utorak, 24.04.2012.
Blondie - “Greatest Hits" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 01 05 u 19:10 uri
|
U utorak se vracamo u Ameriku, tocnije u New York, u vrime kad scenom vladaju Ramones, Television i Blondie. Za ovaj put, odabra san Blondie, jer su svojim hitovima i nastupima ostavili neizbrisiv trag u muzici danasnjice. Koliko vas nezna za ove pisme koje su doli poredane u najavi emisije? Provjerite pa cete vidit! ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ U muzickom djelu emisije poslusat cemo kompilaciski album “Greatest Hits”, u za ovu emisiju pripremljenom, prosirenom izdanju. U vrtlogu muzike koja se radjala pocekom sedamdesetih, nasao se i Chris Stein, te je njegovo pridruzivanje grupi The Stilettos, 1973 godine, bija sve, samo ne neocekivani potez. U tom bandu je pivala Deborah Harry, bivsa Playboyeva zecica. Ubrzo nakon pristupanja bandu, Stein i Deborah se vezu na emocjonalnom planu. Napustaju grupu nakon nekog vrimena, te sa bubnjarem Billy O'Connorom i basistom Fred Smith, oformljavaju novi band. Nakon mnogobrojnih pretumbacija, i personalnih promjena na scenu izlazi postava u sastavu: Chris Stain, na gitari, Deborah Harry, vocal, Clem Burke na bubnjevima, na klaviajturama Jimmy Destri i naposljetku na basu, Gary Valentine. Nazivaju se Angel and the Snakes, ali na kraju 1975 godine ime minjaju u Blondie. Samo ime je doslo iz dobacivanja kamiondjija, koji bi dobacivali “Blonie” kad bi Deborah prolazila kraj njih. Na samim pocecima karijere, Blondie postaje stalni izvodjac u Max's Kansas City klubu i pogotovo u kultnom CBGBu. U dvanastom misecu 1976 godine izlazi in prvi album, nazvan po imenu grupe. Album se penje na engleske i australske top liste (75. i 14. misto)  Nezadovoljni tretmanom izdavacke kuce, potpisuju za Chrysalis Records, koja reizdaje prvi album, sredinom 1977 godine. Ovaj put, album biva dobro primljen, kako od publike, tako, zacudo, i od kritike. Muzicki magazine Rolling Stone izdaje iznimno povoljnu kritiku ploce i hvali band kao sljedcu “veliku stvar”. Prvi veci komercjalni uspjeh je dosao slucajno. I to u Australiji. Naime, TV kuca Countdown, greskom pusta njihov video "In the Flesh", koji je u stvari bija b-strana aktualnog single "X-Offender". I Ka posljedica te greske, singlica i album su se nasli na Australskim Top listama. Dakako, grupa odmah odlazi na uspjesnu turneju po Australiji. U drugi misec 1978 godine, Blondie izdaju svoj drugi album, “Plastic Letters”. U toku snimanja, Gary Valentine napusta band, te Blondie zavrsava snimanje albuma ka kvartet. “Plastic Letters” se intezivno promovira u Europi i Aziji, te stoga nije ni cudno da se sam album penje na 10. misto Engleske Top Liste i na 78. misto Billboardove Top Liste albuma. Prvi single skinut sa albuma "Denis", je u stvari obrada hita Randy and the Rainbowsa iz 1963 godine. Single se penje na drugo misto Engleske Top liste singlica, a njen nasljednik "(I'm Always Touched by Your) Presence, Dear", dolazi na Top 10 u Engleskoj. Uspjeh na listama dakako nosi i uspjesnu turneju. Blondie je bija prvi americki New Wave band koji se probija u mainstream u Engleskoj. Sve to vrime band prolazi kroz personalne promjene. Dakako, osnivaci ostaju. Po zavrsetku personalnih pretumbacija, band se pojavljuje kao sextet, po prvi puta. Svoj treci album “Parallel Lines”, Blondie izdaje u deveton misecu 1978 godine. Produciran od Mike Chapmana, postaje najuspjesnije izdanje grupe, penje se na prvo misto Engleske Top Liste, 6. Americke i na drugo Australske top liste. Prodaje se u nakladi od 20 miljona kopija. Sa albuma su skinute dvi singlice. Put prema vrhovima lista je prokrcila “Picture This”. Za njom je sljedila jos uspjesnija “Hanging On The Telephone” Interesantna cinjenica vezana za ovaj album lezi u jednoj drugoj singlici, skinutoj naknadno. Naime "Heart of Glass", je bila potpuno zapostavljena tema na albumu i tek je naknadno izvucena, te izdana u Americi. I postaje prvi veliki Amercki hit grupe. Dakako, kad se pogleda kad je izdana, jasno je odakle uticaj Disca u njoj, ali i pored njega, tema nije izgubila onaj karakteristicni Blondie ugodjaj. Dakako, na drugu stranu, Blondie su bili optuzeni za izdaju, jer su se neprstalno udaljavali od undergrounda, da bi ga sa trecim albumom potpuno ostavili iza sebe. Ne virujen da ih je ovo bas nesto puno pogodio, jer bas “Heart of Glass” donosi Blondie toliko zeljeni uspjeh na globalnoj razini, a same clanove grupe etablira ka “celebrities”. Sljedeci single u Amrici koji je grupa izdala, bija je daleko agresviniji i vise rock orjentiran. "One Way or Another", postaje drugi uzastopni hit grupe u Americi i penje se na 24. Misto Billboardove top Liste. Istovremeno, single izdan za Englesko trziste, "Sunday Girl", postaje vladar top lista, ostajuci sedmicama na prva mista. Sve skupa dovodi album “Parallel Lines” na 140. Misto najboljih 500 albuma svih vremena, po izboru muzickog magazine Rolling Stone. Cetvrti album, “Eat to the Beat”, Blondie izdaju u deseti misec 1979 godine. Iako proglasavan dostojinim nasljednikom prethodnika, ne biljezi njegov uspjeh, potovo u Americi. Doduse u Engleskoj se penje na prvo misto , no na Billboardu dolazi samo do 17. mista. Singlice prolaze nesto bolje. Singlica "Atomic" dolazi na prvo misto u Engleskoj, ali se penje samo do 39. mista u Americi. Slicni uspjeh postizu i slejdece singlice skinute sa albuma. Doduse, za singlicu "Dreaming", moglo bi se reci da je nezasluzeno pala u sjenu, ali trziste je reklo svoje. Ni nasljednica nije bila bolje srice. "Union City Blue", polucuje osrednji uspjeh. Naposljetku, ni posljednja singlica sa albuma se nije bas proslavila. Izdana samo za americko trziste ”The Hardest Part “, se jedva uspinje na top listu i to na 84. misto Billboarda. Deborah Harry zapocima saradnju sa Georgio Moroderom, sivom eminencijom Disco Muzike i idejnim tvorcem projekta zvan, Donna Summer. Sa njime izdaje "Call Me", koja biva nominirana za Grammy. Interesantno je da se ova tema nije nasla na niti jednom studiskom albumu grupe, osim sta je bila uvrstena u soundtrack filma “American Gigolo”. Svjedeno, odmah nakon izdavanja, singlica se penje na prva mista i sedmicama stoji na prvo misto Billboarda, Engleske Top Liste Singlova, Kanade i u stvari, postaje veliki globalni hit. U jedanaesti misec 1980 godine, Blondie izdaje peti studiski album “Autoamerican”. Album se odma penje po top listama, a sa njega bivaju skinute dvi singlice, koje obje isto tako, osvajaju sve moguce vrhove svih mogucih top lista svih mogucih zemalja. Prva biva izdana singlica "The Tide Is High", inspirirana ritmovima zadimljenog otoka. Sljedi je jos uspjesnija, rapom obojena, “Rapture”. Inace , tema je obrada hita rap banda The Paragons. “Rapture” biva prva tema sa elementima rapa, koja se penje na prvo misto Billboardove top liste.  