..već sam sto puta napisala par rečenica.. i onda obrisala.. postaje neobično sve ono što je u meni, što osjećam, o čemu razmišljam podijeliti s nepoznatim ljudima.. odavno je postalo neobično..

zašto onda sad pišem.. ne znam ni sama.. teško mi je uopće riječima izraziti kako se osjećam.. na neki način nemam ni kome pričati o svemu što me muči.. nisam sama, a sama sam.. ludo zvuči, ali tako je.. netko će možda i shvatiti.. teško je imati puno dobrih prijatelja, sa svima biti super.. a nemati onog najboljeg.. onog tko je uvijek tu za tebe.. ko te pozna.. ko zna od kakvog si materijala napravljen..

..jučer je bio neki čudan dan.. tužan na neki način.. to me i potaklo da misli prenesem na papir.. pa makar samo ove prazne riječi, koje možda imaju smisla samo meni..

..rano sam otišla spavati.. bila sam umorna, a nisam mogla zaspati.. milijun misli prolazilo je kroz glavu.. plakala sam.. prezirala sam sebe što sam tako slaba, što sam nesposobna uzeti svoj život u svoje ruke.. plakala sam jer se već dugo osjećam kao da sam na rubu.. a pravim se jaka.. a i da se ne pravim, bilo bi isto..

..plašljiva sam.. uvijek bila.. i bojim se promjena.. i zato se samo vrtim u krug.. zato sam nezadovoljna.. bojim se novog.. staro je sigurno, a sigurnost je dobra..
dosta bi bilo..
do nekog sretnijeg puta..

..danas je neki poseban dan.. tezak dan.. kad pozelim da sam na nekom drugom mjestu, u njegovom narucju.. nisam ovdje svoja na svom.. kao da je netko istrgnuo jedan dijelic mene i sakrio ga negdje.. nisam to vise ja.. tiha, mirna.. zar sam to ja? godina dana skoro pa ce proci.. toliko toga se promijenilo u mom zivotu.. ja sam se promijenila.. jako..
nema vise suza.. znam da cu biti sretna.. valjda sam to i zasluzila..
..ali tesko je.. tesko je buditi se sama, zaspati sama.. tesko je imati ga tako daleko od sebe.. ludo jedna, bar ga imas.. budi sretna..
..ljubav.. svjedok sam tolikih raspada dugih veza, za koje sam mislila da nikad nece nestati, za koje sam mislila da su idealan par.. kako se to dogodi.. sto to moze uciniti osobu da ode od nekog za kog je samo jucer bio spreman dati cijeli svoj zivot? ..eh ljubav..
..tezak dan.. al proci ce.. fali mi zagrljaj.. fali mi sunce.. fali mi toplina.. fali on..

Da li je ikad u mom životu postojalo ljepše razdoblje? Iskreno, nije.. Bilo je lijepih dana, bilo je sretnih trenutaka, ali ovo kroz što sad prolazim, ovi osjećaji koje sad osjećam.. to nikad nisam imala..

..od malena sanjam o princu.. sjećam se još prije osnovne škole kako sam svima govorila da ću se ja udati za princa.. tad su to bila mala dječja sanjarenja.. ali s godinama to je ostalo u mojim mislima, u mojoj romantičnoj duši.. ona nada da ću naći svog princa.. da on zbilja je tu negdje, i čeka me.. s vremenom, mnogo puta sam posumnjala u to, da li taj princ zbilja postoji, i kakve li sam ja to sreće kad naletim samo na žabe, koje mi ne mogu pružiti ni djelić one ljubavi kakvu sam ja u srcu imala za ljude oko sebe.. a pogotovo ne onoliko ljubavi koliko sam ja čuvala za princa..

prije godinu dana, nakon još jednog razočaranja, možda i najvećeg do tad, došlo mi je da odustanem od svega.. da odustanem od sanjarenja, da odustanem od princa, da se prepustim nekim povremenim avanturama i tako živim.. srećom, to me nije dugo držalo.. tad sam rekla sama sebi.. ne treba mi više to.. ne treba mi više traženje ljubavi na krivim mjestima, pokušaji da je nađem u ljudima koji je nemaju, i koji me ne zaslužuju.. zašto ljubav ne bi mene sama pronašla, a ne da ja potratim svoj život tražeći nju..

..i prošlo je nekoliko mjeseci.. nije ni bitno u ovoj cijeloj prici koliko točno.. i došao je princ - došao je on.. sve mi to i dan danas izgleda nestvarno..

.. on je nešto najbolje što mi se u životu dogodilo zadnjih godina.. došao je u moj život kad mi je bio najpotrebniji netko ko će biti uz mene.. i tu je i ostao.. više ne bi mogla ni zamisliti dan bez da mi je on prva osoba koju čujem ujutro, i zadnja osoba koju čujem pred spavanje...

..netko kome mogu potpuno vjerovati.. ko će mi reći kad misli da sam u krivu, ko će me podržati kad mi je to potrebno, ko će me savjetovati kad sam u dilemi..

najbolji prijatelj i dečko u jednom.. dobila sam bingo.. glavni zgoditak na lutriji.. kažem ja njemu često kako mislim da ga nisam zaslužila, pa on kaže da sam luda.. i jesam.. luda za njim... mjeseci prolaze, a ja imam osjećaj da je u meni sve više i više ljubavi za njeg.. svakim danom..

