Goldeneye
30.03.2006., četvrtak
Picture of you
|
Stajala je sama, tamo. Njegova slika iz nešto mlađih dana izgledala je nestvarno. Tko je taj čovjek. Blijedo je gledala u obrise lica. Pogled joj se s njegovih očiju spuštao, do kravate, a ispod, kao hladan tuš, crni flor. Krenula je suza. I muk. "Nisam mu rekla koliko ga volim. Stalno smo nešto u životu očekivali. Uvijek živjeli u budućnosti ili se vraćali u prošlost. Nismo živjeli za trenutak. Za dan koji imamo." Doista, znamo li koji je dan posljednji. Svaki ima dovoljno briga za sebe, da bi gledali u prekoustra, ma u sutra. Odmah recimo nekome da ga volimo. Recimo mu (njoj) sve što nam je na srcu. Život je lijep, ali traje gotovo kao treptaj oka. Na kraju će nam se kvaliteta života mjeriti ne po materijalnom  nego po broju dana u kojima smo davali i primali ljubav. Ta k Ljubavi hodimo, na kraju.To je ono što je gospođu s početka priče razdiralo.  Volite, ljudi! |