golly&bossy

Dragi Nashy Klingoncy,

Dok ste Vin putovali po svitu, troshili solde i hodili okolo, Min smo marljivo orali na Poljima kulture Nashega skoja. Iza Nas je bogato kulturno ljeto prepuno zanimljivih događanja, novih poznanstava, glamuroznih otvorenja, a isto tako /item/ pratili smo pojedina događanja za široke narodne mase. Naravno da ni sve bilo med i mliko, ali Mi smo u svakemu momentu dali sve od sebe i kad Nam je bilo najteže izgledali smo najljepše... Otvarali smo izložbe poznatih suvremenih hrvatskih umjetnika, gostovali na radijskim emisijama, reklamirali kulturnu baštinu zapadnog dijela otoka Korčule, posjećivali otvorenja u Lumbardi, Korčuli itd. Išli smo na koncert Jasmina Stavrosa u Blato, na Severinu u Istrugu, a put Nas je odve i u Međugorje. Plovili smo hrabro kroz Scilu i Haribdu međuljudskih odnosa i čvrsto se držeći za timul, došli tamo da smo htili, a to je najvažnije. Sad su, Bogu hvala, svi išlića i konačno možemo stvarno uživat u blagodatima otoka, kupat se na polupraznim plažama, normalno se parkirat, nać lipo misto u restoranu i bez stresa gustat u Prostiru i Vremenu. Učinilo nam se na taraci orahovo ulje i nakon što smo se dva puta namazali, imamo konačno bakrenu boju. Za vikend smo bili u Lumbardi. Kupali smo se na mostu isprid Vrnika i na Pržini. Mali je gradi vrtujke u pjesku, a Mi smo upijali sunčeve zrake. U lokalu na Pržini popili smo najboju kavu sa sladoledom ikad i moramo pohvalit uslugu i poslugu. Dok smo se sunčali, smislili smo koncept za jedan foto session di bi smo trebali bit model: parafraziranje poznatih slikarskih djela s motivom žene, npr. Odjevena Maya, Djevojka s bisernom naušnicom, Dama s hermelinom itd. Ako Vam štogod pade napamet, javite. Washy

Draghi Nashi,
Dok plandujemo u našoj Villi Maritimi uživamo u plodovima koje nudi Stary Kray. Što znači da se počastimo i ježinama. Ovo Vin Daleki sve znate, ali budući da postajemo sve popularniji moramo uputit i naše čitatelje u gastronomske delicije koje nudi Otok i More koje ga okružuje.
Ergo, domaći svit i min koji dođemo iz svita, svi min obožavamo ježine tj. morske ježeve ili ježince. Ne, ne volimo ih gledat, niti se ubost na njih, min ih obožavamo jist. Tako je.
A sad ćemo vas uputit u tajne lova i konzumacije ježina.

Prvo što vam treba za lov je hrabro srce. Jer ježine su lukava i brza morska bića koje je teško i spazit i ulovit. Drugo što vam treba je alat. U ovoj prilici najboji će vam bit jedan malo veći nož. Pazite da vam ruke nisu masne od kreme za sunčanje jer onda će vam ruka kliznut niz nož, ubost ćete se u prst i završit na operaciji kod doktora Vulete, ali to je druga priča. I na kraju vam naravski treba znanje.

Min domoroci razlikujemo dvi vrste ježina, mušku i žensku, a jimo žensku. Kako ćete ih vin furešti pripoznat: muške su skroz crne i plosnatije, a ženske imaju zelenkaste, ljubičaste ili kafene (smeđe) nijanse i malo su zaobljenije. Isto tako ženske se volu kitit i na njima je uvik školjka, puž, trava, kamen, čep od boce i sl.
Evo, ovo livo je ženska i jestiva ježina, a ova desno je muška koju ne morate ni vadit iz mora.


