Goldeneye
14.03.2006., utorak
Moj tata
|
Neke nam stvari kao pijesak promiču kroz prste. Ne vodimo računa o naizgled malim stvarima. Znam da će sada svi reći, ja vodim, mi vodimo i slično, ali kada se malo preispitamo vidimo koliko toga što bi moglo ostati trajno u sjećanju prolazi kraj nas, a da ne reagiramo. Danas imam posla koji uključuje terenski rad, a poslijepodne me očekuje put u Vukovar. To je rodni grad moga oca, grad u kojem ima više ljudi moga prezimena (svi su rod) nego Osijek. Moj stari je teško bolestan. Pokretan, ali snašle su ga tri teške bolesti. Jedna za drugom. On obožava Vukovar. Rijetko smo zajedno, baš nas dvojica, otac i sin. Zato, nas dva odosmo u grad njegove mladosti, gdje će on procvasti, gdje će u ovom snijegu povratiti sjećanja iz djetinjstva. Grudanja i prvoga snjegovića, prvih nestašluka. Moj tata... |