..prije njega, nisam baš bila osoba kojom bi se mogla ponositi, napravila sam mnoge greške, povrijedila mnoge ljude.. a najviše od svih povrijedila samu sebe.. s njim u životu sve se počelo mijenjati.. ja sam opet počela sanjariti.. stavila sam svoje roze naočale, i znala sam da mi nitko ništa više ne može, ne dok imam njega kraj sebe.. a on kaže da ću ga imati zauvijek, ako ga zauvijek budem htjela..

ako budem imala tu sreću, i on zauvijek bude pokraj mene - onda ću se zauvijek osjećati KAO DA SAM NA VRHU SVIJETA... jer tako se sada osjećam...

...jedva čekam buditi se opet u tvom zagrljaju... nedostaješ mi... zagreb je tužan bez tebe... vtn...

..zadnjih dana zivot mi se sve na malo posla, pa nesto manje ucenja, i puuuno ljencarenja... nije to bas dobro za moje psihicko zdravlje.. pa sam ja odlucila nesto poduzeti.. nakon sto odradim svoje radne dane ovaj tjedan.. pravac doma.. nisam bila vec misec dana, a planirala sam tek za uskrs, pa me to pocelo pucati zadnjih dana.. srecom, naletilo 5 slobodnih dana.. i adio mare.. odo ja na more :)
kad se ja vratim nazad, dolazi i ljubi.. taman za valentinovo nasi planovi za valentinovo.. hmm.. no comment :)
i onda kad ljubi ode, dolazim ja njemu ..
ma joj, pisem gluposti, da ne bi pisala svaki put isto, kako sam ludo zaljubljena, kako ne mogu zamisliti dan bez njega... jooooj... ja se zaljubila preko usiju...
i onda on mene tjera da ovakva ucim a ja samo na njeg mislim i kad ce mi doci
joj odoh ja... samo blebetam

nakon prvih mjesec dana, naslušala sam se mnogih savjeta...pricali su mi neki da ne brzam, neki da budem pažljiva s njim, da se ne prepustim toliko..... sve sam zanemarila... znala sam kako se osjećam s njim, i da mi je najbolje slušati svoje srce, ništa drugo nije važno... eto, zato je i nakon sedam i pol mjeseci stanje i dalje :

..i dalje zaljubljena preko ušiju.. ma svakim danom sve i više.. svakim danom mi je sve ljepše.. ne znam kome mogu zahvaliti što pored sebe imam tako predivnu osobu - netko ko me razumije, ko mi je desna ruka u svemu, ko me tješi kad me počnu pucati crne misli, netko ko mi je inspiracija za sve... netko ko me voli baš ovakvu kakva jesam...

prije njega to je nekako drugačije bilo.. uvik sam se pravila pred deckima vise "cool" neg sto zapravo jesam.. hm, mozda je tom u biti bio uzrok manjak samopouzdanja, ili što god već.. a s njim.. ja sam ja.. uspila sam mu se toliko otvoriti, kao nikad nikom.. sve mu mogu reći.. i znam da će sve razumijeti..

nije lako biti daleko od njeg, to priznajem.. po dva tjedna ga ne viditi.. zna me to jako rastuziti, al vridi to.. jer ovo sto s njim imam.. kad bi opet mogla pronaci? di bi to mogla naci? mozda ja jesam preromanticna, mozda sam staromodna, briga me.. al uvik sam virovala u princa.. u srodne duse... cesto se netko ko je trebao biti princ ispostavio da je u biti zaba.. ali on ne.. on je svakim danom u mojim ocima sve veci i savrseniji... nakon toliko mojih mušica on me i dalje jednako voli.. koliko sam mu puta samo rekla : ČIME SAM JA TO TEBE ZASLUŽILA... eto, ja zbilja ne znam.. zasto on mene toliko voli, to samo on zna..

dosadna sam više svima sa tim koliko sam sretna i zaljubljena, al tu si ne mogu pomoći :) toliko sam zaljubljena da radim i ludosti... kao što su na primjer.. ako mi ljubi zafali, spakiram se u roku pola sata i odjurim na bus za split
ali pssssst.. to ne smije nitko znati :)

toliko od mene za ovaj put.. :)

za mog ljubija i vtn

..mozda ce ono sto osjecam najbolje opisati Toni...:


Plavo nebo iznad nas
poput leptira tvoja voljena
u tvojoj ruci drzim spas
dugo godina sanjam miris taj.

Snovi s tobom zovu me
a dodir tebe me izludjuje

Siguran u to da te volim
sigurna u to da si stvoren za mene
sigurni u to da smo jedno
i da sve je drugo manje vrijedno

Novi put je ispred nas
snagom njeznosti korak napravi
sretna zvijezda sudbina
puni ljubavi istom zeljom svezani

Snovi s tobom zovu me
a dodir tebe me izludjuje


..sretnih ti 5 mjeseci.. do zvijezda.. uvik i zauvik..

