Goldeneye
31.03.2006., petak
Imaš još pola sata
Pune su ih novine. Svakoga dana mnogi započinju listanje novina upravo od tih stranica - tko je umro.  Nema tu samo starijih ljudi, nego, kao da je jednak broj mlađih i starijih. Mislim da sam još prošle godine pisao jedan post o tome što bi ti ljudi koji su danas u "čituljama" dobili priliku za još 24 sata (a da znaju da im je to zadnje). Što biste vi da znate da imate još samo jedan dan.  Kako bi se ponašali prema osobama koje vas okružuju. Kakav bi to bio zagrljaj, a kakav poljubac i jel bi svima stigli reći koliko ih volite?! Ili bi možda sjedili zapalili cigaretu  i gledali tv ili napisali još jedan post na blogu ili legli spavati, ili panično plakali?!  Jedan dan? Pa to je cijela vječnost. Kad bi znali da imamo samo pola dana, pet sati, sat, pola sata, deset minuta. S manje vremena inzenzitet osjećaja bi se povećavao. U onom zagrljaju bilo bi još više ljubavi, u onom poljupcu vatromet osjećaja.  Trebamo cijeniti svaki sat svojega života, ljubiti sve oko sebe, jer možete li se kladiti da imate više od jednog dana?! |
30.03.2006., četvrtak
Picture of you
|
Stajala je sama, tamo. Njegova slika iz nešto mlađih dana izgledala je nestvarno. Tko je taj čovjek. Blijedo je gledala u obrise lica. Pogled joj se s njegovih očiju spuštao, do kravate, a ispod, kao hladan tuš, crni flor. Krenula je suza. I muk. "Nisam mu rekla koliko ga volim. Stalno smo nešto u životu očekivali. Uvijek živjeli u budućnosti ili se vraćali u prošlost. Nismo živjeli za trenutak. Za dan koji imamo." Doista, znamo li koji je dan posljednji. Svaki ima dovoljno briga za sebe, da bi gledali u prekoustra, ma u sutra. Odmah recimo nekome da ga volimo. Recimo mu (njoj) sve što nam je na srcu. Život je lijep, ali traje gotovo kao treptaj oka. Na kraju će nam se kvaliteta života mjeriti ne po materijalnom  nego po broju dana u kojima smo davali i primali ljubav. Ta k Ljubavi hodimo, na kraju.To je ono što je gospođu s početka priče razdiralo.  Volite, ljudi! |
29.03.2006., srijeda
Četiri vjenčanja i sprovod
|
Prekrasan je danas dan! Ako ste u Osijeku danas i vidite jedinu osobu s kišobranom, to sam ja. Znam ja ući na krivi autobus pa otići u suprotnom smjeru. Kad to skužim, stavim slušalice na uši i mrdam glavom na omiljene mi ritmove. Što sad, mogu se smijati samo vlastitoj gluposti i čekati da se isti bus vrati natrag. Nisam od onih koji će panično trčati vozaču da stane. Nedavno sam nažalost trebao na dvije sahrane. I kada sam došao na groblje, točno na vrijeme, vidim da sam posve sam. Naravno, samo sam ja fulao groblje. Ništa zato. Vrijeme do sljedeće sahrane proveo sam kod mog blogerskog frienda Kljuna. I njemu je taj dan bio điđi-miđi, pa nam je desetminutna kava dobrodošla da se nasmijemo vlastitim glupostima toga dana.  |
28.03.2006., utorak
Kino i kifle
|
Tata, ja bi išao u kino gledati Lesija? To me pitao Goldić u nedjelju. Kažem, dobro, ići ćemo. Tata, ali ja bi poveo prijatelja iz razreda, a on ti baš nema novaca pa bi ga ja počastio kartom, kokicama i sokom. I tako su njih dvojica gledali Lesija (dečki njihovih godina - 11 - obično gledaju neke krvave crtane ili borilačke filmove). Koji duže prate moj blog znaju priču o tome kada je Goldić jednom siromašnom dječaku kupio knjigu iz matematike, jer njegovi roditelji ni za kruh nemaju. Istoga je nekoliko puta doveo na ručak doma. Ja mu dam 10 kuna da si kupi doručak i onda ga pitam - jesi jeo. On kaže, jesam kiflu, a bili su još moji prijatelji, pa sam i njima kupio po kiflu, a inače sam htio burek. Goldić je čuvao novac da si kupi nešto kada smo prošle godine bili u Zagrebu. Kad je vidio ciganku s malom bebom kako sjedi na podu dao joj je sve, bez da je trepnuo. Dobar je moj Goldić. Mogu puno naučiti od njega. Zlatna su ta djeca. Mogao sam pisati i o problemima koje nam ponekad zadaje, ali treba naučiti da u ljudima gledamo ono dobro. Voli vas Goldy |
27.03.2006., ponedjeljak
Pobjeda
|
Kad se okrenem i bacim pogled na vrijeme koje je iza mene ispada da su one situacije u kojima sam mislio da sam dobitnik zapravo one u kojima sam najviše izgubio. Iz ovog uvoda jasan je nastavak, tamo gdje sam mislio da gubim, da se cijeli svijet urotio protiv mene, tamo gdje su bile najveće teškoće, iz njih sam izlazio kao pobjednik. Zato kad vam se događaju loše stvari, ne brinite. Svako zlo za neko dobro, rekli bi stariji. Ja sam danas posebno sretan, baš zato što moja sreća proizlazi iz dugogodišnjih tegoba. Ovih dana pobjeđujem na više frontova, baš tamo gdje sam nedavno bio potučen do nogu. |
26.03.2006., nedjelja
Sutra je naš dan
|
Kako te nazvati, Ljubavi? Ti si moj jutarnje Sunce. Mirisni cvijet u podne. Večernja zvijezda u noći. Oslonac u životu. Volim te! Obožavam! Mene, pa to samo ti trpjeti možeš! Sutra je naš dan... Sjećam se i kad ništa nismo imali, imali smo sve, jer Ljubav je - sve! |
24.03.2006., petak
Prijatelji
|
Kako je teško u današnje vrijeme naći pravoga prijatelja?! Moja iskustva govore da ljudi koji su me neko vrijeme okruživali bili su uz mene i moju obitelj samo dok smo im bili potrebni. Goldy je dugo sa svoje pozicije imao mogućnosti da zaposli mnoge ljude, da bude jamac za više kredita, Goldica da ubrza, olakša i pomogne kod nekih financijskih poteškoća. Za blagdane nam je sandučić bio pun čestitki, a nešto kasnije i broj čestitki u mailboxu bio je velik. Svi su nas voljeli, pa je i sam gradonačelnik znao prelaziti cestu kako bi se pozdravio sa Zlatookim (gle čuda istoga su zvali, ali ne od milja, Zlatousti ;)) I onda, kao što to obično bude, jedna nesreća sustizala je drugu kod Goldićevih. Odjednom kao da su svi nestali. Nekima kojima ste promijenili život na bolje sada vas jedva pozdrave. Nekoga ste izmislili "Nacrtali" da bude na jednoj poziciji i onda vas taj izbjegava. Čujete u slušalici kako govori tajnici "ako je Goldy, nisam ovdje". Sjetite ga se kako je bio na koljenima moleći za taj posao. Da ne govorim da su neki članovi naše obitelji preminuli a da nijedna od osoba kojima smo godinama pomagali, nije poslala ni brzojav sućuti, a o dolasku na sahranu da i ne govorim. Zato sam bio sumnjičav i prema netu i net prijateljstvima. Međutim, ovdje upoznaš čovjeka bez predrasuda. Ulaziš u prijateljstvo oprezno ali srcem. Neki su mi do nedavna nepoznati ljudi postali baš pravi prijatelji, koji su već prošli na brojnim "testovima", dokazavši da će ti pomoći u svakome trenutku ne tražećo protuuslugu. A ponekad je i lijepa riječ dovoljna da ti cijeli dan bude vedar i veseo. Hvala Bogu na takvim prijateljima! |
23.03.2006., četvrtak
Sigurnost u nesigurnosti
|
Želimo li punu kontrolu nad našim životom? Svatko bi htio znati što ga očekuje u budućnosti. Nikome ne odgovaraju "neočekivane" situacije koje nam se kroz život događaju, jer nismo baš tako planirali. Ako smo u jednom danu planirali biti s voljenom osobom i onda nam poslodavac kaže da baš u to vrijeme moramo nešto odraditi. Dva su odgovora, ili ćemo prihvatiti posao i onda biti nesretni što nismo s voljenom osobom, ili ćemo posao odbiti po cijenu otkaza, ali ćemo i tom prilikom biti nesretni. Kada bolje analiziramo, svakoga dana se dogodi nešto što nismo planirali. To može biti i telefonski poziv neugodna čovjeka, kojemu sve lijepe riječi svijeta nisu pomogle da se ne istrese na nas. Opet smo nesretni. Zašto tražimo sigurnost, zašto baš sve mora biti upisano u našim planovima? Tražeći sigurnost ja sam pronašao sreću u nesigurnosti. Svoje sam brige prepustio u sigurnije Ruke. Jutros sam se oduševio jednim postom o malim ljudima velikog srca. Preporučam: Sjajan post |
