Komentari

goldeneye.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • vagabund

    Nisam čitao knjigu koju spominješ i lako mogu donijeti krive zaključke , ali što kažeš na pogled da smo zapravo kroz život to usamljeniji što veću pažnju posvećujemo tom našem izvanjskom materijalnom obliku (tu uključujem sve naše materijalne posjede) koji se vremenom pretvara u sve čvršći i sigurniji oklop, a maska koju nosimo je oblikovana iskustvom očekivanja koja smo si nametnuli sami pod pritiskom i ucjenom prihvaćanja od strane ljudi s kojima dijelimo ovozemaljski život (tu podrazumijevam igranje naše uloge, ponašanje, odnose, ophođenje, izrečene riječi, upućene poruke, geste). Smijemo li se nadati da u trenutku smrti zapravo ne ostajemo sami nego baš obrnuto, postajemo dio cjeline kojoj smo oduvijek pripadali, čak i prije nego smo se rodili. Možda zapravo govorimo o istom kroz igru riječi i dolazimo do početne misli "Ja ne umirem, ja ulazim u život". Pozdrav :) ... Kaskam za postovima, brzi ste, brzi, a i ima vas prezanimljivih, gdje naći vremena za sve što vrijedi. Ovo prije tri točkice je bilo razmišljanje na prošli post (rijetko sam online:). Na novi post bi se mogao nadovezati da je ključ u ljubavi, a ne u smrti, jer ona je nit vodilja, prije, sada, poslije i uvijek, ali to je i opet samo mala igra riječi, naslućujem tvoju poruku. Vrijeme i kako ga iskoristimo, tj. izbori čine razliku među ljudima i opet se vraćamo na ono da treba živjeti punim srcem. Pozdrav :)

    avatar

    05.02.2006. (16:06)    -   -   -   -  

  • IMA LI SPRAVA KOJA MOŽE IZMJERITI JAĆINU BOLI,LJUB

    Dogovoreno... nema Vi............. Ja se više smrti ne bojim, a nekad sam se bojala. Od momenta kad sam izljubila još toplo tijelo moga Bibija, za mene mrtav čovjek ne predstavlja neugodnost.To mi je jedno od veoma lijepih sjećanja s kojim ću još izvjesno vrijeme živjeti. Ipak dobro je što ne znamo kad je naš red.

    avatar

    05.02.2006. (16:06)    -   -   -   -  

  • shosannadreyfus

    Ovo je savršen post. Čovjek koji je pomiren sa zemaljskim postojanjem kao dijelom jedne cjeline koja se zaokružuje umiranjem, smrću, prihvaća potpunije život. Svjesni smo da smo smrtna bića; bojimo se smrti kao kraja. I u tom strahu umanjujemo kvalitetu svakodnevnog življenja. Smrt nije nipošto kraj. Neću sada o rome razlagati ali posižem za jednom rečenicom i jedne religijske knjige: Ne plaći za mnom na dan moje smrti, jer svako sjeme u zemlju stavljeno niče; pa zašto ne bi i sjeme čovječje?

    avatar

    05.02.2006. (17:29)    -   -   -   -  

  • Welcome To Moulin Rouge

    zainteresirala me knjiga, mozda je potrazim...

    avatar

    05.02.2006. (17:49)    -   -   -   -  

  • Goldeneye

    @vagabund - zbog ovakvih komentara isplati se pisati postove ;)/ @Rajna - ispričavam se što sam to tako "nametnuo", mislim to Ti/ @feby - pametna si ti glavica, znaš. i to ne samo zbog ovog komentara/ @Lotheriel - mislim da je nabaviti ovu knjigu vrlo teško. ima je samo u nekim verbumovim knjižarama i u rijetkim teovizije.

    avatar

    05.02.2006. (19:34)    -   -   -   -  

  • poetesa

    Budući i sam autor relativizira, dodat ću nešto mudro od Majakovskog - "Otimati radost treba danima što bježe, umirati nije teško, stvarat život daleko je teže."

    avatar

    06.02.2006. (09:57)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...