utorak, 28.06.2011.
Eric Clapton-"461 Ocean Boulevard” oliti Music LP-Undergorund/GRTg 05 07 u 20:10 sati
|
U sljedeci utorak predstavljamo drugi solo album Erica Claptona, “461 Ocean Boulevard” Ako ikoga danas ne treba posebno predstavaljti onda je to Eric Clapton. O njemu se manje vise sve zna. Ponovit cemo ono najosnovnije i pokusati donjeti neke nepoznate detalje iz njegovog osebujnog i umjetnicki, prebogatog zivota. ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Eric Patrick Clapton, rodjen je 30 Ozujka 1945 godine u Ripley, Surrey u Engleskoj. Inetesantna je njegova zivotna prica koja zapocima rodjenjem. Majka mu je bila stara 16 godina kad ga je donila na svit. Otac mu je bija Kanadski vojnik na sluzbi u Engleskoj. Kako je otac dobio premjestaj prije njegova rodjenja, ostao je zivjeti u kuci sa didon i babaom, uvjeren da su mu oni roditelji, a majka starija sestra. Njihovo prezime je bilo Clapp, sta je greskom upucivalo na Claptonovo prezime. U stvari, Clapton povlaci svoje prezime od dide sa materine strane, od svoga pradide, koji se preziva Clapton. Dok je Eric jos bija dite, mater se ponovo udala, za drugog Kanadskog vojnika i preselia u Kanadu, ostavljajuci ga sa svojim roditeljima. Prvu je gitaru dobio sa 13 godina ali nije pokazao interes za nju. Dvije godine nakon toga, pod snaznim uticajem bluesa, Eric se ponovo vraca gitari. 1961 godine upisuje Kingston College of Art, ali uskoro biva izbacen zbog svog bavljenja muzikom, koja ga je odvukla od nastave. Sa sesnaet godina je toliko napredovao da je vec postao poznat u lokalnim muzickim krugovima.  1963 godine se pridruzuje grupi "Yardbirds" i time defacto zapociam njegov zvjezdani uspon. Na poziv John Mayala, napusta "Yardbirdse" i pridruzuje se "Bluesbrakersima". U godinu dana koliko je proveo sa Mayalom, dosegao kultni status, i kao rezultat, jednog jutra, Londra je osvanila grafitima “Clapton is God." Iz tog razdobolja potice i njegov nadimak “Slowhand”, kojeg ne triba posebno objasnjavat. Povjest muzike se pocela pisati velikim slovima kad se Clapton pridruzuje Jack Bruceu i Ginger Bakeru. Osnivaju mocni trio - “Cream” “Cream” mjenja tok muzicke povjesti i to posve slucajno. Naime, malo je poznato da “Cream” po osnivanju sviraju standardne, trominutne kompozicije. Claptonove solaze su minimalne i bluesom obojene. Ne mogu se sad sitit imena festivala, ali uglavnom, u srid njihova nastupa je pocela kisa. Kako su bandovi koji su tribali nastupiti nakon njih odbili nastupit, organizator je zamolija “Cream” da popune nastalu rupetinu. Materijala za tako nesto bas i nisu imali te in nije preostalo nista drugo do improvizacije. Povjest koja se ispisala toga dana, zauvjek ce izmjeniti tok muzike kraja sezdesetih i pocetka sedmadesetih. Improvizacija postaje novi muzicki izricaj. Clapton je na svom kreativnom vrhuncu. Jedini koji su mu mogli parirati su bili JImi Hendrix i Duane Allman, ali to je vec druga i duga prica. Za 28 mjeseci postojanja "Cream" je postao kultna grupa koja je prodavala miljone ploca i punila dvorane diljem Amerike i Europe. Po raspadu “Cream”, zajedno sa Gingerom Bakerom, Steweom Winwoodom i Rich Grechom, sastavlja prvu supergrupu “Blind Faith”. Nespremni, i na pritisak diskografske kuce, imaju zalosni debut pred 100 000 ljudi u Hyde Parku. Pored rijetkih svjetlih trenutaka, snimka pokazuje Claptona kao osobu od krvi i mesa, nezadovljnog i nadasve frustriranog razvojem dogadjaja. Tijekom cijele snimke skoro niti jednog sola. Povucen u pozadinu pozornice samo otraljava posao. Sican se kad san prvi put vidija par minuta snimke. Izuzev Gingera Bakera, svi ostali super junaci su zalosno otraljavali svoju ulogu. No bilo je tu jos toga. Clapton, koji je neprikosloveno vladao gitarskim Olimpom, osobno je sve vise propadao. Droga ga je pocela polako, ali sigurno unistavati, da bi raspad “Blind Faith” docekao bez prebijene cente u zepu. I po vlastitom priznanju, to je bilo vrime kad je dotako dno dna. Zadnji ocajnicki pokusaj da se domogne droge zavrsili su rasprodajom svih gitara koje je imao. Dalje od toga nije moga ic. Imao je dva izlaza. Ili se pridruziti prijatelju Hendrixu ili se ocistiti i krenuti iz pocetka. Na srecu, odlucio se na ovo drugo. (Ovom prilikom necemo o njegovim projektima sa “Delaney and Bonnie and Friends”, kao ni o “Derek & Dominoes” sa kojima snima antologiski album “Layla”. Ovo potonje zasluzuje daleko bolji tretman. Tu cemo temu obraditi jednom drugom prilikom.)  Album “461 Ocean Boulevard” je izasao 1974 godine. Sam izlazak je kasnio dobrih 6 miseci. Ali imajuci na umu da je prethodni album bija “Layla”, Kasnjenje je bilo razumljivo. Jer napraviti nasljednika skoro savrsenom albumu, nije bija niti malo lak zadatak. Usput, Clapton je, iako cist od droge, jos dublje utonuo u alkohol. Album se za razliku od dotadsnjih, vise fokusirao na kompoziciju, nego na Claptonov trade mark – gitaru. Uglavnom, album je kolekcija izvanrednih tema, koje teku glatko i kontinuirano. Cak pri tom i nema razlike izmedju obrada i novih pisama, koje su vjesto izbalansirane. Bija je to Claptonov veliki come back, koji je donija sve ono sta Clapton do tada nije bija. I pored neospornog sharma kojeg album posjeduje, Clapton se po prvi puta predstavlja svjetu u malo drugacijoj ulozi od one