22.03.2006., srijeda
Partibrejker
|
Ne sjećam se da sam do sada pisao o glazbi. Koliko ljudi toliko ukusa i glazbenih stilova. Kod nas je rat donio takve kontradikcije da ima ljudi koji se groze bilo kakve glazbe koja dolazi iz Srbije, ili da baš najokorjelili desničari uz Thompsona drže i cd od Cece ili Seke. Kako sam prije radio kao urednik i izvršni producent na jednom radiju susretao sam se s dilemama oko glazbenih stilova, glazbe koja nam dolazi iz susjednih država i slično. U ovom postu zadržat ću se na ovom drugom. Napravili smo prije pet godina jedan pokus. Razgovarali smo s ljudima koji se protive glazbi iz Srbije. Neki su rekli da im smeta srpski jezik. Onda smo pronašli pjesmu od Bebi Dol na hrvatskom. Opet su negodovali. Aha, smeta vam što je Srpkinja, a ne smeta vam jezik. Kimnuli su glavom. Dobro, pronašli smo Hrvate Olivera i Dadu Topića koji pjevaju na srpskom. Opet ne valja. Tu je bilo jasno da tim ljudima zapravo smeta bilo što, što ima srpsku notu. Za mene ne postoji srpska, njemačka, britanska i hrvatska glazba, narodnjaci, jazz, r & b, house nego dobra i loša glazba. A tu ulazimo u područje ukusa. Što se mene osobno tiče volim Partibrejkerse, Olivera Mandića, EKV i sličnu glazbu. Teže mi se odlučiti za nekoga u Hrvatskoj jer moj je glazbeni ukus čudan. Recimo, tko danas uopće zna za Leu Deklevu, a to mi je super, i s druge strane General Woo, Bolesna braća, uglavnom... Svo čudo mog glazbenog ukusa začinit ću (ni meni nije jasna ta boleština) s turskom pop glazbom - katastrofa. Al' što mogu kad mi se to sviđa. |
21.03.2006., utorak
Patetični folirant Goldy
|
Nerijetko dobijem mailove da sam patetičan, da to što pišem sigurno ne živim. Bilo je čak i takvih koji su mi govorili da sam sve to od nekuda prepisao. Bogu hvala, ljudi koji me poznaju znaju kako funkcioniram. Prije svega, ne tražim loše ni tamo gdje ga ima, a nitko ne ode bez smiješka ili lijepe riječi. Imam ja i 500 mana, ali kao što ih ne tražim u drugima tako ih ne stavljam ni u blog izlog. Zato evo jedno MOJE razmišljanje: Osuđivanje i traženje lošega u drugima boljka je svih nas. Očekivanje da se drugi mijenjaju ili moroganje protiv drugih neće nam pomoći. Mijenjati sami sebe, to najčešće čujemo. No, ipak možemo i druge promijeniti sa samo nekoliko riječi. Trebali bi ih imati uza se. Zašto se trgovcu ne zahvaliti kad nam nešto proda?! Zar je teško reći poštaru - ah, vi ste uvijek tako nasmijani i puni života. Boljeg poštara nismo imali. Što će se dogoditi sa službenicom na šalteru (bilo kojem) kojoj svi samo prigovaraju ne pitajući kako je njoj. Ako je pitamo kako je, jel vam teško, vi ste baš zlatni, dademo joj smiješak. Naš lik će među stotinama zapamtiti. Možda smo joj uljepšali dan. Možda je onaj poštar, koji je moguće uvijek natmuren, otišao sav radostan dalje šireći pozitivnu energiju. Ne smijemo si dopustiti da naša draga (ovo je za muške) nas pita kako izgledam, jel mi ovo dobro stoji. To valja prevenirati i baciti joj kost kako je dobra mačka. Ako nije, pa što smo s njom, zar ne. Djetetu nađemo stotinu prigovora - ajde zadaća, zašto nisi ovo, ne možeš ono, ne zanima me, nemam vremena. I onda kažemo da nas ne slušaju ili da postaju problem. Dajmo im značaja. Dajmo svima značaja! Svi su ljudi prekrasni, samo mi to možemo i trebamo otkriti u njima. Kako je to divno biti okružen dobrim ljudima, koje samo jedna rečenica može učiniti takvima. Sve vas voli "zlatooki"! |
20.03.2006., ponedjeljak
Hrabrost
|
U današnjem svijetu poremećenih vrijednosti nije na odmet prisjetiti se nekih, zaboravljenih. Ljubav, vjernost, vjera teme su kojima sam se bavio malo više u proteklom razdoblju. Danas vrlo malo o jednoj vrlini o kojoj se u posljednje vrijeme ne priča puno. Riječ je o hrabrosti. Ona se manifestira najviše u nekim kriznim situacijama. No, jesu li hrabri ljudi posebniji od onih drugih ili bolje rečeno po čemu su oni posebni. Hrabrost ne isključuje strah. Hrabrost je samo svjesnost da postoji osjećaj koji te vodi jače od straha. Opet bi rekao da je najčešći osjećaj koji tu prevaže - ljubav. Majka će pokazati hrabrost koja prelazi granice razuma kada je njeno dijete u opasnosti, a možda je to, inače, vrlo plaha žena. Vojnik će dati svoj život za domovinu jer ga vodi ljubav prema istoj. Matematičkom formulom rečeno - razlika između hrabrih i strašljivih proporcionalna je jačini ljubavi koja ih vodi. [yes] |
18.03.2006., subota
Vjernost
U današnje vrijeme poremećenih vrijednosti jedna od onih koja nije na cijeni ili je samo deklarativna je vjernost. U tu kategoriju spadaju vjernost prema partneru, obitelji, roditeljima, prijateljima, djeci, domovini i slično. Zbog sebičnosti najlakše nam je pogaziti upravo tu kategoriju. Pokušavao sam odfantazirati nešto svoje iz glave ali mi je napamet pala jedna priča iz knjige Otključani globus Pere Zlatara, koju sam dobio za svoj deveti rođendan.  Priča je istinita, a govori o sveučilišnom profesoru Akiti, koji je svaki svoj slobodni trenutak poklanjao svom psu Hačiku. Svakoga dana Hačiko bi pratio profesora do gradske željeznice odakle je Akita kretao prema svom fakultetu. Sastanci i rastanci dva prijatelja bili su tako dirljivi da su uvijek privlačili poglede prolaznika. Hačiko je naravno čekao Akitu na istom mjestu gdje su se i rastajali, svakoga dana. No, jednoga dana, a bilo je to 1925. godine, Akita je doživio srčani udar i preminuo. Vjerni Hačiko nije se htio micati gledajući netremice u smjeru odakle bi trebao doći vlak s profesorom Akitom. Ljudi su mu nakon više tjedana donosili hranu, vabili ga mačkama i slično, ali Hačiko se nije pomaknuo. Pas je tako stajao na istom mjestu deset godina postavši pravom atrakcijom na trgu Šibuja u Tokiju. Zima 1935. godine bila je posebno tužna. Hačiko je ležao na hladnom asfaltu. Uginuo je. Ubrzo su mu na istom mjestu načinili brončani spomenik, koji i danas gordo stoji na Šibuji. To je vjernost. Ona proizlazi iz ljubavi. Neka nam ova priča bude pouka o jednoj od vrijednosti, koju smo tako zapostavili. |
17.03.2006., petak
Eto
|
Svakom je čovjeku potrebna ljubav. Ona nas vodi i kad si to ne želimo priznati. Kada je skupljamo samo za sebe usrećujemo one koji nam je daju. No, ako je ne dajemo dalje, pretvaramo se u egoistično, samoživo stvorenje. Dajmo drugima ljubav, tek tada ćemo biti potpuno sretni, tek kada se potpuno predamo, ostvarujemo sami sebe. Sjajan je osjećaj ljubav davati. Eto, kratko razmišljanje za ovaj dan. Voli vas Goldy |
16.03.2006., četvrtak
Opraštam
|
Gledam buku koja se stvorila oko Gotovine, ponovno. Ako sam imao i tračak sumnje u tog čovjeka, nakon onoga što je učinio pokazao je kakvi ljudi trebamo biti. Za ovu priču ne treba postaviti ni pitanje njegova ratna puta (smiješno je kada Mesić kaže da se u Oluju išlo iz preko 200 pravaca pa da toliko ima i zaslužnih - ima i više zaslužnih, ali se zna tko je bio zapovjednik sektora), niti njegov bijeg (treba se sjetiti što su mu skuhali). Biti svjestan vlastitih pogrešaka, prije svega, a sigurno da ih je imao mnogo (tko nema) i ono, još teže, oprostiti progonitelju. To je najteže. Sjećam se svojih vojničkih dana kada su dečki s krunicom oko vrata branili svoje gradove, ali su psovali kardinala Kuharića koji je pozivao na oprost i na to da mi, ako je naša kuća spaljena, ne spaljujemo njihove, ako su naše obitelji pobijene, da ne ubijamo njihove. Tražio je da oprostimo. Bilo je to tako proročki. Bila je to uputa kako to uljuđeni svijet, pa i kad ratuje, treba postupati. Gotovina je uputio sućut, čovjeku koji je umro na manje od pola metra od njega (bili su ćelija do ćelije). Nije li to najveća Antina pobjeda. Biti tako velik. Najteže su riječi - oprosti i opraštam ti (ova druga još teža). Znam da će mnogi i moj post osuditi, ali ja sam nosio odoru hrvatskog vojnika, meni je '93 Gotovina bio zapovjednik, ja sam sudjelovao u Bljesku i Oluji, moja je kuća dobila 13 direktnih granata, moj je stric iz Vukovara odveden u logor, moje se dijete rodilo u podrumu pod granatama. To je moje pravo, da oprostim! Voli vas Goldy |
