utorak, 25.10.2011.
Boston - “Boston" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 01 11 u 20:10 uri
|
Odlazimo preko velike bare, tocnije u Boston i predstavljamo istoimeni band sa istoimenim prvim albumom. ” Ne triba bit raketni strucnjak za zakljucit da je band Boston uzeja ime po gradu u kojem su odrasli. Zvjezdani uspon su imali daleke 1970 i to zahvaljujuci gitaristi, klavijaturisti, kompozitoru i producentu Tom Scholzu. Tom Scholz je zapoceja komponiati 1969 godine kad je napisao instrumental "Foreplay". Pridruzuje se bandu "Freehold" di susrece gitaristu Barry Goudreaua i bubnjara Jim Masdea. Vokal Brad Delp se pridruzuje grupi 1970 godine. Ova ce se imena manje vise poistovjecivati sa postavama Bostona u razlicitim fazama. Ka diplomirani inzenjer, Scholz je radija za Polaroid. Cilu je zaradu ulaga u studio kojeg je sagradio u podrumu. Tu su nastale i demo trake buduceg albuma. Bili su slabe srice u potrazi za izdavacem. Sve demo trake odreda su bile odbivene od svih diskografskih kuca kojima su bile poslane. 1973 godine, Scholz oformljava band pod imenom Mother's Milk, sa Delpom, Goudreauom i Masdeaom. Grupa se ubrzo raspada, ali Scholz i dalje manijakalno sa istim pajdasima snima demo trake. Napokon skrecu paznju promotora na sebe i povezuju se sa Epic Recordsom, nakon sta je Masdea pod pritiskom managera napustija grupu. Nabrzinu sastavljena ekipa odrzava promociju za glavonje Epica i na kraju dobivaju ugovor za - 10 albuma. Po savjetu producenta i tonca, uzimaju ime, Boston. U stvari, kao Boston ugovor su potpisali samo Scholz i Delp. Debut album je izasao u osmom misecu 1976. Neocekivano, po samom izlasku, postize ogroman uspjeh. Izuzev debut albuma Guns N' Roses “Appetite for Destruction” postao je najbrze prodavani prvjenac svih vremena. Prodao se u nevjerovatnih 17 miljona kopija.  Tog lita i jeseni, Boston su privukli ogroman publicitet zbog nevjerovatne prodaje albuma. Sa svoje strane diskografska kuca je pokusavala prikazati Boston kao grupu a ne kao projekt jednog covjeka, Scholza. Koliko su uspili u tome, veoma je diskutabilno, zbog same cinjenica da je Scholz taj koji je potpisa sve teme i svira na vecini istrumenata. Scholz se ustvari i nije bas previse bunija jer je i sam bija svjestan, u to vrime, grupe su prolazile daleko bolje od pojedinaca. Sa casnin izuzecima normalno. Nakon sta su nastupali ka predgrupa Black Sabbatha, Blue Oyster Culta, Foghaata, band zapocima sa samostalnim turnejama. Time su u veoma kratko vrime postali rock atrakcija i samim tim upisali se u listu dobitnika Grammya kao "Najbolja nova grupa”. I jedna zanimljivost vezana za to vrime, Boston je bija prvi band u povjesti koji je svoj prvi nastup u New Yorku imao u Madison Square Garden. Sa albuma su skinute tri singlice "More Than a Feeling", "Long Time" i "Peace of Mind". Sve su dosle na top liste. Sam album se popeo na trece misto Billboardove liste i ostao tu 132 sedmice. Oliti drugim rijecima receno, ostao je na top listi pune dvije i po godine. Usprkos problemima sa managerom, Scholz je kompletira drugi album dvije godine kasnije. Sican se sa kojim se iscekivanjem ocekiva taj album. Misecima se u medijima nagadjalo o sadrzaju buduceg albuma. Cak je i definitivan datum izdavanja nekoliko puta pomican. Napokon, u osmom misecu 1978 godine, “Don't Look Back” je ugleda svitlo dana. Album je izdan usprkos protivlljenju Scholza, koji je smatrao da teme nisu do kraja dotjerane i spremne za publiku. Album se proda tek u plovini primjeraka od svog prethodnika, ali jos uvik govorimo o velikim brojkama – od 7 miljuna kopija. Sljedi uspjesna turneja i naslovna tema se penje na peto misto Billboardove liste. Sa albuma su skinute jos dvi singlice, "A Man I'll Never Be" i "Feelin' Satisfied". I one zauzimaju svoja mista na listama. Doduse daleko slabija (40. i 50.), ali jos uvik dobar podsjetnik na grupu. Usprkos uspjehu, Scholzov odnos sa sa producentom Ahernom dolazi do svog kraja. U to vrime, Scholz zapocima sa radom na trecem albumu Bostona, za kojeg je naumio da bude samo njegov projekt. U ovoj emisiji se necemo baviti sudskim procesima ni zutilom vezanim za umjetnike, tako da cemo preskociti znacajni dio Bostonove povjesti koja je vezana za sud i sudovanje. Jedna mala notica vezana za Scholza u to vrime. Utemeljuje high-tech kompaniju Scholz Research & Development (SR&D), koja se bavila pojacalima i drugim muzickim instrumentima. Kompanija je postala poznata po pouzdanim i kvalitetnim pojacalima Rockman, koji su izasli na trziste 1982 godine. Sudski procesi su otegli snimanje, produkciju i samo izdavanje treceg albuma, tako da je ovaj ugleda svjetlo dana 6 godina nakon pocetka rada na njemu. “Third Stage” je napokon izdan u devetom misecu 1986 godine. Singlica "Amanda" i sam album odmah odlazena prvo misto Billboardove liste. Naknadno izdane singlice, "We're Ready" i "Can'tcha Say" su takodje zasjele na svoja mista u gornjem razredu Top liste. Po vec uhodanom scenariju, nakon izdavanja albuma, grupa krece na turneju u trajanju od dvi godine.  1990 godine Scholz se vraca u studio da bi zapoceja rad na cetvrtom studijskom albumu. U to vrime ga definitvno napusta Delp i Scholz ostaje jedini orginalni clan. U stvari, on je i bija jedini ali eto, industrija je bila odlucila drugacije. Prije odlaska Delp sudjeluje u komponiranju teme "Walk On", koji ujedno uz "I Need Your Love" zakljucuje ovu fazu stvaralastva Bostona i Scholza samoga. Cetvrti Album “Walk On” izlazi u sestom misecu 1994 godine, osam godina nakon svog prethodnika. Postaje platinast ali ne uspjeva ostavit nekog veceg traga na top listama. Dolazi do sedmog mista na Billboardovoj listi, generirajuci samo jedan single "I Need Your Love". Od 1995 godine, kad su u grupu vraca Delp, nepresatalno su na turnejama, da bi 1998 godine Scholz usao u studio i zapoceo rad na petom studijskom albumu. “Corporate America” je ugledala svjetlo dana 2002 godine a istoimena tema je instant zasjela na drugo misto progresivne top liste !? Boston je aktivan dan danas, ali nazalost, vokal Brad Delp nije vise medju zivima. Svojom voljom je zaminija ovozemaljski status za onaj nebeski. Od 2008 godine Boston cine novi clanovi sa izuzetkom Scolza koji je i dalje alfa i omega grupe. Nema najava o novim studiskim izdanjima, te se trziste preplavljuje kompilacijama i snimkama u zivo, kako autoriziranih, tako i bootleg izdanja. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- I sta na kraju reci o grupi Boston. Sama cinjenica je da njihova muzika generaira razlicite osjecaje, pa cak i misljenja koja variraju od jedne krajnosti do druge, te ih je tesko jednoznacno opisati. Dakako, pored cinjenice da jos uvik djeluju, njihova povjesna uloga je ispisana odavno. Danasnjim izdanjima tesko da mogu tome ista dodati ili oduzeti. Bazirajuci svoj izricaj na progresivnom pristupu i implementirajuci komercjalnu komponentu do kranjih granica, donjeli su na pozornici blend progressive i midstream muzike, koji ce se nedugo nakon njihovog pojavljivanja na sceni i sluzbeno nazvati AOR (Adult Orijented Rock). Usudija bi ih se nazvati pionirima AOR-a. Sama muzika koju je Scholz isporucivao bila je podredjena melodiji i gitari. Bolovala je i jos uvik boluje od tipicne boljke “one man banda”, a to je ritam linija. Ona je potpuno u sluzbi kompozicije i melodije. Nemastovitost ritam sekcije vema rijetko biva potisnuta kreativnim momentima, i tu je za mene jedna od glavnih zamjerki. Jer, nemojmo zaboravit, osnovu egistencije jednog Creama, a pogotovo Vanila Fudge i da ne nabrajan dalje, cini upravo ritam sekcija. Nazalost, Scholz, jednsotavno nije bija u stanju ili nije tija isporucit nista slicnoga. Na to se nadovezuje jos jedan veliki minus, odnosno klica novog trenda. Bjesomucnim nasnimanjem gitara i glasova, stvorio se doduse jedan still, ali istovremeno je doslo do sterilizacije same muzike. Sve sirovo iz kompozicije je otpalo, a samim tim sama bit rocka. Dakako, mase su prigrlile ovakav pristup i rodija se AOR. Da se ne zavaravamo, prvjenac Bostona je daleko od toga da bude proglasen losim albumom. Ima na njemu sjajnih i manje sjajnih trenutaka. Publika je svoje rekla i to 17 miljuna njih. Stoga bi zakljucili ovaj prikaz Bostona samo sa jednom konstatacijom. Boston nisu najboji band ikada, niti su najinovativniji band, niti su najkreativniji bend, niti su najprogresivniji band a niti su najpopularniji band – Boston je od svega toga pomalo. Pa ko voli neka izvoli! ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Za kraj ovog prikaza, jedna osobna: Prvi stihovi teme "More Than a Feeling" me pogadjaju ravno usrce. Moji osjecaji pretoceni u Scholzove stihove! Svako jutro kad se dignen, i kad nisan bas od neke volje, poslusan komad muzike i dan mi odjednom postane lip! "I looked out this morning and the sun was gone Turned on some music to start my day I lost myself in a familiar song I closed my eyes and I slipped away" Eto ! ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji: Boston - Don't Look Back Boston - Foreplay-Long time Boston- More than A Feeling Boston - Peace of Mind Boston - Rock and Roll Band Boston - Amanda --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
utorak, 18.10.2011.
Creedence Clearwater Revival - “Chronicle" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 25 10 u 20:10 uri
|
U utorak predstavljamo americke hit makere kraja sezdesetih i pocetka sedmadesetih, grupu Creedance Clearwater Revival i njihov kompilacisku album “Chronicle” Creedence Clearwater Revival su bili americki rock band koji ce ostati zapamcen po neponovljivom nizu hit singlova. One su ujedno i nosile albume, te je stoga izbor albuma i logican za grupu ovakvog profila. ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Creadance Clearwater Revival su cinili glavni vokal, gitarista i sta je najbitnije, kompozitor, John Fogerty, njegov brat i ritam gitarista Tom Fogerty, basista Stu Cook i bubnjar Doug Clifford. Iako su bili porjeklom iz San Franciska, smjestili su svoju mjesavinu country rocka i distorziranog bluesa nesto juznije, poistovjecujuci se sa Southern rockom. Nije stoga ni cudno da su im teme pune juznjacke ikonografije. John Fogerty, Doug Clifford i Stu Cook su se susreli po prvi put na Srednjoj skoli u Portoli, u Kaliforniji. Dali su sebi ime “The Blue Velvets” i zapoceli su sa instrmentalima i standardima toga vrimena. Istovremeno su nastupali kao prateca grupa Tom Fogertyju, Johnovom starijem bratu. 1964 godina potpisuju ugovor sa Fantasy Records, nezavisnom jazz kucom, koja im izdaje singlicu “Cast Your Fate to the Wind”, obradu nacijonalnog hita jazz pianiste Vince Guaraldi. Ubrzo nakon pocetnog uspjeha, minjaju ime u Golliwogs (po liku iz tada popularne price za djecu). U tom razdoblju dolazi do promjena, kako personalnih, tako i na muzickom planu. Stu Cook se sa klavira prebacuje na bass guitar, a Tom Fogerty postaje ritam guitarist. Istovremeno, John Fogerty zapocima intezivno sa komponiranjem. 1966 godine grupa se umalo raspada, jer su John Fogerty i Doug Clifford pozvani u vojsku. Nekako su se uspili iskobeljat sluzeci alternativne servise, jedan u Obalnoj Strazi, drugi u Rezervnom Sastavu. In 1967, Saul Zaentz je kupija Fantasy Records i ponudija bandu sansu da snime album. Ali pod uvjetom da band ponovo promini ime, jer ruku na srce, ime je bilo imbecilno. Prvo predlozeno ime “Creedence Clearwater Revival” biva odma prihvaceno od svih i od tog momenta zapocima stvarna povjest grupe. Ime je inace slozenica od nekoliko pojmova. Creedence dolazi od imena Forgetova prijatelja Credencea, sa dodatkom slova “e”, cime se dobiva sinonim za sudbinu. "Clear water" dolazi od TV reklame za pivo i napokon, "revival", koji oznacava obnovu obaveza sa bandom. (u stvari ric se nasla tu vise kao muzika rici nego kao sam pojam). Kada su 1968, Fogerty i Clifford otpusteni iz vojne sluzbe, svi zajedno daju otkaze na svoje stalne poslove i posvecuju se muzici. Zapocima mukotrpno uspinjanje, najprije na lokanim pozornicama i lagano sirenje na nacionalnim.  