na koju smo ga bili navikli gledati. I pisac ovih redaka je bija ne malo razocaran izlaskom albuma ovakve koncepcije, istinu za volju, toliko razocaran da san ga godinama odbivao poslusati, iako je bio u mojoj kolekciji – ipak je to bija Clapton. Vrime je pokazalo koliko nisan bija u pravu. “461 Ocean Boulevard” po prvi put donosi Claptona kao kompozitora, i to veoma uspjesnog. Po prvi put u stvari Clepton preuzima vokalne dionice i ne krije pri tom da mu je uzor J J Cale. Na samom albumu skoro da nema teme koja bi nosila album, sta u ovom slucaju moze biti samo kompliment. Svojom osebujnoscu i novim pristupom, se izdvojila obrada Marlyjeve teme “I Shoot the Sheriff” . Na stranu sta je obrada bila veci hit od orginala, samim uvrstavanjem na albumu, Clapton je napravija najvecu uslugu Marleyu. Claptonov potpis je bija dovoljan da se Raggae kao muzicki pravac planetarno lansira. Mozda za danasnje pojmove zvuci cudno, da neko moze imati toliki uticaj, ali to je bila ondasnja stvarnost. Interesantna je prica vezana za temu “I Shoot the Sherrif”. Naime, prilikom sakupljanja ekipe za snimanje albuma, Clapton je angazirao gitaristu George Terryja. Ovaj je taman odradija zajednicki angazman sa Bob Marlyjem na albumu “Burnin’”. Terry je predlozija Claptonu da snime tu temu ali je Clapton kategoricno odbija. Ipak, na nagovor cile ekipe, napravili su snimku koja se nasla na albumu. I ostalo se zna. Postala je jedini No.1 hit u Claptonovoj karijeri. Album je inace predivan blend rocka, bluesa, countryja i raggea. Produkcija i trajanje pisama daju albumu cak pop ugodjaj u najpozitivnijem smislu te rijeci. Ukratko, “461 Ocean Boulevard” predstavlja Claptonovov braking point i temelj njegove daljnje karijere. Cak stavise, ovaj drugi solo project je zapravo zlatni standard koje Clapton u kasnijoj fazi svoje karijere tesko dostize. Clapton je tri puta uvodjen u "Rock and Roll Hall of Fame", jednom ka solo artist, drugi put ka clan grupe "Yardbirds" i treci ka clan najmocnijeg tria koji je ikada izasa na pozornicu, “Cream” Prema svim anketama, istrazivanjima, Eric Clapton je jedan od najvaznijih i najuticajnijih gitarista svih vremena. eto ! --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming Feta |
nedjelja, 26.06.2011.
Magna Carta - “Lord of the Ages” oliti Music LP-Undergorund / GRTg 28 06 u 20:10 sati
|
Sljedeci utorak predstavljamo drugu stranu progresivne scene kraja sezdesetih. Predstavit cemo grupu "Magna Carta" i njihov cetvrti studiski album “Lord of the Ages” Sezdeste i sedamdeste su bile godine vjerovatno najvece demokratizacije u muzickoj umjetnosti, i tu vjerovatno lezi uzrok ogromne ekspanzije talenata, od kojih neki zauzimaju pocasna mjesta medju velikanima dvadestog stoljeca. Magna Carta nije medju njima, ali je uspjesno popunila prazninu koja se otvorila nakon etabliranja progresivnih smjerova i mnogobrojinh bandova koji su se nasli u njima.  Kako je progresivno istovremeno znacilo i eksperimentalno, najsire polje na kojem se ta progresvnost mogla izraziti je bila upotreba elektricnih i elektronskih instrmenata na bezbroj nacina i sa bezbroj pristupa. Na drugoj strani, akusticni instrumenti su samim dizajnom nametnuli orgranicenja koje progressivni pravci nisu podnosili. To je uzrokovalo pojavu relativno malo bandova na progresivnoj sceni koji su bili izrazito akusticno orjentirani. Najpoznatiji i najkomercjalniji band toga vremena u akusticnom taboru bija je “Fairport Convention”. NIsta manje u ovom kontekstu nisu bili bitni ni “Strawbs” ni “Lindifarne”. Dok su “Lindisfarne” pomeli top liste svojim “Fog on Tyne”, svi ostali su zatajno, djelovali u pozadini globalnih medija. To ne znaci da su bili i zapostavljani, ali logicno je bilo a i sada je, da su najvece atrakcije tog vremena zauzimale prve stranice. Za razliku od svojih savremenika u pokretu, "Magna Carta" svoj izricaj crpi u ortodoksnoj upotrebi akusticnih i duhacih instrumenata, povremeno uvodeci elektricne radi naglasavanja atmosfere ili isticanja poante price. Mjesajuci komornu dvorsku muziku renesansnog doba sa folk rockom, koristeci naraciju, u kojoj mjesaju govor i pjevanje i uz to obilato smjestajuci teme u ambijent nekih drugih, davnih vremena, Magna Carta daje svojim temama misticnost i oblik koji i nema drugo uporiste nego u undrgroundu. Ono sta ne skrivaju je inspiracija koju nalaze u djelovanju Simon i Gurfunkela. Slusajuci njihove albume a pogotovo “Lord of the Ages”, slobodno mozemo pustit masti na volju i nazvati ga “Greatest Hits from Renaissance Court” Magna Carta nije stekla planetarnu popularnost. Mnogobrojni clanovi koji su prodefilirali njome, jesu. Ali tu nije bit ove price. Bit je u samoj srzi i zivotu pojedinaca, ljudi koji su nesebicno stvarali autenticni muzicki izraz i u tome u potpunosti uspjeli.  