Ulica

Izlazim iz dvorišta u kojemu se, primjećujem, u jednom užem, zatvorenijem dijelu osjeti vlaga i miris ustajalosti, no ubrzo ga napuštam i zaboravljam iskorakom na sunce pa skretanjem na lijevo.
Shvatim da mi je pogreška izlazak bez zaštite za moje osjetljive oči - sunce nemilice blješti, ali odlučim ne vraćati se, i pomislim uz smijeh kako ću, ako baš nikako ne budem mogla gledati u sunce, smjerno spustiti pogled prema tlu i tako nastaviti :))
Izdržim nekako i ubrzo stižem do trgovine. Velika je, s velikim asortimanom raznih vrsta artikala, i zbog toga najčešće u nju i idem u kupovinu, no ovaj put sam došla samo po nekoliko sitnica koje bi mi možda mogle nedostajati ovog vikenda... ili u narednim danima koji možda neće biti ovako topli pa se neću ni usuditi izaći.
Usput sam srela nekoliko ljudi: neke poznam, dosta njih i ne, ali svatko svakoga pozdravlja. Povratak kući - oči preživjele!

Ponovno me dočeka onaj čudno memljivi prolaz, koji me sad malo i nervira, pa iznenada poželim udahnuti još ulice, no sada malo one s desne strane, koja je prisnija, življa, 'slavonskija', kakve je se oduvijek sjećam, ali u kojoj jako dugo nisam bila po danu, jer ja danju rijetko izlazim. Moje vrijeme je predvečer, kad malo 'dođem k sebi', i kada su moja pratnja obično samo ulične svjetiljke. Na toj desnoj strani se nalazi jedna manja trgovina, i ja se sjetih kako nisam kupila nikakve grickalice, pa bih, eto, kad sam već 'na nogama', baš mogla i tamo otići...

I već iza prvog ugla je sve postalo tako poznato: dva ženska glasa odjekuju. Mlađa žena stoji ispod prozora, a druga, starija, i s maramom na glavi, nalakćena kroz isti proviruje. Pozdravim ih, one odzdrave i nastave dalje glasno raspravljati o trećoj, koliko sam shvatila, još starijoj ženi koja treba na operaciju, ali se premišlja... a možda ju, kako kaže mlađa, u tim godinama nitko neće ni htjeti operirati!

Stižem do trgovine. Pred njom stoji nekoliko ljudi. Živo je, raspravlja se... Dva muškarca se dovikuju preko ceste. Udaljeni su dvadesetak metara, i zapravo... i ne dovikuju se oni, nego razgovaraju. Slavonci su takvi - uvijek glasni, ' grlati', njima je normalno tako vikati pa i kad su jedan od drugog udaljeni jedva jedan metar (dobro- dva:O), kao stari radio, s pokvarenim potenciometrom za glasnoću, koji se nikada ne stišava :))

- Jesi skuvo čobanac?!
- Nisam još!
- Pa ka'ćeš?!
- Maa stiigneem...!

Slavonci su takvi, pogotovo muškarci... oni uvijek sve stignu :))
Na ulazu u trgovinu propuštam ženu s naramkom kupljenih stvari koje ne uspijeva zadržati.
- Hoće, neće... hoćee... - čujem iza leđa glasove spremne ta okladu - odeee...
Ženi je sve palo iz ruku, a ulica odjekuje od smijeha. A smije se i 'smotana' dok joj svi pomažu da pokupi svoje stvari.

U trgovini sretnem bivšu susjedu... posao, beba... razgovoru se pridružuje i trgovkinja, Božić i Nova godina.
Ponovno sam vani... puno je: glasova, smijeha, dovikivanja, sad već prošlog Božića, ove i svih narednih Novih godina.
One dvije žene su još uvijek zajedno i sad odjekuje stariji glas.
- A ne mogu, a mooraaam.... pa de 'vo, pa de 'no... stalno nešto ima...
Pozdravim ih ponovno, i mislim se kako je u pravu, baš stalno nekakvog posla kojeg nikako stići...

Idem si skuhati kavu.