(Digresija, uvidom u literaturu na koju smo nabasali u Villi Maritimi doznali smo da su to zapravo dvi vrste ježina, a ne muška i ženska. Crna se zove Crni ježinac Arbacia lixula, a ova druga Ježinac kamenjar Paracentrotus lividus.)

Dakle, izvadili ste prave ježine i sad ih treba otvorit. E, sigurno ih nećete jist kako jabuke. Otvarate ih istim nožem s kojim ste ih i vadili. Rasicite ih ili uzdužno ili poprečno. Preporučamo poprečno jer onda vam je lakše odvojit ono što ćete izist. A kad ih otvorite vidit ćete ništo narančasto i criva. Ovako.



Onda ta criva operete i neka van ostane samo to narančasto kako se i vidi na slici ispod. E, to su jaja i to izijte. Kao prilog preporučamo komadić kruha i blažu bevandu (da vas ne lupi). Možete i kapnut malo limuna.



Najpraktičnije je ježine jist odmah uz more, tako da ih možete oprat, a onda i odma bacit ostatke daleko u more. Naravno, možete ih i donit u dvor ili na taracu, ali onda je muka to oprat od iglica.

Budući da smo Min Golly&bossy moramo vas uputit i u dress code za konzumaciju ježina. U ovom slučaju manje je više, znači najbolje je da ste samo u kupaćem jer ste ionako uz more.


A sad se vraćemo našim Dalekima. Evo, upravo smo u toj stručnoj literaturi (Iz morskih dubina, Mušin i Marukić) doznali da se zubi ježine onako piramidalno posloženi zovu Aristotelova svjetiljka! Ni u ježine bez klasične starine.

Vashi Ježinari

Reina Sofía
S kraljevskih dvora: dok je kralj Juan Carlos jezdi Madridom na crnom motoru obučen u crnu kožu i bari ženske nesritna krajica Sofía je bila dobrotvor. Tako su i muzeju moderne i suvremene umjetnosti dali ime po njoj. Punim imenom El Museo Nacional Centro de Arte Reina Sofía (klik). Tamo smo završili skroz slučajno jer smo zakasnili na vlak, ali to je druga priča. Popili smo kafu, izili churros i išli vidit Guernicu, drugo nan se ni dalo puno obahodit. A i bili smo obučeni u jednu vestu za plažu/putovanje po vrućini, pa se nismo osjećali primjereno standardima Gollyh&Bossyh za posjet hramu kulture. Reina Sofía ima super restoran, tamo smo slikali našu kafu iz poglavlja Cafe con leche (klik)
.

Ovo je restoran i naši oćali.


Dok smo se vrtili tamo u atriju su niki mladi umitnici testirali svoju instalaciju od bambusa i plastičnih boca u obliku nekega zmaja koji se kreće na stranu kad u njega pustu komprimirani zrak (zmaj nas je podsjeti Gilliama). Ovo smo snimili kako ga vraću, ali možete vidit kako se miču noge i otprilike zamislit kako to izgleda.





Suveniri/souvenirs
Ovo je jedna butiga suvenira nasuprot Prada ispunjena plastičnim čudima made in jeftina radna snaga na Dalekom Istoku. Ništa posebno. Osim fasade na kojoj su 3D likovi kao s Velázquezovih slika. Fora.





Šoping/Shopping
Kupili smo dvi burse, postole, pandil i vestu. Super su madridske butige, svega ima, a najviše su nan se svidile butige od postoli. Španjolska ima jaku proizvodnju postoli od kojih do nas dođe Camper i ništo malo u Gullivera.
Što smo Vama kupili? Vama smo donili novine iz aviona, salvetu iz restorana i sapun iz hotela.
A ono što smo van hotili pokazat je kako je ugodno šopingirat u Madridu, čak i po zvizdanu.





Španjolci
Španjolci su jedan jadno lipi narod. Lipo su obučeni, nisu onako pičkasto kako Talijanci, a iznenadilo nas je što smo mislili da su niži, ali uopće nisu.

