Goldeneye
24.03.2006., petak
Prijatelji
|
Kako je teško u današnje vrijeme naći pravoga prijatelja?! Moja iskustva govore da ljudi koji su me neko vrijeme okruživali bili su uz mene i moju obitelj samo dok smo im bili potrebni. Goldy je dugo sa svoje pozicije imao mogućnosti da zaposli mnoge ljude, da bude jamac za više kredita, Goldica da ubrza, olakša i pomogne kod nekih financijskih poteškoća. Za blagdane nam je sandučić bio pun čestitki, a nešto kasnije i broj čestitki u mailboxu bio je velik. Svi su nas voljeli, pa je i sam gradonačelnik znao prelaziti cestu kako bi se pozdravio sa Zlatookim (gle čuda istoga su zvali, ali ne od milja, Zlatousti ;)) I onda, kao što to obično bude, jedna nesreća sustizala je drugu kod Goldićevih. Odjednom kao da su svi nestali. Nekima kojima ste promijenili život na bolje sada vas jedva pozdrave. Nekoga ste izmislili "Nacrtali" da bude na jednoj poziciji i onda vas taj izbjegava. Čujete u slušalici kako govori tajnici "ako je Goldy, nisam ovdje". Sjetite ga se kako je bio na koljenima moleći za taj posao. Da ne govorim da su neki članovi naše obitelji preminuli a da nijedna od osoba kojima smo godinama pomagali, nije poslala ni brzojav sućuti, a o dolasku na sahranu da i ne govorim. Zato sam bio sumnjičav i prema netu i net prijateljstvima. Međutim, ovdje upoznaš čovjeka bez predrasuda. Ulaziš u prijateljstvo oprezno ali srcem. Neki su mi do nedavna nepoznati ljudi postali baš pravi prijatelji, koji su već prošli na brojnim "testovima", dokazavši da će ti pomoći u svakome trenutku ne tražećo protuuslugu. A ponekad je i lijepa riječ dovoljna da ti cijeli dan bude vedar i veseo. Hvala Bogu na takvim prijateljima! |