Legirani grašak

Odlučila sam malo biti dobra i fina i uglavnom se držati hrane, kuhanja i kuhinje (možeš ti to V., možeš...). Na kraju krajeva, i u redu je baviti se onime što ti je blisko i poznato i u što se razumiješ, jer se ovako dogodi da se nametnu potpuni amateri, koji, evo, recimo kad je kuhanje u pitanju (o drugim sferama sad nećemo :)), kad uspiju na Internetu pratiti video s nekakvim jednostavnim tradicionalnim receptom, odmah si umisle da su vrhunski kuhari/kuharice. Ili s druge strane, ako se dosjete pomiješati čvarke s ribom i mladim fazanom (jer se to do sada još nikada nitko nije dosjetio) onda kažu kako su svježi i inovativni, i također si umisle da su vrhunski kuhari. To što se netko s razlogom ranije nije dosjetio takve kombinacije, to im je najmanje važno, i ništa im ne govori...
No da... ja si isto neću umisliti da sam vrhunski kuhar :)

Dakle...grašak. Grašak k'o grašak - s mrkvom i krumpirom, ali nije francuska salata nego fino varivo, i to legirano.
Legiranje (u kulinarstvu, a ne u metalurgiji :O) je, za one koji to ne znaju, postupak zgušnjavanja juha i variva s razmućenim žumanjkom. Žumanjak se može razrijediti s malo vode, juhe, vrhnja... i takav se umiješa u ne prevruće jelo, i što je najbitnije - jelo se više ne kuha... nee - kuu - haa... jer bi jaja u tom slučaju koagulirala i dobili biste... recimo, juhu s grudicama od jaja. Tako nešto.
Meni se tu i tamo dogodi da se zaletim pa legiram jelo nešto više temperature, ali u tom slučaju se juha/varivo izlijeva na žumanjak, a ne obrnuto ... i teek povremeno svjesno pogriješim, jer mi se ne da čekati da prohladi, jer mi se ne da tražiti drugu, veću posudu, u koju ću izliti juhu, pa jaje izlijem u malo prevruću juhu, i to onda bude 'na granici'... ali nikada ne kuham dalje :)

Na nekakva način bi se 0v0 možda moglo usporediti i s oružjem, ono - kad zaprijetiš, al' ne pucaš, pa kao nema štete... no, ipak, svatko tko nosi oružje, zna da se ono nikada ne poteže bezveze. Kao, recimo, naša Klocky... ona ne voli pucati, ali voli se hvaliti oružjem i često ga pokazivati. Valjda joj nitko do sada nije rekao da kad se oružje potegne, da se mora i pucati, tj., ako ne musliš pucati, onda nemoj potezati... jer je to inače slično nošenju push-up grudnjaka :)))
No, da... neću više, ispast će još da je zaj******, a fino je naglasila je da voli udobne gaće :)
Da, neću, jer sam dobra i obzirna i fina :)

O čemu, kad ti drsko i bezočno otmu post o sarmi...
Pa o životu i smrti, o čemu drugome.
Zapravo, više o životu... uvijek...:O






Alzo, ova ljepotica nam je sad već malo požutjela, još nekoliko dana pa ću je, umjesto da je bacim, kako to mnogi rade, posaditi u zemlju, pa iduće godine kad kod mene vidite nekakvu ovakvu fotografiju, znat ćete da je to njena 'reinkarnacija'... njena 'ostavština'...

Dakle, što smo ono rekli... što vi radite sa božićnom pšenicom nakon što Božić prođe, produljite li joj i vi život? :)

E

Kakogod, al' barem čaša ima
A kako ste vi proveli Božić, jeste li se naspavali? :)

Kod mene je bilo : red filma, pa red spavanja.. zapravo . pet minuta filma, pa pola sata, sat spavanja... pa tako u krug.
Al' prvo sam se neviđeno umorila... i bez obzira na fotografije, nitko skoro ništa nije jeo :O
I sinoć sam tek učvrstila (krivi) bor da se skroz ne prevrne i dodala posljednje kuglice, te zadovoljno zaključila kako je Božić stigao... malo je kasnio, al' stigao je na vrijeme
I osim jedne neugodne epizode, kada sam morala tatu grubo zaustaviti da jednom svom prijatelju odnese hranu sa svog tanjura (koju on sam nije pojeo ), jer da ovaj nema... ostalo uglavnom manje-više fino prespavano
Sad sam k'o nova :O

Malo sam...

