Goldeneye
28.02.2006., utorak
Say, say, say
|
Kako se odnosimo prema ljudima koji nas vole? Znam, svi vole priznanja da su nešto dobro napravili, zgodno odjenuli, vole kad ih ljudi vole i od toga nitko ne može pobjeći. Možemo li posjesti osobu koju volimo s druge strane stola, gledati je u oči i reći joj sve epitete kojima bi opisali našu ljubav prema istoj. Zašto bi to napravili? Ljudi to vole čuti. Podrazumijeva se? Ne! Recite to što osjećate. I jedna zanimljivost - što bi učinili da vas osoba koja vas voli posjela i rekla vam koliko vas voli? Treba li vam to? Kako bi se osjećali? Nemojte meni odgovoriti, odgovorite sebi. I još nešto. Zašto je važno da to učinimo što prije? Pa, eto recimo da se jučer nenadano ugasio jedan mladi život... Znao sam čuti rečenicu, poginuo je a nisam mu ni rekao(la) koliko ga volim. Da sam ga bar zagrlio(la). Da ne bi žalili, recite onima koje volite, ono što ih ide, jer nikad ne znate jeste li se posljednji puta vidjeli Voli vas Goldy - 07:29 - Komentari (26) - Isprintaj - # Oh, Goldy koliko si u pravu. Dva mjeseca prije smrti moga oca, sam napisala u rođendanskoj čestitci da ga volim (imali smo problema a u to vrijeme sam bila daleko).. Dan danas mi je jako drago što sam poslušala svoju intuiciju. Dan danas primjenjujem naučeno. Dobro jutro:-) (estrogena 28.02.2006. 07:46) Ei super blogich ajd chitamo se! Ak imash vremena posijeti moj bok (m@rkozg 28.02.2006. 07:56) Niti dovoljno govorimo niti znamo prihvatiti kad nam se kaže...A poslije, kad je već kasno, bude nam žao. To je valjda ono čovjekovo prokletstvo kad shvati što je imao tek onda kad izgubi. (TheLittleone 28.02.2006. 08:16) heh, goldi, tol'ko mudro zboriš da te više teško komnetrirati :-))) hmmda, prisjećam se sad trenutaka kad su moji roditelji odlazili s onu stranu, svako u svoje vrijeme, i neopisivog osjećaja slobode i radosti (izmiješanog s tugom, naravno) jer sam im rekla sve što sam željela, i jer nij eostalo ništa nedovršeno i nedorečeno... neprocjenjivo je to... (indian woman 28.02.2006. 08:22) Već godinama, potaknuta upravo nenadanim i preranim odlascima meni dragih ljudi, hvalim i otvoreno pokazujem naklonost, poštovanje i ljubav ljudima koji čine moj život. Posljednji kojem sam do zadnjeg trena govorila da ga volim je moj tajo. Ona kojoj ću danas pričati što mi znači u životu je moja starija Potočnica. (Pjesma o jednoj mladosti 28.02.2006. 08:23) više volim učiniti neko djelo kojim ću nekoga razveseliti... (Kljun 28.02.2006. 08:25) Ne bi voljela da me netko posjedne i kaže mi što osjeća i koliko me voli.... ali znam da sama koristim svaku priliku da ljubim i grlim nećaka i kažem mu da ga volim. Za roditelje drugačije izražavam ljubav i oni prema meni. Npr. jutros se mama digla da popije sa mnom kakao prije posla. Podrška i razumijevanje, nastojanje pružanja dobra drugoj osobi to su za mene izrazi ljubavi, koji ne poznaju nikakve riječi. (morenade 28.02.2006. 08:47) U vezi "Gody", :-)))))))))))))) bome si me nasmijao. Svašta ti primjetiš! (morenade 28.02.2006. 08:48) Sad sam se i ja prisjetila svojih propusta... a bilo ih je... a prilika da se to popravi, da se nađe prava riječ, bilo je još više... i još uvijek ih ima... (vakuum 28.02.2006. 08:53) "Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje." Koji muškarac ili žena ne bi htjeli biti voljeni na takav način? Ili moći tako voljeti sebe i druge? Kako im to reći, pokazati? Prijatelji su mi objasnili kako mogu imati takvu ljubav. Uključivala je razmatranje triju dimenzija ljudskih bića: fizičke, psihičke i duhovne. Promatrajući ovaj koncept, počela sam uviđati da je duhovna dimenzija ključ koji otvara tajnu ljubavi. Možda ću malo razjasniti stvari ako kažem nešto o sebi. Na fakultetu sam upoznala grupu studenata koji su imali nešto posebno; ljubav, radost, polet koji su me privlačili. To su bili studenti kršćani i ja sam znala da želim ono što su oni imali. Rekli su mi da su pronašli osoban odnos s Isusom Kristom. Bila sam druge vjere, ali sam na njihovom primjeru pronašla put u ljubav, primajući dio njihovog gledišta, a ne oštečujući stvoj put u svojoj vjeri. Što sam s njima provodila više vremena, to sam više uviđala na koji je način njihova vjera utjecala na njihove živote i veze. Rekli su mi da me Bog voli bezuvjetno, ali da sam odvojena od Njega zbog grijeha. Rekli su da je poslao Svog Sina, Isusa, da umre na križu kako bi platio kaznu za moje grijehe i da uskrsne kako bi mi dao novi život. Bilo je to kao da imam račun koji nisam mogla platiti. Netko drugi je morao platiti za mene. Pokušala sam naći kompromis između njihovog i svog načina gledanja i tako sam našla slobodu od krivnje i novu svrhu života. I konačno sam mogla voljeti sebe i druge postavljajući manje uvjeta. Zbog mojih novih stavova moje su se veze počele popravljati. Na ljude sam mogla gledati kao na dostojanstvene i vrijedne osobe, kao na prijatelje s kojima sam mogla razgovarati na zrelom nivou i od kojih sam mogla učiti. Ljubav koja je postavljala manje uvjeta pomogla je u dobrim vremenima ljubavnu vezu učiniti boljom, a oboje nas je osnaživala kad su stvari bile loše. U novim ljubavima koje su usljedile ovaj primjer i tolerancija pomogle su mi da spoznavajući bit uvijek imam snage reći to: Volim te. Kako se ovo sve odnosi na nesebičnu ljubav? Kad počnete vidjeti sebe onako kako vas Bog vidi i kad budete crpili snagu iz Njega, možete postati ispunjenija osoba koja je sposobnija primati i davati ljubav. Bog misli da ste jako posebni. Onda kad mislite da osoba koju volite najmanje zaslužuje ljubav je najvjerojatnije vrijeme kad je treba najviše. I na kraju , neču svoj govor ljubavi koncentrirati na jednu osobu: ja volim ljude, te djeliće Božje duše što su titrajni krugovi života koji me okružuje./// Napisala sam mnogo rječi, ta nisi li napisao; reci, reci, reci.... (feby 28.02.2006. 08:59) Goldy, sad vidim da je moj komter predug, bez imalo krivnje ga obriši, da ti ne zuzima prevelik prostor, oprosti. (feby 28.02.2006. 09:01) baš noćas sam razmišljala o tome...:) (koki 28.02.2006. 09:10) Više ništa ne propuštam, odnosno, slušam unutarnji glas i vodim se njime jer sutra je možda prekasno. (poetesa 28.02.2006. 09:30) niti jedan komentar nije predugačak ili prekratak. postoje samo dobri i loši. i poštujući vaša razmišljanja, ja neću dodatno komentirati vaše komentare. (Goldeneye 28.02.2006. 09:40) ne želim uopće tako crno razmišljati, ali u mojoj obitelji mi se svaki dan grlimo i ljubimo, jer to tako kod nas mora biti, bez ljubavi nema ničeg!!!! (divljakuša 28.02.2006. 10:41) kak da ti velim, neki su mi u rukamu umirali......i onda smo si uspjeli sve reći.....a nekima nisam stigao reči sve što sam htio............... znam da je samo život jedna velika pizdarija, ono što bi htio nikada ne stigneš, a ono što ne želiš uvijek ti izleti................bitno je ipak da i nekada nema riječi, nego dovoljan je pogled! (veseli gajo 28.02.2006. 11:49) da....treba reci volim te. hvala ti što si me podsjetio na to ...zaboravimo to neke dane... a bitno je. hvala ti goldy... :) pozdrav (acha 28.02.2006. 12:34) ma ja tebe lolim....i sve tvoje...eto...;-) (tanja 28.02.2006. 12:42) Jako mi se svidio "dugački" komentar od feby! :-) (morenade 28.02.2006. 12:49) svakim danom mi takva pitanja prolijeću kroz glavu i bojim se goldy, zaista se bojim da onog trena kad budem indiferentan prema toj misli, upravo tada će me pogoditi zlo. (legasvega 28.02.2006. 14:03) Trudim se. U pravilu svojima stalno govorim da ih volim a to i pokazujem. (darkwolf 28.02.2006. 14:19) Treba reći, iznova i iznova, nikad dosta,..Još bolje pokazati to djelima,..naoko malim, beznačajnim - ali svaki dan,..učiniti nešto dobro,..pa makar to bilo i malo:)) (manemaveze 28.02.2006. 14:28) ma ja sam baš zločesta.meni za sada to uopće ne fali.mora da sam skrenula s puta.a ti pak mora da si riba u horoskopu jer su one tako osjetljive.bok! (zločesta duša 28.02.2006. 21:13) O Goldy, Goldy, dobra preporuka. Sjetih se sada filma "Zauvijek mlad". Mislim da je taj film pravi pokazatelj da sve treba reći baš onda kada ti padne na pamet jer odgađanje uglavnom ima ružne posljedice. (RiLady 28.02.2006. 22:19) ispada da to govorimo zbog sebe, da kasnije eventualno ne bismo žalili. "šta bi bilo kad bi bilo" je najgore pitanje s kojim se čovjek u životu može opteretiti. Nit možeš dobit odgovor, a ni koristi neke imati nećeš. A jesu li riječi najvažnije u životu pogledaj na ovoj stranici http://en.thinkexist.com/quota tions/words/. pozdrav (3bunj 28.02.2006. 23:36) Treba reci,jer ljudi obicno dobre stvari presucuju,a lose odmah kazu. (Hrvoje 01.03.2006. 01:08) |
27.02.2006., ponedjeljak
Ne brini
|
