Da li je ikad u mom životu postojalo ljepše razdoblje? Iskreno, nije.. Bilo je lijepih dana, bilo je sretnih trenutaka, ali ovo kroz što sad prolazim, ovi osjećaji koje sad osjećam.. to nikad nisam imala..
..od malena sanjam o princu.. sjećam se još prije osnovne škole kako sam svima govorila da ću se ja
udati za princa.. tad su to bila mala dječja sanjarenja.. ali s godinama to je ostalo u mojim mislima, u mojoj romantičnoj duši.. ona nada da ću naći svog princa.. da on zbilja je tu negdje, i čeka me.. s vremenom, mnogo puta sam posumnjala u to, da li taj princ zbilja postoji, i kakve li sam ja to sreće kad naletim samo na žabe, koje mi ne mogu pružiti ni djelić one ljubavi kakvu sam ja u srcu imala za ljude oko sebe.. a pogotovo ne onoliko ljubavi koliko sam ja čuvala za princa..
prije godinu dana, nakon još jednog razočaranja, možda i najvećeg do tad, došlo mi je da odustanem od svega.. da odustanem od sanjarenja, da odustanem od princa, da se prepustim nekim povremenim avanturama i tako živim.. srećom, to me nije dugo držalo.. tad sam rekla sama sebi.. ne treba mi više to.. ne treba mi više traženje ljubavi na krivim mjestima, pokušaji da je nađem u ljudima koji je nemaju, i koji me ne zaslužuju.. zašto ljubav ne bi mene sama pronašla, a ne da ja potratim svoj život tražeći nju..
..i prošlo je nekoliko mjeseci.. nije ni bitno u ovoj cijeloj prici koliko točno.. i došao je princ - došao je on.. sve mi to i dan danas izgleda nestvarno..
.. on je nešto najbolje što mi se u životu dogodilo zadnjih godina.. došao je u moj život kad mi je bio najpotrebniji netko ko će biti uz mene.. i tu je i ostao.. više ne bi mogla ni zamisliti dan bez da mi je on prva osoba koju čujem ujutro, i zadnja osoba koju čujem pred spavanje...
..netko kome mogu potpuno vjerovati.. ko će mi reći kad misli da sam u krivu, ko će me podržati kad mi je to potrebno, ko će me savjetovati kad sam u dilemi..
najbolji prijatelj i dečko u jednom.. dobila sam bingo.. glavni zgoditak na lutriji.. kažem ja njemu često kako mislim da ga nisam zaslužila, pa on kaže da sam luda.. i jesam.. luda za njim... mjeseci prolaze, a ja imam osjećaj da je u meni sve više i više ljubavi za njeg.. svakim danom..
..prije njega, nisam baš bila osoba kojom bi se mogla ponositi, napravila sam mnoge greške, povrijedila mnoge ljude.. a najviše od svih povrijedila samu sebe.. s njim u životu sve se počelo mijenjati.. ja sam opet počela sanjariti.. stavila sam svoje roze naočale, i znala sam da mi nitko ništa više ne može, ne dok imam njega kraj sebe.. a on kaže da ću ga imati zauvijek, ako ga zauvijek budem htjela..
ako budem imala tu sreću, i on zauvijek bude pokraj mene - onda ću se zauvijek osjećati KAO DA SAM NA VRHU SVIJETA... jer tako se sada osjećam...
...jedva čekam buditi se opet u tvom zagrljaju... nedostaješ mi... zagreb je tužan bez tebe... vtn...
Post je objavljen 07.03.2007. u 21:30 sati.