Ono sta je u doba ekspanzije muzicke umjetnosti bilo svakodnevna pojava, koja je toliko puta cak prosla potuno neprimjecena, danas predstavlja jednu od najdragocjeniji roba na trzistu. Govorimo o autenticnom izrazu, osebujnom stilu, koji grupu ili umjetnika izdvaja od stotine slicnih. Zasto je tomu tako, jednom drugom prilikom. Samo cemo poentirati ono osnovno – muzicka industrija je ispilala granu na kojoj je sedila. Ili po nasem domacem, ne samo da je gledala u zube poklonjenom konju, jer sitimo se, u to vrime, grupe su vec formirane dolazile na snimanje prvog albuma, nego je tom istom konju razbila sve zube i godinama ga hranila samo sterilnin zobenin pahuljicama. Metastaza je pocela lansiranjem MTV satelita i okrupnjavanjem muzickog lobija pod Sonijevom kapom, a zavrsila lansiranjem projekata tipa Ricky Martina ili Spice Girlsa. Kraj je samo cekao iza kantuna. I danas imamo situaciju da u cjelokupnoj muzckoj sceni ne postoji niti jedna nova grupa koja nosi nesto novoga Eto, o tome sire drugom prilikom. Vracamo se Magni Carti Magna Carta je Engleski 'folk' band, oformljen 1969 godine u Londonu. Osnivaci su bili Chris Simpson, Lyell Tranter i Glen Stuart. Svi su prije tog udruzivanja bili dio underground scene. Odmah po osnutku su stekli status na Canterbury sceni, sta u to vrime i nije bilo bas tako malo. I kao normalno u to vrime, personalne promjene su bile ka na traci i zacudo, veoma malo su uticale na plodnost u stvralastvu kao i u usmjerenju grupe. Svaki dolazeci clan je donosio svoje ali isto tako se prilagodjavao zvuku kojeg je "Magna Carta" njegovala. Izmedju 1969 i 1975, Magna Carta je stvorila nekoliko stvarno dobrih albuma. Medju njima se istice prekrasni "Seasons' i jos melodicniji “Lord Of The Ages'. Album snimljen u zivo u Amsterdamu 1971 godine je “must have” za sve ljubitelje progresivnog folka. “Lord Of The Ages' kojeg vecers slusamo, je remek djelo epohe u kojoj je nastao. Pronasavsi svoj izraz i razvijajuci ga na albumu “Seasons”, "Magna Carta" ide korak dalje na “Lord of the Ages” i dodaje neuobicajenu toplinu akusticnoj slici, stvarajuci muziku za sva vremena. Glen Stuart napusta grupu i sa njime odlazi ona magija koja je krasila djela "Magna Carte". U tom periodu je sve ukazivalo da se grupa nece oporaviti od njegovog odlaska. Chris Simpson je ipak uspjevao band drzati na okupu i nekom bozjom providnoscu, grupa je snasla snage i nastavila sa izdavanjem prekrasnih albuma. 1983 godine grupi se pridruzuje Linda Taylor. Kako je u to vrime samo Chris Simpson bija aktivan, zajedno sa njon odrzava ime "Magna Carte" na zivotu i ne manje mastovito daju novi dah svjezine kreativnom stvaranju koji traje do danasnjih dana. Oprostit cemo se sa Magna Cartom zadnjom temom sa albuma “Lord of the Ages” "Falkland Grene" I po obicaju na kraju emisije, svodimo pod zajednicki nazivnik ono sta smo slusali. Kao sta smo prije napomenili, Magna Carta nije sastav koji je promjenio tokove muzicke industrije, niti je sastav koji svojim djelovanjem iza sebe ima rijeku sljedbenika. Ali je zato sastav koji svakom pojedincu koji zna za njih i slusa ih, pruza onu notu ekskluziviteta, jer slusajuci njih, definitivno obogacuje svoju osobnost, a o predivnim trenucima dozivljaja da i ne govorimo. Eto! ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Lord of the Ages Lord of the Ages rode one night Out through the gateways of time Astride a great charger In a cloak of white summit He flew on the air Like a storm Dark was the night For he gathered the stars in his hand To light a path through the sky Rather hoofs of his charger Made comets of fire Bewitching all eyes Beheld them Lord of the Ages, nobody knows Whether he goes, nobody knows Below a dark forest in caves of black granite The children of darkness dwelt in oblivion Betraying one another in endless confusion But the Lord of the Dark Had bewitched them From time’s first creation The wise men and prophets And all workers of magic Had warned of the reckoning The wind and the fire And the plague of destruction that follows the path Of evil Lord of the Ages, nobody knows Whether he goes, nobody knows Far above the wide ocean and thundering rivers Through the sun and the rain The turn of the seasons Rode the god of all knowing While all around him celestial companions Friends from the void before time was woven Honour his crown with words of white fire And carry his robes with light Whether he goes, nobody knows But in the peace of a valley A young child was born Filling the night with his crying And an old man gave thanks to the lord of the ages Who’s battle is not with innocence But the birds of the air were silent Knowing that time had come when time was forgotten The waters were stilled The mountains stood empty And the cities were deaf Long, long ago Enough Cried a voice And the earth was awaking Poor and the rich fell to ring of the fire Death and destruction rode out together Turning the world to a funeral pyre It was the Lord of the Ages - Gathering in the harvest I thank the Lord of the Ages - Gathering in the harvest Oh, Lord - Gathering in the harvest Gathering in the harvest (4,25x) And from the blood and the thunder of men in their dying His eyes dark with sorrow The Lord of the Ages Gathered in his harvest Gathering in the harvest, gathering in the harvest . . . But to the old and helpless The weak and the humble To the children of light His words of compassion breezed on them gently Dissolving the darkness across the great valley that rumbled with fire And from the death and destruction The Lord of the Ages Carried the fruit to the harvest To freedom Lord of the Ages, nobody knows Whether he goes, nobody knows --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
utorak, 14.06.2011.
