Kako smo naučeni kokodakati u glas. Kad nekoga treba zaštititi onda svi štitimo, ka treba napadati onda svi napadaju. Imamo li uopće vlastitu pamet i vlastite stavove. Govorim naravno o novonastaloj situaciji glede objavljivanja karikature u Danskoj i reakcija na njih diljem svijeta. Osuđujemo muslimane, a doista što Zapad čini islamskom svijetu? Koliko je djece i nevinih ljudi stradalo u evidentnoj okupaciji Iraka, Afganistana, pa i dijelova Palestine? Zašto Turska "milijun" godina očekuje ulazne pregovore za Europsku Uniju? I nije to kao što se predstavlja vjerski rat, jer, ruku na srcu Danska je visokoateistička država, a SAD se odavno klanjaju bogu novca Mamonu. Prošle sam godine sa jednom skupinom vjernika putovao kroz Bosnu gdje su neki od njih izražavali nezadovoljstvo brojem džamija. Majko jedina! Nisam izdržao, nego sam održao pravu malu katehezu o tolikim sličnostima između naših religija. O Ibrahimu (Abrahamu), anđelu Đibrilu (Gabrijelu), Issi (Isusu) i da ne nabrajam. Možda da još spomenem izjavu pokojnog pape Ivana Pavla II koji je za posjeta džamiji, istina u svoje ime, ali je ipak izrekao kako osobno vjeruje da je u jednom povijesnom trenutku moglo doći do Božje objave Muhamedu. Ne sjećam se da je ta rečenica dobila publiciteta u obje civilizacije. I ja imam nekoliko prijatelja muslimana i ono što bi mogao reći o njima je da su iznimno srdačno, otvoreni, spremni pomoći čovjeku bez foliranja i drže do svojih svetinja. Smiješan mi je bio Sanader koji je rekao da bi on reagirao na uvrede prema katolicima, pa se sutra prisjetio Zlikavaca. No tu su i film Posljednje Kristovo iskušenje ili knjiga Da Vincijev kod. Evo i moj blogerski friend Gajo na svom blogu objavljuje karikature s Isusom ili pisoare u obliku Blažene Djevice Marije. Razlika u mojoj reakciji je u tome što okrenem i drugi obraz, ne osuđujem, što pročitam tu knjigu ili pogledam taj film. Razgovaram s ljudima o tome. Opraštam. No, ako muslimani reagiraju tako kao što reagiraju to je samo pokazatelj koliko im vjera znači (iako ekstremizam nikome ne pomaže, a najmanje muslimanima). Zbog toga se ne bi trebali igrati s njihovim osjećajima i postati malo senzibilniji prema osjećajima svih religija ili opredjeljenja. Tu treba prijeći rubikon, pružiti ruku svakome i imati tolerancije.
|