Malo sam "pregorjela". Ne baš skroz-skroz, ali "osigurač je iskočio". Prije nego što ga ponovno uključim, predviđene poslove sam svela na minimum. Bilo je i vrijeme, jer moja dobra volja i moje mogućnosti su odavno u ratu, a u posljednje vrijeme je situacija postala nepodnošljiva. Uz to još: tata, brat...previše je to za svaku radno nesposobnu osobu, pogotovo za onu koja skoro sve mora, a i "mora", sama

Uglavnom, večera je otkazana. Bilo bi to suvišno nakuhavanje hrane koju nitko ne bi pojeo, jer je tata svoju 'mjeru' već ranije prešao, a meni do hrane i nije, jer trenutno "dišem na škrge" :I
Malo mi je žao zbog tradicije koja se u našem domu nije nikada prekidala, no, na kraju krajeva... nije sve u hrani - Badnja večer lako i ugodno može proteći i bez nje.

Preostaje još nešto poslova za sutra, jer Božić se ne odgađa ... a onda se idem odmarati, pa se ponovno volimo i grlimo kroz neko vrijeme...
Meni sada treba malo... mene.

Sretan i čestit Božić svima... a i Nova godina, ako vam se do tada ne javim
Kisić, pusić svima :)

Ako se netko pita gdje je...

E, tu je. Malo je zapeo u mećavi, ali se očekuje da će ipak stići na vrijeme... kao i obično :)

Mrtva priroda

E, znate kako kažu - S kim si, takav si :O
Idem sad u kuhinju, družiti se malo s ocem... da vidim tko će biti gori, i više prigovarati

Dok jednom ne smrkne...

Jedna od božićnih želja naše drage i mile blogerice @marivall bila je da ja budem sretna sa svojim Zlajom. Mislim, na svašta ona troši te svoje želje, al' njene su, nije baš da se netko ima pravo buniti...
Uglavnom, odem ja vidjeti što se može učiniti u vezi ispunjenja te želje, pa joj odmah usput vijek trajanja zaokružim na tamo nekih ... pa do iduće godine. Kao - bit ćemo sve do tada sretni i mirni k'o bubice, pa vam se tek poslije Nove godine ponovno javimo, je li.

I zgrabim ja tako svog Zlaju i kažem mu - Ajmo bit' sretni! - a njemu, ne znam sad da l' od sreće il' od čvrstog stiska, oči samo što ne iskoče. Da, bit će valjda da se prepao velike sreće... a da ga ne uplašim još više, odlučim ja stvoriti malo sretnog i opuštajućeg ugođaja i zapalim svijeću s mirisom lavande, a onda po sobi raspršim i malo osvježivača s mirisom iste biljke. Lavanda je dobra protiv glavobolje, nesanice i čuda nekih drugih boleština i problema... i za tjeranje moljaca i kojekakvih drugih nametnika, pa reko', to Zlaji može samo pomoći. Pobjeći će od njega svaka i posljednja buha koja mu se do sada usudila približiti. I prskam ja tako, i prskam (od viška glava ne boli) kad li moj Zlajo počeo kihati i kašljati, samo što se ne uguši od kašlja. Izgleda razvio nekakvu alergiju...tko zna na što :I
Aj dobro, prestanem prskati lavandu, al' ne odustajem od mirisa i aromaterapije, jer se njome, dokazano je, oslobađaju dopamin i serotonin - hormoni sreće, a da bismo @marivall ispunili želju, što nam treba... pa sreća, jasno!
Koji je to začarani krug, majko moja.