15.03.2006., srijeda
Grad na Dunavu
 Snježilo je. Svaka je pahulja sastavljala bijelo ruho grada na Dunavu. tamo sam često, no noć dočekao nisam. Jučer sam upoznao noć Vukovara. Vidiš Vuka je bila široka, eno tamo do onih kuća. A tu, tu je bilo smetlište, a sada je elitni dio grada. Jooj, pogledaj, tu sam šetao s mamom i tatom kad sam bio mali. A ovdje, tu u ovoj aleji lipa, tu je bila glazbena vojna škola. Dečki su sjedili po prozorima i svatko je svirao svoj instrument. A tu, tu su imali rukometno igralište. Mogu ti reći da su imali dobru momčad. Hej, vidi, tu sam vodao svoje cure. Uvijek su bile starije od mene hehe A tu, tu sam iz ujakovog dvorišta prolazio do kina u Radničkom domu... A ovdje sam... Stari je bio ushićen. Sav se zarumenio. Kada smo se vratili u Osijek rekao mi je - kao da smo bili na jednom lijepom, dugačkom i sadržajnom putovanju. |
14.03.2006., utorak
Moj tata
|
Neke nam stvari kao pijesak promiču kroz prste. Ne vodimo računa o naizgled malim stvarima. Znam da će sada svi reći, ja vodim, mi vodimo i slično, ali kada se malo preispitamo vidimo koliko toga što bi moglo ostati trajno u sjećanju prolazi kraj nas, a da ne reagiramo. Danas imam posla koji uključuje terenski rad, a poslijepodne me očekuje put u Vukovar. To je rodni grad moga oca, grad u kojem ima više ljudi moga prezimena (svi su rod) nego Osijek. Moj stari je teško bolestan. Pokretan, ali snašle su ga tri teške bolesti. Jedna za drugom. On obožava Vukovar. Rijetko smo zajedno, baš nas dvojica, otac i sin. Zato, nas dva odosmo u grad njegove mladosti, gdje će on procvasti, gdje će u ovom snijegu povratiti sjećanja iz djetinjstva. Grudanja i prvoga snjegovića, prvih nestašluka. Moj tata... |
13.03.2006., ponedjeljak
Zima više nije zima
|
Kod nas u Osijeku pravo snježno nevrijeme. Snijega je sve više, a vjetar, umjesto da slabi, pojačava. Nekad su snjegovi bili i veći. Zime su bile zime, ljeta - ljeta. No, ovo vrijeme sjetilo me nečega što i sam ne mogu vjerovati da sam proživljavao prvih 11 godina mog života. Naime, živio sam u kući bez vode i wc-a. Do vode je bilo nekih 50-tak metara, a kada je bila zima slavina bi se zaledila, pa bi mi i to najosnovnije, ljudsko, bilo uskraćeno. Ako sam trebao u wc, onda sam po ovakvom vremenu trebao obući čizme, vunenu kapu, debelu jaknu i onda sjesti u hladan i polumračan wc. Bojim se toga i sjećati. Danas gledam djecu. Ptičjeg mlijeka imaju i stalno su nezadovoljna. Žele još, još. A ni zima više nije zima, ni ljeto - ljeto. |
12.03.2006., nedjelja
Iz boxa
|
Iz boxa izvukoh ovo. Nekako pristaje uz današnji dan. Uz našu malenost, uz našu vrijednost: Ocean. Izvor života. Golema prostranstva. Snaga, energija i iznad svega - ljepota. Tolika neistražena vodena prostranstva. I onda, dođem na njegove obale. Čučnem u pijesku i zagrabim koliko mogu primiti u otvorene dlanove. Jeli ocean ostao isti sa svom svojom ljepotom, životom i snagom? Ništa se promijenilo nije. Možda nekoliko metara dalje druga osoba čini isto i može ih činiti stotine, tisuće na obalama diljem svijeta. Zagrabiti u svoje dlanove koliko primaju i koliko im je potrebno da osjete. Opet, ocean ostaje jedan, velik, lijep, snažan, sveprisutan. Dovoljan da namiri sve dlanove svijeta, a da ostane nepromijenjen. On je stvorio ocean. Nije li veći od te vode?! A opet, tako su slični. Svi ljudi svijeta mogu prići, tražiti i u dlanove primiti koliko im treba. Svi istovremeno. A On opet ostaje velik, snažan, pun života. Voli vas Goldy |
10.03.2006., petak
Šamar!
|
Neki smo dan Goldica i ja bili na jednom rođendanu. I kao i obično uvijek su tu poznata lica među kojima se ističe jedno koje uvijek mora biti u središtu pažnje. Ne bi to moralo biti ni tako loše ta tu pažnju na sebe ne skreće otrovnim strjelicama. Nitko nije valjao prema njezinim kriterijima, a svakome je držala prodike, iako da biste to činili morate imati barem neko životno iskustvo ili neki rezultat iza sebe (osoba je dosta mlađa od mene). Peckanje svih oko sebe činilo je atmosferu na trenutke i mučnom, a kada se dotakla Goldice, to je bio znak vašem Zlatookom za nastup. Rekao sam joj otvoreno kako nije u redu da tako napada ljude oko sebe jer nije ni mjesto ni vrijeme. No, kako nije navikla da joj bilo tko oponira bila je zatečena, pa je, valjda u afektu, ulazila sve dublje u konflikt sa svima, zaobilazeći mene. Opet je pokušam smiriti, ali bilo je još gore, mučnije nego prije, jer nastupila je šutnja. Svaki puta svi nakon takvih susreta govore kako je ona zla i naporna, ali nikada joj nitko ne kaže što misli. A Goldy je, u svom stilu, u svaku rečenicu rekao kako je voli i kako nema toga što ne bi za nju napravio, ali nije pomoglo. Kada smo bili na vratima, napravio sam za sve ludi potez. Prišao sam joj, zagrlio i poljubio u obraz. Svi su ostali skamenjeni, a ona je pocrvenila. Izašli smo van i nitko nije ni pisnuo. Poslije su mi rekli - zašto si je poljubio, pa šamar je zaslužila?! Odgovorio sam - ne, nego poljubac! Stara narodna kaže - nema zločestih ljudi, ima samo nesretnih. |
09.03.2006., četvrtak
Crna ovca
 Kad analiziram malo svoju skromnu prošlost vidim da se ljudi ravnaju prema razmišljanju gomile. Većina donosi prihvatljivo ponašanje, koje se onda naziva normalnim, uobičajenim. Dakle statistički približno razmišljanju većine. Ako je većina nametala svoju ukus za film, glazbu, politiku, sport, mali ljudi su, često prihvaćali takva razmišljanja samo da bi se uklopili, da ne bi bili crne ovce. Dakle, to ide od nekog razreda u osnovnoj školi, kasnije sve izraženije u srednjoj, fakultetu, poslu, među prijateljima, a u najnovije vrijeme na ponašanje utječu i mediji. Znao sam se poigrati pa u skupinu od nekih 7,8 ljudi koji pljuju po Bushu, počnem ga braniti. U prvom trenu većina me stišće sa svih strana. Ja ne popuštam. Dajem sve više kontraargumenata i onda dolazim do toga da oni koji su preuzeli mišljenje većine, polako prelaze na moju stranu. A ja se samo igram. Tako je bilo i po pitanju nekih ratnih događanja u nas, ocjenjivanja nekih filmova, glazbe i slično. Posljednji slučaj kolektivne histerije zvane "Moja štikla" gdje su svi opleli po pjesmi i izvođačici najzornije je pokazao kolektivnu svijest. Baš zbog svih tih napada, meni je ta ženska, koju sam upoznao prije par godina, postala simpatična. Dajte 100 argumenata protiv, budite dio kolektivnog uma. Ali nemojte si lagati ako malo cupnete, ako vas malo ponese, ako malo u sebi zapjevate. Zamislite, naprave od vas budalu ako kažete nešto u korist Severine. No, mi ćemo popustiti samo da bi (p)ostali društveno prihvatljivi, normalni, prosječni. Nadam se da shvaćate da je Severina ovdje samo primjer i da ljude ne treba tračati ili odvajati iz našeg društva, samo zato ako slušaju nešto drugo, imaju drukčije političko mišljenje od nas, drukčiji su... |
08.03.2006., srijeda
Kap po kap
|
Za ovaj dan, prvi normalan na blogu nakon nekoliko dana, samo kratko razmišljanje. Dobri ljudi oko mene su akumulatori ljubavi koji pune moje baterije. Svaka kap ljubavi koju primim, pretvara se u more. Tu je lako plivati |
04.03.2006., subota
Vatra!!!