.. ponekad glavom lete raznorazna pitanja, na koje ja rijetko imam odgovor.. katkad se ta pitanja toliko uvuku u glavu, da ih se ne mogu otarasiti..
.. sretna sam.. zbilja jesam.. ne sjećam se da li sam se ikad osjećala ovako potpunom, ispunjenom.. i sve samo radi njega.. razbio je onu neku ljusku koja je skrivala pravu mene.. i izvukao me van..
.. i gdje je sad tu problem, miss.. ne znam.. nema problema.. jednostavno.. katkad pomislim da nisam dovoljno dobra za njega.. da zaslužuje nešto bolje.. nekog ko ne vuče teret prošlosti za sobom, netko ko nije radio sranja kakva sam ja radila.. možda bi s nekim drugim bio sretniji.. s nekim bliže njemu..
..would you be happier..
ma.. eto s čim ja zamaram svoju pametnu glavicu.. sretan je sa mnom, tako mi barem kaže.. i ja mu vjerujem.. jer sam i ja s njim.. never been happier..
..zašto mi ljudi radimo takve stvari.. mučimo se nekim nepotrebnim pitanjima.. di je tu dublji smisao? leži li dublji smisao možda u nekoj nesigurnosti? možda u manjku samopouzdanja, kojeg su nekoć davno ukrali nam neki ljudi? možda u strahu od gubitka, od gubitka osobe koje voliš, a samim time i dijela sebe? možda u svemu tome zajedno? nekako.. kad su te povrijedili ljudi kojima si vjerovao, onda kad naiđe neko novi, teško mu je dati svoje srce, dati sebe.. i onda je lakše postavljati sebi takva pitanja.. da ako kraj jednom dođe.. manje će nas iznenaditi.. ili, bolje rečeno.. ljudi će misliti da nas nije iznenadio.. kraj uvijek iznenadi.. nitko nije spreman za kraj..
no.. krenila sam u crne misli.. sasvim nepotrebne u ovom trenutku.. sretna sam..
a luda pitanja će kroz moju glavu prolaziti uvijek..
za sad samo znam jedno.. do zvijezda.. uvik i zauvik..

..dani prolaze, ljubav ostaje.. da,da, čak kradem tvoje misli :)
eh.. kad se sjetim našeg prvog susreta.. pijano moje blesavo.. eh, koja sreća da sam pristala na kavu slijedeći dan.. sreća sreća.. pomisao da sad tebe nemam u zivotu cini mi se totalno strana.. zar je to moguce? zar sam ja zivjela prije dok tebe nije bilo :) jesam.. al nije to bilo onako kako sam ja tila, nije to bilo onako kako je sad.. nekoc davno, pomisao da cu jednog dana zbilja naci svog princa cinila se tako nestvarnom, mislila sam da to mozda nije sudjeno da se dogodi.. i onda.. iza bijelog kombija pojavis se ti :) sa onim blesavim smjeskom i zbunjenim pogledom.. splico u metropoli.. pa normalno da sam te morala uzeti pod svoju zastitu :) hehe..
jesi li tad mislio da će to trajati? jesi li mislio da će nas daljina možda unistiti.. jednom si mi rekao, kad zbrojis sve ove nase sate provedene skupa, ispadne vise neg sto netko ko je u vezi mjesecima i jos u istom gradu.. rekao si mi, nemoj da mi te daljina ukrade.. nece ljubavi.. nikad.. ma, mi smo toliko blesavi, da je to strašno.. sjeti se zadra.. dikla.. hmm.. brača i plaže na koju si me odveo, ureda ... hm.. a tek zagreba sad zadnji put, bas je bilo lipo ma bas je lipo bilo, ne bi ni jedan nas zajednicki trenutak za nista minjala..
joooj.. a onaj dan u restoranu :) bas smo bili fini.. ja u onim cipelicama i sakou.. bas smo izgledali ozbiljno... a i hrana je bila njami njami... kad smo vec kod hrane... popaj , obecao si mi slijedeci put.. bas mi je fora kad sjednom tamo na klupicu, haha, s onim alkosima ma joj, sve mi je savršeno, svaki trenutak s tobom, sad mi samo padaju na um naše gluposti :) i makar sam jučer rekla ono da nisi romantičan, povlačim to.. to je bila glupost koju sam izvalila.. ti si moje romantično biće :) ma znaš što sam s tim mislila, ne moš nikako biti romantičan ko ja, čak ni da si žensko, a pogotovo ne neki muški, pa san onda izvalila da nisi romantičan :) ma obožavam te.. stvarno te obožavam.. i evo, ovim putem ti još jednom čestitam naših 4 mjeseca... :) falio si mi jako ovaj vikend, znaš i sam kakva sam jučer bila , i tebi još to slatko, ti si skroz lud :)
ma ja se raspisala :) saljem ti veliku pusu.. vtn

..zna li itko gdje mogu kupiti malo poticaja, nečeg što će me napokon pokrenuti, nečeg što će me natjerati da počnem raditi sve ono što sam uvijek htjela, da odbacim lijenost kao jednu od mojih glavnih karakteristika... nije mi loše u životu, dapače, lijepo mi je i sretna sam.. al fali nešto... fale te neke promjene koje se ja toliko bojim uvesti u život... a zašto? ko će ga znati... možda se bojim da će s promjenama koje trebaju doći, doći i one koje ne želim.. ja i moj glupi strah...

..kad sam došla u zagreb, bila sam puna života, cijeli svijet je bio moj ... i nitko mi nije ništa mogao... tila sam isprobati sve što mi je do tad bilo nepoznato, sve vidjeti, sve osjetiti... kako su prolazili dani, mjeseci... gasio se i taj moj duh... i pogledajte me sad - bojim se promjena, novih stvari...
...to nisam ja... ili možda baš to jesam ja... ko će to znati...
.. mozda sam se jednostavno umorila.. prva godina u zagrebu bila je puna svega i svacega... bilo me je na sve strane... mozda je to postalo malo pretesko...