ZZ Top - “Greatest Hits” oliti Music LP-Undergorund / GRTg 21 06 u 20:10 sati
|
Iduci utorak predstavljamo perjanicu Americkog boogie rocka, ZZ Top i njihovu kompilaciju “Greatest Hits”. ZZ Top je Texaski rock band, kadikad nazvan "That Little Ol' Band from Texas". Na scenu donose svoju verziju bluesom pogonjenog Boogie Rocka. Oformili su se 1969 godine u Hustonu u Texasu. Grupu su osnovali Billy Gibbons i bubnjar Dan Mitchell. Prvo ime banda je bilo “Moving Sidewalks”, da bi dolaskom basiste Lanier Greiga, formirali ZZ Top. Krajen 1969 Greig i Mitchell su zamjenjeni sa Dusty Hillom i Frank Beardom, iz banda “American Blues” i danasnja postava ZZ Topa je rodjena. Ime je inace doslo, kao i kod mnogih bandova, kao izvedenica imena. Naime, u Gibbonsovoj sobi su bila dva postera, Poster ZZ Hilla i BB Kinga. Prvobitno ime koje se nametnulo je bilo ZZ King, ali su zakljucili da je malo previse slicno orginalu. Kako je poster BB King bija gornji, pala je ideja za ono Top. I tako je band dobija ime, ZZ Top.  Prvi ugovor za snimanje potpusuju sa London Records, daleke 1970 godine. 1971 izlazi debut album. Usprkos singlici "(Somebody Else Been) Shaking Your Tree", koja je skinuta sa tog albuma, i dosla na 50 po Billboardovih 100, album nije uspija doci na niti jednu top listu. Usprkos neuspjehu, blues rock orjentranog albuma, on postavlja temelje ZZ Topovom kasnijem stvaralastvu. Vec prvim svirkama su privukli paznju na sebe, tako da uskoro nastupaju kao predgrupa Janis Joplin, Humble Pie, Ten Years After, i Mott the Hoople. Prvobitnom uspjehu kumovao je i Mick Jagger pozivom da nastupe kao predgrupa Stonesima na Hawajima. ” 1972 godine grupa izdaje drugi album pod nazivom “Rio Grande Mud”. Album se penje na 104 misto Bilboardove top liste a singlica skinuta sa njega na 69 misto. Interesantno je to da sa ovoga albuma imamo dva standard ZZ Topa koja nikada nisu ugledala solo izdanje – radi se o temama "Just Got Paid" i "Bar-B-Q", koje izvode i dan danas na svojim koncertima. 1973 godine band se prikljucuje “mainstreamu” sa trecim albumom “Tres Hombres”. Album je bija instant uspjeh i etablirao ZZ Top kao nacionalne zvjezde u Americi. Pozicije singlica i samog albuma na svim top listama omogucio im je da iz dvorana predju na stadione, koje su poceli redovno punit. Najpoznatiji koncert tog vremena ostat ce upamcen po pepunom stadionu u Austinu u Texasu. Memorial Stadium je bija prepun. Skupilo se vise od 100,000 fanova. Koncert je dobio ime, "ZZ Top's First Annual Texas Size Rompin' Stompin' Barn Dance and Bar B.Q.," i ugostio najvece rock zvjede tog vremena - Santanu, Joe Cockera,i Bad Company. 1975 sljedi “Fandango” koji u neku ruku, zadrzava muzicki pravac kojim grupa krece ali tekstove obogacuju dozom humora. A strana donosi nove teme a B strana snimke u zivo. Ovo je prvi album koji se penje na top 40 a hit "Tush," dolazi do 20. mista. Ovo ce razdoblje ZZ Topa ostati zapamceno po turneji, tokom koje su na pozornici imali cilu zbirku zivih domacih zivotinja, biljaka a pozornica je bila napravljena u obliku Texasa. Koncept konceta bas i nije bija primljen sa odusevljanjem. Sredinom sedmadesetih su bili jedna od najvecih koncertnih atrakcija na americkom kontinentu. I kao toliko puta u povjesti rock muzike, neprestalne turneje uzimaju svoj danak. Za razliku od mnogih bandova koji su zbog icrpljenosti krenili stranputicom autodestrukcije, ZZ Top bira zdraviji ali rizicniji put. Prestaju sa radom 1977 i nestaju sa scene pune dvije godine. Taj korak gotovo u pravilu znaci