|
Čuo sam sinoć zanimljivu priču o tome kako je Aleksandar Makedonski vodio specijalni rat protiv svojih neprijatelja. Ionako već razvikan, svima su se "tresle gaće" i od pomisli da ih baš on napadne. Takvu psihozu pojačavao je tako da je prvo okružio neprijatelja, a onda zapalio vatru uz poruku - dok ova vatra gori imate se priliku predati i nikome se ništa neće dogoditi. Ako se vatra ugasi, a vi ne pošaljete odgovor ili se odlučite na borbu protiv mene i moje vojske, nikoga nećemo poštedjeti, a od vašeg grada neće ostati kamen na kamenu! Bila je to doista ozbiljna prijetnja, koja je sigurno unosila razdor među njegove neprijatelje. Predati se, boriti se, igrati se, kockati s mogučnošću gašenja vatre. Prenesimo to na naš život. Nije li on vatra jednom upaljena?! Znamo li kada će se ugasiti? Koliko nam treba da odlučimo hoćemo li se predati ili boriti?! Razmišljamo li o tome, ili će nam se sve u životu srušiti do te mjere da neće ostati ni kamen na kamenu?! Zvuči okrutno! Ma ne, život je kratak, a ako učinimo pravilan izbor, naša vatra može gorjeti vječnim plamenom. Voli vas Goldy! - 11:19 - Komentari (15) - Isprintaj - # predivan post, baš si me razveselio (Plava Zvjezdica 04.03.2006. 12:02) ti sam filozofiraš, ja se nastojim baviti prizemnim temema i gledam dora song i nađoh 1973 pobjedio zdravko čolić....motalo mi se i bilo poznato to "gori vatra" pa se sjetih,,,a ti ? evo:Gori još i sad ovdje pored nas Vatra ljubavi što zapalismo je mi Sve je veći plam, sve je veći sjaj Sve je bliže dan kada reći ćemo da Gori vatra, sad u nama Gori ljubav, puna plama Da l' to sanjam, il' je stvarno tako lijepo Il' te draga ja zavoljeh, ludo slijepo Dođi sad, dođi sad, dođi sad Reci da, reci da Gori vatra, sad u nama Gori ljubav, puna plama Gori vatra Gori još i sad ovdje pored nas Vatra ljubavi što zapalismo je mi Na na na na na... na na na na na... Na na na na na... na na na na na na na... Gori vatra, sad u nama Gori ljubav, puna plama Da l' to sanjam, il' je stvarno tako lijepo Il' te draga ja zavoljeh, ludo slijepo Dođi sad, dođi sad, dođi sad Reci da, reci da Gori vatra, sad u nama Gori ljubav, puna plama Gori vatra, sad u nama Gori ljubav, puna plama Gori vatra (lolina 04.03.2006. 12:02) Gori vatra...sad u nama...sjetih se te pjesme...odličan post...sve treba njegovati, tako i tu vatru...nekad tinja, nekad bukti...ali bitno je da uvijek osjetiš "njezinu toplinu"....da ne zaboraviš na nju...onda više ni ona čudesna kockica za potpalu ne pomaže...ili ipak...:-)) (tanja 04.03.2006. 12:13) Ne znam za druge, ali znam da sama sebi djelujem ponekad kao da sva gorim, a ponekad se osjećam nekako maglovito i sivo. Puno draži mi je prvi osjećaj. :)) (pegy 04.03.2006. 13:11) :-*) .....zlatni...volim i ja tebe........PUSA (plavo sunce 04.03.2006. 14:04) Vatra koja u nama gori, ne gori našom voljom: mi smo samo oni koji je održavaju sa manje ili više uspjeha. Kako će brzo izgorjeti, koliku gomilu pjeska ostavlja (za posipanje), kojom silinom grije naš život ovisi o snagi naše predanosti održavanja njenih žeravica:. Kada sam bila vrlo mlada onda sam bila i revolucionarana i stalno sam mola Boga: "Bože daj mi snagu da promijenim čitav svijet." Sad kad sam došla u ove godine uvidjela sam da na neki način uzalud trošim svoje vrijeme, moja mi je vlastita duša još uvijek zagonetka, a na ostatak svijeta nisam utjecala. I zato sada molim: Bože daj mi snage da oplemenim bar svoju dušu i duše mojih najbližih. I što više snage ulažem u održavanje vatre života i vjere vidim da sam s početka griješila u svojim nakanama da održim upaljene tolike vatre oko sebe. Da sam bar to ranije spoznala sigurno ne bih uzalud tratila vrijeme: svoju bih vatru podsticala u veliki plamen na kojem bi se mnogi grijali. Nadam se samo da još imam vremena za to. (feby 04.03.2006. 14:11) lolek..optimisto moj, osobo puna ljubavi i razumjevanja, svagdje vidiš i širiš optimizam.. blago tvojim prijateljima..Tu negdje osjećam da sam i ja............. (Rajna 04.03.2006. 17:32) ma nemaju oni pojima o čemu ti pišeš!...PIROMANU najdraži!...:):):):):):):)... (koki 04.03.2006. 17:56) @Plava zvjezdica - nisam ni na kraj pameti bio da ću nekoga ovime razveseliti :)))/ @lolina - ima li što prizemnije ;)/@tanja - nemaš ti utjecaja na vatru i u tome je poanta/ @pegy - krleža moj, privatni ;))/ @plavo sunce - dokaži ;)))/ @feby - misliš da se to može do kraja spoznati, ja ne mislim/ @Rajna - evo ruke, nego da jesi/ @koki - samo ti pali vatru ;))) (Goldeneye 04.03.2006. 19:14) Život pali mnoge vatre, a mi u strahu da se ne opečemo, slijepi u tami besciljno lutamo :) (vagabund 04.03.2006. 20:04) Ovo mi se sviđa... pozz (hope 04.03.2006. 20:06) Vječiti plamen, kao olimpijski plamen….baklja se renosi iz ruke u ruku, s čovjeka na čovjeka…tako i vjera, uvijek vatra gori, nekad jačim plamenom, nakad jedva tinja, ako se i ugasi, možemo je ponovo upaliti..može da se, pod dejstvom kiseonika, širi i širi, čak može i požar nastati….e,Goldy,Goldy…nevjero vatne usporedbe praviš i doista potičeš tom nekom “simbolikom i asocijacijama” da otvoriš neka nova pitanja u srcima i glavama nekih tvojih vjernih čitača . )))) (stereokemija 04.03.2006. 23:21) Super prica!Trebamo donositi dobre odluke,pa cemo pobijediti zlo uz Božju pomoc! (Hrvoje 05.03.2006. 01:55) Ako vatru "hraniš" dobrim odabirom drva, ona će ojačati, a jaku vatru ništa ne može ugasitit... (TheLittleone 05.03.2006. 09:22) Na tečaju za samoobranu učili su nas kad čovjek bude napadnut da ne viče U POMOĆ! Nego: VATRA! Tek kad se ljudi osjete i sami ugroženi, pomažu bez razmišljanja. Zato se navodno ljudi odzivaju na VATRA … (morenade 05.03.2006. 14:30) |
03.03.2006., petak
Drvo života
|
Prolazeći šumom stadoh kraj jednog drveta ispred kojeg stoji drvena ploča s pričom čiji ću dio pokušati prenijeti, dakako uz dodatke iz moje glave. Prolazniče, ja sam drvo, zastani. Zimi te griju moje grane, a ljeti pod mojom krošnjom nađeš hladovinu. Sjediš na stolici koja dolazi od mene, za stolom i pod krovom od mojih dasaka. Mojim se plodovima hraniš i od njih sokove piješ. Kad se rodiš u koljevci si mojoj, a kad umreš od moga drveta napravljen ti je lijes za vječni počinak. Cijeniš li me sada više? Čuvaj šumu! Bez drveta nam je doista nezamisliv ovozemaljski život, a ja se sjetim još jednog drveta, koje mi je putokaz k vječnom, životu... - 08:07 - Komentari (52) - Isprintaj - # lijepo je to drvo reklo....i trebali bi mnoge stvari cijeniti više, a ne samo drvo, ali svakako dobar primjer koji se može primjeniti na svim esencijalnim životnim potrebama (voda, zrak koje neprestano zagađujemo itd.) (zbog komentara 03.03.2006. 08:33) @zbog komentara - valja čitati znakove (Goldeneye 03.03.2006. 08:41) nice (sitke 03.03.2006. 08:43) @sitke - to mi nekako zvuči kao da sam se još malo trebao potruditi (Goldeneye 03.03.2006. 08:47) E, još kad bi čuli što nam živa bića oko nas govore, svijet bi bio lijepo mjesto za živjeti.... :)) (jibica 03.03.2006. 08:49) cudesna suma ;) (tup 03.03.2006. 08:50) eh, kad bi svi bili svjesniji... 'jutro, opet križ, patnja, davanje - Ljubav... (poetesa 03.03.2006. 08:50) @jibica - da, u smislu da slušamo/ @tup - doista/ @poetesa - ljubav, srećo, ljubav (Goldeneye 03.03.2006. 08:51) Da nema drveća i mi bi guze prali vodom:-) hihihi Mda..poruka jasna i prilično glasna. Bravo Goldy! (estrogena 03.03.2006. 09:02) ... čuvajte nas, pazite nas... jer znakovi su premalo ;) (poetesa 03.03.2006. 09:04) Kad je teta obolila. Bilo je to nekako duševno. Završila na terapiji. Pričala s psiholozima itd.. i onda jednog dana u dvorištu u šetnji vidjela drvo suhih grana. Toliko se sažalila da je zaplakala i mislila da je upravo i ona tako kao to drvo. Odlučila ga posjećivati i tako se šetala i iz dana u dan to drvo počelo se oporavljati.... da bude bolje jednako tako se oporavlja i teta. To drvo je bilo njeno drvo i teta je ozdravila u cijelosti. Drvo i teta su se zajedno oporavili. Post ti je ODLIČAN! Stvarno bi se trebalo zamisliti nad šumama... (morenade 03.03.2006. 