..malo sam zbunjena.. malo puno zadnjih dana.. cijeli zivot sanjarim, o buducnosti.. imala sam svoje snove, koje sam u inat ljudima kojima su moja sanjarenja bila smiješna, željela ostvariti..al onda su se počele mijenjati neke stvari.. zapravo, ja sam se počela mijenjati.. pogotovo u zadnjih pola godine.. jednostavno nisam više bila osoba koja sam nekad bila.. puno se stvari dogodilo tad, razočarala se u "prijatelje" za koje sam do tad bila spremna ruku dati u vatru... a još više sam se razočarala u sebe... srećom.. sve se promijenilo.. moglo bi se reći, opametila sam se, prestala sam raditi gluposti koju su štetile samo meni... eh, gdje je tu sad problem, zašto sam zbunjena... zato.. nestali su moji snovi, to više nije ono što želim od života... a čovjek bez snova je kao riba bez vode... što ja sad želim u životu, o čem sanjam.. više ne mogu reći... više ne znam... zato i jesam malo puno zbunjena..

..bilo bi lijepo ovih dana imati nekakvog anđelčića na ramenu... da mi pomogne doniti neke odluke, da mi kaže što je dobro napraviti a što nije... eh, al onda bi život bio prelagan.. čini se da ću ipak morati biti sama svoj anđel :) nije to valjda toliko tesko...

..tri mjeseca.. hmm.. proletiše kao tri dana, a osjećaj je kao da su prošle tri godine.. sve je počelo tako neobično.. nisam se ni snašla a već smo se toliko zbližili.. osjećala sam strah.. možda budeš ko i svi drugi.. možda je ovo samo farsa.. al vrijeme je pokazalo drugačije.. bio si strpljiv sa mnom, trebalo je vremena da se otvorim.. da počnem vjerovati.. da se prepustim.. a ti si čekao..

i gle nas sad.. puni snova o budućnosti.. tako je lijepo sve.. savršeno.. katkad se čini predobro da bi bilo istinito.. smješkam se i razmišljam o tebi, i osjećam se tako blesavo, ko zaljubljena mulica.. hmm.. a i jesam zaljubljena mulica..

ovaj vikend mi je prekrasan bio.. toliko lipih stvari.. osjetila sam se ko da mi više nitko nije potreban.. imam tebe.. imam ono što sam uvijek htjela imati.. nekog da me voli.. ovakvu kakva sam..

što ti poželjeti za ova tri mjeseca.. sve već imamo.. sretni smo.. volimo se.. zar je išta više potrebno..
budi uvijek tako savršen kakav i jesi.. nemoj se promijeniti.. vtn

..ljubavi, što da ti kažem a da ti već milijun puta to nisam ponovila.. da ti pričam koliko mi značiš.. kako mi je drago što smo se pronašli.. da te ne želim nikad izgubiti.. ma to već sve dobro znaš..
..da ti opisujem kako se ja osjećam kad sam s tobom? to sam vidiš u mom smiješku kad sam u tvojoj blizini.. u mom pogledu kad isprepleteš svoje prste sa mojima.. u očima kad moram ući u onaj prokleti autobus koji me odvozi od tebe..

..ni jedan trenutak s tobom ne zelim zaboraviti.. sve mi je savršeno, ma koliko tebi se to činilo maleno.. uvik se bojiš da će meni biti dosadno.. ti si lud.. s tobom mi biti dosadno? nikad.. makar samo sjedili i šutili ko onaj dan u kafiću, meni je prekrasno..

..ti si ono što sam ja tražila.. što sam uvik tila imati.. što sam pomislila da nikad neću osjetiti.. tek sad vidim da sam ranije patila bezveze, da nisam nikad voljela.. tebe volim.. jako..
..u mojim očima ti nemaš manu.. čak i stvari koje bi mogle biti mane, meni ne smetaju, to si ti, takav kakav si, takav kakvog sam zavoljela..

..i moji prijatelji su te prihvatili.. prvi moj dečko kojeg su tako dobro prihvatili.. zezaju se s tobom, šalju ti poruke :) hoće mi te oteti.. ne dam te ja nikom.. smiju mi se jer toliko pričamo na mobitel.. al svima je drago što sam ja napokon sretna.. ma ne samo sretna, i više od tog.. ništa mi više u životu ne treba.. ti si meni sve.. bio si uz mene kad mi je trebalo rame za plakanje.. nisi me osudio.. još si me više zavolio.. ja ti ne mogu riječima opisati koliko mi je sve to značilo..

..pile moje, nemoj se više bojati da ću otići.. ja sam tu.. za tebe.. tvoja, samo tvoja..

eh.. koliko sam samo imala inspiracije.. a sad.. blokirala.. ne znam otkud početi.. a i ništa mi se ne čini dovoljno dobro i lipo da bi opisalo tebe, da bi opisalo ovo sto mi imamo...

