Goldeneye
10.03.2006., petak
Šamar!
|
Neki smo dan Goldica i ja bili na jednom rođendanu. I kao i obično uvijek su tu poznata lica među kojima se ističe jedno koje uvijek mora biti u središtu pažnje. Ne bi to moralo biti ni tako loše ta tu pažnju na sebe ne skreće otrovnim strjelicama. Nitko nije valjao prema njezinim kriterijima, a svakome je držala prodike, iako da biste to činili morate imati barem neko životno iskustvo ili neki rezultat iza sebe (osoba je dosta mlađa od mene). Peckanje svih oko sebe činilo je atmosferu na trenutke i mučnom, a kada se dotakla Goldice, to je bio znak vašem Zlatookom za nastup. Rekao sam joj otvoreno kako nije u redu da tako napada ljude oko sebe jer nije ni mjesto ni vrijeme. No, kako nije navikla da joj bilo tko oponira bila je zatečena, pa je, valjda u afektu, ulazila sve dublje u konflikt sa svima, zaobilazeći mene. Opet je pokušam smiriti, ali bilo je još gore, mučnije nego prije, jer nastupila je šutnja. Svaki puta svi nakon takvih susreta govore kako je ona zla i naporna, ali nikada joj nitko ne kaže što misli. A Goldy je, u svom stilu, u svaku rečenicu rekao kako je voli i kako nema toga što ne bi za nju napravio, ali nije pomoglo. Kada smo bili na vratima, napravio sam za sve ludi potez. Prišao sam joj, zagrlio i poljubio u obraz. Svi su ostali skamenjeni, a ona je pocrvenila. Izašli smo van i nitko nije ni pisnuo. Poslije su mi rekli - zašto si je poljubio, pa šamar je zaslužila?! Odgovorio sam - ne, nego poljubac! Stara narodna kaže - nema zločestih ljudi, ima samo nesretnih. |