Album “Autoamerican” oznacava odmak od prijasnjih vinilnih izdanja, donoseci manje New Wavea i rocka, u zamjenu za stilske eksperimente bazirane na akusticnom jazzu i Broadway izrazu. “Autoamerican” nije bija primljen sa strane kritike sa nekin odusevljenjem. Ostavljajuci iza sebe uspjesne godine, Blondie uzimaju predah 1981 godine. Te godine, Deborah Harry i Jimmy Destri izdaju solo albume, Stein intezivno suradjuje na njima. Band se vraca na pozornicu 1981 godine, te sljedece izdaju novi album “The Hunter”. Iako po automatizmu dospjeva na top lsite, u globali je bija veoma mlako primljen. Cak i singlice, "Island of Lost Souls" i "War Child", postizu skromne uspjehe. Na albumu se nasla tema "For Your Eyes Only", koja je napisana za premjeru istoimeng filma o James Bondu, ali biva odbivena od producenta filma. I dakako, kao normalna posljedica neuspjeha, tenzije unutar banda se povecavaju. Steinova diagnoza teske bolesti samo je pridonila raspadu grupe. Napokon, sve je to rezultiralo otkazivanjem turneje koja je trebala pokriti dobar dio 1982 godine. Sluzbeno, jedananesti misec 1982 godine se uzima kao datum konacnog prestanka rada grupe. Stein i Harry, koji su jos uvik bili zajedno, nestaju sa javne scene. Harry je pokusavala obnoviti solo karijeru tokom osamdesetih, ali obe singlice koje je izdala "Rush Rush" i "Feel The Spin", nisu polucile neki ozbiljniji uspjeh. Financijski su bili potpuno unisteni, kako zbog droga tako i radi nacina zivota kojeg su vodili. Par se nasa u situaciji, da su morali rasprodati iole sve vridnog sta su imali. Bilo je cak i glasina da se Harry odala prostituciji, no te su glasine, nadan se, bile samo glasine. Harry odlucuje napustiti Steina i krenuti sama dalje. No putevi im se ponovo ukrstavaju kad Harry ponovo pokrece svoju solo karijeru. Intezivno sudjeluje na njenom albumu “Rockbird”, koji izlazi 1986 godine. Albumo postize skroman uspjeh, dok singlica skinuta sa njega nekako dospjeva do Top 10 singlica. Za to vrime, Burke postaje veoma trazeni session bubnjar. Izmedju pustih imena koji su ga unajmili, radi za Eurythmics i Destri. Tokom osamdesetih i devedesetih, Blondi ponovo dolazi u zariste interesa, prvenstveno radi novih grupa, ala, Garbage i No Doubt, koji javno izjavljuju da in je Blondie glavni uzor. Dakako, diskografska kuca odma krece u ubiranje skuda na tom iznenadnom zanimanju za grupu, izdajuci kompilacije i kolekcije sa najuspjesnijim temama grupe. Harry i dalje pokusava sa svojom solo karijerom, ali sve se to krece u nekim uskim i skoro, za siri auditorij, neprimjetnim granicama. Okusava se i na filmu. Cak dobiva zapazene uloge u par viskobudgetskih filmova, iako je, kako mi se cini, njen interes, prvenstveno bija vezan za art film, ondnosno, visoku, ”b” produkciju. 1996 godine, Stein i Harry zapocimaju sa procesom ujedninjenja orginalnih clanova grupe. Kontaktiraju Burkea, Destrija, i Valentinea. 1997 godine, peteroclana orginalna postava izlazi na pozornicu. Odrzavaju tri nastupa na otovorenim festivalima. Prvi stvarni koncert nakon ujedinjenja dogodija se u maju 1997 godine, za kojim je sljedila turneja. Ona se protegla od kraja 1998 i na cilu 1999 godinu. Ka normalna posljedica, novi album izlazi u drugi misec 1999 godine. “No exit” zacudo, sadrzi ono po cemu je grupa postala poznata, odlicne teme, potencjalne hitove, dobru produkciju i nezaobilanu energiju. Pored ocekivanja, manje vise svi su stali iznenadjeni ponudjenim. To je dakako, urodilo i penjanjem po top listamma. Album zavrsava na trece misto Engleske Liste i 18. Billboarda, sta je za jednu grupu, ciji je kreativni vrhunac bija daleko daleko u proslosti, rezultat iznad svih ocekivanja. Sa albuma je skinut single “Maria", koji zauzima prva mista i postaje sesti single grupe sa tom pozicijom u Engleskoj. Ova cinjenca ih smjesta kao jedine Amerikance, uz Michael Jacksona, koji su imali broj jedan singlice u sedandesetima, osamdesetima i devedesetima. Nasljednik nije bija tako dobar, a ni popularan. 2003 godine grupa izdaje novi album, “The Curse of Blondie”, koji postaje najlosije pozicionirani album grupe. Tek se singlica "Good Boys", nekako uspila docepati 12. mista engleske top liste. U 2004 godini, grupu napusta Destri, kako bi krenja u rehabilitacioni centar za odvikavanje od droge. Pored uspjesne rehabilitacije, nikad se vise nije vratija ugrupu, ili mozda bas radi toga. I pored najava, sljedeci album “Panic of Girls” nikako da izadje. Bilo je planirano da ga prvi izda Australski Sony, ali ovi nakon nekog vrimena odustaju od izdavanja. Grupa se nasla na brisanom prostoru, te odlucuju da se album izda na maloj etiketi, lokalnog znacaja. Odredjuje se datum izlaska, polovina 2011 godine. Izlazi u limitiranom izdanju, kao "fan pack", u stvari kao kolektor item. Singlica "Mother", se postavlja na net i daje se besplatno za skidanje. I tu negdi zavrsava nasa prica o grupi Blondie. I na kraju, sta reci o njima. Najprije da ispravimo povjesnu zabludu. Pored imena Blondie, koje je upucivalo na Deborah Harry, grupu su sacinjavali kreativni clanovi koji su ravnopravno pridonjeli uspjehu grupe. Cak stavise, vecina materijala je napisana zajednickom naporima svih clanova. Harry mozemo odati priznanje, pored izgleda, da je manje vise svu liriku ona napisala, sta ajmo priznat nije bas malo. Isto tako, Harry se u razlicitim fazama postojanja grupe pojavljivala uz Steina, kao glavna lokomotiva i kreativna snaga. Do svog prvog raspada, 1982 godine, grupa je izdala sest studiskih albuma, od kojih je svaki na svoj nacin predstavljao napredak u odnosu na prijasnji. Isto tako, pored osebujnog glasa Harryjeve, grupa se okusala i to veoma uspjesno u razlicim zanrovima popularne muzike. Zapocevsi kao punk grupa, razvijaju se u pravcu New Wavea, usvajaju disco i naposljetku rap. Svaki od broj jedan hit singlova u Americi demonstrira ovu tvrdnju, jer “Heart of Glass" je izrazito disko orjentiran, "Call Me", New Wave/Europop, "The Tide Is High", pari da je dosa sa Jamaike, a "Rapture"ne moze pobic od rap pecata. I ka zadnje, malo statistike. Blondie je proda vise od 40 miljuna ploca diljen svita. Upisani su u Rock and Roll Hall of Fame, u treci misec 2006 godine. Eto! ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Emisija je posvecena svim zaljubljenima, koji ne slave nametnuti potrosacki praznik, koji je ionako, by the way, greskom prozvan po sveton Valentinu. ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji: Blondie - Dreaming Blondie - Call Me Blondie - One Way or Another Blondie - Heart of Glass Blondie - The Tide is High Blondie - Hanging on the Telephone Blondie - Rapture Blondie - In The Flesh Blondie - Denis Blondie - Sunday Girl Blondie - Maria --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
utorak, 17.04.2012.