Razgovarali smo moja Goldica i ja s jednim bračnim parom. Zanimljivo je kad se otvoreno razgovara kako neke stvari izađu na vidjelo. Kroz razgovor, žena je rekla da su je u najtežim njenim danima spašavale dvije muževljeve riječi - "ne brini". Znaš li, kaže mu ona, da me je to uvijek smirivalo i da mi je jako značila tvoja podrška koja je izlazila iz te dvije, naizgled obične riječi. Muž je bio zatečen. Da sam znao, kazao je, da ti to toliko znači...i zaplače. Meni je to bilo tako dirljivo. U toj maloj jezičnoj minijaturi, toliko ljubavi. Dokaz kako ono što izgovorimo može imati utjecaja na ljude oko nas. - 09:01 - Komentari (39) - Isprintaj - # Ovo me asociralo na haiku poeziju..nije potrebno puno riječi da bi čovjek rekao sve. Tvoj jutrašnji 'haiku' je tako nježan ali snažan.. (estrogena 27.02.2006. 08:47) više puta sam imao iskusiti ovo što si rekla u zadnjoj rečenici.... (seve fan club 27.02.2006. 09:09) da, puno znači to.. lijep pozdrav! (hope 27.02.2006. 09:15) Kao pjesma Arsena Dedića: ... ne brini mila moja, mnogo boljeg nas čeka./// A o brigi su i naučnici rekli svoje:Od preterane brige ljudi se mogu razboljeti, tvrde australski naučnici. Sydneyski institut Garvan otkrio je da se pod stresom oslobađa hormon neuropeptid Y (NPY) koji može da oslabi imunitet i omogući razvoj depresije. Tokom stresnih razdoblja živci oslobadjaju velike količine neuropeptida Y koji ulazi u krvotok gde sprećava normalno funkcioniranje čelija imunosnog sistema važno je shvatiti koliko je stres loš za organizam i boriti se protiv njega. Najbolji način uklanjanja stresa je da reorganiziramo svoj život i počnemo se baviti jogom ili nekim drugim tehnikama opuštanja, savetuje Mackay. (feby 27.02.2006. 09:15) Tako je ugodno čitati o ljubavi.... dobar ti novi tjedan Gody! (morenade 27.02.2006. 09:19) Samo dvije riječi, tako jednostavne, bez imalo filozofije, a toliko mogu pomoći... da ne povjeruješ, a istina je, živa....Malo ljudi imaju takav osjećaj sigurnosti od samo dvije riječi. (vakuum 27.02.2006. 09:22) ponekad nama ne bitna riječ ima dubinu oceana...prstranstvo neba u duši onoga tko nas sluša.... (tanja 27.02.2006. 09:28) @estrogena - nemam blage veze s tim japanskim kavalkadama/ @seve fan club - reći nekome ili čuti?/ @hope - i tebi?/ @feby - evo meni moje profesorice ;)))/ @morenade - uvijek napišeš Gody, to je tako slatko ;))/ @vakuum - ne obraćamo pažnju, kao ni ovih dvoje/ @tanja - tek kasnije znamo postati svjesni njihove snage (Goldeneye 27.02.2006. 09:38) nekad sam vjerovala u riječi...više ne...:( (koki 27.02.2006. 09:40) @koki - riječi se moraju osjetiti, inače su samo riječi. (Goldeneye 27.02.2006. 09:41) Ljubav i podrška voljene osobe na voljenu osobu ima tako velike pozitivne učinke koji su neshvatiljivi i nerazumljivi znanosti i ljudskoj logici. (izvornade 27.02.2006. 09:57) Dragi Goldy, ne ljuti se tebi i meni Vukovar je skoro na pola puta. Pozdrav i uživaj u novom radnom tjednu! (izvornade 27.02.2006. 10:00) da...koliko ljubavi i topline u tom malom izrazu....dirljivo uistinu. bitno je da se vole... pozdrav ti i lijep dan zelim :) (acha 27.02.2006. 10:01) Zbilja je nekad čudno kako utječemo na druge. Vidim to u banalnom primjeru svoje djece koja ponavljaju moje uzrečice. (um 27.02.2006. 10:06) "ne brini" od voljene osobe znači puno (plavooka malena 27.02.2006. 10:16) ...nismo svjesni koliko je SNAGE u riječima, koje izgovara netko kog avolimo. pozdrav tebi i Goldici. (škorpion12 27.02.2006. 10:25) i, itekako...moćne su riječi...pusa tebi za lijep dan... (indian woman 27.02.2006. 10:32) žao mi je što ne mogu više odgovarati na vaše komentare, ali neki sam bolešljiv, pa se odoh liječiti (Goldeneye 27.02.2006. 10:44) ne brini i nije tak jaka riječ, pardon dvije riječi......a to kaj se on razcmizdril, jebiga.....takla ga u žilu.....a kaj buš ti svojoj govoril? (striček gajo 27.02.2006. 10:48) Dragi Goldy, brzo nam ozdravi! (izvornade 27.02.2006. 11:43) a ponekad je više nego malo potrebno da nas jako dirne ... :) Imaš kavu kad sljedeći put navratiš u Zg :)) (jelek 27.02.2006. 11:55) jedna asocijacija:' Ne brinite tjeskobno...' Mt 6: 25 (sitke 27.02.2006. 13:13) tako to ide... nekada je potrebno i vise ljudi kako bi se moglo razgovarati udvoje... ;) (tup 27.02.2006. 13:13) Problem je "što riječi koje bole" ostaju još dublje zapisane u nama... (Kljun 27.02.2006. 13:37) Da, samo to trebamo izgiovoriti i ne bojati se biti nečiji anđeo! Ja puno dajem, ponekad je naporno i teško, ali nikad ne posustajem i dala bi još i više! Pozdrav Ti! (vražićek 27.02.2006. 13:46) Kod tebe na blogu uvijek neke nježnosti. A ja ih baš volim. :)) (pegy 27.02.2006. 13:52) e jebiga. nemrem ovo progutat. nisam savršen, no zar treba netko drugi inicirati priznanje dvoje oženjenih ljudi. kaj ste ti i goldica bračni savjetnici. no hard feelengs goldy al' jebe me iskrenost. (legasvega 27.02.2006. 14:32) Nisu toliko te dvi rići pokrenule sve..više je pokrenula spoznaja da postoji osoba koja je to izgovorila..da postoji oslonac..drago mi je da je ovo ovako napisano... (grintavac 27.02.2006. 14:51) I zato bi nekim ljudima bilo najbolje kad ne bi imali dar govora. Najozbiljnije! Što će im to kad jedino štetu rade tim darom... A riječi su tako ubitačne, posebno kad su izgovorene bez razmišljanja o poslejdicama... (tratinčica1976 27.02.2006. 15:35) Ja bih ovom prilikom Goldy, uzela odvjetnika, a to bi bio grintavac ;).. Bez uporišta, te riječi bile bi tek tlapnja i zato je divno imati nekoga tko će nam reći "sve će jednom biti jučer".... lijep pozdrav s produžene smjene :) (poetesa 27.02.2006. 16:38) Ooooo da! Nije čak najvažnije što se kaže nego kojim tonom i s koliko pažnje! (TheLittleone 27.02.2006. 16:57) kako lipo... ja oću muža koji je totalno suprotan od mene:) (D.S.O. 27.02.2006. 17:36) Dvije riječi potpore mogu puno značiti čovjeku. Isto kao i kad netko kaže 'volim te' ili pita 'kako si'. Zbilja nije puno, a znači. (Plum 27.02.2006. 18:27) Zaista te dvije riječi, kao i one druge dvije («volim te») znače mnogoooo!...Ne brini, ti si i meni rekao prije mamine operacije...hvala! : )))) (stereokemija 27.02.2006. 21:45) Zaista te dvije riječi, kao i one druge dvije («volim te») znače mnogoooo!...Ne brini, ti si i meni rekao prije mamine operacije...hvala! : )))) (stereokemija 27.02.2006. 22:20) baš mi je drago ćuti da netko dijeli toliku ljubav.kad bi barem u svakom braku bilo toga . (zločesta duša 27.02.2006. 22:28) najprije sam se zamislila....a onda sam shvatila da i moj dragi to meni govori.i nekako mi bude odmah lakše. ti imaš tako lijepe priče Goldy:))) (estera 27.02.2006. 22:50) ...bravo Goldi stvarno znaš s riječima...a i suza je pala...još jednom bravo... (vrtlar_i_književnik 27.02.2006. 23:12) Na žalost takvi odnosi među bračnim drugovima za mene su strani..... (Rajna 27.02.2006. 23:30) |
25.02.2006., subota
Lanac
|
Jesmo li kada razmišljali o tome koliki je naš doprinos mnogim dobrim, a i onim lošim stvarima. No, ja uvijek pišem o dobrim stvarima pa ću se na tome i zadržati. To je tema za one koji uvijek u sebi traže krivca, malodušni su i slično. Sjetimo se filma Divan život kao dobra primjera. Naime, iako nismo toga svjesni, samim našim postojanjem neke ljude učinimo boljim, nekima pomognemo, bez nas neki ne bi bili na životu, bez nas bi naši roditelji bili nesretni. I onda, vi pomognete nekom. Taj uspije i pomogne još nekolicini ljudi i tako vi započnete lanac sreće života mnogih ljudi. A ako do vas dođe lanac zla, ogovaranja, svađa, mržnje, taj lanac prekinimo i opet smo učinili dobro. Neka mi budemo posljednja instanca o koju će se zlo odbiti. Voli vas Goldy - 11:43 - Komentari (19) - Isprintaj - # Moja baka uvijek govorila baci niz vodu naći ćeš uz vodu...I ja se toga uvijek u životu držim...Ja pomognem nekome, netko sasvim 10. pomogne meni i savršeo dobro to funkcionira, a zlo, kao što reče mudri Goldy na nama je isto tako hoćemo li ga hraniti ili prekinuti... (TheLittleone 25.02.2006. 19:00) @TheLittleone - jako sam ti ja mudar, za pozvizdit ;)) (Goldeneye 25.02.2006. 19:03) Neka mi budemo posljenja karika lanca u koju će udariti zlo, blagoslovljene misli, nesebične i razumljive: otvaram plodno tlo mojih namjera i uzimam si pravo uživanja u dobroti koju ću imati prilike učiniti, svjesno ili potaknuta ovom tvojom mišlju. (feby 25.02.2006. 19:36) @feby - ako sam Tebe potaknuo, onda nitko ovih dana neće skloniti smiješak s moga lica ;)) (Goldeneye 25.02.2006. 19:40) Onda tko je najslabija karika ? : ))) (stereokemija 25.02.2006. 22:45) Slažem se, širimo lanac sreće! (hope 25.02.2006. 22:55) Drago mi je da potičeš dobro i da te ne zanima politika. Meni je divno pisati o tome kako su političari glupi, jer što mi više o tome šutimo to će oni koji ne čitaju novine između redaka, ne gledaju tv i ne slušaju radio, a izlaze svake 4 godine na izbore redovito glasati za jedno te iste tikvane....i neće se prekinuti lanac zla, kriminala, korupcije, lopovluka. Hvala na komentaru i pozdrav. (3bunj 26.02.2006. 00:31) nadam se da cu uspjeti usreciti neke osobe... da cu imati svoj lanac dobra a da cu izbjeci zamke lanca zla. osmijeh ti zelim ... i saljem pozdrav :) (acha 26.02.2006. 02:44) Nekada se taj zločesti lanac tako omota i obuhvati nas da ga niti ne primjetimo..i onda dišemo na pola. Zlu se gleda u oči i kaže: e nećeš! Sviđaju mi se ove tvoje, nazvala bi ih 'Goldy mudrosti':-) p.s. sad sam tek skužila da imamo isti najdraži film i najdražeg glumca..wow (estrogena 26.02.2006. 14:15) Zato jer svijet nije ružićast, no da uvijek razmišljam kako si ti odgovorion na moj komentar, ja nebi radila humanitarac kao što ga radim već bi čekala da ga netko drugi napravi. Razmisli malo, pokretači smo dobroga, jer smo taknuti onim ružnim i lošim. (Mam@PsP/MojDemijan 26.02.2006. 15:17) Razmišljam, često...neka treba puno snage za raskinuti i zaustaviti ono što ne valja, izbaciti karike koje ne valjaju, da se tako ne nastavlja...Tužno je to što su one "bijele", konstruktivne, često puta slabije od onih crnih... Ali to nas ne treba sprječavati, karika po karika... ( da ne kažem - lanac :) (faith 26.02.2006. 15:27) Lijepo i poučno rečeno!Pozdravljam te i želim lijepi nedjeljni dan! (Hera 26.02.2006. 15:53) Film 'Šalji dalje' je te tematike-preporučam ga (sitke 26.02.2006. 16:08) nemam šta dodati...ti sve uvijek kažeš :-)) a danas sam i tako u miru i tišini...bješe lijepo jučer na proslavi... (indian woman 26.02.2006. 16:51) Neka mi budemo posljednja instanca o koju će se zlo odbiti. (izvornade 26.02.2006. 19:15) zaista divno! (Lothiriel 26.02.2006. 19:54) ...bravo Goldy to je u biti tako... (vrtlar_i_književnik 26.02.2006. 23:27) Odlicna tema!Slazem se! (Hrvoje 27.02.2006. 01:32) Ovo je posebno odjeknulo u mojim ušima i srcu: Neka mi budemo posljednja instanca o koju će se zlo odbiti. (morenade 27.02.2006. 08:29) |