Te iste, 1968 godine izdaju svoj prvi album “Creedence Clearwater Revival”. Album je privuka paznju odnasnjeg undergrounda ali i sirokih masa, prezentirajuci grupu kao jednu od onih koje triba pratiti u razvoju. (danas nepoznata kategorija!) I jos vaznije od toga, singlica "Suzie Q" se rasirila od San Franciska preko cile Amerike. “Suzie Q” je bija ujedno i prvi single koji je dospija na top liste. (na 11. misto). Istovremeno, bit ce to jedini hit koji nije napisan od John Fogertyja. Sa “Suzie Q”, izdana je i singlica "I Put a Spell On You" (koja je dosla na 58. misto). 1969 i 1970 godiana su bile godine apsolutne dominacije Creedence Clearwater Revival na svim top listama diljem svjeta. Neprestalno na turnejama, pripremaju u letu drugi album, koji izlazi 1969 godine. “Bayou Country” se snima u RCA Studju u Los Angelesu. Po samom izlasku album se prodaje ka alva i postaje sedmerostruki platinum album. Ujedno je i prvi album iz serije koja ce zauzeti sve top liste. A serija ce trajati sljedece tri godine. Cak je sedam pjesama sa ovog albuma postalo stalni repertoar grupe na svim koncertima. Album je pokazao poprilican odmak od prethodnika, pokazujuci evoluciju grupe, kao jedan u nizu logicnih cinjenica. Bez naglih skokova, skoro neprimjetno, Creedence Clearwater Revival bruse svoj izraz i daju prednost jednostavnosti izricaja. Singlica "Proud Mary" / "Born on the Bayou" odlazi ravno na drugo misto Billboardve Top liste. Interesantno je za napomenuti, da je "Proud Mary" postala najzvodjenija pisma grupe i dozivila vise od stotinu razlicitih izvedbi i verzija, svih mogucih profila glazbenika, svih mogucih stilova. Dakako, najpoznatija verzija je u izvedbi Ike & Tine Turner, koja je dosla na prva mista top lista. Bob Dylan je ovu singlicu amenova ka “njegovu omiljenu singlicu” Toliko o univerzalnosti muzike Creedence Clearwater Revival. Samo par sedmica kasnije, u trecen misecu 1969, "Bad Moon Rising" / "Lodi" singlica, dolazi na drugo misto Billboardove Top liste. Treci album “Green River” izlazi par miseci nakon toga i skoro u trenu postaje zlatan. Istoimena singlica "Green River"/” Commotion” dolazi na drugo misto Billboardove Top liste. Band je neprekidno na cesti i tu sad sljedi jedna malo poznata i po band, ne bas ugodna cinjenica. Naime, Creedence Clearwater Revival je bija jedan od oslonaca Woodstocka, a danas malo ko uopce i zna da su tamo nastupali. Creedence Clearwater Revival jesu nastupili, ali nakon Grateful Deada, koji je do iznemoglosti razvuka svoj jam i kad je dosa red na njih, publika je vec naveliko spavala. John Fogerty je osjeca da band nije u potpunosti da svoje na tom nastupu i nije tija da se pojave na sluzbenim snimkama i filmu koji je sljedija nakon toga. Naknadna ocjena snimki je pokazala da Fogerty nije bija u pravu, ali bilo je kasno. Za ogromnu vecinu publike, Creedence Clearwater Revival nije nikada bija na Woodstoku, a pogotovo nije bija jedan od nosilaca cilog projekta.! No, to nije niti malo nastetilo reputaciji banda i prodaji ploca. Creedence Clearwater Revival su se spremali za izdavanje cetvrtog albuma. “Willy and the Poor Boys” je ugleda svjetlo dana u jedanaesti misec 1969 godine. Singlica sa albuma "Down on the Corner”/ "Fortunate Son" se penje na 3 i 14 misto Billboardove Top liste. Album je u stvari vec klasicni Creedence album, sastavljen od Forgatovih orginala i dvije obrade "Cotton Fields" i "Midnight Special".  Ta 1969 godina je bila top godina Credence Clearwater Revivala. U toj godini su imali: tri Top Ten albuma, cetiri hit singlice (na 2., 2., 2., i 3. misto). Da stvar bude jos vise zadivljujuca, tri “b” strane singlica se penju na Top liste. Nakon nove, 1970 godine, Creedence Clearwater Revival izdaju jos jednu singlicu "Travelin' Band"/"Who'll Stop the Rain". Za ovu drugi, John Fogerty je reka da ga je inspiraralo iskustvo sa Woodstoka. I dakako, singlica se penje na drugo misto Billboarda. U cetvrti misec 1970 godine, Creedence se sprema na prvu turneju po Europi. Da bi poduprli turneju, izdaju "Up Around the Bend"/"Run Through the Jungle". I ova singlica se penje instant na cetvrto misto utiruci put uspjesnoj turneji. Band se vraca ustudio u sesti misec i zapocimaju snimanje, za mnoge , najboljeg albuma, “Cosmo's Factory”. Sam naslov albuma dolazi iz zezancije. “Cosmo’s” dolazi iz nadimka bubnjara “Cosmo”, “Factory” iz naziva razlicitih prostora u kojima su vjezbali. Na albumu se nalaze odprije izdani hitovi, "Travelin' Band" i "Up Around the Bend", uz veoma popularnu pismu, "Ramble Tamble". “Cosmo's Factory” izlazi u sedmi misec 1970 godine i sadrzava je jos hitova. "Lookin' Out My Back Door"/"Long As I Can See the Light.", se instant penje na drugo misto Billboardove Top liste. Interesantno je za naglasiti, Creedence Clearwater Revival nikada nisu imali hit broj jedan. Pomalo cudna cinjenica za grupu koja je svoju planetarnu popularnost bazirala na hit singlovima. Imali su pet singlica na druga mista, I taj je broj pristigao samo Elvis Presley, koji je ima 6 singlica na drugo misto. Neka izdanja albuma "Cosmo's Factory" imaju i jedanaestominutnu temu, u stvari jam, "I Heard It Through The Grapevine", koji je, zacudo, i sam postao omanji hit. John Fogertyjev muzicki izricaj je ekspandirao na ovom albumu, te pored vec dobro poznate sheme u igru uvodi slide gitaru, klavijature, saxofon, experimentira sa efektima i uvodi i viseglasno pjevanje. Ukratko, album sadrzi jedanaest pjesama i predstaqvlja best seller grupe. Dakako, po samom izdavanju odlazi ravno na prvo misto Billboardove Top liste, kao i na jedanaesto misto Top liste Soul albuma !? ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Nije ni cudno da nakon tri godine i pet albuma, uz neprestalne turneje, dolazi do razmimoilazenja unutar grupe. John Fogerty preuzima potpunu kontrolu nad bandom, kako financiski tako i artisticki, sto dovodi do nezadovoljstva ostalih clanova. Tenzije pojacava i odluka Johna Fogertyja, da band vise ne nastupa u zivo. I pored svih trzavica, u dvanaestom misecu 1970 godine izlazi novi album “Pendulum”. Po starom dobrom obicaju, album instant postaje top seller, dosegavsi Top 10. Singlica "Have You Ever Seen the Rain?"/ "Hey Tonight" zauzima sve top liste u jednom dahu. I druga pisma sa singlice postaje hit. I pisac ovih redaka je cuca uz radio u 10 uri navecer, cekajuci da Radio Luxemburg zapocne emitiranje top liste. I dakako, ceka san do kraja emisije, jer singlica je sedmicama bila na prvom mistu! “Pendelum” je donija zaokret u pristupu i vratija onaj poznati minimalizam u produkciji, za razliku od “zvucnog zida” zastupljenim na prethodnim albumima. Nazalost, cak i kontinuirani uspjeh banda na svim podrucjima djelovanja nije uspija rijesit probleme unutar same grupe. Cak stavise, za vrime snimanja “Pandeluma”, Tom Fogerty, koji je vec napustao grupu i vracao se, definitivno napusta grupu. Iako su najavljivali, zamjena nikad nije pronadjena. To ocito govori i o bratskim odnosima, jer i pored antagonizma, jednostavno, dva brata su disala kao jedan. I to niko nije moga nadoknadit. Daleko kasnije, susrest cemo se sa veoma slicnim slucajem, kad su se dva brata Gallaghera iskarala do krvi, a patoloska mrznja izmedju njih dvoje je urodila jedino gubitkom kreativnosti i raspadom Oasisa. Postavsi trio, Credeence Clearwater Reival je glavinja prema definitivnom raspadu. Cak i u toj, zadnjoj fazi metastaze odnosa u grupi, komercjalni uspjeh ih nije zaobisao. Naime, u proljece 1971 godine, John Fogerty je obavjestija ostalu dvojicu, da ce band nastaviti radom ali sa usvajanjem “demokratskog” pristupa. Drugim rijecima receno, da ce svaki clan grupe pisati i pjevati svoje pisme, a ostali ce mu biti samo pratnja. Prihvativsi novi radni scenario, trojka ulazi ustudio i za divno cudo, iz njega izlazi sa singlom "Sweet Hitch-Hiker"/"Door to Door", koji odmah zasjeda na top liste. Cinilo se da stvarno, ma sta napravili, top liste ih cekaju. Da apsurd bude jos veci, ovaj uspjeh je jos vise unio razdor u bandu i kad se cinilo da jednostavno ne mogu odsvirati niti jednu zajednicku notu, izlazi posljednji, definitivni album grupe, “Mardi Gras”. Izdan u cetrtom misecu 1972, sadrzi pjesme Fogertyja, Cooka, i Clifforda. Album kojem je mozda bilo najbolje da nikada nije izasa. I tu je kraj grupe. Album dobiva mlake kritike, a Rolling Stoneov kriticar ga opisuje kao "the worst album i have ever heard from a major rock band". Uspinje se po inerciji na 12. misto Billboardove liste. Cak i drugi single sa albuma "Someday Never Comes"/"Tearin' Up the Country" ulazi na Top 40 ! Nakon iznenajudjujce i nevjerovatno uspjesene turneje po Americi, band i diskografska kuca objavljuju definitivan kraj. Bilo je to u deseton misecu 1972 godine. Nakon raspada banda John i Tom Fogerty nastavljaju solo karijere, koje nikada nece doseci visine banda kojeg su vodili. Cook i Clifford osnovali su novu grupu nazvavsi je Creedence Clearwater Revisited. Grupa nije ostavila nikakvog traga na muzickoj sceni. Inace , cjelokupna povjest grupe od ranog postanka, a narocito nakon raspada, je obiljezena mnogobrojnim i beskonacnim sudskim procesima, zbog losih ugovora po band, nedefiniranih odnosa, autorskih prava i cega sve ne. To je ona ruzna strana ove medalje i samim spominjanjem bi je zakljucija. Ovo je emisija o muzici. Creedence Clearwater Revival se nikada nisu formalno ponovo oformili, kao sta je slucaj sa mnogim velikim grupama, ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Dunque, "Creedence Clearwater Revival su bili progresivni i istovremeno arhaican band. Progresivni u smislu minimalistickog pristupa kompoziciji kad su svi tezili komleksnosti, arhaican, jer s use nebrojeno puta u karijeri vracali na arhaicni country folk. Ono sta ih obiljezava je beskompromisnost i dosljednost. Dok su djelovali kao grupa, drzali su jedno do drugog. Nikada nisu zaboravili, a to su napominjali, da su im korjeni u radnickoj klasi. Bili su pioniri “roots rocka” i prije nego je naziv izmisljen. Nikada nisu krili da su im uzori bili Little Richard, Hank Williams, Elvis Presley, Chuck Berry kao i umjetnici pod kapom kuca Motown i Stax. I samim time, postali su dio Americke kulture i dio povjesti koja se pisala sezdesetih. Njihova muzika je tokom godina postala neizostavni dio zvucnih podloga nebrojenih filmova. Drugim rijecima, ne postoji niti jedan film koji obradjuje tematiku iz sezdestih, u kojem nema bar nekoliko njihovih pjesama. Narocito se to odnosi na ratne filmove kojima je tematika rat u Vjetnamu. I dan danas muzika Creedence Clearwater Revivala se moze cuti preko radija diljem svjeta. Uvedeni su u Rock and Roll Hall of Fame 1993 godine. I za kraj, kako govorimo o komercjalnom bandu, podatak, da su samo u Americi prodali 26 miljona albuma. Eto ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji: Creedence Clearwater Revival - Have you ever seen the rain? Creedence Clearwater Revival: Bad Moon Rising Creedence Clearwater Revival: Down On The Corner Creedence Clearwater Revival: Suzie Q Creedence Clearwater Revival - Proud Mary Creedence Clearwater Revival - Fortunate Son Creedence Clearwater Revival: Hey, Tonight --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
četvrtak, 13.10.2011.