Japan - “Tin Drum" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 24 04 u 19:10 uri
|
U sljedeci utorak ponovo nesto sasvim drugovacije. Predstavljan grupu Japan i njihov posljednji studijski album “Tin Drum”. Mimo svega sta je grupa stvorila prije ovog albuma, u muzickom djelu necemo, ka po obicaju pretresti kreativni put preko pojedinih tema. Razlog lezi u jedinstvenom polozaju albuma “Tin Drum” kao i njegove koncepcije. Sam album je potpuno odvojena cjelina od ostatka stvaralastva grupe, i time tesko da moze predstavljati neki kontinuitet u njenom stvaralstvu. Ovim ni najmanje ne zelin umanjiti znacaj ostvarenja banda prije izdanja ovog albuma, niti proglasiti muziku koju su stvarali do tada, manje vridnom. “Tin Drum” je jednostavno poseban album. Toliko poseban, da ne podnosi nikakve muzicke uvode ni odjave. “Tin Drum” je album koji je kao katana zasjeca meko tkivo istocnjacke kulture, brutalno prevrcuci njenu utrobu, donosi na svjetlo dana stoljeca evolucije zvuka tih dalekih krajeva. Fuzirajuci je u rock, donosi do tada nedozivljenu senzaciju dalekog istoka, pretocenu u savrsenu “trendy” produkciju novoga doba. Cudesno, ocaravajuce, prepuno detalja, zarazno i nadasve puno duha.  Radi informacije, moramo reci i to, da je album po svom izlasku a i kasnije, ispljucan, kako od strane velikog djela kritike, tako i od poprilicnog djela publike. Naslanjajuci svoj kriticki temelj na prijasnjim ostvarenjima grupe, smjestajuci ga u uski New Wave okvir, i pogotovo, ne svacajuci samu njegovu bit, unaprijed su mu udrili pecat katastrofalnog, posljednjeg albuma grupe na izdisaju. Stoga, i ponovo radi informacije, pomalo je cudna prica o komercjalnom uspjehu ovog albuma. Jer za divno cudo, mimo svega, album se penje na Top 10 u Engleskoj, a singlica "Ghosts" na 5. misto Engleske Top Liste singlica. Impresivno za album koji je proglasen za obicno smece. Sta se mene tice, Japan mi do izlaska “Tin Druma” nije bija omiljena grupa. Cak stavise, gledao sam ih kao prirepak novom trendu u muzici. A pomodnost po svaku cjenu, san mrzija. I onda san nabavija “Tin Drum”, prekrasnu zvucnu slikovnicu dalekog istoka, prepunu mirisa dalekih krajeva i potpunog svacanja korjena, te nama, daleke i strane kulture. Plocu san slusa bez stanke, danima, misecima, pa i godinama. Svaka nota mi je govorila i danas govori svoju pricu, vraca me tisuce godina u povjest ispisanu na papirusu. Povremeno san se ponovo vraca negativnim recenzijama. I pita se, ko je ovde lud? Kriticari, koji su sa ponosom izjavljivali da su imali problema odslusat album do kraja, i tako ga smjestili u kategoriju smeca ili ja, koji je u albumu vidija veliko ostvarenje epohe? Sta se mene tice, godine su pokazale ko je bija u pravu, a na vama je da to prosudite za sebe. I kad govorimo o epohi New Wavea, nazalost, ona nije bas donila puno novoga i dobroga. Na srecu, pored gomile smeca, na povrsini su isplivali pojedinci i grupe koji su se nasli u tom izricaju. Jer bez, Japana i albuma “Tin Drum”, Johna Foxa i albuma “The Garden”, Heaven 17 i albuma “Penthouse and Payment”, te Orchestral Maneuvers in the Dark i njihovog elektronskog remek djela “Architecture and Morality”, tesko da bi se moglo uprit prston u iole ozbiljnije izdanje pokreta. Naravno, Pere Ubu i Cabaret Voltaire ovaj put ostavljamo sa strane. Oni su posebna prica.  I na kraju ovog uvoda, kazemo par rici o samom bandu. Japan je bija Engleski band oformljen 1974 godine u Londonu. Zapoceli su ka gupa prijatelja, okupljenih oko zajednickog interesa u muzici. Braca David Sylvian, na gitari i vokalu, Steve Jansen na bubnjevima, te klavijaturista Richard Barbieri i basista Mick Karn. Cila je ekipa isla u istu skolu. Gitarista Rob Dean se pridruzija bandu naknadno, ali prije nego su izasli na siru sccenu. Te iste 1974 godine, uzimaju ime Japan i po obicaju tog vrimena, potpisuju ugovor za snimanje sa Njemackom diskografskom kucom Hansa. Dakako, po samom stilu su se uklopili u prevladavajuci trend tog doba, postali su derivat David Bowiea, T.Rexa, i The New York Dollsa. Prvi album izlazi in 1978 godine. “Adolescent Sex” prethodi “Obscure Alternatives”. Oba albuma prolaze iznimno dobro u Japanu, di ubrzo postaju kult grupa. Interesantno je da su bili iznimno popularni u Holandiji, di in cak singlica "Adolescent Sex", dolazi na Top 30. Priko Velike Bare, Kanada ih je lipo prihvatila, dok su ih Amerikanci ignorirali. Treci album, “Quiet Life”, donosi zaokret u stilu, bacajuci do tada prevladavajuce gitare u drugi plan. Razvijaju pristup kroz elekronsku muziku. Po prvi puta Sylvianov bariton dolazi u prvi plan, dok Karn pronalazi novi zvuk basa. Udaraljke se fokusiraju na atmosferu, stvarajuci zvucnu podlogu za gitaru. “Quiet Life” je bija zadnji album snimljen za Hansa diskografsku kucu. Posljednja dva albuma, “Gentlemen Take Polaroids”, izdanim 1980 godine i “Tin Drum” koji je svitlo dana ugleda 1981 godine, izdaju pod Virginom. Novim soundom grupa osvaja nove prostore i time novu publiku, a sam album “Tin Drum” je kod djela kritike i publike, koja je razumila o cemu se radi, dozivljen kao ultimativno ostvarenje epohe, te ga proglasavaju kao, “one of the most innovative albums of the 1980s!”. Nazalost, ti su se glasovi brzo utihnuli, prepustajuci mjesto misljenjima bivsih propalih muzicara, kojima nista nije bilo dovoljno dobro, dok se ne plati, da bi bilo drugacije. Produkcijski, album je savrsen. Produciran je od Steve Nyea i same grupe, bez iti jedne jedine mane. Ovde ne govorin o zanatu, ovde govorin o tome da je i produkcija umjetnost za sebe. Produkcija koja u spoju sa kreativnoscu same muzike, daje ono o cemu manje vise svi muzicari na ovom svjetu mastaju. Ali malo ko postize. Pored “Dark Side of Moon” ovo je vjerovatno produkcjski najkreativnije djelo u povjesti moderne umjetnosti. Mozda van se cini da malo pretjerujen, ali poslusajte bubnjeve u “Catonu”, poslusajte bas dionice na cilom albumu. Bas gitara nema veze sa bas gitarom u klasicnom smislu rijeci. Ona nosi atmosferu dalekog istoka. Poslusajte ostale udaraljke. I one su su bojom hiljadama kilometraa udaljene od naseg kontinenta. Poslusajte