24.02.2006., petak
Nije moderno
|
Što smo spremni trpjeti za ljubav? Beskrajno je roditeljsko trpljenje. Ljubavlju prema našoj djeci otkrijemo nama do tada nepoznata prostranstva srca našega. Ništa nam nije teško napraviti za djecu i uvijek smo na njihovoj strani. Znam roditelje kojima su oba sina zaglavili u paklu droge. Cijelo vrijeme su bili uz njih, nisu ih osuđivali i zajedničkim naporom uspjeli su jednoga sina izliječiti, a drugi je upravo na liječenju. Na mom putu doma prolazim kraj osječkog zatvora i pred njim vidim mnoge majke i očeve kako su došle u posjet svojim sinovima i kćerima koji su zaglibili s one strane zakona. Ta, roditeljska ljubav zapravo jača je od svega. No, ima raznih tipova ljubavi a uz roditeljsku najveće su one prema voljenoj osobi i prema prijateljima. Ne znam, možda griješim ali ljubav mora biti potpuna, predanje i trpljenje prema voljenima također. Kad nekoga volim taj stvarno na meni može drva cijepati. To u današnjem svijetu nije ni moderno ni preporučljivo. Sjećate li se najave za "Pasiju", na plakatu je pisao samo jedan citat - "Nema veće ljubavi, nego život položiti za prijatelja". - 07:23 - Komentari (44) - Isprintaj - # Dobar jutar... sto sta u danasnjem svetu "nije moderno i preporucljivo" a tice se ljubavi i iskrenosti. Ljubav je univerzalna i ne trpi nista osim istine, predanosti , davanja sebe, bezuvjetnosti... Ljubav je jaca od svega... uzivaj u danu i ljubavi prema dragoj, deci, prijateljima... svim ljudima (Anna 24.02.2006. 07:47) dobro jutro!Evo,došla ja po današnju dozu optimizma!...ah , ta ljubav, vječna je i ima bezbrij oblika, mada mislim da je ona u našim srcima i da je sretan onaj koji ume da voli...a, ja to pokušavam! (stereokemija 24.02.2006. 07:48) kakva drva cijepat?!?...ja ću te uvijek maziti i paziti i ti ćeš biti moj privatni zec!...:):):):):) (koki 24.02.2006. 08:06) @Anna - ti u komentarima daješ daleko više sebe nego na svom blogu/ @stereokemija - dobrodošla :))/ @koki - svašta ću ja još čuti ovdje, izgleda ;)) (Goldeneye 24.02.2006. 08:18) "Kad nekoga volim taj stvarno na meni može drva cijepati." (izvornade 24.02.2006. 08:27) @izvornade - slažeš se, vidim ;)) (Goldeneye 24.02.2006. 08:31) ljepota ljubavi se očituje u tome da je ona lišena svakog drugog osjećaja. kada je čista, nema toga što ne može napraviti :)) Pozdrav! (breakofdawn 24.02.2006. 08:36) Čini mi se da nema boljih učitelja bezuvjetne ljubavi od djece. I samo je bezuvjetna ljubav ljubav..i tome trebamo težiti. Nije moderno ni preporučljivo?!? Izgovori, izgovori za one koji se boje prepustiti. (estrogena 24.02.2006. 08:37) @breakofdawn - a kako prepoznati čistoću ljubavi/ @estrogena - sviđa mi se tvoje razmišljanje (Goldeneye 24.02.2006. 08:41) čistoću ljubavi možemo prepoznati samo tada kada nam ništa drugo nije važno doli sreća onih koje volimo... tada i svijet izgleda drugačije.... ljepše... čišće... (tup 24.02.2006. 08:46) Htjela sam ti napisati da si ti plišani medo kojeg ne možeš prestat grlit, ali medo je predmet i koliko god može biti drag nije topao i ne osjeća...Ti si kao onaj mali slatki umiljati mačić koji dođe i sklupča ti se u krilo i ne možeš a da ga ne pomaziš, onaj što slomi čak i mrzitelje mačaka, tako da ga moraju zavoljeti...Neodoljiv jednom riječju, a tako mio i drag. Eto ti sad! (TheLittleone 24.02.2006. 08:49) @tup - kako ja samo poželim odgovor i on stigne s najviše instance ;))))))))))))) (Goldeneye 24.02.2006. 08:49) @TheLittleone - i sad ti budi normalan...počinjem pisati političke postove ;))) (Goldeneye 24.02.2006. 08:51) eih, opet sam demode :)))) strašno nešto hihihiiii (tratinčica1976 24.02.2006. 09:54) @tratinčica1976 - i ti?! (Goldeneye 24.02.2006. 10:07) Čistoća ljubavi prepoznaje se po svojoj bezuvjetnosti :) (breakofdawn 24.02.2006. 10:08) Biti ono što jesi uvijek je na cijeni jer Ljubav je Ljubav jedino ako je bezuvjetno davanje... (poetesa 24.02.2006. 10:08) meni je bolji izraz ljubavi: navek živi onaj kaj zgine pošteno, ali zapravo sam htel reć da je roditeljska ljubav ona prava, kakav god da si i kaj god napraviš uvijek su uz tee, ipak si ti njihova krv i meso (STRIČEK GAJO 24.02.2006. 10:10) "tup" je to prelijepo napisao ... tebi osmijeh i ugodan vikend zelim :) (Mysteries 24.02.2006. 10:23) Kakva je to roditeljska ljubav koja ostavlja dijete pred tuđim vratima? Kakav je to roditelj koji udara svoje dijete i namjerno ga ranjava? Istina je da je roditeljska ljubav nemjerljiva, no kolika je okrutnost, mislim da je velika kao i ljubav, nažalost. A sreća je da je ova prva ipak nadvladala ovu drugu u većini slućajeva. (Mam@PsP/Moj Demijan 24.02.2006. 10:37) da, ali nije niti lijepo niti dobro kad roditelji svojom ljubavlju uvjetuju sreću svog djeteta, smatrajući da djetetov izbor nije dobar, te mu zbog toga postavljaju nerealne i nepoštene uvjete, a to sve kao iz ljubavi prema djetetu....takva ljubav nije dobra...tipa, ja tebe volim i znam što je za tebe dobro, a ta osoba koju voliš nije dobra za tebe, pa ti nju ostavi ako želiš normalan život u našoj obitelji, jer ako nastaviš svoju ljubav s tom osobom, cijela obitelj okrenut će ti leđa...jel dobra takva roditeljska ljubav?!?!?!? (zbog komentara 24.02.2006. 10:42) @breakofdawn - slažem se/ @poetesa - de pojasni to malo/ @striček Gajson - ko kaže, pa možda su te usvojili samo ih strah reći ;))))/ @Mysteries - uzvraćam osmijehom/ @Mam@PSP/Moj Demijan - zašto uvijek kopati u moru dobroga ono loše?/ @zbog komentara - to je očito iz vlastita iskustva. Ostatak odgovora dao sam Demijanki (Goldeneye 24.02.2006. 10:56) nema pojašnjenja za besplatan rad ;))) (poetesa 24.02.2006. 11:02) a što ćeš moj Goldy, ne možemo svi biti trendy i moderni, ha da :) (tratinčica1976 24.02.2006. 12:07) evo, ipak, samo kratko - Ljubav je uvijek u modi :) (poetesa 24.02.2006. 12:23) @poetesa - da, onu koju ti izabereš/ @tratinčica1976 - tvoj? ajde, nek te voda nosi ;)) (Goldeneye 24.02.2006. 13:06) i to je prava ljubav, kada su nam oni bitniji od nas samih, a ovo za drva cijepati, pa ipak se nadam da i oni tebe vole toliko da ti to ne bi priuštili :-)) (Plava Zvjezdica 24.02.2006. 13:22) Drva cijepati? :)) Ja kažem da mi se može popesti i na glavu...smisao je isti :))) (Trill 24.02.2006. 13:30) Moderan svijet koji nam prodaju pod "pravi" prepun je zabluda i obmana svih vrsta i teško je odoljeti da se ne zagrabi u tu vrećicu prepunu šarenih bombona. Tek onda kad mnoge probaš shvatiš da su bez okusa i da si dobio "ništa", a da je cijelo to vrijeme pored tebe, na dohvat ruke, tisuće živih bombona čija srca kucaju za lijepom riječi, za malo ljubavi i nježnosti, malo prihvaćanja i pažnje, i eto spremni su to platiti životom. Nije li to tajna koju nam pokušavaju sakriti, jer ljubav je ključ koji otvara vrata čarobnih svjetova koji se očima ne vide :) (vagabund 24.02.2006. 14:08) @Plava zvjezdica - ma ja samo kažem da bi sve podnio, za ljubav/ @Trill - isti je, fakat/ @vagabund - komentar ti je za 5 (Goldeneye 24.02.2006. 15:48) potpuno se slažem sa tobom. iako volim svoju dijecu bez granica ipak želim imati prostora za sebe a to mi nije lako naći.pozdrav! (zločesta duša 24.02.2006. 16:00) Mislim kao i ti ali na žalost ima puno onih što ne shvaćaju što je ljubav? (darkwolf 24.02.2006. 21:01) «Ljudsko biće preživljava samo zahvaljujući ljubavi drugih ljudi. I to još od vremena kad se nalazilo u utrobi majke. Sretna i spokojna majka nosi sretno i spokojno dijete. Ljubav majke je čista, ne traži ništa za uzvrat. Ljudi koji su bili lišeni ove ljubavi obično su grublji i imaju više problema u životu.» (little wonder 24.02.2006. 21:24) Znam da to nije danas moderno ali Hvala Bogu ima nas koji još uvijek mislimo da je ljubav prema djeci nemjerljiva, a ljubav među prijateljima beskonačna. Pravo prijateljstvo ne poznaje granice, ono traje i traje. (furuna 24.02.2006. 22:25) a prijatel to je nešto što nikad neznamo kad ce nas opaliti..i jedina stvar koja kad se dogada nema pravilo (grintavac 24.02.2006. 