i padanje grupe u zaborav. Na srecu, ZZ Top je sa dovoljno soli u glavi, promisljeno isplanirao svoj come back. U tome su u potpunosti uspili. Za te dvije godine pauziranja od javnog pojavljivanja, uzgojili su danas vec legendane, brade i pripremili album koji im je uz video spotove, zagarantirao veliki come back. U stvari, mozemo reci da je ZZ Top jedan od rijetkih velikih bandova iz sedamdesetih, koji je poentirao na imageu I to vrime, maximalno iskoristivsi uspon MTV medju mladim narastajima. To je ZZ Topu donilo neocekivani publicitet i naravno, kao posljedicu, konacno etabliranje u midstream rockere. Na srecu, jos jedan zaokret pema mainsteamu nije donio i "prodaju duse", tako da su ZZ Top ostali vjerni svojim prvobitnim uvjerenjima. Album “Degüello” je po izlasku dosa na 24 misto Billboardove Top liste. Pomalo cudno, jer prodaja je zabiljezila platinum ediciju. Sa albuma su skinute siglice "I Thank You," I "Cheap Sunglasses." U cetvrtom misecu 1980 godine, ZZ Top po prvi put dolaze u Europu. Nedugo nakon toga izdaju album “El Loco” sa kojeg krecu siglice "Tube Snake Boogie," "Pearl Necklace," i "Leila". 1983 godine izdaju album “Eliminator”, cija prodaja nadamsuje sva ocekivanja i grupi donosi neslucenu popularnost, pogotovo medju mladjom publikom. SInglice sa albuma, "Gimme All Your Lovin'" i "Legs", zauzimaju Top 40 Album se prodaje u monstruoznih 10 miljuna kopija. "Afterburner" izlazi 1985 godine i na njihovu zalost ne prodaje se kao prethodik. No usprkos tomu, uspinje se na najvise misto od svih dotadasnjih albuma. Da ne bude zabune, cinjenica da se album nije prodavao dobro kao prethodnik, ne znaci i slabu prodaju. 5 miljuna kopija nije bas zanemariva brojka. Sve singlice skinute sa toga albuma doalze na top liste. “Recycler” izlazi 1990 godine i donosi ZZ Top u retro izdanju. Na ovom albumu band se vraca svojim pocecima, jednostavnoj kompoziciji, gitarom pogonjenog bluesa. Nakon prvog slusanja je uocljivo odsustvo sintisajzera kao i uticaja popa, koji su mozda bili I previse izrazeni na prethodna dva albuma. Sa albuam su skinute singlice "My Head's in Mississippi" i "Give It Up". <  1994 band potpisuje ugovor sa RCA Records. Za potpis dobivaju nevjerovatnih 35 miljuncica zelenih sustajucih novacanica. Izdaju album “Antenna” koji se instant monstruozno prodaje. Sljede ga “Rhythmeen” i “ XXX”, od kojih je ovaj potonji, drugi album koji sadrzi snimke u zivo. Nazalost, dva posljednja naslova nisu uspila dostici visoki standard ZZ Topa usprkos dobroj prodaji. Uglavnom, sve sta je doslo na siglice od ZZ Topa u to vrime, dolazilo je na top liste. "Mescalero" izlazi 2003 godine kao zadnji album za RCA Records. Album je nafilovan strugajucom Gibbonsovom gitarom i sadrzi skrivenu pismu "As Time Goes By". 2006 se pocelo suskati da ZZ Top pripremaju 15. studiski album, ali do dana dasnjega, jos nista od novih snimaka nije ugledalo svjetlo dana. ZZ Top su do prodali ukupno oko 50 miljuna komada nosaca zvuka, od toga 25 miljuna samo u Americi. To dovoljno kazuje di in je misto u americkoj (sub)kulturi. I nakon 40 godina, jos uvik aktivno nasupaju, redovno ped punim auditorijem. Uz cjelokupan "Gratest Hits" poslusat cemo jos jednu temu. Poznavaocu muzickih zbivanja sedamdestih ce upasti u oko, da na albumu nema jedne od najmarkantnijih tema po kojoj su ZZ Top i postali ono sta jesu. Radi se o bluziji, “Blue Jeans Blues” I da ispravimo tu nepravdu, nju cemo poslusati za kraj emisije. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
četvrtak, 09.06.2011.