klavijature. Zvucna pozadina koju oslikavaju ima konture Kine, a Japan se vidi u magli. Ukratko, ovde ne zelin govoriti o produkciji kao cistoci izraza ili zanatu, vec o produkciji koja je umjetnost sama po sebi. Nakon odslusanog albuma, emisju cemo nastaviti sa kratkim informacijma vezanim za grupu. Nakon izlaska albuma “Tin Drum”, tenzije u bandu su toliko narasle da je razlaz bija jedino rijesenje. Doduse, kap koja je prelila casu je bio kad je picorak od Karna presalta postelju i skrasija se sa Sylvianom. Posljednji nastup Japan ima u jedanaesti misec 1982 godine, kad odrzava sest totalno rasprodanih koncerata u hramu muzike, Londonskom Hammersmith Odeonu. Tom prilikom snimaju i svoj jedini zivi album “Oil on Canvas”, koji se penje na 5. misto Engleske top liste, i koje li ironije, postaje najprodavaniji album grupe. Clanovi su krenili svaki svojin putem. Ono sta je nama interesantno, a u sklopu buducih emisija, je karijera Davida Sylviana. Oslobodivsi se okova koje je nametao band, David se posvecuje solo radu i suradnji sa mozda najkarizmaticnijom figurom u muzici uopce, Robertom Frippom. Ova saradnja ce donit novi vjetar u progresivnoj muzici i time obiljeziti Davida Sylviana kao jednog od najvecih protagonista progresivne scene uopce. O njemu i njegovim solo projektima, drugom prilikom. Orginalni clanovi grupe Japan su se ponovo okupili 1990 godine, ali ovaj put pod imenom Rain Tree Crow. Izdali su samo jedan istoimeni album, koji je bija lipo primljen sa strane i kritike i publike, ali to je bilo ujedno i zadnje od banda. Nakon izdavanja albuma, grupa se definitivno raspada. ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Iako su Japan cesto smjestali u New Wave, odnosno, pokusali ih pokriti New Romantic pokretom, sa ove vremenske distance, jasno je da je Japan samo izvana imao obiljezja koja mu pridaju. Svojom progresivnoscu i pristupom, a pogotovo sa albumom “Tin Drum”, Japan je pokrenija lavinu u samom Japanu, generirajuci nebrojeni broj sastava i muzicara, koji su krecuci se po utabanoj stazi koju su prokrcili David Sylvian i ekipa, formirali scenu te najmnogoljudnije zemlje dalekog istoka. Uticaj koji je grupa izvrsila na globalno razumjevanje i popularizaciju dalekoistocne kulture, se ne moze nicim izmjerit. Jedino sta sa nase strane mozemo napravit, je odati im priznanje, skinit kapu i reci posteno, od srca: BRAVO MAJSTORI ! -------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Ne poznan puno ljudi koji su infisani u Kinu i Japan, u kulturu dalekog istoka, ali svjejedno, ova je emisija posvecena tim ljudima i njihovoj ljubavi prema svemu sta dolazi iz zemalja, di se novo sunce svaki dan radja. Budite s nama i sljedeci utorak. Vracamo se na mainstream, ali sa posebnom grupom. Predstavit cemo Blondie, njihov put “od trnja do zvjezda”, uz kompilacijski album “Greatest Hits” Eto ! ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji: Japan - Art of Parties Japan - Talking Drum Japan - Ghosts Japan - Canton Japan - Still Life In Mobile Homes Japan - Visions of China Japan - Sons of Pioneers Japan - Cantonese Boy --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
utorak, 10.04.2012.
J J Cale - “Platinium" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 17 04 u 19:10 uri
|
U utorak cemo se druziti sa neobicnom osobom, osobom koja perzire celebrity status, sa osobom koja javno sebe deklarira kao osobu koja je prezaposlena da bi ista radila oiliti u orginalu, “I am too busy doing nothing” Da se ne stekne pogresan dojam, govorimo isto tako o osobi koja je ostavila neizbrisivi trag u povjesti muzike, kako na njeno stvaranje tako i na njen tok. Predstavljamo osebujnog i samozatajnog JJ Calea i njegovu karijeru. Muzicki dio cemo pokriti njegovim kompilacijskim albumom “Platinum” I da ne bude zabune, sam koncept emisije ce biti podredjen ovom autoru, kako zbog njegove nevjerovatne dosljednosti u nedosljednosti, u svemu osim u muzici, tako i zbog nevjerovatno malo podataka o njemu u medijima. Stoga, zaboravimo kronoligiju, zaboravimo neki red, emisija ide zbrkano, u slicicama, onako kako bi vjerovatno i sam autor oslika svoj zivot, da je ikome govirija ista o njemu.  J.J. Cale se rodija ka John Weldon Cale, daleke 1938 godine u Oklahoma Cityju. Vec po samoj godini rodjenja, vidljivo je da generacijski ne pripada ekipi muzicara koji su drmali scenom sedamdesetih godina. No, generacijska pripadnost ovog puta otpada, jer ono sta je JJ Cale donija u muzici, pripada svim generacijama. Prema nekim izvorima, njegovo orginalno ime je "Jean-Jacques Cale", no sam je Cale tu verziju odbacija. Kracenica JJ Cale je dosla iz cisto prakticnog razloga. Naime, vlasnik kluba u kojem je nastupa sredinom sezdesetih je dosa sa idejom JJ Cale, da bi se izbjegla konfuzija sa imenom John Cale, clanom Velvet Undergrounda. Kad vec govorimo o povjesnim cinjenicama, onda da kazemo i ovo. Slucajnost ili ne, izraz "laid back music" je usa u upotrebu otprilike kad je JJ Cale izda prvi album. Skoro svi u to vrime, sa casnim izuzecima, a medju njima je bija JJ Cale, pogresno su mislili da sinonim kategorizira laganu muziku. Pravilno objasnjenje tog pravca u stvari lezi u atmosferi kompozicije, bilo kojeg tempa. JJ Cale je dosa na scenu kad su njome domirale dvadesetominutne improvizacije. Albumi su sadrzavali suite ili kompozicije koje su same pokrivale cile strane albuma. U tom vrtlogu zahtjeva auditorija i ponude umjetnika, JJ Cale izlazi sa prostom logikom. U tri minute reci sve sta se ima reci. Poprilicno hrabar potez za ono vrime. Devil in Disguise Interesantna je i prica vezan uz JJ Calea i njegovom odnosu prema slavi. U stvari, radio je sve da ga ne okrzne niti dasak pojma sta se zove “celebrity”. I sam je priznao u par navrata, da je njegov ego velik, i da ga je tirao na puteve koji bi bili poplocani obozavanjem i slavili ga kao velikog, ali da mu se uspija otrgnuti i ostati ono sta je uvik bija, JJ Cale. Zivi dokaz njegovih tvrdnji je i cinjenica, da svaki put kad bi postigao nesto sta bi ga moglo proslaviti, trag bi mu se izgubija ili na jezeru kojeg je obozavao, ili u pustinji o kojoj je pjevao ili bi jednostvno