golly&bossy

Dragi Nashi,

Iako su mnogi Nashi kolege i prijatelji imali tu srecu da se u živo susretnu s našim lingvističkim performanceima, mnoge smo nenamjerno zakinuli za objašnjenja o Našim imenima. Svima je već jasno da komuniciramo u zamršenim lingvističkim kodovima i da imperativno koristimo majestični plural i da smo jedni i drugi ženskog roda. A da bi smo objasnili auditoriju i funovima zasto smo "Daleki", moramo se osvrnuti na neke povijesne činjenice koje su obilježilje život otočkog stanovništva posljednjih 100 godina. Naime, početkom XX. stoljeća vinograde na otoku pogodila je bolest vinove loze tzv. filoksera koja je natjerala stanovništvo na masovno iseljavanje u prekomorske zemlje (J. Amerika). Pojedine obitelji iseljavaju i u Sjevernu Ameriku npr. naš barba Rudolfo koji je kasnije prive našu prababu Mariju nakon što je ostala udovica. Tijekom Drugog. svj. rata veliki broj otočkoga stanovništva odlazi u izbjegličke kampove na sjever afričkog kontinenta u EL SHATT i El Katatbu. U kampu su bili mnogi članovi naših obitelji i šira svojta. Nakon rata dio familije prababa Marija uspijeva prevesti preko Italije u Venezuelu i onda u sj. Ameriku. Dvadeseto stoljeće na otoku obilježavaju i masovne migracije otočke populacije u daleku Australiju gdje su se brojni naši iseljenici pokazali kao vrsni graditelji tj. zidari i upravo tu Daleki nalaze svoje uporište za termine "inkartavat", "stavjat pločice", "nalivat bultu", "mišat cimenat" i sl. da bi slikovito i duhovito priblizili svoje mentalne napore koje svakodnevno ulažu radeći u jednoj prestižnoj agenciji. Budući da je članove naših raseljenih obitelji hvatala nostalgija za Starim krajem (mi ga zovemo zbog emotivnih razloga Stary Cray) i da su na svojim putovanjima prošli kroz Scilu i Haribdu, pisali su pisma u Stary Cray primjerke kojih imamo sačuvane u obiteljskim arhivima. Pisma često počinju sa: "Dragi naši u staremu kraju", a rodbina u Staremu kraju odgovara sa "Dragi naši u dalekemu svitu...". Upravo na temelju tih ustaljenih sintagmi prilikom započinjanja korespondencije, rodio se termin "Daleki" koji obilježava Naše druženje i konverzaciju već duži niz godina. Daleky svakodnevno komuniciraju na nekoliko levela i putem različitih medija: sms, telefon, facebook, blog, mail itd. Razgovori su u rasponu od najnovijih događaja u životu omiljenih konobarica i izjava zgodnih otočkih manovala do najnovijih kretanja u umjetnosti. Naglasak je na modi i dućanima. daleki se u živo sreću nekoliko puta godišnje, čemu prethode brojne i dugotrajne pripreme jer jedni i drugi se žele međusobno impresionirat i za te susrete pomno biraju ruho. Prilikom prvih desetak do dvadeset minuta susreta, oba Daleka dožive svojevrstan šok susreta i ne znaju govorit, ne mogu se pogledat u oči i počne im se plest jezik kao u predstavi "Stilske vježbe" s Perom Kvrgićem i Lelom Margitić kada se iscrpe sve mogućnosti komunikacije. To je stanje vjerojatno slično onome kada se ljudi nađu priko oglasa i dogovore prvi susret. Međutim, Daleky vrlo brzo nadvladaju buku u kanalu i uspiju se prešaltati" na live nastup. Nastavak slijedi...