Bob Marley - “Exodus” oliti Music LP-Undergorund / GRTg 14 06 u 20:10 sati
|
U utorak, 14.06, 2011, odlazimo nesto juznije, tocnije odlazimo na Jamaiku i predstavaljamo album koji je po mnogima obiljezija kraj sedamdesetih. Govorit cemo o Nesta Robert Marleyu, poznatijem pod imenom Bob Marley i njegovom epohalnom albumu “Exodus” Bob Marley je bija Jamaikanski umjetnik snazne socjalne orjentacije. Rodjen na otoku punom cudnih mirisa, odmalena je spoznao sav sjaj bjede i siromastva. Pogonjen neupitnim nagonom za pravdu i pravicnost, postao je glasnogovornik ugnjetenih i vjeran slikar ondasnje stvarnosti. Istovremeno, snazno ali nenametljivo, propagirao je filozofiju rastafarijanstva. Prvi album izdaje 1965, ali svjetski uspjeh dolazi daleko kasnije. Vjerovatno najveca zasluga planetarnom lansiranju Boba Marleya i Wailersa pripada Ericu Claptonu, koji je za svoj prvi solo album obradio Marlyjevu temu “I Shot The Sheriff” Temu cemo kao uvod u emisiju posllusati u orginalu. Po exploziji Raggea koja je usljedila Marleyjevim etabliranjem na svjetsko sceni, na povrsinu ce isplivati mnogi ragge umjetnici, od otpadnika iz Wailersa, Petera Tosha do Black Uhurua, pa sve do pitkih pop verzija u kojoj su zaplivali Police i UB40., No, ruku na srce, kada se spomene Ragge, prva asocijacija koja se namece je ime, Bob Marley.  Exodus je deveti studiski album izdan 1977 godine. Snimljen je u Londonu dok se Marley oporavlja od rana dobivenih u pokusaju atentata. Uspjeh albuma katapultirao je Marleya kao internacionalnu zvjezdu. "Jamming," "Waiting in Vain" i "One Love/People Get Ready" bili su veliki internacionalni hitovi. Sam album se parkira na 20.mistu Billboardove liste i 15. na Black Albums listi. U Engleskoj je dosa do 8. mista i tu ostao 56 sedmica, odnosno vise od godine dana. Exodus je od muzicke kritike uvrsten na listu kao jedan od najuspjesnijih albuma svih vremena. 1999 godine, TIME magazine proglasava Exodus “the best album of the 20th century” 2001 godine, TV stanica VH1 postavlja ga na 26 misto najvecih albuma svih vremena i naposljetku, najveca referenca u muzici, Rolling Stone magazine, smjesta ga na 169 misto od 500 najvecih albuma svih vremena. Izdajuci prvi album sa Wailersima daleke 1965, Bob Marley do svoj smrti ne posustaje u svom nastojanju da svjetu priblizi Ragge izraz ali i istovremeno da skrene paznju na rastuce siromastvo i velike socjalne razlike u nerazvijenim zemljama ka sta je bila i njegova rodna. Godinama stvarajuci, skoro nevidljiv, polako ali sigurno pridobiva mase za sebe. Pokorivsi rodni otok, odlazi za Ameriku koja pada sredinom sedmadesetih. Pokoravanjem Europe, albumom Expodus, Marley zatvara krug i etablira se kao rock zvjezda. Nazalost, zbog poliitickog agazmana, na njega biva pokusano nekoliko atentata, od kojih je onaj zadnji, dan prije velikog otvorenog konceta, zamalo uspio. Ipak, neoporavljen i u bolovima, Marley nastupa. Nakon koncerta, nestaje sa rodnog otoka punih 15 miseci. Boravi u Londonu di se oporavlja od rana zadobivenih u atentatu i snima svoje remek djelo “Exodus” Poslusat cemo ovo djelo u cjelosti  Bob Marley je umra 1981 godine ostavivsi iza sebe 13 studio albuma, 5 sluzbenih live albuma i nebrojeno bootlega. Imavsi iza sebe takvu ostavstinu, koja je inauguirala Ragge kao samobitni muzicki pravac, koja je promovirala Rasta filozofiju diljem svjeta, Bob Marley zasuzeno zauzima pocasno mjesto medju velikanima dvadesteg stoljeca, ne samo u muzici. Koliko je bija prihvacen govore i sljedece cinjenice: U cast Bob Marleya dignut je spomenk do nacionalnog stadiona u Kingstonu. Drzava New York daje po njemu ime cijeloj aveniji u Brooklynu, a ono sta bi za nas u ljepoj nasoj moglo biti i te kako interesantno, u tamo nekoj zemlji turbo folka, tocnije u Banatskom Sokolcu, 2008 godine je podignut spomenik Marleyu. I da se na kraju dostojno oprostimo od Bob Marleya, poslusat cemo temu Redemption Songs, koja u sebi sublimira esencu Marlijevog stvaralastva i vjerno oslikava sve za sta se Marley za zivota zalagao. Redemption songs Old pirates, yes, they rob I; Sold I to the merchant ships, Minutes after they took I From the bottomless pit. But my hand was made strong By the hand of the Almighty. We forward in this generation Triumphantly. Won't you help to sing These songs of freedom? 'Cause all I ever have: Redemption songs, Redemption songs. Emancipate yourselves from mental slavery; None but ourselves can free our minds. Have no fear for atomic energy, 'Cause none of them can stop the time. How long shall they kill our prophets, While we stand aside and look? Ooh! Some say it's just a part of it: We've got to fulfill the Book. Won't you help to sing These songs of freedom? 'Cause all I ever have: Redemption songs, Redemption songs, Redemption songs. --- Emancipate yourselves from mental slavery; None but ourselves can free our mind. Wo! Have no fear for atomic energy, 'Cause none of them-a can-a stop-a the time. How long shall they kill our prophets, While we stand aside and look? Yes, some say it's just a part of it: We've got to fulfill the book. Won't you have to sing These songs of freedom? - 'Cause all I ever had: Redemption songs - All I ever had: Redemption songs: These songs of freedom, Songs of freedom. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
utorak, 07.06.2011.