nestao u kamp prikolici lutajuci Amerikom. Sve to potkrepljuje i cinjenica da je dao samo par interviewa u cilom zivotu. Jedan je kriticar usporedija ucestalost njegovih interviewa sa ucestaloscu prolaska Helijevog kometa kroz suncev sustav. A kad ih nekin cudom i daje, odgovara samo na pitanja tehnicke naravi i naravno na pitanja o gitari. Ostalo je njegov zivot i niciji vise. Tako da, nakon skoro 50 godina ispred svjetala pozornice, o JJ Caleu se ne zna gotovo nista, osim njegove sluzbene diskografije. Jednom je cak izjavija da bi zelija biti Howard Hughes rock 'n' rolla. Interesantno je bilo okruzenje u kojem je sazrijevao JJ Cale. U rodnoj Tulsi, koje skoro da i nema na karti, JJ Cale je odrasta uz David Gatesa, koji je kasnije oformija grupu Bread, koju smo by-the way, predstavili prije par sedmica, Carl Radlea i Jimmy Karsteina, koji su kasnije svirali sa Eric Claptonom i naposljetku sa Russell Bridgesom, poznatijem kao karizmaticni ludi pijanista, Leon Russell. Svi su oni manje vise svirali u bandovima koje je oformljavao JJ Cale. U jednom trenutku, cila se ekipa nasla u Los Angelesu, negdi 1964 godine. U toj selidbi i previranjima, JJ Cale se nasao u ulozi kucnog ton majstora u skromnom studiju kojeg je Leon Russell napravija u svojoj kuci. Tu je susreo Snuff Garretta, koji je u to vrime bija glavonja u Liberty Recordsu. Nedugo nakon dolaska u Los Angeles, Cale pocima svirke i pridruzuje se Delaney & Bonnie, duetu koji ce postati utociste Erica Cleptona. Sa njima ostaje kratko, jer zeli nastaviti sam. Bila je 1965, kad snima prvu verziju "After Midnight", koja ce postati njegov zastitni znak, naravno, uz “Cocaine”. I jedna malo poznata cinjenica. 1966 godine JJ Cale sa Rogerom Tillison osniva band Leathercoated Minds, i sa njima snima psihodelicni album “A Trip Down Sunset Strip” U medjuveremenu Garrett mu nudi posao tonca u Amigo Studiju. JJ Cale prihvaca ponudu, uglavnom radi tehnoloske opremljenosti studija i novih izazova vezanih za naprednu tehnologiju toga doba. Istovremeno nastupa ka zamjena Johnny Rivesa u Whiskey A-Go-Go klubu preko puta. Ovo napominjen, jer vlasnik kluba, iz pocetka nase price, sugerira izmjenu imena i daje ideju za dvostruko J. Cale prihvaca i od tog trenutka se odaziva na ime JJ Cale 1966 godine Garrett osniva Viva Records. Usput da napomenen, u Europi dan danas postoji kult JJ Caleovih izdanja pod tom etiketom. Dakako, “After Midnight” je izdan u tom razdobolju, I stoga je suvisno traziti razloge za tako nesto. Nakon nekog vrimena u Los Angelesu, Cale uvidja da mu tu karijera nece bas napredovat te se vraca u rodnu Tulsu. Te iste, 1967 godine, nastupa po lokalnim klubovima i snima paket demo snimaka. Radle te snimke salje Denny Cordellu, koji u to vrime, zajedno sa Leon Russellom osniva diskografsku kucu Shelter. Potpisuju ugovor o saradnji 1969 godine. 1971 godine JJ Cale izdaje debut album “Naturally”. Album nosi par singlica, od kojih prva "Crazy Mama," dolazi na Top 40, dok prearanzirana verzija "After Midnight", cuci u blizini topa 40. Iako cemo se kasnije vratiti na ovu temu, jedna interesantna cinjenica vezana za “After Midnight”. Orginalno je zamisljena kao instrumental za album “Take a Trip Down Sunset Strip”, ali je prepravljena i izdana ka “b” strana za Liberty krajem 1966 godine. Porijeklo teksta za instrumentalnu podlogu vuce korijene iz dobacivanja publike na jednom od koncerata. Naime, za vrime nastupa u Atlanti, neko iz publike je zavika, "Let it all hang out", sta je J J Caleu upalilo kliker i stvorilo idealnu tekstualnu podlogu za tekst ovog instrumentala.  1968 godine JJ Cale odlazi u Nashville. Naznan koliko je na ovim nasim prostorima danas poznat Nashville, ali samo cemo spomenit jednu cinjenicu, radi daljenjeg razumjevanja toka karijere JJ Calea. Nashville je centar svita za sve sta je vezano za Country muziku. Tu sve zapocima i sve zavrsava. Sve sta je u country muzici napravljeno, napravljeno je u Neshvillu ili iz njega. Slobodno mozemo reci da je cjelokupna povjest Countrija vezana za Nashville odnosno da je Nashville jednako Country Muzika Dakle, da nastavimo. JJ Cale dolazi u Neshville u posudjenom autu i sjeda u stolicu tonca u jednom od stotina studija. Odmah biva prepoznat po jedinstvenom stilu kojeg je njegovao kao tonac, ali koji se nazalost nije uklopija u zvucnu sliku meke countrija. Napusta Neshville i ponovo se vraca u rodni grad. Tu nastavlja nastupe po malim klubovima. Postoji nekoliko verzija price kako je Clapton dosa do “After Midnight”. Najvjerovatnija je ona u kojoj Caleov pajdas i clan banda, Carl Radle, svira u bandu Delaney & Bonnie. Delaney & Bonnie je bija band di se Clapton sklonija za vrime svoje heroinske krize, nakon raspada maticne supergrupe Cream. Po toj prici, Clapton je cuja traku koju je pustija Radle, a na njoj je bila “After Midnight”. Clapton je jednom izjavija da je tu pismu cuja zajedno sa Delaneyem i da je ovaj reka da bi neko triba napravit drugu verziju. Cak je sam Delaney napravija svoju verziju ali kad je cuja Claptonovu, odusta je od daljnjeg rada na njoj. JJ Cale nije bas marija puno za to sta je neko uzeja njegovu temu i obradija je, sve dok je jednom nije cuja u autu na radiju. Bilo je to iznenadjenje par excellence, jer do tada JJ Cale nikad nije cuja svoju pismu na radio. Dakako, “After Midnight” u Claptonovoj obradi dolazi na top liste, donoseci JJ Caleu slavu koju ovaj uporno odbija prihvatiti. After Midnight Dikografska povjest JJ Calea je defacto zapocela sa diskografskom kucom Shelter, i singlice "Magnolia" na “a” strani i "Crazy Mama," na “b” strani. Singlica izlazi sredinom 1971 godine, dakle, u vrime kad je JJ Cale vec debelo punija 33 godine, sta je u to vrime bila duboka, duboka starost. Sitimo se samo da glavni akteri tadasnje scene nisi imali niti dvadesetak godina. Singlica nije pokrenila nikakve valove odusevljenenja, niti koga posebno impresionirala, osim male lokalne radio stanice, di je DJ do besvjesti vrtija "b" stranu. To je ponukalo napokon kucu da reizda singlicu, ovaj put sa "Crazy Mama" na "a" strani. Na “b” strani su pak stavili "Don't Go to Strangers". Singlica se penje na 22. misto Billboarda. 