utorak, 11.03.2008.

..samo prazne riječi..

..već sam sto puta napisala par rečenica.. i onda obrisala.. postaje neobično sve ono što je u meni, što osjećam, o čemu razmišljam podijeliti s nepoznatim ljudima.. odavno je postalo neobično..

zašto onda sad pišem.. ne znam ni sama.. teško mi je uopće riječima izraziti kako se osjećam.. na neki način nemam ni kome pričati o svemu što me muči.. nisam sama, a sama sam.. ludo zvuči, ali tako je.. netko će možda i shvatiti.. teško je imati puno dobrih prijatelja, sa svima biti super.. a nemati onog najboljeg.. onog tko je uvijek tu za tebe.. ko te pozna.. ko zna od kakvog si materijala napravljen..

..jučer je bio neki čudan dan.. tužan na neki način.. to me i potaklo da misli prenesem na papir.. pa makar samo ove prazne riječi, koje možda imaju smisla samo meni..

..rano sam otišla spavati.. bila sam umorna, a nisam mogla zaspati.. milijun misli prolazilo je kroz glavu.. plakala sam.. prezirala sam sebe što sam tako slaba, što sam nesposobna uzeti svoj život u svoje ruke.. plakala sam jer se već dugo osjećam kao da sam na rubu.. a pravim se jaka.. a i da se ne pravim, bilo bi isto..

..plašljiva sam.. uvijek bila.. i bojim se promjena.. i zato se samo vrtim u krug.. zato sam nezadovoljna.. bojim se novog.. staro je sigurno, a sigurnost je dobra..
dosta bi bilo..
do nekog sretnijeg puta..


Obično noću kad je vjetrovito
samoća napusti svoje korito
ta mutna rijeka poplavi
poljane sjećanja u glavi

11:03* komentar* print* #* (8)

<< Arhiva >>