Tapas
Tapas je u biti predjelo, toplo ili hladno, ali koje se poslužuje su svaken kafiću. To su masline, frigane hubotinice, salate, tortilje, juhe... Iako se može poć vanka, jist samo tapas i lipo se najist od tega to isto ni pravi obid/večera.
Evo što smo Min mezili:







Tortilla de patatas, gazpacho, mješana salata s plodovima mora. A ovo u visoken žmulu kun tortille je gemišt od crnega vina. Tako oni to tamo piju. Eto, dodali su i fetu limuna.


Terminal 4
Terminal 4 je novi terminal na madridskem aerodromu Barajas. Isto kako i željeznička stanica Atocha i ovo nan je diglo rič.





trompe-l’oeil





Na ovoj zgradi bočna fasada je nacrtana. Stvarno.


Žega/The heat
Ne da je bilo vruće, nego je bilo vruće. Spasi nas je rečeni bazen. A drugi put kad gremo u Madrid to će bit u kojigo normalniji misec tipa 4. ili 9. Rekli su nan i da zimi ni puno zima.

Lucky strike club “Znaš, kako su se cigaretima skroz ograničili reklamirat Lucky Strike je otvori svoj klub u kojen je sve besplatno.” Pričala nan je prekrasna Blanka
“Ma da?” začudili smo se min “kako to misliš sve besplatno.”
“E, čudno je, ali je stvarno tako. Samo dođeš i postaneš član.”
“A kako se postaje član?”
“Ništa, dođeš, ostaviš svoje podatke, iskopiraju ti osobnu da vidu da imaš više od 18 godina i to je to. Vanka nema nikakve reklame, moraš znat di je da biš doša tamo. Ja san prvi put bila s nikin prijatejima.”
“Dobro, i što to sve nudu besplatno?”
“Sve, piće, biljar, plejstejšn. Ja san bila ujutro kad je doručak. Dobiješ kafu i kroasan, onda imaš frižider i sam otvoriš da vazmeš sok. I još imaš šiacu masažu.”
“Ma da?!”
“E, lipo su me masirali dobrih po ure. Imaš za kupit cigareta, ali svih ne samo Lucky Strike nego i drugih.”
“Dobro, u čemu je fora? Je li ti onda šalju reklame?”
“Ma ne, ima dva miseca da san bila tamo i nisan još ništa dobila.”
“Skroz san kurijozna, moraš me odvest tamo.”
“Obavezno.”

Išli smo naravno. U jednon uličici u centru, siva vrata, samo uđeš. Blanca je rekla da je član i nisu uopće provjeravali je li ili ni. Min i Mulata smo in morali ostavit podatke. Vazeli smo piće, a svako malo je još i prolazila konobarica s malim zalogajčićima. Uopće nema reklama, samo automat za cigarete na početku. I ne smi se slikat inače bi Van i pokazali nešto više od ulaza.
Mislili smo i mislili u čemu je fora tega kluba, jer normalno, niko ti ne daje ništa za ništa. I onda smo zaključili da ovi dobiju puno reklame i to boje nego da činu đambo plakate ili letke. Jer evo, min kako smo se vratili ispričali smo o temu bar 10 ljudi, a sad i Vama i našemu čitateljstvu. A na Baušteli smo naučili da je najbolja reklama od usta do usta.

Piva/Beer
Popijenih pivi u zadnjih cca. 8 godina: 0
Popijenih pivi u 5 dana Španjolske: 8
Zašto? Radi paklene žege do koje ćemo tek doć.

Beers we had in the past 8 years: 0
Beers we had in 5 days of Spain: 8
Why? Because of the heat, but we’ll come to that

Planirano-ostvareno/Planed and realised
Popit kafu u Café Commercial (klik) (to je iz jedne knjige, pogledajte dole): -
Santiago Bernabéu: -
Popit kafe kon leče i izist churros: +
Prado: +
Guernica: +
Upoznat Ikera Cassillasa: -. Ovo nan je bi glavni zadatak, a najviše što smo se približili njemu je reklama za klub Buddha del Mar di izlaze nogometaši. Ništa, drugi put.