23:21) Amen. Preach brother ( again)!Goldy, al' skoro bez šale, jesi li razmišljao o nekoj karijerici propovjednika i u stvarnom svijetu? Ovdje u virtualnom ti to dosta dobro ide i imaš publiku! (sitke 24.02.2006. 23:56) Potpisujem sve..osim ono "dati život za prijatelja"... ako daš život..onda mu više nemožeš biti prijatelj..nemožeš ga paziti voliti, podmetnuti se da te udare umjsto njega ....Ljubav je biti uz njega.... živ.... Voli te R1. (Rajna 25.02.2006. 08:25) @zločesta duša - ljubav prema djeci ne znači isključenje vlastitog prostora/ @darkwolf - dovoljno je ono što ti misliš/ @little wonder - to je neka znanstvena teorija, ili?/ @furuna - tako je, iskustvo progovara, zar ne/ @grintavac - nek nas opali - ljubav/ @sitke - prijatelju, sluga sam beskoristan/ @Rajna - umjesto odgovora, evo ti ovo: "Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje"(Iv 15,13) (Goldeneye 25.02.2006. 10:49) Ljubav nas hrani, uzdiže, izgrađuje nam karakter- pravi od nas bolje i osjećajnije ljude.LJubav prema pravom prijatelju nikad ne prestaje- bez obzira na sve probleme kroz koje prijateljstvo možda prolazi. (sirup 25.02.2006. 10:54) Vjerujem da nema veće ljubavi od one koju Bog ima prema nama. Neke druge ljubavi su velike, ogromne i teško se jedna s drugom mogu mjeriti. Svaka je velika u nekoj svojoj "mjernoj jedninici". (pegy 25.02.2006. 13:16) Sjećam se profesora s prve godine faksa kako nam je jednom rekao: Divno je kada čovjek nađe nešto za što može živjeti, ali ništa nije veće od onog kada nađe nešto za što je spreman i umrijeti. (naturaliter 25.02.2006. 14:19) Mislim da danas pristupamo životu i ljudima s previše predrasuda. Oslanjamo se na neko iskustvo. Odbacujemo ljude jer smo takve "kao" već vidjeli. Nažalost, svima će nam se dogoditi da na kraju svega shvatimo kako su nas u životu najviše voljeli oni kojih više nema. Zato se ja osobno trudim da takvi ne odu nevoljeni... (3bunj 25.02.2006. 15:54) oni nam pružaju bezuvjetnu ljubav,potporu...oni su jednostavno tu.... (anđeo 25.02.2006. 16:26) Dobar post, i jeste tako: zivot svoj bih dala ako bih s time mogla spasiti zivot jednog moje djece ili mog malenog unuka, a mislim da bih ga i za Dragog svoga srca dala... Sradcni Ti voooZdric saljem i pozelim Ti lijep i prijatan vikend! :))) (M.H.Svabica 25.02.2006. 17:27) |
23.02.2006., četvrtak
Space
|
Samo ljubav i glupost nemaju granice! - 07:39 - Komentari (53) - Isprintaj - # U POTPUNOSTI SE SLAŽEM! (izvornade 23.02.2006. 07:44) Točno. Nešto te posebno potaklo jutros? (Pjesma o jednoj mladosti 23.02.2006. 08:05) kratko i jasno...dobo jutro....drago mi je da ti se svidja promjena.... (tanja 23.02.2006. 08:06) @izvornade - nadošo ja ;))/ @Pjersma o jednoj mladosti - ja ti uvijek prije sedam sjednem, otvorim blog editor i pomislim o ovome napisati post. I onda skontam da je dovoljno napisati rečenicu i da bi je svaka nova riječ razvodnila. Glupost nas okružuje, kao i ljubav, svakog trenutka/ @tanja - dobo, dobo (Goldeneye 23.02.2006. 08:10) Rado bih se rješila vlasništva gluposti, a zadržala vlasništvo ljubavi. (feby 23.02.2006. 08:18) Dobar jutar Goldy... Istina! i lepa fotografija... uzivaj u danu... (Anna 23.02.2006. 08:18) Tako je... :)) (jibica 23.02.2006. 08:18) 'jutro, bezgranični u ljubavi! :-)) (indian woman 23.02.2006. 08:21) Za glupost je točno, a ljubav...sama po sebi nema granica, ali je mi ljudi često znamo ograničiti. (TheLittleone 23.02.2006. 08:22) Potpisujem TheLittleone, pomislila sam isto ovo čim sam pročitala rečenicu ispod slike... Dobro ti jutro! (tratinčica1976 23.02.2006. 08:26) slika je slikana na serpentinama koje vode od Žitomislića do Međugorja. Nekako mi to predstavlja kao put u raj, beskraj. Otud poveznica s napisanim. (Goldeneye 23.02.2006. 08:29) @feby - ljubav nas često dovodi do gluposti/ @Anna - hvala, i ti/ @jibica - ma je, sigurno/ @indian woman - jutro, svi su, samo se umiti za dobro jutro trebaju/ @TheLittleone - pamet moja/ @tratinčica1976 - ne prepisuj! (Goldeneye 23.02.2006. 08:32) Slažem se, mada za ljubav baš i nisam sigurna ;))))) (Trill 23.02.2006. 09:12) @Trill - a zašto si, zlato, postavljaš granice gdje ih nema (Goldeneye 23.02.2006. 09:22) A ne, zabunila sam se. Einstein je to govorio za svemir i glupost. I za svemir nije bio siguran da nema granica...eto, tako mi i treba kad brzam i glupiram se :))) (Trill 23.02.2006. 09:23) Ah, rijeka..divno. Glupost..ljubav..hm, da..da! (estrogena 23.02.2006. 09:25) Goldiću, došla sam se ispraviti :) Ne mislim tako, znaš da ne mislim. Samo nekada ne mogu odoljeti da ne bubnem nešto, onako totalno bez veze. Ljubav je bezgraničnija čak i od gluposti...ovo sam sada ja, prava Trill i pravo moje mišljenje i ubuduće ću biti dobra :))) (Trill 23.02.2006. 09:25) Pa što ću kad mi je otela riječ iz usta, ovaaaaj zapravo slova ispod prstiju :)))))) (tratinčica1976 23.02.2006. 09:25) uistinu je tako..nmam što dodati. pozdrav i lijep dan ti :) (acha 23.02.2006. 09:25) @Trill - pa nisam te ja ni ispravljao, samo sam te podsjetio na ono što stvarno osjećaš/ @estrogena - neretva/ @tratinčica1976 - drugi put ćeš jedan dobit'/ @acha - i tebi (Goldeneye 23.02.2006. 09:34) ljubav, glupost i okrutnost (striček gajo 23.02.2006. 09:40) @gajo - a svakoj okrutnosti kad tad dođe kraj (Goldeneye 23.02.2006. 09:49) nemaju, ako ih ne ograničimo, a to je moguće u oba slučaja, od kojih je u prvom šteta neizmjerna. (poetesa 23.02.2006. 10:09) što će reč: ako si zaljubljen onda si i glup!....:) (koki 23.02.2006. 10:30) golden-da citiram moju Micicu (valjda mi neće zamjeriti...ma, neće...ona je moja micica)."Volim zidove..oni me razdvajaju od budala. Zato sam sretna..zidova ima mnogo" :)) (vakuum 23.02.2006. 10:34) a u kakvom je odnosu to dvoje? (jelek 23.02.2006. 10:58) živio ti sto godina... ;) (tup 23.02.2006. 11:00) @poetesa - evo odvjetnice moje ;))/ @koki - volim tu tvoju dječju logiku ;))/ @vakuum - ja baš volim biti budala :))/ @jelek - sunce drago, ajde sutra ti na mail odfantaziram to, može? / @tup - a ti mi tada dav'o posljednju pomast (znam da se kaže bolesničko pomazanje, ali mislim baš na last hour) (Goldeneye 23.02.2006. 11:52) Little je sve rekla :) (Plava Zvjezdica 23.02.2006. 12:01) @Plava zvjezdica - a ja nisam ništa rekao?! Zlato moje (ovo treba čitati Pervanovom intonacijom) (Goldeneye 23.02.2006. 12:03) golden-"blago budalama, la-la-la-la...njima je lako...j*-im se kako"... :))) (vakuum 23.02.2006. 12:07) @vakuum - pa zar nam nije blago ;)) (Goldeneye 23.02.2006. 12:17) uvijek ;)) (poetesa 23.02.2006. 12:41) pihihiiiii nemoj čekati drugi put, možda te neću shvatiti ozbiljno :D :D :D (tratinčica1976 23.02.2006. 14:23) Kada glupost pređe u ludost, a k tome se pridoda i ljubav imaš beskrajno sretnog čovjeka, pa ko je sad tu pametan :) (vagabund 23.02.2006. 14:31) naravno, zlato moje :) (jelek 23.02.2006. 14:34) @poetesa - ne mogu ja to platiti ;))/ @tratinčica1976 - lčkaopkp :))/ @vagabund - što će ti pameti ako si pun ljubavi/ @jelek - dobro. sjeti me ako ja zaboravim ;) (Goldeneye 23.02.2006. 14:37) golden-ma je.. zato i pjevam :)) (vakuum 23.02.2006. 14:45) Složila bi se al za prvi dio rečenice... (morenade 23.02.2006. 14:49) @vakuum - dobrodošla u klub/ @morenade - misliš da glupost poznaje granice? (Goldeneye 23.02.2006. 14:50) za tebe besplatno, ipak smo rod ;)) (poetesa 23.02.2006. 15:23) :-*) ........PUSA (plavo sunce 23.02.2006. 15:31) @poetesa - ne treba mi odvjetnik/ @plavo sunce - kud ću ja s tol'kim pusama (Goldeneye 23.02.2006. 15:46) ...glupost ponekad i DA, ali ljubav definitivno NE! (škorpion12 23.02.2006. 15:47) ja se ne slažem. tek tako, antiprotivan (Kljun 23.02.2006. 18:08) Krivo, samo svemir i glupost nemaju granice. To je izjavio Einstein uz malu ogradu da za ovo prvo nije sasvim siguran :-). (naturaliter 23.02.2006. 18:37) @škorpion - ajoj što ste svi skeptični/ @Kljun - znam sad zašto tako govoriš, a valjda ću se nekako iskupiti/ @naturaliter - ma Eisntein je lanjski snijeg (Goldeneye 23.02.2006. 19:37) Einstein uhh (Goldeneye 23.02.2006. 19:38) Lijepa slika. Slažem se sa rečenicom, ali nije da nema i još nekih bekonačnosti, ja to s matematičkog aspekta. :))) (pegy 23.02.2006. 19:42) Da, samo ljubav i glupost nemaju granice...za ljubav je to dobro, ali za glupost,da li je?! (stereokemija 23.02.2006. 20:02) U pravu si, samo što bi više voljela da glupost ima barem neku granicu.pozdrav. (BW 23.02.2006. 21:21) @pegy - ima, ali ove su dominantne/ @stereokemija - nije sigurno, ali je neminovno/ @BW - nažalost, nema (Goldeneye 23.02.2006. 21:25) Pravo kažeš! (darkwolf 24.02.2006. 01:48) |
22.02.2006., srijeda
Zagledan u nebo
|