uletio si u moj život kad sam već lagano počela gubiti u vjeru da postoji ono o čem ja sanjam, ona neka luda ljubav.. ono nešto što te čini da letiš.. ono nešto posebno.. ono kad bi za drugu osobu napravio sve, baš sve, dohvatio mjesec, rušio planine.. sve... ja sam sve to za tebe spremna napraviti..
kako si me samo smotao.. he, a ja mislila tebe... ono.. vidim, rukometaš si.. ajmo ga malo zajebavati.. i paf.. zaljubim se preko glave :)

eh ta viša sila.. uvik zezne planove :) a meni u ovom slučaju drago što je zeznila.. jer da nije.. ne bi imala smješak od uha do uha, ne bi imala svog ljubija, svoje pile malo slatko.. ajme, opet sam rekla da si sladak :) zabunila sam se.. ti si macho :)

ljubi, ti si radi mene utakmicu gledao s pola oka :) pa muški rod bi te se odrekao.. al te zato ja sad ne dam nikom... ti si meni najsavršeniji... i sve tvoje gluposti.. i taj tvoj ludi splitski govor.. sve je to meni slatko.. i kad kazes ono tvoje JELI.. ajme ja se rastopim :)

ma meni je ovaj vikend bio jedan od najlipših ikad.. a nismo radili apsolutno ništa.. al raditi s tobom ništa mi je draže neg s bilo kim drugim raditi bilo što... već sam ti jednom rekla, radije bi s tobom bila bilo gdje neg i u new yorku, a znaš koliko sam luda za new yorkom :) (vodim te tamo prvom prilikom.. il ti mene, svejedno .. cmok :) )

zasto pisem sve ovo .. ne zelim zaboraviti ni jedan sekund proveden s tobom.. ni jedan jedini.. i jedva čekam petak da te vidim ponovo... joj, kako će nam biti super...
ajmeee.. tako bi tila da ovih par redaka bude savršeno.. da iz njih isijava ono sve što ja prema tebi osjećam.. al prave riječi nikako da dođu.. toliko je toga u meni, što je užasno teško pretvoriti u riječi.. el razumiš, ljubi moj?
al ti ocekujes nesto super i nesto cool jer si navikao da sam ja super cool cura :)

joj joj.. pa ja cu tebi biti zauvik zahvalna sto si bio uz mene kad je trebalo.. kad su mi suze curile u tri reda ti si stajao pored mene.. i bilo je lakse.. ja ne znam kako bi ja ono prezivila da tebe nije bilo tu... i tako mi je drago sto sam ti priznala sve.. sto sam imala povjerenja u tebe...

ljubi moj, sad me boli.. pa moram zavrsiti ovo ovako, nesavršeno.. al neka.. u petak ću ti sve nadomjestiti.. bit će nam SAVRŠENO... al meni je s tobom uvik savršeno, pa to i nije tako teško...
obožavam te ludi splićo moj.. cmok..

..nije me dugo bilo.. izgubila se negdje po putu tražeći sreću, tražeći sebe.. jesam je pronašla? više ni sama ne znam.. mislila sam da jesam.. smijala sam se, blistala.. nisam više o njemu razmišljala..
još uvijek sam sretna.. jesam.. malo razočarana, ali ne dam se ja.. nikad se nisam dala..
zašto nisam pisala.. nemam volje.. nemam inspiracije.. činilo mi se kao da ću se samo ponavljati... pisati jedno te isto stalno...
puno se tog promijenilo.. nije me mjesec dana bilo.. svašta se dogodilo.. ne znam uopće što reći, što napisati..
sve ove riječi se čine tako isprazne.. ono što vrijedi je moj smiješak.. on vam može reći koliko sam sretna zadnjih dana.. ne trebaju mi krila da letim.. letim i bez njih.. leptirica.. baš.. sretna leptirica..
proteklih par mjeseci bili su jako teški.. mene je razočarao i slomio onaj kojeg sam voljela.. a ja sam razočarala sve ostale.. povukla se u sebe.. i nitko me nije mogao probuditi.. hodala sam svijetom u nekakvoj magli.. stvari oko mene nisu me dirale, postojala je samo ona bol koja me ubijala iznutra.. koja me uništavala..
magle više nema.. sunce je napokon zasjalo..
prepustit ću se.. ne mogu izgubiti ništa što već nisam izgubila.. a mogu dobiti puno tog.. mogu dobiti sreću, iskren osmijeh.. mogu dobiti svašta.. ne bojim se.. ovaj put nema straha..

people, be happy.. cut cemo se uskoro opet.. pusa

..uskoro ce mi rodjendan..

i imam samo jednu želju.. malu.. sitnu..

želim...
........
........
........
........
.........
..........


TULIPAN

Pisat cu kad se opet zaljubim...rekla sam sebi... činilo se tako blizu... sad je opet daleko...

«Ti njega još voliš» ...to je rekao...
«Kako mogu voliti nekog ko mi je to napravio?»
«To bi ja tebe mogao pitati.»

ovih zadnjih mjesec dana bježala sam od istine, nisam je htjela čuti. Nisam ljudima htjela reći da možda volim nekog ko me je potpuno slomio... nekog kog bih trebala mrziti (svaka žena kojoj je slomljeno srce misli da mrzi onog kog zapravo voli)
bježala sam od istine, a tako sam htjela uzeti mobitel u ruke, poslati jednu malu sitnu poruku.. nisam smjela..
pocela sam zaboravljati... zaboravljati istinu..

ali istina se vratila sama... nenadano... iskočila na površinu...jednim pozivom u cetiri sata ujutro... opet je srce jače zakucalo, opet su suze zamaglile vid... opet se vratila ona nada... ona prokleta nada, koja se uvik javi, uvik vrati... koja me natjera da ja zadrhtim na svaki njegov poziv, na svaku njegovu poruku...
...možda se promijenio...
uvijek ista priča... i znam da se nije promijenio... znam... 99 posto znam... al onaj jedan posto... taj jedan posto me proganja, uvlači mi se u misli i u snove...

