Goldeneye
04.02.2006., subota
Sam
|
Prošlog sam vikenda započeo s mislima pametnih ljudi o temama koje ja obično obrađujem na neki svoj način preko tjedna. Riječ je o dijelovima iz knjiga koje sam dobro proučio, jer takve knjige ne možete jednostavno čitati. Sada donosim samo nekoliko rečenica iz fascinantne knjige u kojoj svaka rečenica zvoni u ušima. Riječ je o knjizi autora Wilfrida Stinissena "Ja ne umirem, ja ulazim u život". Zapravo sam namjerno samo zagrebao u "materiju", a kroz tjedan ću po svom: Svaki čovjek umire sam. Nikada ne možemo pratiti čovjeka u smrt. Možemo držati za ruku umirućeg i biti s njim do posljednjeg trenutka. Ipak, on odjedanput odlazi svojim putem, potpuno sam. Nemoguće je umrijeti smrću drugoga. Kada sam suočen s trenutkom smrti, onda sam sebe vidim i doživljavam onakvim kakav jesam, a ne onakvim kakav drugi misle da jesam ili tvrde da jesam. Ono što drugi misle o meni, nema više nikakvog značenja. Slika koju su drugi stvorili o meni razbija se u bezbroj komada. Odijelo u koje su me drugi obukli sada mi se oduzima. Pred smrću sam gol, tada sam samo ono što jesam. Postajem slobodan svega što me okruživalo. To oslobađanje može istovremeno stvoriti u nama strašan osjećaj osamljenosti. Ja sam samo ja – sam. S vremenom se može ta osamljenost pretvoriti u spoznaju da sam ja posve jedinstven i neponovljiv. |