Noću zaljubljeni vole gledati zvjezdano nebo. To je tako romantično da su takve scene česte i u filmovima. Jutarnje nebo ima posebne boje. Sunce s istoka ima tako nježnu narančastu nijansu, koja baca plavičasti odsjaj na to malo raspoređenih oblaka. Ona krasna plava, bistra boja neba koja se ljeti u moru ogleda. Ona je posebna. Znao sam i za dugih jesenskih kiša gledati kroz prozor. I koliko god takav prizor rađa tugu, pogled je prekrasan, a može se uvijek promatrati i kroz prizmu činjenice da poslije kiše dođe sunce. Kad sam bio klinac razmišljao sam tko je još ispod meni vidljiva neba i gleda li ga tko. Otkud ta potreba zagledati se gore? Ili je to možda putokaz jučer raširenih ruku... - 07:10 - Komentari (34) - Isprintaj - # da, i ovo je slika s mog prozora (Goldeneye 22.02.2006. 07:11) kako god....lijep osjećaj...ja volim gledati kroz prozor...vani u nebo...u beskraj (tanja 22.02.2006. 07:42) Jutro..ljep prizor za oko..bez obzir na dusevno stanje pogled prema nebu nezaobilazan... (carolija 22.02.2006. 07:49) otkud ta potreba?...stvarno ne znam ali volim gledati gore...:) (koki 22.02.2006. 08:07) jako volim izlaske sunca, posebno na moru, a još posebnije na silbi... a opet i zalaske... svaki je drugačiji i poseban...a kiša zna stvoriti neku lijepu sjetu... širim ruke i grlim te... (indian woman 22.02.2006. 08:12) Meni je nebo poput slobode. A pogled prema nebu čežnja za oslobođenjem. Dobro jutro Goldy:-) (estrogena 22.02.2006. 08:17) Kažu da gledanje u tlo pojačava dojam trenutnog emotivnog raspoloženja, dok nas gledanje u nebo izdiže iznad konkretne situacije i nudi nam širu sliku, manje opterećenu vremenom i prostorom. Možda nas beskraj neba privlači jer nas podsjeća na beskrajnu stvarnost našeg postojanja. Pozdrav (mustang13 22.02.2006. 08:27) Znam se baš to zapitati :)) koliko ljudi u istom trenutku gleda u nebo baš kad i ja. I jesu li sretni, zaljubljeni, zamišljeni ili samo oduševljeni ljepotom neba :))) (Trill 22.02.2006. 08:29) pokušaj probrojati koliko si puta u danu (noći) pogledao u nebo, ujutro svitanje, danju sunce ili kiša, zalazak u predvečerje, zvijezde u noći. nebrojeno puta stari moj, jerbo nebo je i ispod i iznad nas. (legasvega 22.02.2006. 08:31) ne znam u čemu pronalazim više ljepote, u izlascima sunca ili zalascima, oblacima, mjesečevim mjenama ili zvijezdama... Jako često pogledavam u nebo čija me beskonačnost smiruje i okrepljuje nadama svjesna da mali broj nas nalazi vremena osvrnuti se na ljepotu... Jutros smo opet slučajno potrefili na istu pojavu :) ma super ;) (poetesa 22.02.2006. 09:17) Tko bi nas odozgo pogledao, zacijelo bismo mu izgledali k'o užurban mravinjak! (um 22.02.2006. 09:22) JAO! Duga! Ne viđa se tako često, al me uvijek TAKO VESELI! A kad sam pročitala dio u Starom zavjetu i obećanju Boga da više neće biti potpunog uništenja i da je kao znak tog saveza DUGA, to me još više veselilo. Sad mi je duga još posebnija. (morenade 22.02.2006. 09:37) Uf...morat ću doma oprat prozore. Kroz tvoje se čak i kad je vani tmurno i pada kiša vidi duga...:)) Sretan si, al ne zbog čistih prozora.... mogla bih ti zavidjeti, ali neću... :) (vakuum 22.02.2006. 09:42) volim gledati posvuda, a svitanja me oduševljavaju (Kljun 22.02.2006. 09:49) probaj uhvatiti dugu, na kraju duge je ćup sa zlatom. a ja tak i tak blejim okolo di stignem ko mali telić (striček gajo 22.02.2006. 09:56) Dobro jutro, Zlatni. Prolazim kroz život širom otvorenih očiju. Svako svitanje, zalazak, olujno nebo, olovno more, igru oblaka, buđenje i umiranje prirode, sve primjećujem. U stanu (potkrovlje) četiri krovna prozora i dva normalna, svjetla i neba k´o u priči. (Pjesma o jednoj mladosti 22.02.2006. 10:38) Pogled gore, meni znaći traženje. Niti u jednom trenutku se slika neće ponoviti. Svaki pogled je unikatan i poseban, a time i neponovljiv. Sjetiš se i ti nekad svih trenutaka? Zapravo, svaki je trenutak takav, svojstven. (Mam@PsP/Moj Demijan 22.02.2006. 11:03) Duga! (prema Božjem obećanju - dok je duge budućnost svijeta nije upitna, ona se pojavljuje na nebu kao znak saveza Boga i čovjeka i podsjetnik je na to Božansko obećanje). (feby 22.02.2006. 11:35) jel ovo inspiriralo poetesu???? (izgubljena 22.02.2006. 12:55) @svima - nakupilo se, nisam stigao svakome pojedinačno odgovarati. Ja samo malo prčkam po svojoj i vašoj tintari. Otvaram aerobik centar za um ;)) (Goldeneye 22.02.2006. 12:58) nije izgubljena, moja je duga stara, od prekjučer ;) ali se Goldy i ja potrefimo :) (poetesa 22.02.2006. 12:58) kao i sad, uostalom :))) (poetesa 22.02.2006. 13:12) @poetesa - nego, znaš li ti da ja imam poluseku koju nikad nisam vidio. navodno živi u tvom gradu. seko???? (Goldeneye 22.02.2006. 13:21) (hmmm... da nije ovo taj moj polubrat koji navodno živi u Goldijevom gradu... ).. braco ?!? ;)) (poetesa 22.02.2006. 13:25) Ja oduvijek volim gledati nebo, i bili su mi dragi zalasci sunca, dok jednom nisam shvatila da su zore puno ljepše...i logično je...iako oboje bili dio ciklusa života uvijek je ljepše rađanje nego umiranje. (TheLittleone 22.02.2006. 14:27) slika ti je prvoklasna ! (sitke 22.02.2006. 14:55) Golden.. nije idealno sam gledati zvijezde...pa i kad gledaš televizor...ljepše je u društvu, zar mi nismo društvena bića...Kad pogledam u nebo, tražim nešto drugo nego ti... sigurna sam..ali u mladosti...to je bilo romantično i toplo... (Rajna 22.02.2006. 15:22) Poslije kiše dolazi sunce...trenutno sam u fazi da jakooo vjerujem u to!!!Let the sunshine!...: ))) (stereokemija 22.02.2006. 17:04) do 36-te ću vjerovatno promatrat i ja nebo.koja dušica,ljepo,ljepo. (zločesta duša 22.02.2006. 19:12) Znam neke ljude koji više vole izlazak sunca no zalazak. (naturaliter 22.02.2006. 21:19) prije puno vremena si mi poslao ovu fotku. a prekjučer idući na posao ujutro pred kišu ali i izlazak sunca na nebu je bila prekrasna duga. čitav je luk bio vidljiv a recimo smjer joj je bio kao da počinje ispred moje kuće, a završava na tvome balkonu :) (Ida 22.02.2006. 21:42) Meni je nebo nešto posebno,na njemu možeš vidjeti sve što poželiš...sunce,mjesec,zvjezde ,dugu,oblake ,kišu,grašicu,pahulje i veliku,veliku romantiku gledajući u nebo.pozdrav. (BW 22.02.2006. 23:24) otkuda ta potreba da gledamo u nebo? ... a mozda tezimo tome beskraju...mozda nas opcinjava nesta na sto nemamo utjecaj... na izmjenu svijetla i tame.... mozda uzivamo u zvijezdama jer su "nadohvat ruke" a opet nedostizne, mozda volimo dugu jer tezimo tome da se jednom okupamo u njezinim bojama i na jedan dan budemo netko drugi... da..i ja gledam u nebo... odlican post. pozdrav :) (acha 22.02.2006. 23:30) U riječkom prigradu se duga kaže "Majke Božje pas" (misli se na pojas :)). Volim gledati nebo i sve ono što na njemu naprave oblaci. :) (pegy 23.02.2006. 19:40) |
21.02.2006., utorak
Ruke
|
Iz djetinjstva nam ostaju urezane neke slike, koje su nam se tada činile nevažnim. Kada smo odrasli i kada smo se počeli slično ponašati kao naši roditelji ili bake i djedovi, onda shvaćamo veličinu trenutka. Jedna od najslađih scena i danas mi je kada vidim kako neki bebač koji je tek naučio hodati ili trčkati hita prema majci, ocu, baki ili djedu, a ovi stoje sa širom raširenim rukama. Kada maleni stignu, roditelji ih zagrle, nerijetko i podignu u naručje i poljube. Taj divan osjećaj sigurnosti i ljubavi volimo osjetiti i danas kada sretnemo naše voljene, naše prijatelje. Raširimo ruke, do kraja. Simbolika raširenih ruku jedan je od najznačajnih vanjskih znakova ljubavi. Razmislimo o tim rukama... - 07:04 - Komentari (38) - Isprintaj - # Ljubav ljubav i samo ljubav... dobro si rekao, rasirene ruke su vanjski znak ljubavi, takodje i zagrljaj. zar to ni´je prelepo kad te neko doceka rasirenih ruku ili ti nekoga... (Anna 21.02.2006. 07:47) fakat, jer kako drugačije pokazati djetetu koliko ga voliš osim da raširiš ruke i s osmijehom na licu kažeš - ovoliko! (legasvega 21.02.2006. 07:52) evo raširila sam ruke....grlimmm...grlim...dobr o jutro cobra (tanja 21.02.2006. 07:52) istina... (sarchy 21.02.2006. 08:07) @Anna - nakon raširenih ljudi slijedi zagrljaj, kao "nagrada"/ @legasvega - to se pamti, ta toplina/ @tanja - dobro jutro tanjac/ @sarchy - pa da :)) (Goldeneye 21.02.2006. 08:12) Čitati tvoj post u rano jutro mi dođe kao joga za um. Nekako mi odmah ljepše jutro od pomisli na zagrljaj..koji me neminovno počeo asocirati na Osijek. Na dolaske i odlaske u tom gradu. (estrogena 21.02.2006. 08:15) Raširene ruke znače ne samo utočište, nego i da nas netko bez zadrške voli i prihvaća. Bilo kao dijete, bilo kao ljubav, bilo kao prijatelja :))) (Trill 21.02.2006. 08:36) @estrogena - pa javi se drugi put kad dođeš (Goldeneye 21.02.2006. 08:36) @Trill - jako si blizu onoga što sam želio reći ovim postom ;)) (Goldeneye 21.02.2006. 08:38) LJUBAV, LJUBAV I SAMO LJUBAV! Predivan je osjećaj raširiti ruke i ići prema raširenim rukama. Raširene ruke ispunjavaju nas predivnim osjećajem davanja i primanja ljubavi iz dubine srca. A kad mala djeca trče u naručje trenutak iščekivanja ispunjava cijelo tijelo a srce udara skoro da iskoči iz grudi. LJUBAV, LJUBAV I SAMO LJUBAV! :-) (izvornade 21.02.2006. 09:03) U muzeju "Kaza Bounaroti"-Firenza postoji jedan crtež u crnoj olovci i kredi, autor je veliki Micheleangelo, a crtež predstavlja Izakovo žrtvovanje; ruke roditelja koje u grču spuštaju dijete na žrtvenik, veoma dojmljivo, zatim dvije slike istog autora, Bogorodica u nježnom zagrljaju s djetetom (Isusom), i slika raspeća, dva posve različita detalja ali glavni simobol su ruke, prve zaštitničke, druge pačeničke. I napokom, mada je ovaj detalj nevažan za bit tvoga posta, tu su moje ruke kojima moram posvetiti pažnju i čuvati ih kao osnovni instrument mog djelovanja. (feby 21.02.2006. 