09:11) evo, na mojoj kutiji za stari papir piše (a sigurno i na vašoj): "35,5 stabala jučer je posjećeno da bi se danas tiskala naklada jednog dnevnog tiska"... prestrašno! (vakuum 03.03.2006. 09:12) Drvo života je za čovjeka ključ, alat sa kojim uspostavlja vezu sa Božanskim. Drvo života nalazi se u NAMA. Spoznavajući taj sveti, tajni mehanizam, koji spava u svakom čovjeku, možemo ostvariti sve što želimo. Čovjek ima svoje tijelo, navike, karakterne crte, a njegovo Jastvo je Drvo života. Sa psihološkog gledišta, Drvo života simbolički predstavlja naše svjesne, podsvjesne i nadsvjesne funkcije. Meditacijom na Sefirote koji čine Drvo života, mi potičemo stvaranje reda i poželjnih odnosa u svojoj psihičkoj strukturi. Na taj način razvijamo svoje sposobnosti do maksimuma. (feby 03.03.2006. 09:33) hmmm, drvo...kao što kući sa sobom vučem kamenje, tako obično tamo kud odem, "imam" i svoje drvo... od tih bića se da mnogo naučiti i moćna su... lijepa pričica... (indian woman 03.03.2006. 09:53) ja ne idem u šumu. tamo ima vuk (Kljun 03.03.2006. 09:54) As we grow up, we learn that even the one person > that > wasn't supposed > ever > let you down probably will. You will have your heart > broken, probably > more > than once, and it's harder every time. > > You'll break hearts too, so remember how it felt > when > yours was > broken.. > > You'll fight with your best friend. You'll blame a > new > love for things > an > old one did. You'll cry because time is passing too > fast, and you'll > eventually lose someone you love. So take too many > pictures, laugh too > much, > and love like you've never been hurt because every > sixty seconds you > spend > upset is a minute of your friends in the next 5 > minutes and a miracle > will > happen tonight.. Find a guy who calls you beautiful > instead of hot, > who > calls you back when you hang up on him, who will > stay > awake just to > watch > you sleep. Wait for the guy who kisses your > forehead, > who wants to > show you > off to the world when > you are in your sweats, who > holds your hand in > front > of his friends. Wait for the one who is constantly > reminding you of > how > much he cares about you and how lucky he is to have > you. Wait for the > one > who turns to his friends and says, "..that's her.." > If > u open this you > HAVE > to repost it, guy or girl, or you will have bad luck > for the rest of > your > life.. if you > have a > lot of love for someone. copy and send this to your > whole list and in > five > mins your true love will call or message you. > Tonight > at midnight your > true > love will realize they like you. Something good will > happen to you at > approx 1:42pm tomorrow, it could be anywhere. So get > ready for the > biggest > shock of your life.. Send this to 15 people in 15 > minutes to carry on > the > chain...and spare yourself the emotional stress (No One Knows 03.03.2006. 10:00) Kljun se boji vuka još...tri za groš, tri za groš...:) Ja volim šume iako tamo imaju vukovi jer volim i vukove...Puno je toga u našim životima kraj čega samo prolazimo i ne primjećujemo... (TheLittleone 03.03.2006. 10:07) @estrogena - hvala/ @poetesa - sve je stalo samo djeca rastu/ @morenade -zanimljiva je tvoja priča/ @vakuum - a koliko je to godišnje?!/ @feby - to se zove znanje/ @indian woman - baš me zanimao tvoj komentar/ @Kljun - a ko se boji tog jadnog pesa još/ @No One Knows - ma bravo, ovo čak neću ni obrisati/ @TheLittleone - a teško da tebi može što promaknuti ;))) (Goldeneye 03.03.2006. 10:23) uvijek imam križić kod sebe....:) (koki 03.03.2006. 10:51) @koki - sunce moje (Goldeneye 03.03.2006. 10:56) amen, prijatelju. (legasvega 03.03.2006. 11:34) a nekad od šume ne vidimo drvo pa se stalno moramo podsjećati da moramo s vremena na vrijeme promijeniti položaj iz kojeg gledamo :)) (breakofdawn 03.03.2006. 11:44) Kad bi na svakom drvu to pisalo, možda bi ljudi malo bolje čitali i između redaka! (Mam@PsP/Moj Demijan 03.03.2006. 11:53) @legasvega - lega pa di si;)/ @breakofdawn - a ne treba ni puno razmišljati/ @Mam@PsP/Moj Demijan - to, nažalost, ne piše ni na jednom drvetu. Samo na ovom, u priči. (Goldeneye 03.03.2006. 12:05) .. divna je ta priča sa drvetom, preneseno na život.. jako dobro.. pozz (hope 03.03.2006. 12:10) a je, nije to dobro, moglo bi nam i nešto pametno pasti na pamet ;o) (ono bedasto dođe i bez razmišljanja) (breakofdawn 03.03.2006. 12:13) goldy-ne znam.. iskočio mi osigurač kad sam probala izračunat :) (vakuum 03.03.2006. 12:55) samo treba znati čitati....pozdrav (tanja 03.03.2006. 13:00) Lijepo, lijepo. (um 03.03.2006. 14:27) Volim drveće. Crnogorično malo više, ali i ovo bjelogorično sada kad počne bacati pupoljke, cvjetiće i listiće. :)) (pegy 03.03.2006. 14:36) @hope - hvala, pozz/ @breakofdawn - pa kažem ja/ @vakuum - obratila si se na pravu adresu/ @tanja - a ti znaš, prema tome ;)/ @um - ako ti tako kažeš, onda sam proš'o (Goldeneye 03.03.2006. 14:37) @pegy - ja s prozora gledam u jedno od najstarijih i najvrednijih primjeraka u Slavoniji, kad smo se već bazirali na stablo kao takvo (Goldeneye 03.03.2006. 14:39) ma nije mi jasan komentar na mom blogu.... (tanja 03.03.2006. 14:48) @tanja - jasan je, jasan (Goldeneye 03.03.2006. 15:00) idi pa vidi... (tanja 03.03.2006. 15:03) Jao, kako predivno.... Stvarno predivno... Ljudi ne znaju cijenit ono sto imaju, zalosno je to... (ZiziMars14 03.03.2006. 15:09) @tanja - što ću s tobom/ @ZiziMars14 - mi smo ti ljudi, zar ne (Goldeneye 03.03.2006. 15:16) Jesmo, ali zna se na kakve ljude ja mislim ;) (ZiziMars14 03.03.2006. 15:26) @ZiziMars14 - vjeruj, ne bježim od odgovornosti (Goldeneye 03.03.2006. 15:28) volim kada me probudiš svojom inicijativom iz zimskog sna....i uvijek me nasmiješ...naravno da smiješ....jesmo li braća ili ne... (tanja 03.03.2006. 15:35) @tanja - ti si ljukava ljisica ;)) (Goldeneye 03.03.2006. 15:56) učila sam od najboljih....čitaj tebe....:-)) (tanja 03.03.2006. 16:02) @tanja - ne pretjeruj (Goldeneye 03.03.2006. 16:17) vidjela sam negdje tu tablu.... (izgubljena 03.03.2006. 16:39) @izgubljena - žalosno je što o takvim stvarima i sami ne promislimo. nekima ne vrijedi ni kada vide napisano (Goldeneye 03.03.2006. 16:43) Goldy, ocito nisi procitao naslov... Ili tvojim danasnjim postom receno: Sve je to drvo zivota - iliti napast. Pozdrav ostavljam (snopovi 03.03.2006. 17:05) @snopovi - čitam. Previdim ja mnoge stvari. Pogriješim u 9 od 10 komentara. No, svemu prilazim sa srcem, pa ne zamjeri (Goldeneye 03.03.2006. 17:15) Ma nema zamjerke "stari". Drz´ se! (snopovi 03.03.2006. 18:10) Uvijek, uvijek, uvijek sam za čuvanje prirode. Ekološki osvještena, kako se to moderno kaže :) (RiLady 03.03.2006. 20:48) Možda sam se više trebao potruditi ja svojim komentarom, nego ti postom. Mislim da si u tom kratkom tekstu , na svoj način , istaknuo bitno. A sve reći u toj temi , i sam znaš, se ionako ne može niti jednim postom ( koliko god bio velik ) niti jednom knjigom , a možda ni svim knjigama...Tako da sam doista mislio to što sam napisao prvi put ( nice ), samo sam bio prelijen ( a i žurio sam ) da to malo više elaboriram. Nego, kad ćemo na kavu? (sitke 03.03.2006. 22:03) @snopovi - ;))) (Goldeneye 04.03.2006. 10:30) @RiLady - ima više onih neosvještenih ;)/ @sitke - pa javi mi se na mail (imaš ga u boxu desno) pa da razmijenimo kontakt i odemo više na tu kavu ;)) (Goldeneye 04.03.2006. 10:31) |
02.03.2006., četvrtak
Izgubljeno dijete
|