Ozzy Ozborne oliti Princ Tame prkosi Svjetlu Dana
|
Ozzy me ponovo nasmija! Nekidan gledan iscrpnu biografiju Black Sabatha i nakon toga jos iscrpniju boigrafiju od Ozzy Ozborna. Manje vise sve poznato, a opet lipo za cut. Jednostavno mi je drago. To je bilo moje vrime, moj zivot i vjerovatno moje najbolje godine. I po ko zna koji put se nasmijen kad vidin Ozzyja danas. Taj je covik nevjerovatan. Po svim medicinskim i ostalim znanstvenim kriterijima, vec odavna je triba biti nedgi gori i pivat nebeske arije Ali on je jos uvik ziv. (vidi sliku doli!)  Par san puti naletija na reality show - "The Osbournes", i gledan ga. Covik je izgubija motoriku, jedva hoda, artikulacija mu je svedena na najmanji moguci minimum, vokacija skoro izgubljena. O unutrasnjim organima neznan, ali vjerovatno nisu u boljem stanju. Ali i pored svega toga ili radi svega toga, nevjerovatno je komican. (Ako ste u prilici, obavezno pogledati njegovu reakciju na zvonjavu mobitela! - Buster Keaton se nebi posramija te scene!) Prije par miseci citan, da su ameri oformili tim od 5 najstrucnijih ljecnika u bitnim podrucjima medicine, da utvrde - koji je razlog da je Ozzy jos uvik ziv ?! Rezultate neznan. Ali on i dalje, nekim cudom ili ko zna cime, funkcionira na pozornici. I dalje nastupa pred punim gledalistem. Ozzfest privlaci stotine tisuca gledatelja svake godine. Ozzy ponovo prkosi - ovaj put samoj majci prirodi! Toliko o Ozzyju a sad malo o samom povodu ovog posta. Dakle, u toj biografskoj emisiji, sjor Ozzy prica kako je dozivija prometnu sa motorom i krece snimka. Covik bi ocekiva vidit aute, kamione, slepere, prometna guzva, buka.... Ali yok, na snimci se lipo vidi da je vozija po nekoj livadi, nigdi auta, nigdi cabla, samo on i biljcice. I odjednom se strmopizdija i fala blogu, sjeba sve sta se sjebati moglo. Napunili su ga zeljezom umisto polomljenih kostiju, zakrpili i eto ga - Princ Tame se vratija..... I na kraju te price, kaze Ozzy: "Kad buden umra, mene nece spalit, nego rastalit!!!" Zacenija san od smija. Odma san se sitija da uz zeljezariju od te nesrice, ima jos zeljeznih nadomjestaka u sebi, a o plocicama u nosu da i ne govorin.(one su vec pitanje statusa!) Jos kako je on to izvalija po svome, to je stvarno tribalo cut.  Eto, Ozzy je vec za zivota posta legenda. Covik koji je pukom slucajnoscu ispisa jednu od najlipsih prica u povjesti rock muzike. I ne tako slucajno, covik koji je pomicao granice ljudske samodestrukcije do samih rubova ponora a nerijetko i priko toga. I dan danas, kad je veoma tesko objasnit, odakle uopce taj izvor koji ga drzi na zivotu, Ozzy radi ono sta najbolje zna - Princ Tame prkosi Svjetlu Dana !. |
petak, 03.06.2011.
Bon Jovi - "Greatest Hits" oliti Music LP-Underground / GRTg 07 06 u 20:10 sati
|
Sljedeci utorak cemo predstaviti grupu Bon Jovi i njezinog lidera Jon Bon Jovija, kroz njihov album najvecih hitova. Vjerovatno pretpostavljate, emisija je posvecena skorasnjem koncertu Bon Jovija u metropoli. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Bon Jovi je Americki hard rock sastav, oformljen 1983 godine u Sayreville, New Jersey. Samim vremenom svog postanka, grupi je nametnuta orjentacija. U to vrime, heavy rock se polako poceo pretvarati u heavy metal, a ovaj se, izuzev casnih iznimaka, polako, ali sigurno poceo okostavati i pretvarati u manirizam, manje vise u svim svojim varijantama. Praveci odmak od nadolazece heavy metal grmljavine, Bon Jovi se smjesta skoro u sredini, povladjujuci time FM rock radio stanicama ali istovremeno vjesto izbjegavajuci etitketu AOR (Adult Oriented Rock) sastava. Balansirajuci balade i zestoke teme, Bon Jovi stvara odanu bazu fanova koje definitivno pridobivaju svojim nastupima u zivo. Ti nastupi su vjerovatno i presudna komponenta svjetske slave koja vec godinama ne tamni.  ----- Bon Jovi nije veliki sastav u smislu velicine jednih Rolling Stonesa; Beatlesa ili King Crimsona. Bon Jovi je veliki sastav u onome sta rock u stvari i je - posteno, jako, mocno i nadasve znojem obliveno isporucivanje sirovine koja nan svima triba. Sastav se moze voliti i ne mora, to je stvar subjektivne porocjene i ukusa, ali bez obzira na afinitete Bon Joviju ne mozemo odreci auru velikog banda. Osobno nisan veliki fan Bon Jovija, ali ne mogu tajiti da mi ih je drago poslusati, i nadasve pogledati. Oni sretnici koji budu izlozili bubnjice grmljavini sa pozornice, dugo ce ga vremana pamtiti.  