Uglavnom, izvučem ja onda jednu od onih bočica parfema koje imam. Taj jedan skupi je kupila sestra sebi, ali je nakon kratke upotrebe pitala mene hoću li ga, jer da je njoj malo 'bapski' i da smrdi na nešto... što nije pristojno spominjati. Ja ga probam i kažem da hoću, jer kad se malo razmašem rukama, onda se razviju te neke srednje note koje su čist' ugodne i fine. Tutne ona meni njega, sva sretna, i reče neka ga nosim, al' samo nek' te note ne oslobađam u njenoj blizini...
I tako, poprskam ja svoja zapešća s tim parfemom, razmašem se malo i opet zgrabim Zlaju, e kako bismo konačno konzumirali onu našu sreću i @marivall ispunili njenu želju, al' on ponovno iskolači oči, pa se istrgne iz mog zagrljaja, skoči preko stola i one lavandine svijeće, oprlji na njoj rep i nešto ispod njega i pobježe pod stol... gdje se i sada skriva i liže ono svoje ranjeno međunožje.

I sad ne znam... je l' da ja i dalje budem sretna, il' će netko doći Zlaju spašavati? :))

Nu je...

Ni mučki predator je nije uništio... sve je ljepša i ljepša :D
Moram kupiti barem još jednu, pa da vidimo tko je jači... čija majka crvene božićne zvijezde kupuje :))

Ma, gdi ćeš naći boljeg momka... za te pare

Danas sam mačku uručila otkaz na mjesto glavnog čupača mojih živaca. Jer... štojeprevišejeprevišeje... prerevno je vršio tu funkciju. A pogotovo je prekardašio u posljednje vrijeme. Kod susjeda bile svinjokolje, pa i jedni i drugi donijeli 'posljedice' tog događaja (kako se to ovdje oduvijek radilo...)... omastio i on svoj brk, naravno, ali ne bi mu dosta nego se još i zakitio kobasicom k'o 'položaj' na Badnje jutro.
Jučer dobijem božićnu zvijezdu, i baš joj se obradujem, a on danas već glumi zvjezdanog jahača i đipa po njoj...
Kandže u ramenu, prolivena voda na stolu, raskupusan adventski... rekoh: jasno, odlučno i beskompromisno, jedno veliko - Dosta! E nećeš više, razbojniče...
I poslije, dok sam razgovarala sa sestrom, a on nas u mom krilu ometao traktorskim predenjem (kad mu se ne tepa, onda ga se naziva 'predatorom'), ona uz smijeh kaže - Evo ti pjeva: Ma, gdi ćeš naći boljeg momka za te paareee...
A baš, rekoh.
I tako je dobio još jednu šansu.

***

Pokvarila mi se vaga. Nagazih joj neko veče (dok sam trčala piškiti) u mraku jedan kraj; odskočila je uvis, pa tresnula o stepenice, pa od pločice, i sad pokazuje da imam 20 kg... ni jedna vreća kukuruznog brašna kojeg kupujem za kokoške
Gledamo se sad, tj. ja nju... je l' da popravljam il' da kupim drugu koja će pokazati pravo stanje stvari?
Ima li netko pametan prijedlog?

Nešto staro, ali ponovno aktualno... ili će biti za koji dan.







Ne znam kako stalno zaboravim da imam ovaj pekač, madeleines iz mog djetinjstva...
Sjećate li se vi tko vam ih je u djetinjstvu stalno radio? :)

Nedjelja, obična nedjelja...

Ovako je to nekako jučer kod nas izgledalo. Zlajo se još uvijek traži... kad mu je onemogućen boravak na najmilijem mjestu, tj. na nekom dijelu mene :/, onda je u potrazi za drugim. Ako izvučem veliku ladicu kako bih je malo počistila, on je već u njoj... ako pripremim odjeću za pranje, on je na hrpi... ako je operem, on je ponovno tamo...
Ako je nova deka, novi stol, novi stolac... Jučer mi se učinilo da je konačno pronašao 'svoju nišu', toplo je i udobno, al' ipak još ništa nije sigurno.

Ja sam, pak, jučer riješila i posljednje smežurane jabuke, što su nekad bile zlatne. I dobro da jesam, jer je savijača bila odlična, usprkos i glede smežuranosti. Šteta bi bilo da su propale :)
No, ovaj put sam ih združila s višnjama. Višnje ne bi propale, bile su zaleđene, al' jabuke i višnje se taakooo lijepo slažu... a i bilo je taman pola mjesta u limu.
To sam se sjetila peći sinoć oko 22 h, pa sam onda, naravno, morala vruće jesti (a tko bi odolio :I)... pa sam onda imala noćne more:I
Al' dobro, danas je ponovno fino :))

Muza života

Imam toliko posla, da mi ono moje poznato 'pravljenje Englezom', bojim se, baš nikako ne može pomoći u ovoj situaciji.
Pa se odlučih malo 'praviti Francuzom'... rekoh, možda mi to pomogne. Ma trebalo bi, što god da značilo...