..da ga bar nisam upoznala... sve je uništio...sve je upropastio... promijenio me... ubio onu curu koja se voljela zabavljati.. pretvorio je u nekog ko je dao cijelo svoje srce nekom ko s njim briše prašinu...

kako ga mogu nakon svega voljeti? Možda ga ne volim, možda se samo želim osvetiti... ali ne, nisam ja takva... ili volim, il mi uopće nije stalo... a stalo mi je..

ne mogu se OPET zaljubiti... kad još uvijek jesam zaljubljena, nažalost..

..pa da vidiš kako je
zaspati na medu
budit se na ledu
dok preko noći
svijet se srušio..

...samo jednim propuštenim pozivom...

sve što mogu reći je:

birtija je i dalje CLOSED...



..na još neko vrijeme..

...utrnula mi je ruka...budim se...osam je sati...trazim kutijicu jos u polusnu...kamen na srcu...sad il nikad...bit ce sve u redu, svi su tako rekli... i teta u ljekarni je njemu rekla da će sve biti u redu...
...namjestam štopericu... tri minute... sjedim u kutu i ne usudim se ni gledati... kroz glavu mi prolaze razno razni filmovi... tri minute traju kao godine... 58... 59... napokon..... otvaram oči... pogledam... smiješak od uha do uha... kamen pao sa srca... nema crte... sve je u redu... moji snovi nisu srušeni... nije još vrijeme za to...

...uletim cimerici u sobu... vidi smiješak od uha do uha... odmah zna da je sve u redu...
...doletim na faks... bacim se frendu oko vrata smijući se iz dubine srca... sretan je i on... ja se napokon smijem... dogovaramo opijanje sutra... samo nas troje... bit će veselo... počinjemo odmah popodne :)

...bila i na ručku...a od nedjelje nisam jela ništa konkretno... paše čak i hrana koju sam smatrala odvratnom... kaze prijatelj: "previše si mi sretna..morat ću te ja malo ubedirati"... e moj prijatelju... nisi me dugo vidio ovakvu, jel? :)

..poslije ručka jurila u dom...da se uspijem spremiti za susret sa jednim starim "prijateljem"... otisli smo na kavu.... popričali.. za ona dobra stara vremena.... "strašno"-rekao bi on...

...izlazimo iz kafića...a ono kišica...a ja u 6 moram se vidjeti s mojom tammie... pojurila sam u dom po kišobran... i stigla na vrijeme... jedva je prepoznala... tek kad je stala ispred mene... nije da se nešto promijenila... al glazba koja je svirala iz mog mp3 playera me odvukla u jedan drugi svijet... drugo vrijeme... pa na par minuta nisam ni bila dio zagreba... nego nekog tajnog svijeta... samo mog...

....tammie i ja smo otisle na kavu... napričale se... malo se jadale, malo se smijale... malo prisjećale... i naravno, gledale cipele :) jedva me je izvukla iz dućana - a uskoro plaća stiže.. hehe...

....onda smo otišle u pekaru... pa na tramvaj... cijeli vagon je bio samo za nas... pa se nismo mogle ni odlučiti gdje ćemo sjesti :)

maleno moje... laka ti noć... volila bi da je više ovakvih dana... kad si mi ti šećer na kraju, kako si ti rekla... :)

pozdrav svima... voli vas isollea...

....još jedna neprospavana noć je iza mene.... možda je još jedna i ispred mene.... sutra me čeka veliki dan, mnoge stvari ću riješiti sama sa sobom... poceti ispunjavati svoje snove....
istina...mozda sutrasnji dan i sruši mnoge snove... ali za ničim neću plakati.... bila sam uvijek svoja... i svoja ću i ostati...

stari ljudi kazu da je u radu spas.... zato sutra idem na razgovor za jedan posao... a i dva stoje tu sa strane... cetiri posla.... hmmm... tri placena, jedan ne.... barem ce biti para :) korak blize new yorku... mom snu....
a i barem neću moći razmišljati dok radim....o stvarima o kojima ne treba razmišljati....


...vraćam se ja svom starom načinu života....alkohol...izlasci...flert...
tad mi je bilo najbolje...a ego na vrhuncu... nešto takvo mi sad baš treba...


...smijem se i smiješ se i sve je isto kao prije....
zamišljam da ničega se više ne sjećam...

jučer je moj svijet bio srušen, uništen... al sad gradim novi svijet... veseli nasmijani... krećem u ispunjavanje svojih snova.... jedan po jedan.... ljubav stavljam sa strane... to će doći s vremenom... mlada sam ja.... zašto se ne bi zabavljala?

... moje usne su ljubile mnoge žabe, i ljubit će i dalje... al prije ili kasnije naići će taj princ... ima ga negdje... postoji.... ako ništa... jednog dana kad budem slavna novinarka zbarit ću judea lawa :)

ma ljudi moji....ja sam vam toliko zbunjena da ne znam što pričam...
al odlučila sam uzeti svoj život u svoje ruke.... ne prepuštati se više naletima vjetra....