Ekseption - “Ekseption" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 18 10 u 20:10 sati
|
U utorak, ostajemo u Holandiji, predstavljamo pionire undergrounda, grupu ljudi koji su probili oklop ozbiljnosti klasicne muzike. Ekseption su nan pokazali da ta "ozbiljna" muzika i nije tako ozbiljna i nedostupna i da svi mozemo i tribamo uzivati u njoj, a ne samo nekolicina odabranih. -------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Ekseption je bija holandski sastav koji je svoje misto pod suncem nasa u obradama klasicnih kompozicija ali i u izvedbama svojih djela umivenih klasicnim ugodjajem. Mozad zvuci pomalo cudno, ali bili su najkomercjalniji holandski sastav tog vremena. Obrade klasicnih tema izdane na singlicama redovno su se penjale na top liste, kako u Holandiji tako i u ostatku Europe ukljucujuci i onu bodulsku drzavu. Cudna su to bila vrimena, sve sta se posadilo raslo je u nevjerovatnim kolicinama. Umjetnost je bujala iza svakog kantuna, u svakoj ulici. Slikarstvo, kiparstvo, performance, muzika, sve je to bujalo nenormalnim tempom. Ritam izmjena trendova i pravaca je bija toliko inetezivan da smo se svako jutro budili sa onim, sta ima danas novoga? A bilo je. Svaka garaza je bila rasadnik talenata, svaka ploca je obecavala nesto vise u sljedecem izdanju, svaki sastav je vodija do nekoliko novih, jos boljih, svaki koncert je dokaziva razlog postojanja, svaka odsvirana nota je postajala povjest. Ne mozemo sporiti da je u tom razdoblju, kao i svim razdobljima ljudskog stvaralastva bilo smeca, da je bilo zicarenja sitnisa na racun trenutka, ali to nije i nece bit tema ovih emisija. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Zapocevsi kao jazz, pop i R&B sastav, Ekseption ubrzo minjaju smjer pod jakim uticajem grupe Nice. Odluka da se krene sa rockom koji ima elemente klasike, kao i sa obradama klasicnih tema, urodila je plodom vec na prvom albumu. Ekseption izrasta iz marginalnih grupa toga vremena, The Jokers i Incrowd. Predvodjeni klaviajturistom Van Der Lindenom, Ekseption stvara blend rock muzike pomjesan sa jazz elementima i nadasve orjetiran na klasicnu muziku. Za razliku od nekoliko bandova toga doba, pored dominantnih klavijatura, duhaci instrumenti Rein van den Broeka daju im poseban pecat. Nadodajuci na to jos i gitaristu, Rob Kruismana, koji uz gitaru na albumu svira flautu u stilu Ian Andersona, dobivamo cudesnu sliku neobicnog banda.  Album otvara "The 5th", koja postaje zastitni znak grupe i istovremeno se penje na sve top liste toga doba. Citava je bazirana na petoj Beethovenovoj simfoniji. Tema zorno ilustrira, kako se Lindenove klavijature utapaju u nizove duhacih segmenata, kreirajuci karakteristican Ekseption zvuk. Tema obuhvaca karakteristicne djelove simfonije, prezentira je u ogoljenom ali veoma razumljivom obliku. Poslusat cemo "The 5th" , koja je postala veliki inernacionalni hit toga doba. Na uvodnu temu se naslanja “Dharma”, obrada Andersonove teme "Dharma for One". Postavljajuci visoke standarde, Ekseption odlazi korak dalje od samog autora teme i uvodeci duhace instrumente, temu konvertira u “Ekseption piece”. Nadahnuto, mastovito i vrhunski izvedeno. Album je skoro cili sastavljen od obrada klasika i pri tom je vazno napomenuti da Ekseption u svojim obradama nikada ne gube logiku i atmosferu orginala. Tu se vjerovatno i krije jedna od tajni takvog uspjeha grupe. Album nastavlja prekrasna tema "Little X Plus", jedina orginalna tema na albumu, napisana od strane Ekseptiona. Ovaj jazzy komad muzike koji zapocima opcepoznatom igrom flaute i vibrafona, ulazi u anale moderne muzike po svojoj osebujnosti i zaraznim melodijama. Inace, ako se budete pokusali sitit odakle van je poznata tema, sitite se Pink Panthera, crtanog filma koji svoju popularnost zahvaljuje muzici Henry Mancinija ali i ovoj temi koja se u svojim varijacama neprimjetno uvukla u projekt O sljedecoj temi nema potrebe trosit rici. Obrada Khachaturianove teme "Sabre Dance" oliti “Ples sa Sabljama”, sljedi i pokazuje svu raskos talenta cile grupe. Jer aranzirati ovakvo klasicno djelo ovakvim intezitetom, nabijajuci ionako agresivni tempo, i pri tom sljediti osnovnu liniju orginala, e to mogu samo umjetnici koji i te kako znaju sta cinit i kako. Postoji samo jedna grupa koja se usudila na ovaj, sebi svojstven, nacin obraditi ovu temu, a to je “Love Sculpture” sa Dave Edmundom na gitari, ali o njima jednom drugom, skorom prilikom. Obrada Bachove teme pod nazivom “Air” zatvara prvu stranu albuma. E to je bija jedan od mojih lumena u to vrime. Zna san za melodiju, zna san da je to neko napisa, ali po prvi put san se susreja sa stvralastvon Bacha. U to vrime, za mene je Bach, a i svi ostali klasicni kompozitori, bija nesto veliko, nedostizno, nesto sta se ne razumi i sta se moze slusat sa deset akademija, pet konzervatorija….. I onda, Procol Harum uzima istu temu i izdaje "A Whiter Shade of Pale". Nakon ovoga svega, klasicna muzika za mene nikad vise nije bila ista! Album nastavlja "Ritual Fire Dance", Manuela De Falle. Jos jedan od svjetlih trenutaka na albumu. Bez suvisnih nota, Ekseption na sebi svoj svojstven, jazzy nacin, obradjuje temu. Obradjujuci Gershwinovu temu "Rhapsody in Blue", Ekseption i u ovom ide korak dalje od orginala. Ubacujuci stereoide u tjelo teme, Ekseption plove plavom povrsinom melodije. Duh sezdesetih izviruje iz svake odsvirane note,ali po vec uhodanom scenariju, Ekseption koristi tu privilegiju i zadrzava Gershivinov duh koji stoluje kompozicijom. Obrada Timmonsove i Hendricksove teme “This Here” nastavlja album. Tema poprilicno odskace od cijelog koncepta albuma, vjerovatno i radi svog porijekla. Svejedno, Ekseption obradjuje temu i siri je na sebi svojstven nacin, dajuci duhacoj sekciji glavnu ulogu. Tema za ljubitelje saxofona. . Tema Saint-Saensa, dramaticna "Dance Macabre" angazira sve potencjale Ekseptiona. Mastovito obradjujuci temu, ne udaljvajuci se logikom od orginala, , Ekseption po ko zna koji put priblizava tu tajnovitu muziku masama. Svaka in cast! Album zatvara pomalo neobican izbor. Benettova tema “Canavas”. Tema obiluje izmjenama ritma, sta je i karakteristicno kad je u pitanju kreacija bubnjara. Benett je naime u to vrime bija bubnjar Shadowsa. U stvari samo na prvi pogled ovo je pomalo neobican izbor, jer vec od prve note Ekseption svira svoju muziku, svoju verziju. Pumpajuci adrenalin u kompoziciju, tema dobiva ubitacni ritam. Bas dionica je daleko isprofiliranija od samog orginala. Ubacivanjem klavirske dionice samo pojacavaju jazz ugodaj. Momci znaju sta rade Eto, i tu zavrsava prvi album izuzetne holandske grupe Ekseption.  