Alfa i omega sastava je pjevac Bon Jovi, rodjen kao John Francis Bongiovi, Jr. Uz njega su, gitarist Richie Sambora, klavijaturist David Bryan, bubnjar Tico Torres i bassist Hugh McDonald. Interesantna je cinjenica da se orginalna postava s iznimkon basiste, nikako nije minjala. To dovoljno govori o strukturi grupe a i o odnosima clanova unutar nje. No idemo ispocetka Jon Bon Jovi je zapoceo svoj muzicki put 1975, sa punih trinaest godina, kada osniva prvi sastav “'Raze”. Sa sesnaest susrece David Bryana i formiraju band “Atlantic City Expressway”. Jos uvjek u pubertetu, osniva novi band “John Bongiovi and the Wild Ones”. Zapocimaju ipak znacajnije lokalne svirke i za Bon Jovija se pocima vezivati punokrvno druzenje uz zestoki rock. 1980 osniva novi band "The Rest", kojeg inauguiraju u New Jerseyu u najpoznatijim okupljalistima ljubitelja muzike. Nazalost to je i bio krajnji domet grupe. Srednom 1982 godine, napusta svaku nadu za nastavak skolovanja i radi u trgovini zenske obuce. Na poziv rodjaka, koji je suvlasnik studija za snimanje, odlazi kao pomocni radnik i snima par demo snimki. Snimke bivaju odbacene od diskografskih kuca kao neprespektivne i bez izgleda za neki komercialni uspjeh. Bez obzira na neuspjeh, Bon Jovi ne odustaje. Prvi profesionalni angaman nalazi na snimanju "R2-D2 We Wish You a Merry Christmas," koji je bio dio Bozicnog slavlja na sound tracku “Star Warsa”. (Producent mu je bija rodjak) . U to vrime posjecuje lokalnu radio stanicu "The Apple" u Lake Successu u New Yorku. Razgovara sa promotorom John Lassmanom, koji prihvaca pismu "Runaway" za kompilaciju lokalnih talenata, koju radi za stanicu. Pisma se pocima vrtit u New Yorku a ubrzo je i ostale stanice preuzimaju. U trecen misecu 1983, Bon Jovi zove starog prijatelja David Bryana, koji poziva basistu Alec John Such i iskusnog bubnjara Tica Torresa. Nastaje kostur buduce grupe.  1984 snimaju debu album, jednostavno nazvan “Bon Jovi”. Na albumu se nalazi i njihov prvi hit single "Runaway",koji dolazi na Top 40 Billboardove Hot 100 liste. Kuriozitet prvog albuma je i u pjesmi "She Don't Know Me", koja postaje jedina pjesma u cjelokpnoj karijeri Bon Jovija na koju ne polaze nikakva autorska i izvodjacka prava. Grupa otvara koncerte “Scorpionsa” u Americi i “Kissa” u Europi. U Japanu single “Runaway” postaje veliki hit i Bon Jovi dolazi po prvi puta pod svjetla reflektora kao buduca zvjezda. Drugi album izdaju 1985 godine. Sa njega se stampaju tri singlice i postaje vidljivo da Bon Jovi ima poencijala na trzistu. Dobivaju podrsku diskografske kuce i krecu u osvajanje svjetskog trzista. Ono pada trecim albumom, "Slippery When Wet" izdanom 1986 godine. Album donosi prvi No.1 hit grupe “"You Give Love a Bad Name". Na tronu ga zamjenjuje "Livin' on a Prayer", smjestajuci Bon Jovija u vrh muzickog olimpa. Boravak na vrhu uzima svoj danak i 1990, grupa uzima predah zbog kronicne iscrpljenosti zahvaljuujuci neprestalnim turnejama. Jon Bon Jovi i Richie Sambora ga koriste za izdavanje uspjesnih solo albuma. 1992 godine band se ponovo oformljava i izdaju album “Keep the Faith”. Cijele devedesete su ponovo na putu i kulminaciju dozivljavaju 2000 godine kad njihov single "It's My Life" zauzima svjetske top liste. Muzika koju su napisali za filomove "Young Guns" je samo potvrdila zvjezdani status. Vaznije od toga je podatak da ih je u to vrime prihvatila mladja publika, osiguravsi im siroku bazu fanova. I od tog razdoblja u stvari zapocima faza u kojoj Bon Jovi plivaju i dan danas. Tokom karijere su snimili jedanaest studiskih albuma, izdali tri kompilacije i jedan album u zivo, sta je pomalo i cudno s obzirom na to da svoju popularnist vecinom duguju zivim nastupima. Prodali su oko 130 miljuna nosaca zvuka. I sad ono zapanjujuce. Odradili su preko 2600 koncerata u preko 50 zemalja i nastupili pred otprlike 34 miljuna gledalaca. Frapantne brojke.!! Jon Bon Jovi se izmedju ostaloga okusao i u glumi. Sican ga se iz jednoga filma, u ulozi mladoga pitura, koju je stvaro dobro odigra. Ocito da je covik multitalent. I sta jos reci u povodu koncerta. Sretnici koji ce biti prisutni na koncertu ce gustati u jedinstvenom spektaklu. Bice to praznik za oci a pogotovo za usi. Bon Jovi nikad nije filozofira. Radi dobru muzku, posteno nastupa i sta je najvaznije u rocku, zivi zivotom svoje muzike. Dokle god je tomu tako, gledat cemo ga pred punim dvoranama i stadionima. -------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako namistite radio na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