1972 godine JJ Cale zapocima rad na svom drugom albumu. Sama cinjenica da je napravljen u Neshvilleu, determinitra njegovu orjentaciju. U to vrime JJ Cale je luta od studija do studija, i kako bi mu se koji glazbenik svidija, dovlacija bi ga u Quadraphonic studio, di je on snima, da bi sa njime snimija dionice. Album “Really” izlazi i donosi JJ Calea u nekom, za njega neobicnom izdanju. Uz izraziti country uticaj, Cale zadrzava atmosferu svog izricaja postizuci nevjerovatan efekt sa par instrumenata i nekoliko odsviranih nota. Ovaj album donekle predstavlja prekretnicu u opusu JJ Calea, jer u stvari po prvi put Cale gradi strukturu kompozicije oko glasa. Potpisom za Shelter Records JJ Cale dobiva ono sta mu je najvridnije. Dobiva odrisene ruke i obecanje da nikakav pritisak na njega nece vrsiti niko od strane diskografske kuce. Uz to, dobiva garanciju, da ce mu se albumi izdavati kako ih bude zavrsavao. Prema njegovom ritmu. U to vrime J J Cale usvaja svoju zivotnu filozfiju, po kojoj ce cili pravac dobiti ime. Naime, svojim sviranjem i komponiranjem, koje je uoblicio u jednom od rijetkih interviewa, kaze “Let's keep it simple, so people can understand it.” I tu je tajna, tu je pocetak i kraj svega sta je JJ Cale ostvarija. Nakon albuma “Really”, JJ Cale usvaja nesto laganijji tempo rada, uzivajuci u neradu i bivajuci “strahovito zaposlen ne radeci nista”. (njegove rici). To je znacilo i usporeno izdavanje albuma, tako da sljedeci izlazi nakon godine i vise dana. Treci album “Okie”, je bija daleko usporeniji od svog prethodnika. Naslovna tema je doslovno snimljena na trijemu Caleove kuce, dok je jos nekoliko skladbi snimljenu u samoj kuci. Na ovoj tocki karijere, J J Cale pronalazi svoj smjer u zivotu. Izdaje albume kako mu dolaze, bez presinga i ne udovoljavajuci nikakvih zahtjevima, osim svoje inspiracije i trenutnog interesa. Ocito da je poceja uzivati u statusu kult umjetnika, i nije mu bilo ni na kraj pameti da pokusa proboj u mainstream. "Cajun Moon" je bila prva singlica skinuta sa albuma “Okie”. Iduca tema sa istog albuma, "Anyway the Wind Blows", je cista skola i lekcija svima, koliko malo triba za napravit dobro pismu. Jedan akord, gitara od pedesetak dolara, i jednostavni blues rif. JJ Cale je platija bubnjara za ovu temu, ali je na kraju, na albumu osvanila ritam masina. Nakon sta je sa Ashworthom dosa u Neshville, te iste 1975 godine grade svoj kucni studio. Racunica je bila jednostavna. Za lovushu koju sa davali za sate studija, mogli su komodno kupit svoju opremu. To su i napravili. JJ Cale je kupija kucu u blizini Andrew Jacksonovog starog doma u Tennessiju. Dakako, osnovno mu je bilo da bude dovoljno daleko da ga ne uznemiravaju nepozeljni i nepozvani posjetioci. U to vrime J J Cale dozvljava jos jedno od nezeljenih priznanja. Lynyrd Skynyrd uzima njegovu temu "Call Me the Breeze" i obradjuju je na mega-platinastom albumu “Second Helping”. Pocima bivati veoma trazen, ali osim nekoliko sporednih projekata, koji su ukljucivali Neil Younga i Art Garfunkela, uglavnom je bija prezaposlen ne radeci nista. Kupuje kamp kucicu i za vrime Neshvillskih zima, koje je mrzija, odlazi na Floridu ili Kaliforniju. Prosle su dvi godine dok je iduci album “Troubadour”, ugleda svjetlo dana. "Hey Baby" je bila prva singlica skinuta sa albuma. Provodi sedmice na Hot 100 listama. Povjest se ponovo ponavlja. Na “b” strani singlice nasa se "Cocaine", koja ce postati mozda najpoznatija tema JJ Calea. Tema aranzmanski nije bila napisana da bi postala hit, te jednog lipog dana Ashworth dolazi do JJ Calea i pita ga: “Os zaradit stagod love?” Cale naravno odgovara potvrdno. Nato mu ovaj turne pod nos “Cocaine” i rece da ga mora preradit. Priko neke stvari, JJ Cale zapocima ispocetka raditi na pismi, ali mu negdi oko sredine dopizdilo i jednostavno reka da je dosta. Ashworth mu odgovara da mu on moze napravit jos bolje, nasta mu Cale odgovara: “No you can't! That's it!'". I tako je bilo. Ostalo je povjest. Sredinom 1976 godine, JJ Cale po prvi put sjeda u avion. Pokusavajuci svim silama obuzdati strah od letenja, dolazi u Europu da bi promovira “Troubadour”. Tu mu se za vrime koncerta pridruzuju Carl Radle i Eric Clapton. Potom ih Eric vodi u studio i pusta in svoju verziju “Cocaina” za koju JJ Cale nije ni zna da postoji. Dakako, Clapton je izdaje na albumu “Slowhand” i da ironija bude veca, nakon toliko vremena u zivotu, tema postaje svjetski hit. Bilo je to dakako razdoblje Claptonovoga zivota, nakon raspada Creama i trazenja zivotnog puta bez heroina. Nesumljivo, JJ Cale vrsi ogroman, a mozda i presudan uticaj na Erica. Sam Clapton je izjavija da je "Lay Down Sally", najbilze JJ Caleu, sta jedan englez moze postici. Interesantna je bila reakcija JJ Calea na sve ovo skupa. Gledajuci Erica kao obicnog covika od krvi I mesa, i po prirodi kakav je, samo je kratko komentira: "Eric Clapton was just picking up ideas," da bi kasnije samo nadopunija, "He picked up some of mine like I picked up some from the people before me”. I to je bilo sve od njega. Dakako, nije tajija da mu je laskalo da kalibar tipa Claptona, koristi njegove pisme za svoje covere. Uspjeh “Cocainea” kao i okretanje dijela Claptonove publike ka njemu, JJ Calea je dovelo u za njega, nezgodan polozaj. Pravila businessa su nalagala da poentira na trenutku, da krene na turneje, snima albume, dok je publika jos zainteresirana za njega, itd itd. I ka sta se moglo pretpostavit, nista od toga se nije dogodilo. JJ Cale se vraca u Neshville i nastavlja sa gradnjom studija u vlastitom domu. Na sljedeci album je tribal cekati do 1979 godine. Album “5” izlazi sa singlicom “Sensitive Kind”, koja redom biva ignorirana od strane radio stanica. No, pojavljuje se Santana, uzima je, obradjuje i smjesta na vrhove top lista. Prica toliko tipicna za JJ Calea. Pored neospornog hitoidnog potencjala teme “Sensitive Kind”, albumom dominra “Don't Cry Sister “ 1980 godine New Musical Express salje novinara da napravi interview sa JJ Caleom. Interview je prosa kako se i ocekivalo, “mission impossible!” JJ Cale je odgovara samo na pitanja o studiju i