Grupa je nastavila sa snimanjem albuma. Tako nedugo nakon prvoga, izlazi "Beggar Julia's Time Trip", ambiciozni koncept album na kojem su se nasle obrade ali i orginalne teme napisane od same grupe. Album predstavlja vrhunac muzickog izricaja grupe i ujedno je nagovjestija dolazak velikh personalnih promjena, koje ce uticati na popularnost grupe. Na trecem albumu su se nasle ponovo friske obrade ali i materijal napisan od strane grupe. Pod tim, u vecni slucajeva podrazumjevamo Pier Van Der Lindena. Poslusat cemo obradu Bachove teme “Peace Planet” Ekseption su se okusali i kombinaciji sa simfoniskim orkestrom, sta je bija i logicni potez za ono vrime. Iz saradnje sa Royal Philharmonic Orchestra, proizasla je obrada "Ave Marija" koju cemo poslusat u emisiji. Daleko bi nas odvelo nabrajanje vrhunskih obrada klasicne muzike. Spomenit cemo samo kompozitore cija su djela obradjivali. Albinoni, Bach, Mozart, Bethowen, Diabeli, Haydn, Manuel De Falla, Gershwin, Tchaikowsky, Khatchaturian, Schubert, Händel, Smetana, Vivaldi, Rimsky-Kosakov, Bennett, Anderson i mnogi mnog drugi. Generacije buducih ljubitelja klasicne muzike su zapocimali sa njihovim albumima. Od obrada se izdvojila Mozartova “A La Turka”, pa cemo i nju isto poslusat. Ocita slabost prema Bachu, rodila je jos jednu vanvremensku obradu "Toccata" Oprosti cemo se od Ekseptiona sa temom “In a Persian Market”. Tema je u stvari kuriozitet, jer je izasla kao singlica i pobrala lovorike. Zasto nikad nije bila izdana na studiskom albumu, ostaje tajna do danasnjih dana? ------------------------------------------------------------------------------------------------ Ekseption nisu bili revolucionarni sastav u smislu Beatlesa, Rolling Stonesa, King Crimsona ili Mahavishnu Orhestra. Nisu bili avangardni kao Van Der Graff Generator. Niti toliko progresivni kao Pink Floyd, ali su bili prvi koji su se usudili dirnuti u nedodirljivo i skinuti plast nedokucivosti sa djela klasicne muzike. I sami klasicno obrazovani, uzeli su ime Ekseption, sta u nasem slobodnom prevodu klasicnim rijecnikom receno, znaci, izvadak oliti fragment. I time su od pocetka dali do znanja kojim smjerm idu. Uzimali su fragmente klasicnih kompozicija, obradjivali ih, interpretirali na svoj nacin, ubacivali svoje djelove izmedju njih. Ukratko, poigravnaje klasikom im je bija sadrzaj a ne ambalaza. ------------------------------------------------------------------------------------------------------- Za svaki sastav ili solo umjetnika, koji je predstavljen u ovoj emisiji, pa tako i kod Ekseptiona, pokusavamo pronaci mjesto u povjesti muzike. Pored neosporne kvalitete njihovih izdanja, sa ove vremenske distance, ostavstina Ekseptiona se moze svest na jednu cinjenicu, a to je, popularizacija klasicne muzike. Svojim jednostavnim ali ne i banalnim pristupom, obradama klasicne muzike vise su napravili na populariziaciji te iste kod ondasnjih klinaca i klinceza, nego svi satovi muzickog odgoja u svim skolama zajedno. Bili su prvi koji su razbili oklop ozbiljnosti i nedodirljivosti klasicne muzike. Pokazali su da klasicna muzika kao i svaka muzika svog razdoblja, ima svoju komercjalnu komponentu koja se eksploatirala da bi se privuka auditorij. Rezuci po mekom tkivu klasike, Eksepstion su je ogolili do kosti i servirali je obicnim smrtnicima koji nisu imali tu privilegiju da imaju klasicnu naobrazbu. Na ovo gorereceno, logicki se nadovezuje jos jedna cinjenica. Svojim pitkim ali ne i plitkim pristupom obradama klasicne muzike, donjeli su mnogobrojne fanove u tabor simfo rocka i ozbiljnih grupa, koje su se bavile klasicnom muzikom ili su je same stvarale. Ovo zadnje pogotovo se odnosi na grupu Nice, cija bi djela, “Ars Longa Vita Brevis” i suita ”Five Bridges” mogla samo sanjati o top listama da nije bilo Ekseptiona. I dakako, bez grupe Nice nebi postojali ni Emerson Like & Palmer, i tu vec ulazimo u sasvim drugo podrucje, sta i nije tema ove emisije. Ono sta ocu rec, da Ekseption, pored svojih kreativnih napora, globalnim promicanjem klasicne muzike, zasluzuju priznanje i samim time mjesto u povjesti muzike. Za ondasnje, a pogotovo za danasnje pojmove nepojmljivo, da siroka masa petnaestogodisnjaka slusa klasiku, onda je postala stvarnost. Jer, pojavom Ekseptiona, nije vise bilo niti jedne fonoteke kod iole ozbiljnijeg kolekcionara u kojoj nije bilo bar par odabranih albuma klasicne muzike. Uticaj tog vremena vidljiv je i dan danas. Sazrijevanjem ondasnje mladezi sazrijevala je i spoznaja. Inicijalna radoznalost se pretvorila u ljubav prema muzici, bez obzira radilo se o klasicnoj, rock, jazzu ili bilo kojoj drugoj vrsti koja je nastala ili se razvila u to vrime. Svjedoci smo jednog vremena, koje nazalost nestaje sa nasim starenjem, jer muzika nije uspila koracati ni priblizno slicnim koracima iz sedamdesetih. Zasto je tomu tako, o tome drugom prilikom ! Eto ! ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisiji: Ekseption - Air Ekseption - Sabre Dance Ekseption - Rhapsody In Blue Ekseption - Fifth --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
srijeda, 12.10.2011.
Obavjest o izmjeni teme emisije Music LP-Underground
|
Sta vise slusan Gary Moora i njegov album “Old New Ballads Blues", to mi je sve vise nekako zal, da ovako na daljinu pripremin ovu emisiju. Album je toliko dobar, toliko pun, toliko bogato oslikan bluesom u svom cudnovatom rock obliku, da jednostavno ne mogu dat synopsis, da ge neko samo procita i time zakljuci emisiju.  Stoga, u pripremi je vec sljedeca tema. Da se razumimo, to ne znaci da su muzicari i njihova djela manje vridna ako synopsise prepustim onom ko trenutno vodi emisiju umisto mene. To niposto, jer se nebi ni nasli na repertuaru. To jednostavno znaci da je album kojeg predstavljam pogodija onu tananu zicu koja se zove dusa i zavibrirao je svom snagom. A to ne mogu dat nikome da umisto mene odradi. Emisiju sa albumom “Old New Ballads Blues" cu pripemiti i voditi kad budem doma, sredinon dvanaestog miseca. Eto! Feta |
četvrtak, 06.10.2011.