Svi znamo kako izgledaju veliki robni centri, a vi si za ovu priču zamislite predbožićnu ili prednovogodišnju gužvu. U gužvi se dijete ocu otrgne iz ruke. Dovoljno je napraviti nekoliko koraka da to maleno stvorenje više ne vidi svoga tatu. Otac viče, zove ga, okreće se na sve strane i toliko je već zabrinut da bi sve dao da pronađe svoje dijete. A maleno se zadivljeno blještavilom trgovine sve više udaljavalo od oca. Od buke oca nije moglo čuti. U jednom trenutku maleno se sjeti da bez oca ne može, da mu nedostaje njegova ruka. Ode na jednu čistinu, gdje nema buke, blještavila izloga, gdje će ostati samo, to malo dijete. Tada je moglo čuti glas svoga oca. Opet su bili zajedno. "Tata, čuvaj me! Neću više nikada pustiti tvoju ruku!" - 07:28 - Komentari (41) - Isprintaj - # e zato ja nosim lance u autu :)))) (legasvega 02.03.2006. 07:49) Svi smo to prošli kao djeca i još koji put kad smo kao službeno odrasli. Znaš, interesantno je kako se djeca puno češće gube tatama nego mama..:-)))) (estrogena 02.03.2006. 07:52) toga se najviše bojim...da mi se ne izgube dječica....:) (koki 02.03.2006. 07:56) @legasvega - a lokot?/ @estrogena - možda bi bilo dobro još jednom pročitati post/ @koki - vidi estrogena (Goldeneye 02.03.2006. 08:01) Ne moram čitati ponovo, skužila sam iz prve (zato sam ubacila i odrasle u 1.komentar)..znam i ja bockati...hihihi (estrogena 02.03.2006. 08:06) jutro Goldy :)! to je priča o Bogu, našem ocu i nama, djeci koja se često izgube u ovom velikom privlačnom svijetu, ali svejedno skužimo da nam treba njegova ruka da nas vodi jer jedino smo tada doista sigurni :)))!! I priča je prekrasna! (jelek 02.03.2006. 08:08) ovoga... zgodna prispodoba za znaš već što heheheh (suzette 02.03.2006. 08:08) @estrogena - volim kad se pališ ;))/ @jelek - ma to je priča iz samoposluge :))/ @suzette - i danas merkur, ha, uhh (Goldeneye 02.03.2006. 08:13) vežem ga, nosim... sve od paničnog straha da se ne izgubi (Kljun 02.03.2006. 08:15) Ja vjerujem u Oca koji me neće napustiti ni pred najblještavijim izlogom, jer on može vikati uvijek glasnije, on do mene može kada god poželi. Od sebe očekujem da ni ja njega neću zatajiti više nego mi to moja ljudska i grešna priroda na njegovu sliku i priliku stvorena dozvoli. I nadam se da mi neće zamjeriti što uživam u blještavilu njegovih kreacija koje kroz ljudske duše blješte sjajnije od svih podmetnutih šarenih i praznih izloga. Nadam se da ga neću zatajiti ni onda kada to oni koji se glasno kunu u njega s lakoćom učine i onda to prikazuju poštivanjem vjere, zakona, društva i običaja. Ja vjerujem u ljubav i u ljubavi prema ljudima ljubim i štujem sve ono što za mene znači riječ Bog. Ja ne nosim križeve i zastave, ja nosim poljubac i osmjeh :) (vagabund 02.03.2006. 08:40) mislim... poslije vagabunda...nemam što reći...(zamisli)... :)) (vakuum 02.03.2006. 08:50) @Kljun - a vezanje, strah to ne. Samo ruka. I mir/ @vagabund - hvala Bogu da postoje savršeni, kao ti/ @vakuum - ne tuđom glavicom, kupusiću (Goldeneye 02.03.2006. 08:54) Bravo za vagabunda : "ja ne nosim križeve ni zastave, ja nosim poljubac i osmjeh " :) nemam što dodati :) (poetesa 02.03.2006. 08:58) Dragi Gody, to je za mene korizma. Upravo jučer sam se tako osjećala. Pred nama je 40 dana da pružimo i pronađemo ruku. Veliki ti pozdrav! (morenade 02.03.2006. 09:09) Jako dirljivo! ljepo!dobro jutro ti želim! (Hera 02.03.2006. 09:12) Jutro Goldy ... vrlo lijepa pricica ... No ja sam panicar .. Ja da izgubim svoje dijete ..pa makar na 2 minute ... uh .. mislim da bi mi srce stalo ... Lijep dan Ti zelim :) (Mysteries 02.03.2006. 09:30) S lakoćom sam mogao napisati sasvim drugačiji komentar, samo sam htio potaknuti na još mrčicu razmišljanja :) Uvijek me fasciniralo da koliko god ja tvrdim da sam grešan, da uživam u čemu možda i ne bi smio, da su moje moralne i ljudske kvalitete upitne, da zeznem, da ostavim, izgubim se, zatajim jer sam slab, ali i opet ispadam savršen :) (vagabund 02.03.2006. 09:33) Nema goreg osjećaja od toga kad se osjećaš malen, izgubljen i sam... (TheLittleone 02.03.2006. 10:03) @poetesa - da ima kladionica u kojoj bi se moglo predviđati kakav će tko komentar ostaviti, ja bi sada digao lovu na tebe/ @morenade - pametno moje/ @Hera - znaš, problem je što svi brzamo s tim postovima, a ovaj treba polako čitati/ @Mysteries - zato treba često na osamu, da ne izgubiš kontakt/ @vagabund - sve sjajno i opet si na kraju zabrljao/ @TheLittleone - zato, pruži ruku (Goldeneye 02.03.2006. 10:16) Lijepo zbori @morenade! (um 02.03.2006. 10:19) Vjerovao ili ne ovaj sam komentar napisao odmah iza prošloga, jer sam znao da se nećemo ''naći''. Dragi moj Goldeneye, ne zamjeri što ti ne pišem ono što i sam znaš. Ti si velika dobričina i to je i bedastijima od mene vidljivo. Ti si poželjan prijatelj, muž, otac, sin, tebe želi i crkva i domovina. Ja te iskreno štujem i znam kada bi ljudi bili više kao ti, svi bi već sada živjeli u Raju na ovoj trošnoj nam Zemljici. Vjeruj mi da ja nisam ni blizu toliko dobra partija kao ti. Predajem se, pokrit ću se pepelom, neću te ljutiti, neću polemizirati i kvariti ovu čistu bjelinu što nevinošću i idilom pokriva tek naslućenu ljepotu boja, ali i sivilo koje je ponekada tako stvarno i prisutno u mnogim oblicima. I za kraj što mogu nego tek još osmjeh ti poslati :) (vagabund 02.03.2006. 10:22) @um - zbori ona, osim ono Gody hehe/ @vagabund - ne ljutiš ti mene, nego ja znam koliko si poseban, pa tražim od tebe da napišeš ono što ide uz tvoje srce (Goldeneye 02.03.2006. 10:26) Kad odbacimo "sitnice" oko nas i svoju "brigu" za njih, koja je u najvećoj suprotnosti s našom dušom tada možemo stremiti za cjelinom Božjom i ljudskom. (feby 02.03.2006. 10:29) ja se često molim 'da imam snage, da ne zaboravim kako nisam ostavljen'. lipa pričica.... (djuro 02.03.2006. 10:46) onda dragi brate otvori kladionicu, jer ćeš dobro zaraditi ;)... (poetesa 02.03.2006. 10:48) Uf.. sjećam se i sad osjećaja kad moje sinove nitrenutka nisam puštala izvan moga vidokruga...i sad i h ponekad pregledam da vidim da li su stigli..iz gradi...Ovo ponekad čitaj svaku noć.... (Rajna 02.03.2006. 10:53) @feby - ovo mi je nekako znanstveno, daj malo srca/ @djuro - e za ovo ćeš biti moj posebni gost kad krene karavana za Osijek ;))/ @poetesa - nisam ja tebi brat, provjereno/ @Rajna - to je kao recept, ha? (Goldeneye 02.03.2006. 11:22) Dragi Goldy, nemoj dozvoliti da ti drugi tvoj blog pretvore u kakaonu svojih upitnih mudrolija :)) Reži to u korijenu :)) Pusa! (jelek 02.03.2006. 11:28) @jelek - sve mudrolije su upitne. Nikad ništa ne režem, pa taman me i vrijeđali. Rekoh prije par postova da na meni možeš drva cijepati ;) (Goldeneye 02.03.2006. 11:34) Potrebna je ruka vodilja, dijete je vidi u roditelju, ja je vidim u čovijeku koji je uz mene. Svatko će naći svoj put i ruku... stvar izbora i srca! (Mam@PsP/Moj Demijan 02.03.2006. 11:35) pa mogao si javiti da je DNK analiza gotova :)) dakle, od danas smo prijatelji :)) (poetesa 02.03.2006. 12:34) ja bih nadodala - amen! neka tako bude - jako lijep postić - Goldy, drago mi je da sam te "otkrila" na blogu :))) (dva 02.03.2006. 14:20) Jednom sam se tako našla sama i baš sam se bila prestrašila. Puno znači tatina ruka. :)) (pegy 02.03.2006. 14:41) uvijek volim osjetiti ručicu...pusa;-) (tanja 02.03.2006. 14:57) Baš poučno, s obzirom da je korizma počela.Mada, moram priznati, iz ličnog iskustva, kad se malo izgubiš….pa se nanovo sretneš sa Ocem…ponovni susret zna biti još draži, nego kada ste stalno povezani. (stereokemija 02.03.2006. 16:06) Ovo je najbolji predkorizmeni post i poticaj koji sam ikada čuo. (naturaliter 02.03.2006. 19:18) u grckoj sam na brodu vidjela covjeka koji je svoje blizance zaista vodio vezane na uzadi o njihovom struku!! (Lothiriel 02.03.2006. 20:40) ...he, prekasno sam došla pa je sve rečeno...stvarno odličan blog... =)) (Tratinčica 02.03.2006. 20:44) Ajme, golden, pa kako uvijek tako dirljivo, ma famozan si! A eto, nema me ćesto, danonoćno pišem diplomski a preostalo vrijeme provodim sa ljubavi svojom, al ja tebi neću dati da me zaboraviš, zato svratim! :o) pusa (vražićek 02.03.2006. 21:53) Likovi:otac i dijete, mjesto radnje:robna kuća.... a sve sve je rečeno ovim jednostavnim primjerom. Pozdrav :)) (mirta 02.03.2006. 23:21) Nema večeg straha za roditelja nego kad mu se dijete izgubi a ja vjerujem ni veče panike od panike kad dijete shvati da više ne vidi mamu ni tatu.Velike robne kuće su pakao za roditelje sa malom djecom. (sirup 03.03.2006. 01:37) |