snimanju, fokusirajuci se na svoje nastojanje da u svom studiju sam odradi sve sta je potrebno za snimanje albuma. Ostala pitanja van tog konteksta, jednostavno je ignorira. Koliko je urednik bija zadovoljan sa ovakvim ishodom, ostaje tajna, jer interview osim u jednom broju ovog magazina, nije nigdi vise bija objavljen. Premalo zutila! I dosa je i taj dan. Preduge zime su dosle na naplatu. JJ Cale se seli. I to u Kaliforniju. Rasprodaje sve sta ima, pakuje se u kamp kucicu i krece na put. Dakako, niko ko ga je triba, nije ga moga naci ni kontaktirati, jer Cale, pored svoje opsjednutosti tehnologijom snimanja, nikada nije ima telefon. Zadnji album za diskografsku kucu Shelter, JJ Cale izdaje 1981 godine. Album pod naslovom “Shades” nastavlja nisku intimnih ostvarenja, toliko karakteristicnih za JJ Calea. Albumom dominira kompozicija “Carry On”, za koju ne triba bit raketni strucnjak, da bi se prepoznalo autora. Prvi album pod novom kucom, Phonogram, izlazi 1982 godine. “Grasshopper” je bija fini album, prepun JJ Calea. U Europi je isa relativno dobro, ali je zato u Americi podbacija. Vjerovatno jer na njemu nije bilo niti jednog hita da bi se skinula znacajnija singlica. Nasljednik, “Number 8”, koji je izasa 1983 godine, se pristojno prodava. I ako nista drugo, po prvi puta su JJ Calea uvjerili i on dozvolija, da se njegov lik nadje na naslovnici omota. Sljedi pauza duga skoro 6 godina. Prema njegovim rijecima, vrime je kratija na bicikli, slusajuci rap i Van Halena. Tek 1989 godine potpisuje za Silvertone Records u Engleskoj, te izdaje album “Travel-Log”. Bija to album na kojem je J J Cale pokusa svoj glas tretirati ka instrument. 1992 godine Cale izdaje deseti album, logicnog imena “Number 10”. Stil ostaje netaknut, JJ Cale nadahnut, atmosfera J J Caleovska. Ukratko album kojeg je potpisa JJ Cale. Poslusat cemo temu “Artificial Paradise”, koja mozda po prvi i vjerovatno i zadnji put donosi JJ Calea kao virtuoza na gitari koji i te kako zna oplesti, kad nema upalu linosti. Jednom je izjavija, s obzirom koliko se njegove pisme obradjuju, da su njegove ploce u stvari demo snimke, snimljene da bi drugi muzicari mogli od njih napraviti ono sta on nije uspija. Na taj nacin, on lipo zaradjuje, bez puno muke i moze se posvetiti svom omiljenom hobiju, prezaposleno provedeci vrime ne radeci nista. J Album “10”, izlazi 1992 godine. Pored neuspjeha albuma na top lsitama, album etablira JJ Calea kao kult umjetnika. 1994 godine JJ Cale se prebacuje na veliku marku, potpisuje za Virgin Records. Prvi album za novu kucu, “Closer to You”, izlazi neocekivano brzo. Prema rijecima samog JJ Calea, radilo se o jednostavnoj cinjenici. Naime, narucija je novu, custom made gitaru. I ta nova gitara mu je donila inspiraciju. U jednom danu je napisa osam pisama. Iznajmljuje studio i snima album za dva dana. Sirovi material nosi doma i u kucnom studiju ga polira. Sljedi ga “Guitar Man”, 1996 godine, da bi se tek 2004 vratija na scenu albumom “To Tulsa and Back”, ponovo na novoj etiketi, ovaj put na Sanctuary Recordsu. Dakako, najpoznatije izdanje kasnijeg razdoblja stvaralastva, JJ Cale izdaje sa Eric Claptonom. Zajednicki album “The Road to Escondido” ucvrscuje JJ Caleov status. I da rezimiramo JJ Cale je jedan od utemeljivaca Tulsa Sounda, opustene verzije bluesa, rockabillya, countrya, i jazza. U stvari, dolaskom JJ Calea na sceni, ovaj pravac dobiva naziv "laid back music". Jedna od najacih komponenti stvaralastva JJ Calea je fleksibilnost njegove kompozicije i dakako neogranicena mogucnost njene obrade. I kad gazimo po tom terenu, lista je ne duga, nego ogromna. Manje vise sve glavne smo spomenili, ali ukratko cemo nabrojit manje vise sve, ako ne nista, onda radi impresivnosti same liste. Dunque, njegove teme su obradili, Eric Clapton, "After Midnight" i "Cocaine". "Cajun Moon" je obradija Randy Crawford, Jai temu "Magnolia", Kansas "Bringing It Back", "Call Me the Breeze" i "I Got the Same Old Blues" su obradili Lynyrd Skynyrd, "Travelin' Light" i "Ride Me High" Widespread Panic, temu "Tijuana" Harry Manx, "Sensitive Kind" je obradija Carlos Santana, "Cajun Moon" Herbie Mann with Cissy Houston, i Captain Beefheart je obradija temu "Same Old Blues". I kad o obradama govorimo, ne mozemo ne spomenuti i slicnosti koje JJ Cale djeli sa velikanima scene. Bez namjere za ikakvom poredbom, jedan Leonard Cohen bi u neku ruku bija brat blizanac JJ Caleu. Dakako, ta dva velika umjetnika djele nepremostive razlike u pristupu i samoj strukturi kompozicije. Ali poslusajte ih, uvjerite se. I na sam kraj, samo cemo podcrtati. Postoje dva velikana koja to nebi bila u ovoj velicini da nema JJ Calea. Mark Knofler i Eric Clapton!! Da je samo tome pridonija, JJ Cale bi usa u povjest muzike. -------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Emisija nije posvecena nikome po imenu. Posvecena je svim ljubiteljima ciste muzike i jednostavnog izraza. Budite s nama i sljedeci utorak. Preskacemo svjetlosne godine u muzici i druzit cemo se sa iznimnom grupom, koja svoje djelovanje i samo stvaralastvo, smjesta van sedmadesetih, pa samim tim daleko od undergrounda tog razdoblja. No, svojom osebujnoscu i specificnim pristupom, kako kompozicijski tako i stvaralastvom, zasluzili su svoju emisiju koja u sebi ima naziv underground. No ni sljedeca emisija nece biti ona vec klasicna, prezentacija stvarlastva i slusanje jednog od albuma. Razlog je jednostavan i nemoguce ga je ne istaci. Stvaralastvo grupe do tog albuma, ma kako bilo plodonosno, nema apsolutno nikakve veze sa njime. Album koji cemo predstaviti zivi svojim samostalnim zivotom i predstavlja vjerovatno najvece dostignuce integracije rock i tradicjonalne muzike, bilo koje kulture. Donosimo grupu grupu Japan i njihov posljednji studijski album “Tin Drum”. Eto ! ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji: JJ Cale - Cocaine JJ Cale - After Midnight JJ Cale - Don't cry sister JJ Cale - Midnight in Memphis JJ Cale - You keep me hangin' on JJ Cale - If you're ever in Oklahoma JJ Cale - Carry On JJ Cale - Thirteen days --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
utorak, 03.04.2012.