09:03) Vodim mlađu Potočnicu svaki dan u školu i dolazim po nju. Usput mogu vidjeti kako se ostali roditelji ponašaju prema djeci. Rijetko tko zagrli dijete pri rastanku ili susretu, a vrlo malo roditelja poljubi svog nasljednika... Samo nas par, i to redom starijih roditelja, širimo ruke u zagrljaj i cmačemo mirisne obraščiće. Ljudi zaboravljaju voljeti i pokazivati ljubav. (Pjesma o jednoj mladosti 21.02.2006. 09:15) meni je dovoljnan samo i pogled od malog miša, btw jučer cijelo popodne u šetnji gradom nije htio hodati, ni pod razno. Veli: Tata moja se Cimun maciti majo... i tak Otpadoše mi ruke :-) Sretan kao pas (Kljun 21.02.2006. 09:22) zato i je tužna ona pjesma... "ispružene ruke... prazne ostale... ". I Bogu smo bliže kad molimo raširenih ruku... (vakuum 21.02.2006. 09:23) Prečesto ne raširimo ruke, iako bi smo to u dubini srca i htjeli uraditi a nema ljepšeg pozdrava od raširenih ruku i velikog osmijeha, stvarno nema :)) (tratinčica1976 21.02.2006. 09:38) ajmo sad jedan veliki zajednički zagrljaj!...:):):):):):):) (koki 21.02.2006. 09:56) Ne boj se buke/ to što svira, to su ruke/ Pusti da ti svira/ Duša gine od tišine (izgubljena 21.02.2006. 10:08) @izvor nade - ljubav, ljubav, ljubav/ @feby - na tragu si/ @Pjesma o jednoj mladosti - jel'da kako je to lijepo/ @Kljun - mene moj skoro može podići ;))/ @vakuum - nećemo danas o tuzi/ @tratinčica1976 - pa kažem ja/ @koki - tri, čet'ri sad (Goldeneye 21.02.2006. 10:21) @izgubljena - ne boj se/ ruke/duša (Goldeneye 21.02.2006. 10:22) Raširene ruke znače naklonost, toplinu, sigurnost, utjehu, pripadanje, Ljubav... bebač koji trči ususret svojoj mami, tati, baki, čista je ljubav... trči ususret svojoj sigurnosti i davanju kao što iskrena Ljubav jedino traži mjesto gdje će se bezuvjetno dati... (poetesa 21.02.2006. 10:33) @poetesa - davanje, bravo (Goldeneye 21.02.2006. 10:37) najljepše su čiste i nespretne ruke......... (anja parson 21.02.2006. 10:52) Ja stalno širim ruke, ali s druge strane me rijetko dočeka isto to i zagrljaj...a onda se poslije nekako blesavo osjećam. (TheLittleone 21.02.2006. 10:56) @anja parson - ne pričam s ovima što su dvanaesti ;)))/ @TheLittleone - širi i ne očekuj, jer ljubav je najveća u davanju (Goldeneye 21.02.2006. 11:00) Kao mali, sin mi je često spavao na prsima. Grlili smo se, slušali kako srca kucaju, a nerijetko sam i ja znao zaspati miran, opušten i sretan kao i on. Bili su to jedni od najljepših dana moga života. Nadam se da ga i danas prati dio one sigurnosti u moju ljubav koju je tako jasno osjećao kao dijete. Danas više ne spava na mojim prsima, ali hvala Bogu, često se zagrlimo i potapšamo kao nekada. Hvala ti što si svojim riječima probudio lijepe uspomene i izmamio osmjeh na mom licu :) (vagabund 21.02.2006. 11:57) Asocijacija preljepa...a meni dodatak u glavi..ti mali bebaći, slatki kad odrastu..tako znaju pustiti jezićine...da ti nekad dođe da im i odraslima odvališ Šamar.Oprosti što sam narušila ovu tvoju idilu.... (Rajna 21.02.2006. 12:08) kaj sam 12. pa kaj nisam 15. (anja parson frendica od g 21.02.2006. 12:50) ma skije su me zeznule (anja parson gajo 21.02.2006. 12:51) @anja gajson - ma možda je riječ o štapovima ;) (Goldeneye 21.02.2006. 12:52) @Rajna - šamar, udarac, bilo što nasilno, ono postaju dio naše nemoći. i doista, lakše je udariti nego raširiti ruke./ @vagabund - divna slika tvoja (Goldeneye 21.02.2006. 12:54) u sjećanju su mi nekako najviše bakine ruke.... (estera 21.02.2006. 14:24) Post je predivan i istinit, ali trenutno nisam u toj fazi. Trenutno se sama zatvaram... ali proći će :) (RiLady 21.02.2006. 18:40) Evo,... upravo sam raširila ruke i šaljem ti topal prijateljski zagrljaj...tema ti je pun pogodak pozdrav. (BW 21.02.2006. 19:32) dodji da te zagrulimmmmmmmmm! a ruke raširi tako jako da iz daleka vidim kako u lijevoj držiš kulen, a u desnoj kulenovu seku ;))) - tako sam često pisala o rukama... ruke su predivne! (Ida 21.02.2006. 21:00) Joj, Goldy…topli ljudski zagrljaj...meni je osobno, čak i ljepši od poljupca…to je ono šta mi treba sada : (((( (stereokemija 21.02.2006. 21:37) RUKE! - rukama možemo puno toga izraziti: raširene ruke uvijek znače: Dođi u moj zagrljaj, lagani dodir po licu- uzvišeni osječaj zaljubljenosti, ruka na ramenu- utjeha.....i još puno toga mislim da bi se moglo dosta nabrajati. (furuna 21.02.2006. 23:31) @estera - magične su te ruke/ @BW - prihvaćam i uzvraćam istom mjerom/ @Ida - ali na stolu da me dočeka žlahtina ili Buci i Liliki dajem seku ;))/ @stereokemija - pa evo ga :))/ @furuna - to je dokaz bliskosti i ljubavi (Goldeneye 22.02.2006. 07:01) Ruke posebno poštujem i pamtim. Pamtim ruke učeteljice iz osnovne, prijateljica, simpatija... ruke su prvo što vidim na čovjeku. Jednostavno volim ruke. Iz njih se puno toga dade pročitati. (morenade 22.02.2006. 15:15) |
20.02.2006., ponedjeljak
Made in heaven
|
Nerijetko nas banalna pitanja ostave bez teksta. Poneka pitanja od nas traže jasan odgovor iako smo svi mi stručnjaci za izmotavanje u davanju preciznih i iskrenih odgovora. Sinoć sam pustio film "Grad anđela" (Gajo me podsjetio neki dan). Već sam ga i ranije gledao i volim takve filmove (kao "Duh", "Ja ću budan sanjati", "Made in heaven", "Michael" i slični). Da ne prepričavam sada radnju, ali je svaki umrli trebao odgovoriti nakon smrti na samo jedno pitanje - što su najviše voljeli u svom životu? Jedna je djevojčica rekla - pidžamu, netko - dijete, netko - muža... Nisu puno razmišljali. Koliko bi mi razmišljali i koji bi naš odgovor bio?! Prije godinu dana, zanimljivo, isto smo pitanje dobili na jednoj duhovnoj obnovi. Ljudi se nisu mogli ili znali odlučiti. Ne znači da nešto manje volimo, ako kažemo da nam je nešto na prvom mjestu. Kome dajete svoju ljubav? Odgovorite, onako, za sebe... |
19.02.2006., nedjelja
Ljubav
 Ljubav se smije sićušnim otiscima prstiju na svježe očišćenom prozoru. Ljubav briše suze prije nego obriše proliveno mlijeko. Ljubav podigne dijete prije nego pokupi igračke |
18.02.2006., subota
Lupi petama
|
Jutros slučajno među svojim pjesmama naiđem na Lupi Petama od Prljavog kazališta. Kako je krenula pjesma, tako ju je suza pratila. Sjetio sam se moje ekipe od kojih je malo živih izašlo iz rata. Znate, ono, klapa od pet, šest ljudi, a trojica su na onome svijetu. Preostala dvojica su i danas u paklu droge, a samo sam ja, evo "normalan". To je ona klapa s kojom si od djetinjstva, a bilo je tu ljudi s kojima sam prošao Maslenicu, Bljesak i Oluju. Gdje su sad ti ljudi, gdje je entuzijazam koji nas je vodio. Ma, gdje su oni zajednički odlasci na utakmice subotom i nedjeljom. Kao da je to bio život nekoga drugoga. Taj mi je osjećaj na pameti i sada dok ovo pišem, kao da se sve nije događalo meni. I neću dalje... Lupi petama Jednog dana kada ovaj rat se završi Jedva čekam prijatelji sve vas da zagrlim Ovako sjedim sam pa vam ponekad odpjevam Lupi petama, reci evo sve za Hrvatsku Poljubim zastavu i pustim suzu neku iskrenu O Bože čuvaj ti naše golubove i sirotinju Jer bogati se i onako za sebe pobrinu Ima dana kada neznam šta ću sa sobom Jer ne vesele mene bez vas utakmice nedjeljom A kada padne evo noć dozivam vas imenom Vas su prekrili zastavom i mahovinom A ja sjedim sam pa ponekad za vas odpjevam Jednog dana kada ovaj rat se završi Ma jedva čekam prijatelji sve vas da zagrlim O Bože čuvaj ti naše golubove i sirotinju Jer bogati se i onako za sebe pobrinu Ima dana kada ne znam što ću sa sobom Jer ne vesele mene bez vas utakmice nedjeljom A kada padne evo noć dozivam vas imenom Vas su prekrili zastavom mahovinom. Lupi petama, reci evo sve za Hrvatsku Poljubi zastavu i pusti suzu neku iskrenu O Bože čuvaj ti naše golubove i sirotinju Jer bogati se i onako za sebe pobrinu Lupi petama, reci evo sve za Hrvatsku Bože čuvaj ti naše golubove i sirotinju Lupi petama, reci evo sve za Hrvatsku Lupi petama, pa reci evo sve za Hrvatsku Lupi petama, reci evo sve za Hrvatsku |
17.02.2006., petak
Sva ludila dolaze iz Slavonije
|
