Draghi Nashi,
Ovi vikend nismo samo kupovali nego smo i napajali dušu na izvorima kulture. Bili smo u Muzeju grada Zagreba vidit izložbu Projekt Zagreb: Tranzicija kao stanje, strategija, praksa ( klik, klik, klik, klik). Prvo nam se svidila, a sad kad malo bolje razmislimo… dajemo joj 3.
Tema izložbe je zanimljiva: promjene urbanog tkiva Zagreba kroz 150 godina i ne znamo koliko država.
A onda se u puno fotografija (ima dosta Toše Dabca!), nacrta, 3D modela razmatraju slučaj po slučaj:
- Trg bana Jelačića / Groblje Mirogoj
- Zakladni blok
- Meštrovićev paviljon
- Zagrebački velesajam
- Zelena potkova
- Gradske stube / Novakova ulica
- Zagrebački blok (Donji grad)
- Regulatorna osnova iz 1930. g. (+Trnje, Trešnjevka)
- Generalni urbanistički plan iz 1947. g. (+Ulica proleterskih brigada / sada Avenija grada Vukovara)
- Generalni urbanistički plan iz 1963. g. (+Novi Zagreb)
- Zagreb 2000+: Tranzicija kao praksa (Suvremeni Zagreb – GUP)
Između svega su i filmovi o i u Zagrebu. Tu smo naučili kako je Orsonu Wellesu bilo super snimat Proces u Zagrebu. Prvo zato što u Prag ni moga poć, a drugo što je, između ostalega, u Zagrebu naša prostor u koji se može smistit 1500 pisaćih stolova (nijedan studio ni u Engleskoj ni u Americi ni ima toliki prostor). A 1500 pisaćih stolova stavi je u jednu halu na Velesajmu koji se taman tada negdi nagradi. Prisjetili smo se i kako su nam je najbolja uloga Fabijana Šovagovića baš u Ritmu zločina.
Kad smo gledali dio o regulatornoj osnovi iz 1930. i vidili suvremene fotografije Zemljakovih škola kako hrabro strše u vrtovima i kukuruzištima Trešnjevke sjetili smo se koliko su moderni i napredni bili zagrebački arhitekti tih godina, ali i gradska vlast koja je to financirala.
Uglavnom, mislili smo na brzinu proć izložbu, ali to ni moguće, jer se stvarno u nju može udubit, a ako će se sve gledat podrobno stvarno treba vrimena. Izložba kao stvorena za arhitekte i povjesničare umjetnosti. Što nije nužno minus, ne mora sve bit populistički i uvik je dobro nešto novo naučit.
Ali što nam se ni svidilo? Izložba je rađena prema knjizi, a mi stvarno ne volimo izložbe koje su samo knjige u prostoru. Razlika između knjige i izložbe u tom slučaju su samo veće fotografije i ništa puno više. Za početak tu je i puno teksta na početku.
Mislim, ko će ovo čitat? (Ovo nam izgleda kao predgovor knjige, ali nju se čita sjedeći za stolom ili zavaljen u fotelji, što je puno lakše nego stat na noge).
A i malo nam je sve prenabijeno.
Treba se dobro pomučit nać legendu za sliku i onda to sve povezat s tekstom. Ali to je čest slučaj na mnogim izložbama. Mi za sebe to zovemo igra Pronađi legendu.
Radi svega tega izložbi dajemo 3 zapravo -4 i svakako preporučamo posjet jer ćete puno vidit i naučit. Samo se morate dobro koncentrirat.
Vashi Muzealci na privremenom radu na Baushteli
P.S. Totalno smo odvalili na naslov izložbe