Istražujući malo naokolo, u moru poznatih frazema i frazeologija pronađoh da je to 'pravljenje' isto, ako si Slovenac:

Oznake: unutarnji dizajn

Pokloni... pokloni...

V je svašta dobila...




Od ljudi koji znaju što ona voli. Recimo, koliko voli lampice, svjetlašca, svijeće...




Al' koliko stvarno voli svijeće :D



Da vas čujem... volite li vi primati poklone, ili ste od onih koji ih radije daruju, ha?

Važna posla

3u1

E, sad vi vidite naslov, pa ove slike, i onda mislite kako je to poruka da odmah treba pojesti tri komada. Prvo ova dva, pa onda još i booster dozu.
Mislim... nije da ne može, ali nije ovdje riječ o cjepivima (a koliko je tko pojeo, o tome vam svakako ne bih pričala :P), nego o jednoj drugoj vrsti liječenja :O





Legenda kaže kako je bilo jedno lijepo i mlado djevojče koje je imalo punu vreću zlatnih jabuka čiji je sjaj polako počeo nestajati, pa se ona domislila iskoristiti ih prije no potpuno iščezne. Alzo, jabuke su se već malo smežurale, pa je lijepo, mlado i pametno djevojče pohitalo i ogulilo ih...a onda se mislilo, mislilo i mislilo (kao prof. Baltazar) što dalje, sve dok se nije smislilo da bi se jabuke moglo pomiješati i s nešto oraha, a bome i s nešto jaja, jer su one dvije lude, i jedine preostale kokoške nastavile nesti k'o usred ljeta... Složenim matematičkim operacijama, lijepo, mlado i pametno djevojče došlo je do broja od 60 kom. jaja s kojima mjesečno raspolaže... i te brojke se malo prestrašila...
I tako... pred novom prijetećom opasnosti u vidu smežuranih jaja i užeglih oraha, brzom reakcijom (u trajanju od svega tri dana) djevojče je uspjelo spriječiti katastrofu ovom kreacijom 3u1- baklava/štrudla od jabuka/neimenovani biskvit-kolač.


Recept:

Dakle, prvo i osnovno što vam je za ovaj recept potrebno je to da je nešto slično već netko drugi napravio... vi to onda vidite, malo prepravite i kažete kako je ideja vaša. Pošto sam ja to već napravila, vi sada ne morate, nego samo ovaj moj recept malo prepravite... recimo, dodajte žličicu šećera manje ili više, i to je to što se tiče ove najvažnije stavke.
Sad idemo dalje...

Za desert 3u1 potrebno vam je:

- 1,5 kg jabuka
- 400 g oraha
- 6 jaja
- 6 žlica šećera
- 6 žlica brašna
- pola vrećice praška za pecivo
- 1 vanilija
- 200 g maslaca
- 60 ml ulja
- 500 g listova za baklavu ili savijaču

Sirup od šećera i vode:
- 900 ml vode
- 700 g šećera
- 2 vanilije

Drugo po redu najbitnije za ovaj recept je na vrijeme skuhan sirup. Sirup mora mora potpuno ohladiti prije nego se njime baklava... štoliveć zalije, tako da ga je najbolje skuhati večer prije no što ćete raditi kolač... Imat će više nego dovoljno vremena da se ohladi, a ujedno se vi drugi dan nećete moći predomisliti u vezi izrade kolača, jer ne možete dopustiti da već pripremljeni sirup propadne


Treće bitno od najbitnijeg je da baklavu... štoliveć radite s maslacem. Ako pokušate biti štedljivi pa upotrijebite margarin ili samo ulje, lako je moguće da nećete biti zadovoljni okusom.