Sjećate li se gdje je u Hrvatskoj započela priča sa ptičjom gripom? U Slavoniji. Znate li odakle je došao najnoviji slučaj trihinele? Iz Slavonije. Znate li gdje se prvi puta u Hrvatskoj pojavila sumnja na kravlje ludilo? U Slavoniji. Očekujemo još samo riblje ludilo i slučajeve prijenosa bolesti od mutiranih komaraca kojih u ovim krajevima ima na milijarde. Jeste čuli za pogodnosti koje će imati putnici nagibnog vlaka iz Zagreba prema moru? E, pa ima nagibni i iz Osijeka, ali šipak od pogodnosti. Iz Osijeka ili Vinkovaca nema tijekom ljeta spavaćih kola u vlaku iako put traje kao da se ide za Vladivostok, a ne za Split ili Zadar. Domovinski rat naši mediji trpaju ispod tepiha, a ako se o njemu govori u pravilu je tu negativan kontekst. A najžešći je bio upravo u Slavoniji. I danas, nakon toliko godina, nakon toliko obnovljenih objekata i infrastrukture, dolazak u Vukovar steže grlo. Svaki lik iz Shpitze, Red Carpeta, Exkluziva i kako se već ne zovu te kvazi jet-set emisije, trebao bi doći u Vukovar... Ispada kao da je istok Hrvatske uvijek na udaru ratova, boleština, prirodnih katastrofa (poplave, suše i sl.), a opet pravi Slavonac ima dušu široku kao nepregledna polja. Ovdje će te ugostiti kao nigdje, ovdje ćeš najbolje jesti, o nama ćeš dugo pričati i poželjeti se opet vratiti. Možda to stvarno ide kao rezultat patnje, jer iz nesreće čovjek izraste još veći. Za dane vikenda ostavljam vam preporuku za jedan blog koji sam posve slučajno otkrio. Žena iz grada koji je također osjetio rat i kojeg mnogi zovu najljepšim na svijetu, iz grada sv. Vlaha piše, po meni prekrasnu poeziju. Zato evo jednog od njezinih uradaka, a poslije pjesme i link na stranicu. Pogledajte i prosudite jesam li u pravu kada je u pitanju preporuka: katkad su mi misli zbrkane a stihovi izgubljeni u prijevodu od srca do riječi kao da uporno slikam portret ove ljubavi i nikako da ga dovršim i odložim na zid u muzeju s rijetkim dragocjenostima daljina na našem portretu samo je sfumato otud ova mistika ne možeš završiti u meni jer u meni počinješ ponavljat ću te i ponavljati u sebi i naglas dok boje ne postanu savršene dok platnom ne izgovorim te Kliknite, slobodno |
16.02.2006., četvrtak
|
U svakom životnom trenutku može se naći barem malo radosti Voli vas Goldy |
15.02.2006., srijeda
Zvono
|
Vrijeme prolazi Kroz sve ove godine misli čovjek da je baš on najpametniji, da može dati sve odgovore, da je pravedan, odan, da baš on daje najbolje u ljubavi. Sve što je dobro pripisuje sebi samome, a ono što je loše, e zato je kriv netko drugi. Rastemo jedino u našim egocentrizmima, uživamo u mogućnostima vlastita izbora do takvih visina, koje realno, poput Ikara, ne možemo izdržati. Sretan sam što mi je iznad glave zvono podignuto |
14.02.2006., utorak
007
|
Kako ja svaki dan pišem o ljubavi eto baš danas neću. I moja draga zna da ja do toga ne držim, a pomaže mi i činjenica da je manje od tjedan dana prošlo od naše godišnjice. Tako da se tu "potrošimo" ljubavlju, pa ovaj dan bude običan. Ne volim da mi se nameće kada ću nekome pokazati više ljubavi. Goldica je međutim ostavila jutros pisamce s naslovom "Ipak pročitaj". Sadržaj je intiman, ali me razvalila... I umotana čokolada i CD, a koji drugi nego naslovne pjesme iz svih Bodnovih filmova. Eto, na kraju sam ipak pisao o ljubavi... |
13.02.2006., ponedjeljak
Kad me ne bude
|
Kako će izgledati tvoje jutro Hoćeš li kroz naš prozor gledati kako snijeg pada Tko će ti pomoći nositi stvari kupljene na tržnici Tko će te zagrliti kad ti bude teško Tko će ti donijeti toplomjer, skuhati čaj, kad budeš bolesna Hoćeš li prebirati po našim slikama... Nemoj dolaziti i nositi mi cvijeće Ljubav je usađena u srce, zato tuzi neće biti mjesta Kad me ne bude... |
12.02.2006., nedjelja
"Hoćeš li me maziti, kad budemo ja i ti - 63"
|
Postoje neki detalji koje često ne primjećujemo, a koje u svojoj jednostavnosti mogu ispričati najljepše priče i biti nam učiteljima života. Uvijek se raznježim kad vidim dvoje starih ljudi koji mekim koracima šetaju gradom i drže se za ruke. Njemu je možda 80, a ona koju godinu mlađa. Svaka bora ima svoju priču, ali spojene ruke govore onu najljepšu, ljubavnu. U mladosti razmišljamo – hoću li biti zdrav kad budem star, hoću li to uopće doživjeti i nažalost, hoću li s mirovinom moći preživjeti. Malo je onih koji razmišljaju hoću li voljeti i biti voljen. Jasno, tu vas mora pomaziti i sreća da vam sačuva vašega bračnog druga na životu. S tim bi ljudima valjalo sjesti, popričati. Sigurno je u životu bilo teških i kriznih trenutaka, ali su ruke ostale zajedno. Ruke koje simboliziraju dva srca, spojena u jedno. Kako je to lijepo! |
11.02.2006., subota
Vitamin
|
Sigurno vam doktori nisu jednom preporučili da pijete neke vitamine. Jel to C, B komplex, trebate li željezo, kalcij, magnezij, selen ili slično. Zašto je to potrebno? Zato što našim redovnim životom, navikama, prehranom ne uzimamo dovoljno takvih vitamina u sebe, pa da bi održali zdravlje ili ga povratili, trebaju nam vitamini. To je za naše fizičko stanje i to je posve u redu. No, mi smo više nego fizička bića. Složit će se svatko da smo i bića koja imaju dušu. Što činimo na tom planu i kako hranimo naš duh, a on nas određuje više nego fizički izgled. Dakle, u našoj svakodnevici sigurno nemamo gdje primiti dovoljno tog duhovskog vitamina. Što je hrana za vašu dušu, obnavljate li svoje srce svakodnevno i rastete li u ljubavi? Ovo je retoričko pitanje, ali i pitanje da se zapitamo kada razmišljamo o hrani za našu dušu, za potpuni osjećaj slobode i sreće i jesmo li sretni ako duše nemamo... |
10.02.2006., petak
Pušenje
|
Čitajući različite blogove često prepoznajem neke situacije iz svoga života. Gledam kako ljudi nekim problemima pristupaju kao nerješivima, donose životne odluke kao konačne i brinu se. Onda odvrtim film, vidim kako je to prošlo kod mene i vidim da sve nije bilo vrijedno brige i da ti se život nekako posloži, nerijetko i iznad očekivanja. Stara je narodna da se trebamo brinuti samo za stvari koje nas muče a možemo ih promijeniti, a isto tako da ne lupamo glavu o zid za sve ono što promijeniti ne možemo. Umjetnost je takvo što i prihvatiti. Trebamo biti svjesni svoga života da se ne bi na njegovu kraju pitali "ima li života prije smrti". Svjestan trenutnih prilika i mogućnosti da ih promijenim. Svjestan činjenica o onome što mi šteti ili koristi zdravlju. Svjestan ljudi koje volim i koji mene vole. Tek kad to postignem mogu učiniti nešto konkretno za eventualna poboljšanja u životu. Svi će ipak reći da su svjesni svega toga, ali se usudim reći da nisu u pravu. Najbolji primjer za to je kad netko kaže da je svjestan da mu pušenje nije dobro za zdravlje, a ipak puši. To nije svjesnost. Do svjesnosti dolazimo kada nam doktor nakon pregleda kaže - imate rak, od pušenja. Možete preživjeti ako prekinete. Da vidiš svjesnosti! To možemo nazvati i buđenjem. O tome sam doista pozvan govoriti, jer sam u kratkom razdoblju imao dvije operacije tumora. Oh, da vidite samo kakva su to buđenja. Kako snažno zavoliš sve oko sebe... Bogu hvala, od tada je prošlo nekoliko godina i sada sam posve novi čovjek. |
09.02.2006., četvrtak
Okreni i drugi obraz
|
Kako smo naučeni kokodakati u glas. Kad nekoga treba zaštititi onda svi štitimo, ka treba napadati onda svi napadaju. Imamo li uopće vlastitu pamet i vlastite stavove. Govorim naravno o novonastaloj situaciji glede objavljivanja karikature u Danskoj i reakcija na njih diljem svijeta. Osuđujemo muslimane, a doista što Zapad čini islamskom svijetu? Koliko je djece i nevinih ljudi stradalo u evidentnoj okupaciji Iraka, Afganistana, pa i dijelova Palestine? Zašto Turska "milijun" godina očekuje ulazne pregovore za Europsku Uniju? I nije to kao što se predstavlja vjerski rat, jer, ruku na srcu Danska je visokoateistička država, a SAD se odavno klanjaju bogu novca Mamonu. Prošle sam godine sa jednom skupinom vjernika putovao kroz Bosnu gdje su neki od njih izražavali nezadovoljstvo brojem džamija. Majko jedina! Nisam izdržao, nego sam održao pravu malu katehezu o tolikim sličnostima između naših religija. O Ibrahimu (Abrahamu), anđelu Đibrilu (Gabrijelu), Issi (Isusu) i da ne nabrajam. Možda da još spomenem izjavu pokojnog pape Ivana Pavla II koji je za posjeta džamiji, istina u svoje ime, ali je ipak izrekao kako osobno vjeruje da je u jednom povijesnom trenutku moglo doći do Božje objave Muhamedu. Ne sjećam se da je ta rečenica dobila publiciteta u obje civilizacije. I ja imam nekoliko prijatelja muslimana i ono što bi mogao reći o njima je da su iznimno srdačno, otvoreni, spremni pomoći čovjeku bez foliranja i drže do svojih svetinja. Smiješan mi je bio Sanader koji je rekao da bi on reagirao na uvrede prema katolicima, pa se sutra prisjetio Zlikavaca. No tu su i film Posljednje Kristovo iskušenje ili knjiga Da Vincijev kod. Evo i moj blogerski friend Gajo na svom blogu objavljuje karikature s Isusom ili pisoare u obliku Blažene Djevice Marije. Razlika u mojoj reakciji je u tome što okrenem i drugi obraz, ne osuđujem, što pročitam tu knjigu ili pogledam taj film. Razgovaram s ljudima o tome. Opraštam. No, ako muslimani reagiraju tako kao što reagiraju to je samo pokazatelj koliko im vjera znači (iako ekstremizam nikome ne pomaže, a najmanje muslimanima). Zbog toga se ne bi trebali igrati s njihovim osjećajima i postati malo senzibilniji prema osjećajima svih religija ili opredjeljenja. Tu treba prijeći rubikon, pružiti ruku svakome i imati tolerancije. |
08.02.2006., srijeda
18 godina
|
Ako ste rođeni prije 18 godina onda ste punoljetni. Možete kupiti cigarete, alkohol, imate pravo glasa, upisujete se na fakultete, zapošljavate se, idete u vojsku. Možete se vjenčati bez potpisa roditelja, imati djecu. Mnogo je blogera koji imaju 18 ili manje. Oni puno stariji - kako ste izgledali prije 18 godina? Jeste li još išli u školu, vrtić, fakultet, kako je izgledao vaš pogled na svijet? Sjećam se da je tih godina komunizam još doživljavao svoj labuđi pijev. Živjelo se dosta dobro pod Antom Markovićem. Bože, bilo je to u prošlom stoljeću... A opet, kao da je bilo jučer. Gdje je proletjelo to vrijeme... Goldice moja draga, čestitam ti što me trpiš već 18 godina. Volim te :)) |