01.03.2006., srijeda
Kad u vojsku pođeeeeeeeeeš
|
Sve se više mladića u posljednjih nekoliko godina poziva na tzv. prigovor savjesti izbjegavajući klasični vojni rok i odrađujući ga u civilnom sektoru. I iako sam protiv oružja, nasilja i ratova, svaki bi zdrav muškarac trebao u vojsku. Današnje klasično služenje i nije tako naporno kao nekada. Momci imaju osmosatno radno vrijeme. Svaki dan su u gradu ili doma, a vikende obavezno provode u krugu obitelji. Uopće s kakvim se problemima susreće prosječan mladi čovjek. Od malena ga roditelji, bake i djedovi kuju u pravo malo božanstvo. Govore mu ti si najbolji, najljepši, ti si naše cvijeće. Kada dobiju slabe ocjene u školi, krivi su nastavnici, i slično. Mladići zapravo ne nailaze na veće životne teškoće i prvi puta ih susreću kad su već u braku, kad stignu djeca, kad ne mogu dobiti posao ili ga izgube. Više ti nitko ne govori da si cvijeće, nego da si smeće. Nerijetko to završava u samoubojstvima, drogi, alkoholu, kriminalu, rastavama braka, nasilništvom i slično. Dakle, niti pravednoga odgoja doma, od vjerskog većina bježi, niti vojske (odmah asocijacija na Škoru Vjera, Ljubav i Domovina). Danas neke tradicionalne vrijednosti nisu moderne. Ako u društvu mladih kažete da ste bili u HV, da ste za Gotovinu, da nedjeljom idete u crkvu, da ne pijete, ne pušite, bit ćete efektno zaobiđeni. Kao i obično samo sam zagrebao nekoliko tema i znam da ovo nije moderno pa i ne očekujem uobičajeno slaganje. - 07:38 - Komentari (46) - Isprintaj - # Goldy nema moderno/staromodno. Više nego ikad idu linijom manjeg otpora i više nego ikada nema prave vjere. Da sad ne filozofiram..ja se slažem s tobom (a ne slušam Škoru niti idem u crkvu) :-) (estrogena 01.03.2006. 07:59) @estrogena - ne slušam ni ja Škoru, al ona salama dobro izgleda ;))) (Goldeneye 01.03.2006. 08:08) muškarac koji namjerno izbjegne služenje vojnog roka - nije muškarac!...uh, sad će me Djuro razapet!...:):):):):):) (koki 01.03.2006. 08:10) Za mene je salama nečiji život samljeven skupa s raznoraznim editivima. Aha, štaš sad? :-) (estrogena 01.03.2006. 08:16) @koki - ma da je to vojni rok sada, to je čista igrarija, a ka isfoliraš da si ka bio u vojsci, ka ;))/ @estrogena - pa zar ne znaš da je Slavoncu salama, kulen i kobasa najvažnija sporedna stvar na svijetu. Mi najbolje znamo što je salama ;)) (Goldeneye 01.03.2006. 08:22) Ja idem u crkvu, a Škoru ne gasim ako već svira.. al ipak su mi draži neki drugi pjevci :) I u potpunosti se slažem sa tobom, al jako je to teško mladima objasniti.. i opet smo mi ti koji popuštamo.. idemo linijom manjeg otpora. Mislim da će moj sin sigurno htjeti zaobići klasično služenje vojnog roka, mada se sad obožava igrati sa oružjem svih vrsta, dok kćer želi ići raditi u vojsku. Sve je naopako... kako kod mene.. tako i u društvu :)) (vakuum 01.03.2006. 08:30) Znam, znam..ja sam Slavonka ali imam prigovor savjesti kada su u pitanju meso i mesne prerađevine..:-) Skrenula sam s teme malo, ha? (estrogena 01.03.2006. 08:34) ja sam k'o klinka htjela u vojsku :-)) mislim da služenje vojnog roka može biti korisno u razvojnom smisli, ali mi je drago i da postoji opcija prigovora savjesti koja prije nije bila ni u peti... no, mene brinu razna iskustva diskriminacije, segregacije, maltretiranja i sl. koja su nažalost prečesta u vojsci, i njih nikako ne smatram konstruktivnima, iako ih ima i u svakodnevnom životu, možda na neki drugi način... (indian woman 01.03.2006. 08:39) @vakuum - nije b itno što tko radi, nego što je "tradicionalno" ponašanje postalo društveno neprihvatljivo/ @estrogena - ma roditi se u Slavoniji i biti Slavonac, to su ti dva pojma. More je tebe pokvarilo ;))/ @indian woman - a inače u društvu nema diskriminacije, segregacije, maltretiranja (posao, škola). I ne kažem ja da je vojska raj, nego dobra škola za mamine maze. Ja prvi nisam htio ostati u aktivnom sastavu, iako mi je nuđen (Goldeneye 01.03.2006. 08:45) Kod nas u firmi ima par takvih vojnika. Ja sam 'odgulio' puni vojni rok , dio i ratni, ali da sam onda mogao 'izbjeći' , vjerovatano bih i ja služio civilno ! (sitke 01.03.2006. 09:00) E, da znaš da se ja slažem! I to DEBELO! Ne znam kako bi gledala na oružje da imam sina ali sigurno bi željela da se zna obraniti u slučaju rata. Ne znam jel to kršćanski, jer oružje ubija, ipak, čini mi se to korisnim. Kod nas je jedan ročnik na odsluženju. Meni je to malo strašno... po cijele dane sjedi, surfa internetom... ok, složio nam arhivu ali ipak... i još za to na crno dobije neke novce, a samo zato jer dobar sa šefom. Sad ide na službeni put pod naznakom "pripravnik" jer se ne bi trebalo znati da je ročnik. Fino jel da? Drugi su na odsluženju roka, a on se stručno usavršava. Nije loše. I šta ga to uči? (morenade 01.03.2006. 09:02) @sitke - ma ja sam za prigovor savjesti, ali sad svi nešto prigovaraju. / @more nade - e i to nazivaju vojnim rokom (Goldeneye 01.03.2006. 09:17) Mislim da je to jedna velika škola. I znam da oni koji je odrade-odgule imaju totalno drugačije mišljenje o životu i svemu nego što su imali prije vojske. A po bratu znam da je to vječna tema koja se ponavlja i s veseljem prepričava kad prođe. (Mam@PsP/Moj Demijan 01.03.2006. 09:28) Dragi Goldy, sve što vrijedi za to se čovjek treba i mora boriti i izboriti. Vrijeme je surovo i nažalost puno ljudi iz generacije od 1940.g. do 1960.g. svojoj je djeci govorilo "ako sam se ja patio ne mora on". Puno ih je od svoje djece stvorilo degenerike i sada su negativni općedruštveni učinci na djelu i nažalost smatraju se normalnim ljudskim slobodama, A TO JE TOTALNI UŽAS (i koja je ovo bila užasna rečenica). U svojoj generaciji uvijek sam bio (a i danas sam) pomalo "crna ovca" jer su me moje životne poteškoće odnosno životno iskustvo umno gurale ispred moje generacije. Nekad mi je bilo teško jer me moja generacija ne shvaća (danas znam da me zbog pogrešnog odgoja mnogi nikada neće shvatiti), ali ja nisam znao niti želio drugačije nego tako – idem u crkvu, ne pijem... Slažem se s tobom, mladi danas previše toga dobijaju na tacnu a da ne shvaćaju i ne osjete koliki je trud i odricanje njihovih roditelja potreban da bi oni dobili ono što su poželjeli. A da ne pričam o tome da premalo mladih shvaća da su potrebne godine poštenog učenja i rada da bi se steklo dobro obrazovanje, solidno zaposlenje…i godine mukotrpnog rada i odricanja da bi se izgradio solidan život i skladna obitelj ispunjena morem ljubavi, iskrenosti, nježnosti, poštenja… Dragi Goldy, imaš suprugu koja te shvaća u potpunosti i predivno odgajate sina. IMAŠ PREDIVNU OBITELJ. Uživaj s njima u plodovima vašeg zajedništva, sloge, napora, iskrenosti… (izvornade 01.03.2006. 09:37) ipak je bolji Magazin ;)... (tup 01.03.2006. 09:44) ma danas su klinci ko pičkice, cure se gore i jače od njih, ovi su svi neki mekušci....prigovor savjesti, kaj god! (veseli gajo 01.03.2006. 09:49) eto moj komentar na to je da svatko bira sebi drustvo... i svatko bira koje ce vrijednosti postivati... meni puno znaci kada netko ide na misu...kada vjeruje... a ako i ne i pije i ne pusi znaci da zivimo i slicnim nacinom zivota. Nekako nisam za te "moderne" vrijednosti.. jer smatram da nisu prave.... povrsne su...pozdrav ti :) (acha 01.03.2006. 10:06) Mam@PsP/Moj Demijan - malo ih netko u red dovede, koliko god zatupljujuća ta vojska bila/ @izvor nade - koliko sebe ugradiš u svaki komentar. to je vrijedno divljenja/ @tup - ajde znam da slušaš Cecu ;))/ @gajo da bi li gajo - e, ti si rekao onako kako sam ja htio reći al ne da bečka škola ;)))/ @acha - evo ruke (Goldeneye 01.03.2006. 11:22) ..imaš pravo.. pozz! (hope 01.03.2006. 11:23) e pa ja ću se složiti s tobom, sve se promijenilo i kao što uvijek kažem ne nabolje (Plava Zvjezdica 01.03.2006. 