Have a coffee at Café Commercial (click) (it is from a book, check bellow): -
Santiago Bernabéu: -
Have a caffee con leche with a churros: +
Prado: +
Guernica: -

Meet Iker Casillas: -
This was our main task, but the closest we got to him was this billboard for the club Buddha del Mar where all the footballers hang out. Next time, hopefully.

Ovo je reklama.

This is the billboard.

A ovo je Iker.

And this is Iker.

Plaza de Espańa
Između maslina ovega trga jezdu brončani Don Quijote i Sancho Pansa.

Bronze Don Quijote and Sancho Pansa are walking throught olive trees.

Plaza de Santa Ana
Ovi dil grada nan se jadno svidi. A na njemu trg prekrasnog imena. A na njemu spomenik Pedru Calderonu de la Barci i Federicu Garcii Lorci. Vidite da nismo studirali književnost za ništa.

U prven planu Federico pušta goluba iz ruke, a Pedro sedi skroz iza.

Federico on the front, Pedro in the back.

On this beautifully named square there are two monuments. One is of Pedro Calderon de la Barca, the other is of Federico Garcia Lorca. BTW, back in the days we studied comparative literature.

Pločice s imenima ulica
U staren dilu Madrida imena ulica su na keramičkim pločicama, ali tu je i ilustracija. Zakon!

In the old part of Madrid the names of the street are written on the ceramical tiles, but there is an ilustration too. Tiles rule”

Pregledavanje prtljage
U Španjolskoj pregledavaju prtljagu kako na aerodromu i kad se gre u vlak i kad se ostavu bagaji na garderobi i kad se gre u Prado.

In Spain your luggage is checked in the airport way (the xray machine) when you board the train and when you leave your baggage at the locker room an when you go to Prado.

Pripreme – pročitane knjige
Ozbiljno smo shvatili naš put u Madrid i dugo smo se pripremali čitajući suvremenu španjolsku prozu. Najviše nan se svidila Lucía Etxebarría (klik) i njena knjiga O svemu vidljivom i nevidljivom. U ton knjizi glavni junaci, redateljica Rugh i pjesnik Juan, piju kafu u Café Commercial i zato smo hotili poć tamo.
Detaljno smo proučili i vodič kroz Madrid kojega smo kupili 20tak dan ranije, Internet, a sa sobom smo vazeli Život je san. Svima je toplo preporučujemo, i nemojte se pripast kad vidite barokne stihove, stvarno se lako čita.

We were very serious about our trip to Madrid and we were preparing for a long time by reading contemporary Spanish prose. We liked the most Lucía Etxebarría (click) and her novel All things visible and invisible. The main characters of this novel, Ruth and Juan, are having coffee at Café Commercial, and that is why we wanted to go there.
We also red the Madrid guide thoroughly, checked the internet, and for the trip we took The life is a dream. We recommend it to everybody, and don’t let the baroque verses put you off, it is really easy to read it.

...govori jedan grafit kojega smo vidili u Zadru.... i učili ste nas da De gustibus ne raspravljamo .... ali nama su ovi postoli jadno grubi.



Uvidom u našu anketu livo vidili smo da se dvoje naših čitatelja smatraju bossyma. Bidni. Ma min bi rađe učinili japanke od budela nego stili ovo na nogu.
Inače ovo gore je goma. To mora bit posebno ugodno na nozi kad malo stopli. Ije, ovo nisu postoli za hodit po zvizdanu, ali isto...

Ovo smo išli u butigu i pitali ove postole, ma in nismo rekli da je to za to da ih stavimo na Golly&bossy. Ne, rekli smo da nan je to za prijatejicu u Staren Kraju. A Madrid L-Ž slijedi čim nađemo malo vrimena. Uh, satrat će nas ova Bauštela.

Vashi

P.S. Nama su grubi, ali možda se vama sviđaju. Imaju ovake i crne.