07.02.2006., utorak
Raus
|
Obično nisam kritički raspoložen, ali danas ću napisati jednu malu crticu koja mnogo toga ocrtava u našoj zemlji. Dobro možda ne u cijeloj zemlji jer drukčije su mogućnosti u Zagrebu, Varaždinu i Rijeci, nego u Županji, Osijeku i Vukovaru. No, kako sam ja Osječanin evo priče. Moja šogorica i njezin dragi fijanse završili su uspješno fakultete. Ona pravni, a on elektrotehniku. Doslovno su na pragu tridesete, a još nemaju posla. Pišu molbe na sve strane dopuštajući da ih ismijavaju u nekim tvrtkama koje nisu raspisivale natječaje, ali oni doista daju molbe na sve strane. I ono što me najviše dira u priči, nije to što još nemaju posla nego što za kavu i sok zarađuju tako da skupljaju plastičnu ambalažu i satima čekaju u redu kako bi dobili dvadesetak kuna. Oboje su bili sinoć kod mene i kažu kako gledaju da odu van, jer ovdje su izgubili svaku nadu. I to je samo jedna priča slična stotinama drugih, posebno na istoku Hrvatske. Neka idu van, vrijeme leti, kad će početi živjeti, zasnovati obitelj... |
06.02.2006., ponedjeljak
Daj 2 kune
|
Koliko sebe cijenimo? Čega se bojimo? Što očekujemo u budućnosti? Imamo li ciljeve? Svi misle da znaju odgovore na ova pitanja, ali ako ozbiljno razmislimo - koliko smo daleko od iskrenih odgovora?! Uspješni i neuspješni se upravo po tome razlikuju. Ne po školi, ne po odgoju, nego po spremnosti da jasno i nedvosmisleno odgovore na ova pitanja, postave ciljeve, rokove za njihovo postizanje i viziju o tome kako će to izgledati za primjerice pet godina. Ako smo živjeli skromno, bojimo se i pomisliti da bi mogli živjeti bolje. Ili pomislimo ali se ne usudimo ništa poduzeti. Zato evo i dvije pričice. Jedan je ZOO vrt dobio maloga medvjedića i kako nisu imali posebnoga prostora napravili su mu maleni kavez. Medo je naučio da se može pomjeriti dva koraka lijevo i isto toliko desno. No, medo je rastao i prerastao kavez, pa su u Upravi ZOO vrta odlučili medvjeda premjestiti u jedan veliki ograđeni prostor od 50-tak metara. No, medo je i dalje išao dva koraka lijevo, dva koraka desno, navikavši na mali kavez. Istina je da si kavez namećemo sami i da se imamo prava upustiti u koštac sa životom tražeći više. Druga je priča o prosjaku koji je klečao na ulici tražeći dvije kune: dajte 2 kune, dajte 2 kune, zapomagao je. Tada kraj njega prođe jedan dobrostojeći gospodin, koji iz novčanika izvadi 100 kuna da dati siromahu, ali kad čuje da ovaj viče da traži 2 kune, vrati 100 u novčanik i da nesretniku 2 kn. Siromah zavapi, ali uzeli ste prvo 100? Da, ali tražili ste dvije, odgovori gospodin! Od života dobijemo upravo onoliko koliko tražimo i živimo život kakav zaslužujemo, slagali se ili ne! |
05.02.2006., nedjelja
Lakrdija?
|
Temu od jučer okončat ću s još jednim dijelom spomenute knjige, koji mi se čini još boljim. Evo: Ne možeš biti načisto sa životom ako nisi načisto sa smrću. Ako je smrt završetak svega, onda je život okrutna lakrdija. Međutim, ako je smrt prelazak u bogatiji život, gdje je važna jedino ljubav, tada je život prije smrti jedna jedina prilika da se uvježbamo u ljubavi. Život postaje pun smisla i pun besmisla, ovisno o tome kako razumijemo i shvaćamo smrt. Za one koji pate od velikog straha pred smrću, nije smrt poteškoća, nego je poteškoća život koji je prožet strahom od smrti. Smrt je dakle ključ. Ključem možemo otvoriti ili zatvoriti – zaključati ili otključati. Mogu okrenuti ključ ulijevo i zaključati se u svoj kratki, zemaljski život koji je sličan sjeni. Ili mogu okrenuti ključ na drugu stranu i otvoriti vrata koja me vode u bezgranične prostore. Pomisao na smrt pomaže mi da relativiziram mnogo toga što činim ili što doživljavam u svom životu. Upravo ta sloboda relativiziranja stvari oko sebe daje mi još veću sposobnost da cijenim život i da uživam u njemu. Potreban je izvjestan otklon kako bih mogao dokučiti ljepotu i dobrotu koju mi život i stvorenja nude. Živjeti u čekaonici smrti ne znači bijeg od života, nego nas umjesto toga nuka da živimo još svjesnije i odgovornije. Vrijeme je ograničeno. Stoga treba iskoristiti svaki trenutak, živjeti svom snagom. |
04.02.2006., subota
Sam
|
Prošlog sam vikenda započeo s mislima pametnih ljudi o temama koje ja obično obrađujem na neki svoj način preko tjedna. Riječ je o dijelovima iz knjiga koje sam dobro proučio, jer takve knjige ne možete jednostavno čitati. Sada donosim samo nekoliko rečenica iz fascinantne knjige u kojoj svaka rečenica zvoni u ušima. Riječ je o knjizi autora Wilfrida Stinissena "Ja ne umirem, ja ulazim u život". Zapravo sam namjerno samo zagrebao u "materiju", a kroz tjedan ću po svom: Svaki čovjek umire sam. Nikada ne možemo pratiti čovjeka u smrt. Možemo držati za ruku umirućeg i biti s njim do posljednjeg trenutka. Ipak, on odjedanput odlazi svojim putem, potpuno sam. Nemoguće je umrijeti smrću drugoga. Kada sam suočen s trenutkom smrti, onda sam sebe vidim i doživljavam onakvim kakav jesam, a ne onakvim kakav drugi misle da jesam ili tvrde da jesam. Ono što drugi misle o meni, nema više nikakvog značenja. Slika koju su drugi stvorili o meni razbija se u bezbroj komada. Odijelo u koje su me drugi obukli sada mi se oduzima. Pred smrću sam gol, tada sam samo ono što jesam. Postajem slobodan svega što me okruživalo. To oslobađanje može istovremeno stvoriti u nama strašan osjećaj osamljenosti. Ja sam samo ja – sam. S vremenom se može ta osamljenost pretvoriti u spoznaju da sam ja posve jedinstven i neponovljiv. |
03.02.2006., petak
Blogerski pokop
|
Kada odlazimo u nepoznato, trebamo se s nekim prvi puta susresti ili pred svako novo iskustvo u nama se rađa strah jer još nemamo stvorenu percepciju o tome. Valjda je to instinktivno u čovjeku. Najveći strah koji sam osobno uočio kod većine ljudi je strah od smrti, vlastite i naših najbližih. To je uistinu najveća nepoznanica, a za vjernike svih religija početak novog života. Ipak i tako smireni strah nas je od nepoznatog. Sjetim se još nečega. Kad netko koga volimo ode napar dana, nedostaje nam, a gdje neće kada ga zauvijek izgubimo u ovom materijalnom svijetu. Od kada blogam bio sam već na dvije blogerske sahrane. Kažem već jer još nisam bio ni na jednom vjenčanju ili babinju (iako ima najava). Prije nekoliko mjeseci blogerica Ida došla je s Krka u moj Osijek pokopati bakicu. Bio je to skroman pokop na kojem su uz Idu i mene bila još dva blogera od kojih je jedan predvodio obred pokopa (zbog diskrecije ne objavljujem i njihove linkove). Jučer smo Kljun i ja bili na pokopu Rajnina muža. I dok se s Idom znam već duže vremena, ovaj pokop je donio jednu neobičnu dimenziju. Naime, Kljun i ja smo nakon pokopa prišli Rajni i njezinim sinovima i u izrazima saučešća prvi puta se rukovali i zapravo upoznali. Scena u kojoj nas grli jače nego druge na nas je ostavila poseban dojam. Kljun je gutao knedle i samo što nije suzu pustio, a onda je gotovo bez riječi sjeo u auto i otišao. Jedva je skupio snage za pozdrav. Tužan post, tužan događaj, a u njemu i toliko pozitivnih stvari koje mogu izvući iz čovjeka nove nade. |
02.02.2006., četvrtak
Mišić
|
Ne znam tko prati one promotivne spotove za Zimske olimpijske igre u Torinu, ali jedan me se posebno dojmio. Andrea Bocelli rekao je nabrajajući sve ono što jedan sportaš može imati fizički i da mu to opet ne mora biti dovoljno da bude Olimpijski pobjednik. Najvažniji mišić, kaže Bocelli (nek me netko ispravi da se ne sramotim sa svojim talijanskim), je srce i bez njega si ništa. Kad vidim tko je sve osvojio medalje i to one najsjajnije shvatih da je srce ispred svega. Kod nas su ga imali rukometaši, iako su po kvaliteti igrača (ne igre) možda četvrti, peti. Zbog srca su tu gdje jesu i svaka im čast i hvala za onaj divan osjećaj u svakome od nas kada su se popeli na Olimp. Naši rukometaši, Ivan Ljubičić i Janica Kostelić su pravi uzori da sve što radiš, trebaš raditi punim srcem. Ako si ispod toga, onda gubiš, i u životu. |
01.02.2006., srijeda
Nedjelja
|
Kako uvijek nastojim ne pratiti blogovske trendove tako ću i sada načeti temu koju su već svi odavno prožvakali - rad nedjeljom. Gledam ova natezanja oko ambalaže pa se sjetim kako veliki trgovački lanci koji u marketinškom klinču drže velik dio medija navlače vodu na svoj mlin svakom vladinom odlukom ili najavom. Tako je bilo i sa nedjeljom. Zašto je nedjelja važna? Prvo trebamo poznavati ljude koji rade u trgovačkim lancima svakim danom za vrlo malu plaću uz ugovore na određeno vrijeme, pa nemaju nikakva prava ni u bankama (krediti, minusi i sl.). Bilo je prijedloga da ljudi koji rade nedjeljom da im se, ako im se već taj rad ne plati, da imaju preko tjedna slobodan dan. Što ćeš s utorkom?! Obitelj treba biti za zajedničkim stolom, za ručkom. Majka treba zagrliti svoje dijete, otac se treba poigrati s malenima, popričati sa svojom suprugom. Barem na jedan dan obitelj treba biti na okupu. Tako jednostavna želja, a mnogi je ne mogu ispuniti. Tu se javlja pitanje osnovnih ljudskih sloboda. Tko inače odgaja našu djecu?! Koliko smo uopće slobodni?! Što nas sve sputava?! Svjesno nisam ušao u dublju problematiku nedjelje |