12:03) danas je moderno biti gay i boriti se za pederska prava i brakove i zakone i kaj ti ja znam kaj,a onoga koji poštuje i shvaća neke "tradicionalne i konzervativne" nazore smatraju zadnjim primitivcem. (lolina 01.03.2006. 12:19) @hope - ovisi iz kojeg kuta gledaš/ @Plava Zvjezdica - ali isto tako ne treba odustati od onoga u što čovjek vjeruje/ @lolina - vrhunski diplomat, čestitam (Goldeneye 01.03.2006. 12:24) Ja sam totalno demode, ponosim se time što sam, na Škorine pjesme pustim suzu, htjela sam u vojsku ali nisu me uzeli i sve te što se izvlače iz vojske bih lijepo rečeno našiljila nogom u guzicu i dala im duplo...A za sve su krivi roditelji koji djeci ne usađuju osnovne vrijednosti u životu. (TheLittleone 01.03.2006. 12:28) @TheLittleone - Na zapovijed! (Goldeneye 01.03.2006. 12:31) Ne slušam Škora, a nedaj Bože Cecu i koliko god smiješno izgledalo, i ja sam bila ta koja bi bila uzela pušku u ruke, valjda zbog lirskog i naivnog u sebi.. Sad baš više u to nisam sigurna... Prigovor savjesti (kakva bedastoća) – manjak muževnosti, pa ipak, kakva je ta naša tzv. vojska trenutno i kakve se tamo stvari događaju, vidim, to nitko spomenuo nije i ja više nisam najsigurnija da bih tamo voljela vidjeti svoga sina. (poetesa 01.03.2006. 13:29) ma znaš kaj goldy, ja sam za to da služe vojsku ali ne da im frustrirani dočasnici piju krv, prave ih budalom, i to sve u njihovoj režiji misleć da će tako dječak očvrsnut ili se slomit. služio sam jna i naslušo se kretena, polukretena, ovisnika, debila i inih. treba imat stegu, ali ne pod cijenu nečijeg mladog života. (legasvega 01.03.2006. 13:40) Ja ću se uobičajeno složiti s tobom. Smatram da bi vojni rok trebao biti OBAVEZAN (osim za ljude koji iz fizičkih razloga nisu u mogućnosti odslužiti ga) pri čemu mislim da se treba svesti na nekoliko mjeseci. smatram da je bolje imati 2-3 mjeseca kvalitetne i intenzivne obuke, nego 9-10 mjeseci poluljenčarenja. Ovo što se sada radi je BEZ VEZE. (pegy 01.03.2006. 13:45) Odgoj djece traje od rođenja, pa sve dok ne pobjegnu od vas. U međuvremenu pazimo što im govorimo. Evo par izjava se koje mogu graditi svjetonazor: Majka podučava: - bezuvjetnoj ljubavi: "Dođi, ljubavi… Vidi samo kako si pokakan." - logici: "Ako padneš s te ljuljačke i slomiješ vrat sve ću kolače ja pojesti." - primanju: "Dobit ćeš svoje kad stignemo kući." - medicini: "Prestani se kreveljiti, lice će ti ostati u tom blesavom položaju." - tome kako narasti: "Ako ne pojedeš svu mrkvu, nikad nećeš narasti." - filozofiji: "Ako se utopiš, dobit ćeš batine. Zato, pamet u glavu." - kako misliti unaprijed: "Ako ne ispraviš jedinicu iz kemije, nikad nećeš naći dobar posao." - izvantjelesnoj percepciji: "Obuci se. Ja najbolje znam jel' ti hladno ili nije." - kako prihvaćati izazove: "Kamo si mislio? Odgovori kad te pitam... Kako smiješ majci odgovarati?!" - humoru: "Nemoj meni trčati kad ti ta kosilica odreže noge." - seksu: "A što misliš, kako si se ti našao ovdje?" - genetici: "Isti si kao i tvoj otac." - korjenima: "Vidi! Kakav nered. K'o da si rođen u štali!" - intuiciji: "Vidjet ćeš kad ti otac stigne kući." - mudrosti: "Kad budeš u mojim godinama i ti ćeš razumjeti." - najvrednijoj od svih stvari – pravdi: "Jednog ćeš dana imati djecu i nadam se da će ispasti isto kao i TI." Dobro, priznjajem ovo je mali iskarikirani pristup temi, ali nameće pitanje o načinu na koji odgajamo svoju djecu; da budu dobra dajeca, dobri građani, rodoljubi i nadasve odgovorni ljudi. (feby 01.03.2006. 15:43) samo da rascistimo.... CEEEEECUUUUUUU NEEEEEEE MOOOOOOOOGUUUUUUU SMIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIISL IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII IIIIIIIIIIIIIIITIIIIIIIIIIIIII IIIIIIIIIIIIIIIIIII! (tup 01.03.2006. 15:46) @poetesa - ne padaj na medije. Hrvatska vojska je cool/ @legasvega - svega toga što si rekao ima i po školama i po poduzećima i po obiteljima. Dakle, najbolje se izolirati od svega/ @pegy - sjajan pristup/ @feby - hvala na obogaćivanju/ @tup - a ne znam ja to razlikovat, jel Ceca ili Dragana :)))))))))) (Goldeneye 01.03.2006. 16:28) goldy, oš reč da ti se ne sviđa moj stil?;)) (lolina 01.03.2006. 17:39) Goldy, slazem se. Puno komentara ne treba. Pozdrav. (snopovi 01.03.2006. 17:56) ja bi rado u vojsku da se malo odmorim od civilnog života...ako može... (manemaveze 01.03.2006. 18:51) Zasto gubiti imalo vrimena u ovoj vojci..nije vajda da ovo zoves vojskom (grintavac 01.03.2006. 19:55) @lolina - ti si kraljica majka, ajde/ @snopovi - opet se svi slažu ;))/ @manemaveze - sredit ćemo, ljudi smo/ @grintavac - i ti padaš na medijske fore. naša je vojska super, vjeruj meni, ako nikom drugom (Goldeneye 01.03.2006. 19:57) Ma današnja vojska se i ne može tak nazvati, a i ne kužim previše zašto je dečki izbjegavaju jer neki govore da im je najbolje bilo dok su služili vojsku, sudeći prema mom bratu valjda je... (Claire 01.03.2006. 19:59) E moj Lolek.. Rajna se ne slaže... Ja sam za profesijonalnu vojsku i da je platimo.. Što bi netko išao u vojsku ako ga to ne zanima i ako nevoli... Kao Majka.. pomno pratim što se dešava u kasarnama i u zadnjih tri godine sam užasnuta, silovan, ubijen, otrovan hranom, bomba eksplodirala u ruci, zamjena bojne municije za pravu....Naježila sam se .. Lolek nemoj mi organizirati demonstracije za odlazak u Novake....Pusa. (Rajna 01.03.2006. 20:00) Slažem se s tobom moje dvoje starijih su u vojnoj evidenciji njihova želja.Neki njihovi već služe i kako god ima puno civilnih ove dečke koje mi znamo idu u vojsku. (darkwolf 01.03.2006. 20:26) Ja moram priznati da sam alergična na upravo takve opisane koji se uspiju zaposliti odmah poslije fakulteta i već nakon dva tjedna viču da su nezadovoljni, da ih maltretiraju jer ih tjeraju da rade svih 8 sati na poslu i hoće promjenu?!?!!? Ja ne znam čime se oni hrane, ali nešto mi tu ne štima :) (RiLady 01.03.2006. 21:15) Moj stariji sin je bio u najgore vrijeme u vojsci(90/91) u Bihaću-na Željavi.Otišao je u vojsku premda je upisao fakultet-mislio je da odsluži ono što muškarac mora. Jedva Smo ga nakon mjesec dana produženog roka izvukli odande da bi kad se vratio kući odmah otišao u rat. Sve je on to prošao bez prigovora, ali to je generacija-71,dok je mlađi 76 i išao je u vojsku poslije rata. Njegova razmišljanja o vojsci su bila posve drugačija od bratovih. Da je onda mogao sigurno bi služio civilno. Nije baš bio oduševljen što mora obući uniformu.Danas mladi misle da je to nepotrebno, da je dovoljno proći tečaj obuke upotrebe oružja i ništa drugo. Oprost- ja sam se malo raspisala.Neću više. BOG. (furuna 01.03.2006. 23:29) Neznam koliko je danas zdravo ići u vojsku. Koliko čujem,i čitam iskustva današnjih vojnika su strašna. Droga, maltretiranje, batine, silovanja-TO JE STRAŠNO ako je istinito. Onda je bolje biti čak i "teta" u vrtiću kao civilni vojnik. (sirup 01.03.2006. 23:44) Mladi su odraz nas samih :) Oduvijek mi je bilo teško shvatiti kombinaciju križa i puške :) (vagabund 02.03.2006. 06:23) Moj muž, koji još nema 30 godina, znači spada pod te neke "mlađe" generacije, je rekao da bi za svakog mladića bilo potrebno odslužiti pravi vojni rok barem tih 10 mjesseci koji su bili obvezni jer da vojska mijenja ljude na bolje. On bi sve te "mamine i tatine sineke" poslao na malo discipline :)) Istina je da su vrijednosti otišle k vragu, da prostiš, društvo kao takvo trenutno počiva na nekim čudnim vrijednostima. Btw., kaj ti misliš o "fenomenu" Sjeverina i njenoj štikli? i što kažeš na izjavu grupe TBF da je Škoro ratni profiter? Pusa Goldy! (jelek 02.03.2006. 07:27) Ono što se u toj tzv. vojsci događa, nisu medijske fore, Ne idealiziraj! Dobro jutro :) (poetesa 02.03.2006. 08:43) Meni o vojci govoris:))))))) (grintavac 02.03.2006. 13:16) ...nekad je neići u vojsku znaćilo teže dobiti posao danas je drugo vrijeme...svako vrijeme ima svoje vrijednosti danas nije popularno ići u vojsku...sutra tko zna... (vrtlar_i_književnik 03.03.2006. 01:07) |