...jednom sam čitala knjigu u kojoj sam morala napisati na papir 101-u želju... za to mi je trebalo tjedan dana...al uspjela sam...
i sad sam odlučila skinuti prašinu s tog papira i početi ispunjavati svoje snove... jedan po jedan...
ja nisam zaslužila loše stvari.... al sama sam ih sebi dozivala...

od sutra će sve biti drugačije.... ja ću biti drugačija... ili ću možda biti zapravo ona prava ja.... ma svaka suza me ojača... svaka...

samo da još najvažnija stvar sutra prođe u redu..... jer ako ne... onda ću morati promijeniti ploču... promijeniti život... ma, bit će sve u redu?? JEL DA?? :)

hvala svima na mailovima,icq razgovorima, sms porukama, pozivima..... lipo je znati da je netko uz tebe i spreman te saslusati i kad samo gunđaš i cijeli ti je svijet propao... hvala vam...
zbog takvih ljudi sve ovo vridi....

idem u petak u samobor... malo na karneval... možda si nađem kakvog samoborca :) hehe....

..kaže meni moj frend s faksa : "kao da je tebi ikad bio problem naći dečka" ....hehehe....a istina, bar je to nešto u čemu sam dobra...
zašto da onda za ijednim plačem? uvijek će doći novi, bolji....
...i oni mene uvijek brzo zamijene... hoću li ja onda ispasti krava ako i ja njih?

i really don't care anymore.....

od sutra sama sebi postajem najvažnija...
napokon sve shvaćam...

pusa svima...

Jednom kad usne
Ne bude htjele
U strancu utjehu traziti,
Suze ce srcu sapnuti da je pogrijesilo
Jer nije ostalo tamo
Gdje je jedino voljelo.


....pokušavam ići naprijed....trudim se...al samo hodam po ruševinama prošlosti... i boli me.. krvarim.... padam.... a iznad mene nema ruku koje će me dignuti....
izdali me oni koje sam najviše voljela.... tajili... skrivali.... a ja sam opet ispala ona naivna budala koja svima slijepo vjeruje...

...ljudi nisu takvi kakvima si ih ti zamislila... svi mi to govore... al ja nikad ne odustajem.... svaki put ponovo nekom slijepo vjerujem.... laži su lijepe.... dobro zvuče.... zato je tako lako povjerovati.... zato je tako lako živjeti u njima....

...postala sam ruševina... ni sjena osobe koja sam prije bila... ne jedem... ne spavam... lakše je kad fizička bol i nemoć preraste onu psihičku....
možda postanem prazna ljuštura.... koju neće boljeti... koja neće plakati... koja neće osjećati....

..pogledam se u zrcalo... i vidim oči stranca... izgubljene... u nekom svom svijetu...prazne.... osmijeha nema više... ja, koja sam bila najpoznatija po svom osmijehu-ne smijem se više.... više nema ni onog lažnog osmijeha.... ne mogu se ni na to natjerati...
to nisam ja.... ili sam to neka nova ja?

previše tuge donijela je nova godina...
a prije samo dva dana sam mislila da ću uspjeti sve ispraviti... da ću uspijeti popraviti greške koje sam sama napravila.... da ću možda čak opet biti sretna...

.....sad više ništa nije kako treba biti.......

osjećam se kao da više nemam srca.... je li to moguće kad u meni možda kucaju i dva?

....nobody cares.... čak ni ja....

..puno se tog događalo u mom životu u zadnjih mjesec dana..previše toga, čak... puno lijepih stvari ali i onih tužnih...
..i zbog jedne od tih lijepih stvari sam danas ponovo zaplakala... ponovo, da...

..zavolila sam tog dečka...jesam... povrijedila sam ga, priznajem... al ja ne znam drugačije... ja se ne znam nositi s emocijama, nikad nisam ni znala... polako učim... trudim se... al nakon ovog danas... ne znam ni želim li se više truditi...

...nadam se da nikad nećete saznati kako je to kad vam je do nekog stalo... i mislite da je njemu stalo do vas... a onda saznate nešto sto sve to sruši...

rekao mi je da mu mogu vjerovati.... čak je rekao da me voli.... da... sigurno...

...never be the same again...

ne valja se prepustiti... ne valja zavoljeti... bar u mom slučaju... samo nastradam... samo plačem... a to ne želim.... nikad više...

a zbilja sam mislila da nije kao drugi... a na kraju ispadne milijun puta gori...
...radije bih da mi se još sto puta dogodi ono što se dogodilo s P... nego ovo sto se jutros dogodilo....

a valentinovo je... zasto moram biti tuzna?
a rekao mi je da neću biti sama za valentinovo pa makar me on morao tražiti po cijelom zagrebu...

zbilja sam mislila da je poseban.... da je drugačiji...

da, glupa isollea... zar si mislila da ces se nekom takvom ti svidjeti?? znaš i sama kakvi su dečki u tvom životu... najveći kreteni koji hodaju zemljom...

glupa ja...

ništa nova,. ništa nova....

zašto nikog nema?
gdje su nestali prijatelji?
zar ne shvaćaju da se bojim reći da ih trebam...

a trebam ih..
..ne mogu se sama nositi s ovim, previše je.. ovaj put je previše...

...otjerala si ih...


...i to baš kad su ti najpotrebniji...

..prinčevi ne postoje..

sad i ja to znam...

postoje samo konji koji će sve reći i napraviti da te odvuku u krevet...

a dan poslije? slomiti ti srce...

