Obično nisam kritički raspoložen, ali danas ću napisati jednu malu crticu koja mnogo toga ocrtava u našoj zemlji. Dobro možda ne u cijeloj zemlji jer drukčije su mogućnosti u Zagrebu, Varaždinu i Rijeci, nego u Županji, Osijeku i Vukovaru. No, kako sam ja Osječanin evo priče. Moja šogorica i njezin dragi fijanse završili su uspješno fakultete. Ona pravni, a on elektrotehniku. Doslovno su na pragu tridesete, a još nemaju posla. Pišu molbe na sve strane dopuštajući da ih ismijavaju u nekim tvrtkama koje nisu raspisivale natječaje, ali oni doista daju molbe na sve strane. I ono što me najviše dira u priči, nije to što još nemaju posla nego što za kavu i sok zarađuju tako da skupljaju plastičnu ambalažu i satima čekaju u redu kako bi dobili dvadesetak kuna. Oboje su bili sinoć kod mene i kažu kako gledaju da odu van, jer ovdje su izgubili svaku nadu. I to je samo jedna priča slična stotinama drugih, posebno na istoku Hrvatske. Neka idu van, vrijeme leti, kad će početi živjeti, zasnovati obitelj...
|
