Nerijetko dobijem mailove da sam patetičan, da to što pišem sigurno ne živim. Bilo je čak i takvih koji su mi govorili da sam sve to od nekuda prepisao. Bogu hvala, ljudi koji me poznaju znaju kako funkcioniram. Prije svega, ne tražim loše ni tamo gdje ga ima, a nitko ne ode bez smiješka ili lijepe riječi. Imam ja i 500 mana, ali kao što ih ne tražim u drugima tako ih ne stavljam ni u blog izlog. Zato evo jedno MOJE razmišljanje: Osuđivanje i traženje lošega u drugima boljka je svih nas. Očekivanje da se drugi mijenjaju ili moroganje protiv drugih neće nam pomoći. Mijenjati sami sebe, to najčešće čujemo. No, ipak možemo i druge promijeniti sa samo nekoliko riječi. Trebali bi ih imati uza se. Zašto se trgovcu ne zahvaliti kad nam nešto proda?! Zar je teško reći poštaru - ah, vi ste uvijek tako nasmijani i puni života. Boljeg poštara nismo imali. Što će se dogoditi sa službenicom na šalteru (bilo kojem) kojoj svi samo prigovaraju ne pitajući kako je njoj. Ako je pitamo kako je, jel vam teško, vi ste baš zlatni, dademo joj smiješak. Naš lik će među stotinama zapamtiti. Možda smo joj uljepšali dan. Možda je onaj poštar, koji je moguće uvijek natmuren, otišao sav radostan dalje šireći pozitivnu energiju. Ne smijemo si dopustiti da naša draga (ovo je za muške) nas pita kako izgledam, jel mi ovo dobro stoji. To valja prevenirati i baciti joj kost kako je dobra mačka. Ako nije, pa što smo s njom, zar ne. Djetetu nađemo stotinu prigovora - ajde zadaća, zašto nisi ovo, ne možeš ono, ne zanima me, nemam vremena. I onda kažemo da nas ne slušaju ili da postaju problem. Dajmo im značaja. Dajmo svima značaja! Svi su ljudi prekrasni, samo mi to možemo i trebamo otkriti u njima. Kako je to divno biti okružen dobrim ljudima, koje samo jedna rečenica može učiniti takvima.
Sve vas voli "zlatooki"!
Post je objavljen 21.03.2006. u 07:10 sati.