Postoje neki detalji koje često ne primjećujemo, a koje u svojoj jednostavnosti mogu ispričati najljepše priče i biti nam učiteljima života. Uvijek se raznježim kad vidim dvoje starih ljudi koji mekim koracima šetaju gradom i drže se za ruke. Njemu je možda 80, a ona koju godinu mlađa. Svaka bora ima svoju priču, ali spojene ruke govore onu najljepšu, ljubavnu. U mladosti razmišljamo – hoću li biti zdrav kad budem star, hoću li to uopće doživjeti i nažalost, hoću li s mirovinom moći preživjeti. Malo je onih koji razmišljaju hoću li voljeti i biti voljen. Jasno, tu vas mora pomaziti i sreća da vam sačuva vašega bračnog druga na životu. S tim bi ljudima valjalo sjesti, popričati. Sigurno je u životu bilo teških i kriznih trenutaka, ali su ruke ostale zajedno. Ruke koje simboliziraju dva srca, spojena u jedno. Kako je to lijepo!
Post je objavljen 12.02.2006. u 10:14 sati.