Svatko je najsretniji kad ima pravu osobu pored sebe.. Zato smo odlučile napisati post o sreći.. s pravom osobom pored sebe.. ..jedna drugoj znale smo suze izmamiti... ali i puno osmijeha... i makar su nekad stvari bile jako nelogične i nemoguće, uspile smo se izvuć.. sebe kao i pouku iz toga.. ...svako lose iskustvo nauci nas necem... svaka suza ucini nas jacima... ali to sad nije vazno... sad smo obje sretne... svaka na svoj nacin...
Ljudi su različiti, te se kao takvi moraju prilagoditi jedni drugima da bi funkcionirali.. I ovaj post je na neki način prilagodba.. ..krenule smo nas dvije pisati o sreci....jedna o danu punom sreće provedenom sa svojim prijateljima....a druga o sreci sa svojim princem.... na kraju, odlucile smo napisati zajednicki post o sreci... i mi smo jedne od onih koje će za svoju sreću učiniti mnogo.. potrošile smo tisuće snova sanjajući o njoj, i zato ju znamo cijeniti.. no nismo vise male klinke koje samo sanjaju o sreci... snovi su pocetak... dalje moramo sami graditi... cigla po cigla.. a cigle su teške.. ipak, pametni smo praščići i znamo da će se taj trud i teške cigle isplatiti.. jer neće nas pomesti prvi jači vjetar.. ..nasa sreca je u nasim rukama... ne u tudjim...i ne mozemo ocekivati da nam drugi crtaju osmijeh na licu.... samo ga trebamo izvuci iz srca... vlastitog srca... No čak i onda kada ružan sivi oblak sakrije naš osmijeh, znati ćemo gdje ga tražiti.. u onoj pravoj osobi pored sebe.. prijateljici koja zna kad i što reći da bi sivi oblak nestao.. ..onoj koja ce biti uz nas cak kad se i ne slaze s nama.... ona koja ce plakati s nama... a istog casa se truditi i donijeti nam opet onaj stari osmijeh... ona koja će čak i za naše greške znati pravi razlog.. jer nekad jednostavo nije sve onako kako se čini.. ali prava osoba to zna.. ...prava osoba ja bas ta prijateljica.... koja ce te shvatiti kad i sutis... koja te nece osuditi kad svi drugi to naprave... jer osuditi je lako.. truditi se razumjeti, to je druga stvar..
Razmišljala sam s kime bih mogla napisati ovakav zajednički post.. da se nadopunjavamo u mislima, čitamo između redaka i razumijemo što onaj drugi želi reći.. Iskreno, nema ih mnogo.. ..ali nas dvije smo uspjele... bilo je teskih trenutaka... al tu smo bile jedna za drugu... lakse je krociti zivotom kad nisi sam... kad je tu netko ko te razumije.. ko te voli kakva god bila....
Na kraju ovaj post i nije post o sreci... nego o prijateljstvu... koje je prezivjelo i one najteze trenutke... od sad samo moze biti bolje...
friends will be friends.

pamsweetpea & isollea

prijatelju moj..
kažeš mi da se pazim..
..da je on ptica selica..

a zar to zapravo nisam ja?

...loving you is so easy...

kao da nikad ništa drugo nije ni postojalo...

luv ya...

..once upon a time there was a girl..

...da...ona djevojka, sa očima koje se smiju, kako je nedavno rekao jedan stariji gospodin...

"jel to tvoja? blago ti se, pravu si uvatia, njoj se i oči smiju kad se smije...ta je prava... najlipša cura u klubu"

..pred svima je to rekao..donio joj crvenu boju u obraze...al bila je sretna...netko misli da je ona najlipša cura...uz sve one tip top sređene cure... baš ona...

"lijepa si... NISAM"

..uvijek je djelovala kao da je puna samopouzdanja...ponekad čak i umišljena...znali su joj reći i da je narcisoidna...
ali nije ona bila takva kakvom se voljela prikazivati...
bila je ona puno nesigurnija.... i još je...

"..ti jednostavno imaš ono nešto, zračiš.."

..sve to lažno zvuči...
nije navikla
navikla je...al ne vjeruje...

"..ljudi jednostavno imaju želju biti pored tebe"

zar je i ona jedna obična glumica?
pa je..
nesigurna je
stalno se nečega boji
razmišlja previše
a drugima želi pokazati se hrabrom i neustrašivom...

...nobody knows her...

it is sad...

evo ga...kraj godine...napokon, zar ne?
nakon napornog studenog, došlo je vrijeme da se malo smirim, da malo posložim kockice....
zanimljiv mjesec, također...
obilježio ga je moj prvi dobitak na kladionici :) hehe....250 kuna...nije puno...al dovoljan znak da vidim da mi je napokon krenilo...i to ne samo u tome...

....pojavio se tu i tajni obožavatelj....vidio me na faksu....svidila sam mu se...nabavio moj broj....i počeo mi slati poruke....
neko vrijeme smo se dopisivali....a na kraju me je i na kavu zvao....
i jedan dan sam i pristala....našli smo se....i dečko je bio totalno ok...
ali...rekla sam mu da trenutno ne želim s nikim biti...prekinula sam s dečkom nedavno...bla bla...
pravi razlog je bio taj što sam shvatila da je dosta skakanja iz veze u vezu.... i da je najbolje smiriti se malo... prava ljubav će doći.... polako.... nigdje mi se ne žuri...
..tako da sam ja cijeli prosinac bila solo...i ponosila sam se sobom....

....došli su praznici...pošla doma...
lijepo mi je bilo..odmorila sam se...
djed božićnjak mi je donio laptop....ili sam stvarno bila jako dobra...ili j možda promašio dimnjak...al super :)