe "Moreška" Edite Pecotić koja se održala u prostoru suvremene i medijske umjetnosti Siva zona u podrumu galerije "Maksimilijan Vanka" u Korčuli. Pogledali smo zanimljiv video uradak s dominantnim motivom Bule i gledali kako Korčula lebdi iznad vode. Sani je donila iz Žrnova srebrni oval sa slijedećim delicijama: pohana riba, kozji sir, kapare, masline i slane gere, a bilo je i kanape sendviča iz Korčule. Nas je najviše oduševi crtež nepoznatog autora na vratima /naravno, sivim/ Sive zone s motivom Miše Kovača s oćalima iz sedamdesetih i prigodnim stihovima. Snažnog grafizma i naglašenim karakternim crtama kultnog lika domaće pop kulture, ovaj rad na Nas je ostavio trajan i dubok dojam te se utkao u našu memoriju kao jak iskorak u masi nebitnih, bezveznih i nedorečenih crteža koji anonimno i beznačajno pokušavaju obilježit teritorij kako urbanog tkiva tako i industrijskih zona na otoku. Svaka čast nepoznatom umjetniku! U subotu smo otvorili izložbu Denisa Berkovića u galeriji 3VOLTA u Lumbardi, družili se s prijateljima i kolegama, jili pogače i degustirali bilo vino. U katalogu izložbe zapisali smo slijedeće "...umjetnikov likovni opus trajno je obilježilo pripadanje grupi Anonimni kolektiv koja je svojim akcijama i performaceima ostavila dubok trag na kulturni i umjetnički život Vele Luke sredinom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća...". Izložba je prodajna. U nediju nismo bili za ništa jer smo bili potpuno intelektualno iscrpljeni, pa smo se doma sunčali na taraci i duhovno pirpremali za večeru s obitelji i prijateljima koja je slijedila u sedam uri navečer na jednoj prekultnoj taraci s pogledom na otok Ošjak kroz borove i mediteransko bilje. Naši prijatelji povjesničari umjetnosti Nas i našu famiju i zajedničke prijateje iz prijateljskog Žrnova ugostili su kao Bogove. Odmah smo snimili da ispod dubokega pijata ne stoji jedan plitki pijat nego dva i da su s bande tri reda peruni i noži i znali smo da slijedi rimska gozba. Rekli smo u sebi "Stoliću, prostri se" i jedva čekali popit lemončelo za aperitiv kako bi se mogli prepustit gurmanskim užicima. Moramo napomenut da su žrnovski prijatelji donili teleskop, pa smo gledali Jupiter, Saturn i Misec i doznali da je na Jupiteru oluja već 300 godišć, da ne može stat i da sama sebe hrani. Ludilo! Onda je došla juha od povrća i mesa s knedlama, onda je doša pladanj s punjenim gljivama, mesom i tikvicama i salata od kukumari s vrhnjem, onda je došlo kultno jelo osobuko /teleća koljenica u pikantnom umaku/ s crnom rižom i mješanom salatom. Na stolu je bi hren, kapare, masline, martini, lemončelo, crno i bilo vino, voda...onda su došla pileća krilca u kajenu i medu i onda je došlo petšest vrsti sira s bilim grožđem i na kraju sladoled od kave, kava, pipun i kolač od čokolade. U jednemu momentu smo se digli i išli poršetat do kapele sv. Nikole da malo predahnemo. Na putu smo se sjetili da je poždrlost smrtni grih, ali i da ako jiš umjereno da možeš jist koliko hoćeš. Vaši.