E tako... a sad radimo nadjev:

Jabuke ogulite i naribajte i odložite ih sa strane. Bjelanjke odvojite od žutanjaka i istucite ih mikserom u čvrsti snijeg. Nastavite miješati postupno dodajući žlicu po žlicu šećera i vanilin šećer, a kad sav šećer potrošite, brzinu miksera smanjite na najmanju pa u snijeg dodajte jedan po jedan žutanjak, miješajući lagano iza svakoga. U gotovu smjesu od jaja dodajte brašno i prašak za pecivo pa sve sjedinite lagano miješajući kuhačom. U tu smjesu, ponovno lagano kuhačom, umiješajte jabuke a zatim i orahe koje ste prethodno samljeli... po mogućnosti malo grublje, da se 'osjete pod zubom'.

Maslac i ulje rastopite pa premažite dno posude (odgovarat će ona dublja koju ste dobili s pećnicom, a ako niste nikakvu dobili, onda samo potražite najveću koju imate :D) u kojoj će se baklava... štoliveć peći. Zatim razmotajte prvi list za savijaču pa i njega premažite rastopljenim maslacem. Na njega stavite drugi list, također ga premažite a zatim na užu stranu, uz rub, rasporedite 1/6 nadjeva, pa lagano zarolajte/oblikujte štrucu. Sve to ponovite s ostatkom nadjeva i listovima za savijaču dok sve ne potrošite. Štruce zatim poslažite u lim, premažite ih preostalom masnoćom i oštrim nožem izrežite rombove. Pecite na 180°C dok ne porumene - oko sat vremena. Vrući kolač prelijte skuhanim i dobro ohlađenim sirupom (sirup se kuha 10-15 min. na laganoj vatri)


Napomena:

U 500 grama listova za savijaču obično stane 12 komada, dok su oni za baklavu tanji, i njih ima više. Ako ste nekim slučajem sretnik koji je u prilici kupiti takve tanke kore, onda ćete umjesto dva lista slagati tri.. ili koliko ih već dobijete dijeljenjem sa šest.
Eto... brza ja :D

Da, baklavu... štoliveć, prekrijte folijom i u hladnjaku ostavite da se dobro ohladi. Najbolje ponovno preko noći... ako joj to uspije :))

5. prosinac

Probudila sam se jutros jako rano. Vani je još još uvijek bio mrak i nisam namjeravala ustati, ali onda je mačak tražio svoju 'konzervu', i mic po mac, više nije bilo spavanja. A što raditi nedjeljom ujutro nego gledati crtiće i čitati novine.
U 24 sata volim što često podsjećaju na poginule i nestale u Domovinskom ratu, u vrijeme kada je to postalo nepoželjno i skoro sramotno. Iako živim u Slavoniji, jednoj od najvećih rana tog rata, lagala bih kad bih rekla da je moja svakodnevica vezana isključivo za prošlost. Ne. Srećom moje traume nisu toliko velike da bi mi branile pogled uperen u budućnost, i svoju i svih mladih koji su se rodili tek nakon rata... ali ću se uvijek suprostaviti svakom nametanju zaborava, i omalovažavanju svih zaslužnih koji su svoju mladost, i svoje živote, čista srca dali na raspolaganje za obranu svojih i naših domova... i svega onog u što su/što smo tada vjerovali.
Suprostaviti, ili barem i sama podsjetiti.

Jutros sam čitala OVO.

Značku kao onu s kape pri kraju videa imam i ja. Nije s čela neke osobe koja mi je bila jako bliska, ali ju ipak čuvam već tri desetljeća, i povremeno je stisnem u šaci... da se ne zaboravi...

Angry Birds

Kaže sestra, iscrtala bi si obrve. Zapravo, uradila bi samo malu korekciju, jer da joj je malo obrva nestalo, pa bi samo ta mjesta popunila.
I spomene ona to i prijateljici, a ova kao zapeta puška, samo čeka kome bi ovako nešto palo na pamet (ne bira... samo nek' se ide) i odmah ispali da ide i ona. I ajd, odu njih dvije... lagano, pješice - kao, malo će i prošetati. I onda na povratku zovu mene: jedna plače, a druga se smije... valjda kako ne bi plakala :)) Kažu - Grozno... svi ljudi gledaju u nas, sad više i ne dižemo pogled, samo dolje gledamo!
I priuštile mi tako najmanje pet minuta smijeha, i priliku da spomenem žabu s potkovama :))

Zove sestra drugi dan, i kaže kako sad ne smije tjedan dana nikamo, jer toliko otprilike treba kako bi boja izblijedila i postala prirodnija, i šalje ilustraciju.
A prijateljica je, kaže, otplakala još dva puta, ali onda se 'umirila', jer da mora u samoizolaciju, pa ne mora na posao gdje bi je svi takvu vidjeti... (!)