Jan Akkerman - “Profile" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 11 10 u 20:10 sati
|
Veceras predstavljamo holandskog virtuoza na gitari, bivseg clana grupe Focus, Jan Akkermana. Poslusat cemo njegov drugi album “Profile” --------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Dunque, Jan Akkerman se rodija na uskrsnju noc 1946 godine. Legenda kaze da je gitaru uzeja u ruke sa tri godine i da je u potpunosti bija samouk. Istina je malo drugovacija. Gitaru je poceja svirati u dobi od 5 godina. Temeljnu edukaciju sviranja dobiva u najranijoj mladosti, da bi nastavio studij gitare na Amsterdam Music Lyceum, u trajanju od 5 godina. Odrasta u muzickoj obitelji do je otac bija poznati lokani gitarista a mater svirala harmoniku. Normalno je da su mu okruzenje i naobrazba utrli put i formirali stil i pravac kojim ce ici ostatkom zivota. Nemirnog duha, dotice se svih mogucih stilova i normalno, u skaldu sa vremenom u kojem se nalazija, uzima rock kao svoju bazicnu orjentaciju. Ovo rock, triba svatit u pomalo labavom smisliu. Zasto je tomu tako, vidit cemo u ostatku emisije. Sezdesete se pridruzuje sastavu “The Friendship Sextet and The Shaking Hearts” a 1961 godine sa svojim sastavom “Johnny & The Cellar Rockers”, u kojem svira i Pierre Van der Linden, snima prvi single. Sastav naknadno minja ime u “Hunters” i band izdaje hit single “The Russian Spy and I". Tesko je na snimci prepoznati Akkermana ali imajmo na umu da se radi o 1961 godini kad je Akkerman ima samo 15 godin. Tema je inace inspirirana “Shadowsima” uz ipak vidljiv gitarski solo Akkermana. Sredinom sezdesetih Akkerman posjecuje Englesku u kojoj vrije i sve je spremno za Englesku Rock invaziju. Tu se susrece is a lutnjom, instrumentom kojeg vise nikada nece napustiti, a u nekim svojim djelima ce je koristiti cak i vise od gitare. Krajen sezdesetih, Akkerman osinva “Brainbox”, sa svojim starim kolegom, Pjer Van der Lindenom na bubnjevima. Za vrime snimanja albuma Akkerman se pridruzuje drugoj ekipi u studiju i improvizira sa njima. Dakako, radi se o embriju “Focusa”. Nedugo nakon izdavanja albuma napusta Brainbox. Inace album Brainboxa biva prihvacen od kritike kao jedan od temeljaca progresivne scene tog doba. Poslusat cemo pomalo neuobicajenu temu za ovu vrst muzike, njihovu obragu Gershwinove teme “Summertime” Akkerman nastavlja svojim putem i uz pomoc ekipe iz grupe “The Hunter”, snima prvi solo album, "Talents for Sale". Istovremeno se pridruzuje grupi Focus koja radi pozadinsku muziku za mjuzikal "Kosa". Paralelno sa mjuziklom, sa snjima snima i prvi album Focusa, “In and out of focus”, te postaje stalni clan grupe. Tu i lezi cinjenica je osim svirkom, veoma malo sudjelovao u kreaciji prvog albuma grupe Focus. Njegov ce se angazman ite kako povecati i osjetiti na drugom albumu “Movin Waves” na koje se “Focusu” pridruzuje Akkermanov stari kompanjon, Pjer Van der Lindenom. Poslusajmo Akkermanovu temu "Le Clochard", sa tog albuma. Na albumu se isto tako nalazi i tema “Janis”, koja stvara idealnu ravnotezu This Van Leerove agresivnosti. Ali i ujedno predstavlja Akkermana u zivotnoj ulozi. Prije nego nastavimo emisiju, poslusajmo “Janis” Pored internacijonalnog uspjeha sa Focusom, Akkerman i dalje koraca solo vodama. Snima solo album “Profile”, kojeg cemo veceras u cjelosti poslusati.  Album je podiljen u dva dila. Prvi dio, ondasnju “a” stranu vinila, zauzima tema “Fresh Air”, podiljena u sedam stavaka koji se medusobno ispreplecu u tolikoj mjeri da je skoro nemoguce odrediti di zavrsava jedan i zapocima drugi. “b” stranu zauzimaju manje vise komorne teme, vecinom akusticnog ugodjaja. I dakako, neizostavni pecat Akkermana i njegovo stvarlasta, srednjevjekovna dvorska muzika, lutnja i akusticna gitara. Na “b” strani elektricna gitatra skoro da ne dolazi do ikakvog izrazaja. A pogotovo u obradama ili interpretacijama srednjevjekovnih kompozicija. “Fresh Air”, kako smo spomenili, sacinjava sedam tema, u kojima Akkerman nastoji pobjeci sta dalje od “Focusa”. Od prvih taktova postaje jasno da je tema bliza Miles Davisu i Jimi Hendrixu, nego mekoj europskoj verziji rocka. Rastrzana gitara, vapajuci bas, sinkopirani bubnjevi, uvod koji se ne ocekuje od Akkermana, a pogotovo ga ne ocekuju ljubitelji Focusa. Akkerman namjerno odlazi daleko, dalje, do neprepoznatljivosti prezentira svoju verziju fuzije. Ovo fuzije pod navodnike. Jer reci da je ric o jazzu, bilo bi previse.ali reci da su jazz elementi prevladavajuci u uvertiri ovoga djela, od toga se ne moze pobic. Sublimirajuci iskustva sa solo projekata, Focusa, prijasnjih bandova, Akkerman gradi piramidu zvuka a mocna ritam sekcija ni za trenutak ne posustaje. Cak stavise, pari se kada goni Akermana, da na momente divlje prebire po gitari, zaniemarujuci cak i onaj svoj svojstveni still po kojem je posta poznat diljem zemaljske kugle. Neprimjetno prelazeci sa teme na temu, Akkerman nam donosi svoje vidjenje muzike tog doba. U ovim trenucima mogu samo zazalit sta se nikada nije susreo u studiju sa McLauglinom. U zraku visi dvoboj u kojem nema suparnika a McLauglin bi bija taj imaginarni suparnik vridan postovanja. Steta. Akkermanova mjesavina jazza, klasike, rocka, mozda nije pitka kao muzika Focusa koji je skupija svu melodioznost dvora, ali ocito to i nije bila Akkermanova namjera. Beskompromisno, onako kako on vidi svjet oko sebe, Akkerman svojom gitarom prica cudnovatu pricu zvanu kreacija. Mozemo voliti to sta nam on donosi i ne moramo, ali moramo mu odati postovanje za ono sta je