Bloomfield, Kooper, Stills - “Super Session" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 10 04 u 19:10 uri
|
Budite s nama i sljedeci utorak. Druzit cemo se sa neobicnim albumom, nepostojece grupe, Albumom nastalom igrom slucaja. Druzit cemo se sa albumom, koji je na krilima bluesa pokorija cili svit i donija autorima neocekivanu slavu, ciji sjaj dan danas sjaji nepomucenim sjajem. Mike Bloomfield, Al Kooper i Stephen Stills i album “Super Session”. Za one koji znaju, sljedit ce ura cistog uzitka, za one koji ne znaju, sljedi otkrice majstora rocka sa bluesom u zilama  Idejni tvorac albuma “Super Session” je Al Kooper. Uz njega, album nose, djelom, Mike Bloomfield, djelom Stephen Stills. Album izlazi pod patronatom Columbia Recordsa 1968 godine i neocekivano, bez ikakve reklame, promocije i na opce iznenadjenje svih sudionika, dolazi na sve svjetske top liste. No ajmo ispoceka, iako ni sama prica nije bas duga. Al Kooper i Mike Bloomfield su prvi put zajedno svirali na jednom od najznacajnih albuma razdoblja, Dylanovom klasiku “Highway 61 Revisited”. Takode su mu bili support na najkontraverznijem koncertu u karijeri, kad se okrece elektricnim instrumentima, izazivajuci zgazanje folk auditorija, dok sam koncert i koncept biva proglasen herezom sa pozivom na javni linc. Kako je prica zavrsila, svi znamo, ali to je vec druga tema. I ona ce jednog lipog dana doci na red u jednoj od emisija. Dunque, Al Kooper je upravo napustija Blood, Sweat & Tears, nakon izlaska debut albuma, remek djela embrionalne fuzije “Child Is Father to the Man”, a Mike Bloomfield je bija na pragu napustanja svoje maticne grupe Electric Flag. Kooper zove Bloomfielda i poziva ga da mu se pridruzi u jamu u studiju kojeg je iznajmija. Ovaj se odaziva. Uz pomoc klavijaturiste Barry Goldberga, basiste Harvey Brooksa, te bubnjara "Fast" Eddie Hoha, zapocimaju uvjezbavanje. Vec prvog dana snimaju nekoliko blues standarda. Drugog dana snimanja Bloofield se nije ni pojavija. Izgubija mu se svaki trag i Kooper u ocaju zove okolo. U tom trazenju naziva Stephena Stillsa, koji je u to vrime napustao Buffalo Springfield. Pada mu napamet ideja, kad vec ne moze pronaci Bloofielda, da se Stills ubaci i da se snimanja nastave. To se i dogodilo. Stills pristaje i snimaju vecinom teme u kojima se nalazi vokal. U nekim temama se duhace sekcije dodaju naknadno, ali osnova albuma ostaje. Snimke su u zivo bez ikakvih studiskih zahvata. Album izlazi i nekom cudnom providnoscu, zauzima sve moguce top liste, prodaje se u nevjerovatnoj kolicini primjeraka, postaje zlatan. A cila njegova izrada je kostala 13,000 dolara. Jos jedna ne manje frapantna cinjenica. Album ovakve postave je otvorija sirom vrata “supergrupama”, bandovima sastavljnim od kultnih muzicara. Spomenit cemo samo Cream, Blind Faith, Crosby, Stills, Nash & Young. Nakon ovog uvoda, ide album. Ispred nas je jedan od rijetkih session albuma koji je zauzeo svoje misto u povjesti muzike, a kad ga poslusate, svatit cete i zasto.  Saradnja izmedju Al Koopera I Mike Bloomielda se nastavila nakon izdavanja albuma. Kooper oprasta Bloomfieldu grijehe i njih dvoje zapocimaju mini turneju, koja rezultira novim session albumom, ovaj put radilo se o duplom albumu, snimljenom u zivo na sceni. “The Live Adventures of Mike Bloomfield and Al Kooper” izlazi pocetkom 1968 godine i koraca stazama svog prethodnika. Dvojac ponovo pogadja u sridu. Album se penje na top liste, donoseci rijeke novih sljedbenika u blues orijentiranom rocku. Album nosi jos jednu zanimljivost. Na njemu se po prvi put, u zivo, pojavljuje mladi perspektivni gitarist Carlos Santana. Nazalost, saradnja se nije nastavila. Al Kooper je nastavija sa solo karijerom i saradnjom sa manje vise svim znacajnijim umjetnicima tog razdoblja. Mike Boolmfied je udrija kartelu kod Sv Petra 1981 godine, ostavisi iza sebe aureolu jednog od prvih superstarova i dakako, sa sto milja prepoznatljiv stil sviranja gitare koji ga smjeta na vrh, sa najvecim majstorima instrumenta. Emisiju cemo zakljuciti obradom vjecne teme “Green Onions” ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Emisija nije posvecena nikome po imenu. Posvecena je onima koji vole ovu muziku. Budite s nama i sljedeci utorak. Druzit cemo se sa legendom rocka, utemeljiteljem “laid back” blues rocka, nazaobilanom inspiracijom svih velikana, preko kojih je i sam posta velik. Ukratko, pokusat cemo predstavit karijeru velikog JJ Calea kroz njegov kompilaciski album “Platinium”. Ovo “pokusati” da se svati doslovno, jer osim sluzbene diskografije, o autoru se skoro nista nezna. Eto ! ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji: Mike Bloomfield, Al Kooper & Stephen Stills - Albert's Shuffle Mike Bloomfield, Al Kooper & Stephen Stills - Harvey's Tune Mike Bloomfield, Al Kooper & Stephen Stills - Season of the Witch Mike Bloomfield, Al Kooper & Stephen Stills - His Holy Modal Majesty Mike Bloomfield, Al Kooper & Stephen Stills - Stop Mike Bloomfield, Al Kooper & Stephen Stills - You Don't Love Me Mike Bloomfield & Al Kooper - Green Onions Live --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