- Pa- rekoh- što ti nije bilo bolje kupiti krznenu dekicu kao ja, em grije, em ne mora ostati na tebi...? :))
- Šuti- kaže - da bude gore, ne smijem ni reći koliko sam dekica mogla kupiti :)))
- Ijao... ovo ide na blog :)))
- Iš!

Bila mi je prijateljica u posjeti, nismo se dugo vidjele pa je skoknula na kratko - pozdraviti me i donijeti neku sitnicu.
A onda sam je još u dvorištu zaskočila odlaskom na groblje: bilo je u planu, a ja nikako da se dovoljno 'upristojim' za samostalni odlazak.
I dok me čekala da promijenim obuću i pokupim svijeće, dohvatila je metlu, s kojom sam ja do njenog dolaska pokušavala upristojiti dvorište prije snijega, i pozgrtala lišće na hrpu. Htjela ga je još i pokupiti, ali sam ja odbila. Pitam je poslije je l' joj se ikada ranije dogodilo da dođe nekome na kavu, a umjesto kave završi s metlom i na groblju... smijemo se glasno, a ona kroz smijeh govori- E, moja V...

Kićenje tuđim krznom

E znala sam ja da neće dugo trebati...

Novokomponirani post

Jučer sam spajala novi radni stol, i usput reciklirala nekoliko poslovica.
Kako sam si na dlanu odvijačem zgulila komad kože, tako je od one poznate -Tko radi, ne boji se gladi, nastala nova - Tko radi, zguli si dlanove... e, logično... (aj, pa nisam bila raspoložena za nešto bolje, a odvrnula sam i zavrnula gomilu vijaka, kao da bi vi bili kreativniji :I).

Stari stol je bio velik (i težak k'o smrt, kaže se ovdje), i ma koliko kvalitetan, samo mi je stvarao probleme. Naime, nisam ga nikamo mogla pomaknuti bez rastavljanja :I
Tak' sam ga onda sad rastavila i spremila na sigurno (za nikadneznašštomožezatrebati) i naručila mali. Malome sam još stavila i kotačiće i ... vrrrrmmmm... sad ga samo vozam po sobi, mijenjam perspektivu i poglede na život: mal' iz jednog kuta sobe, mal' s drugog... a malo sa sredine. Ne znaju oči kamo bi pogledale, jer nikad ne znaju kamo ću ih baciti :))
I još ima dovoljno polica za sve potrebne sitnice i krupnice zbog kojih sam do sada stalno morala ustajati i tražiti ih naokolo, ovisno o tome kamo sam ih zadnji put posijala.
Danas bi trebala stići i stolica, isto s kotačićima... i tek će onda nastati pravi show :D
Zapravo, show će nastati tek kad dođe i nova tipkovnica, jer ta šljašti u duginim bojama... no o tom potom.

Ali da... 'mali' me iznervirao k'o nitko do sada. Iako sam sad već sastavila dovoljno lego-namještaja tako da mogu reći kako znam što radim (kad radim... je l'...) s ovim stolićem sam izgleda ušla u neku novu dimenziju u kojoj nedostaje nešto dijelova, ili barem rupa :D koje onda moraš sam obilježiti i izbušiti... hm :I

Enivej, potrošila više od četiri sata vremena, ali se zato stvorila prilika za recikliranje još jedne poslovice, i tako smo dobili - Veliki stol - velika briga, mali stol - briga još veća :O

Nagradno pitanje - koju smo to poslovicu reciklirali?
Prvi tko odgonetne pitalicu, dobit će i drugu za odgonetnuti :O