napravio. Jer biti na svjetskom tronu i sebi priustiti ovakvu expresiju koja od sebe gura svaku komercjalnu komponentu, moze samo umjetnik kojemu je vlastiti izricaj daleko, daleko iznad zelje da ga se prihvati po svaku cjenu. U svojoj biti, kao da nan kaze. “Evo me, to sam ja, kome se svidja, drago mi je, a kome se ne svidja, neka produzi dalje”. “B” stranu otvara "Kemp's Jig", anonimnog srednjevjekovnog autora. Ne triba bit posebno mastovit i zakljucit odakle potjece ova tema. Dah atmosphere srednjevjekovnog dvora odzvanja iz svake odsvirane note. Carcassijeva “Etude” logicki nastavlja album, obavijajuci nas srednjevjekovim zvucnim plastom. Majstorski odsvirana, ne ostavlja puno mista razmisljanju. Jednostavno trazi opustanje i pozorno slusanje. Akkermanova tema, “Blue Boy” preuzima komornu atmosferu i daje dozu elektricnog naboja. Pored neosporne elektricnosti, tema zadrzava sve atribute svojih prethodnika na albumu. “Blue Boy” je Akkermanu posluzija kao poveznica, ali i kao most prema drugom djelu “b’ strane albuma. To postaje jasno kad se cuje Diabellijev "Andante Sostenuto". Izlet u elektriku se u sekund cini toliko dalekim. Prekrasna tema, puna emocija i prigusenog ritma. Iza ove teme i ne moze doci nista osim slejdece koju nam donosi Akkerman. "Maybe Just A Dream" napravljena u najboljoj Focusovoj maniri, odise atmosferom cijelog albuma. Neznan koliko je Akkerman ovo tija ili je tako ispalo, ali ma koliko biza od Focusa, njemu se uvik vraca. Kako na ovom albumu sa ovom temom, tako i u zivotu, sa putanjom svoje karijere. "Minstrel/Farmers Dance" nas ponovo vraca na srednjevjekovni dvor. Prekrasna melodija, odzvanja kamenim svodom raskosne palace. Skoro pa plesna muzika, neminovno namece asocijacije kostimiranih zabava toga doba. "Stick" zatvara album i Akkerman sa njime ostavlja otvorene karte. Nema smjera za buducnost, nema nagovjestaja novoga na slejdecim albumima, nema dovidjenja i vidimo se, samo Akkerman i njegov vah vah. Skoro pa klasicna rock tema, tipicna improvizacija tog vremena. Dakle, Akkerman, u svom obicnom izdanju. Koliko to uopce moze biti “obicno”.  Nedugo nakon izlaska "Profila", Focus izdaje svoj treci album, “Focus 3”, koji pobire sva moguca priznanja i Focus etablira kao jedan od najvecih bandova toga doba. Dakako, s time dolazi i svjetska slava. U tom kontekstu dolazi i priznaje Akkermanu. Ostavljajuci iza sebe Erica Claptona, Jeff Becka i Jimi Pagea, biva proglasvavan najboljim gitaristom na svjetu. Akkerman sa Focusom nastavlja izdavati albume. Pored albuma snimljenih u zivo, izdaju jos par albuma od kojih se izdvaja “Hamburger Concerto”. I dakako, i na njemu Akkerman ponovo blista. Njegova tema “Birth” predstavlja Focus kao mocnu grupu, beskompromisnu u svom izricaju. Akkerman je nastavija sa solo karijerom, izdavajuci manje vise uspjesne albume. U nekoliko navrata je okupljao Focus i sa njima odlazio na turneje. Aktivan je do danasnjih dana, a cak je prije par godina sa Vatkom Stefanovskim bija u Nesen Malon Mistu. Nazalost, nisan ga ima prilike gledat i slusat. Ne sumnjam da je bija cudesni koncert. I po obicaju, na samom kraju, par rici o Akkermanu. Sta u stvari reci o njemu, da bi ga se opisalo kao umjetnika i kao osobu koja je udarila pecat jednom muzickom razdobolju. Svojim pristupom gitari otvorija je jedan novi svjet. Svjet eksperimenta, svjet tretiranja gitare ka flaute, ali i svjet gitare kao neprikosnovenog vladara ondasnje scene. Isto tako, ne smimo zaboravit njegov doprinos sirenju horizonta muzickog izricaja. Unjevsi lutnju u rock ambijent, i intenzivirajuci odnos sa flautom, smjesta srednjevjkovni ugodja i atmosferu u rock okvir. Koliko uspjesno pokazale su sve svjetske top liste. Akkerman je bija dusa Focusa.Za razliku od divljeg This Van Leera, Akkerman svojom mirnocom, skoro komornim pristupom gitari daje savrseni balans Focusovoj muzici. Na drugoj strani, svojim solo projektima, udaljavajuci se od Focusa, Akkerman nudi i nesto drugacije vizije muzickog izricaja Eto, toliko o Akkermanu. O njemu bi mogli jos satima i nebi ga u potpunosti obuhvatili. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
utorak, 04.10.2011.
Ribari i ribarsko grintanje oliti obracun kod Freeport kanala
|
Evo jos jedan mali intermezzo. Ovi put sa ribarenja isprid Freeporta na Bahamima. Uglavnom, kad se spomenu Bahami, namece se asocijacija na bile pjeskovite plaze, palme koje nadvisuju te plaze, koktele sa kisobraniman zabodenin u fetu od ananasa, zvuk karibske muzike iz metalnih bacava, romantika.... ...... Malo ko ih asocira sa nekin radon ili nedaj bloze, znojen od toga rada. Na Bahamima san sa prekidima od ranih devedestih proslog stoljeca i nepozan ih nikako nego kroz znoj rada. Ovi put, ukazala se ritka prilika za nesto drugovaciji znoj. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Druzba Pere Kvrzice krece u akciju  Molba Diu za sricu !!  NIje puno proslo od prve tirade.....i evo lipe kirnjice.....  Obe su pale !  Koji lipi komad !  Podne je...tisinon razliva se suncani ditiramb...a ovi przi li przi, bonaca ka uje... nema druge nego stisnit zube i trpit.....  Neznan kako se zove u nas, ali ova "puffer" riba nazalost nece nikoga usricit. U Japanu bi za nju uvatili lipu placu, ali ovde je pustamo nazad u more.  Ko to kaze, ko to laze, da Rvati nisu ribocidni narod !  Triba i finalizirat ulov i kako drugovacije nego na gradele....  I poruka svim infisanima u nase more i ribu. Ova se riba ne srami nase. Mit o jadranskoj ribi nestaje cin se izadje iz Jadrana.  |
