nedjelja, 29.05.2011.
Joe Cocker - “Joe Cocker” oliti GRTg 31 05 u 20:10 sati
|
U povodu skorasnjeg koncerta Joe Cockera u metropoli, predstavljamo njegov drugi solo album, jednostavno nazvan “Joe Cocker”. ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- John Robert “Joe” Cocker je Engleski blues/rock muzicar koji se uz muziku bavija i jos uvik se bavi komponiranjem i glumom. Po ovim zadnjim je skoro nepoznat. Ono sta ga je izdvojilo iz ogromne mase blues vokala u to vrime, je bila njegova boja glasa, blues hrapavost i upecatljivost naracije. Svi ti element zajedno su prozveli cudnu mjesavinu bluesa, rocka pa cak i soula. I nije cudo sta se neke njegove obrade smatraju cak boljima od orginala. Za razliku od Brian Ferryja koji je iza sebe imao impresivnu karijeru skladatelja i umjetnika, i tek onda presao u solo vode obradama poznatih standarda, Joe Cocker je od prvoga trenutka odabrao svoj put. I jos jedna bitna razlika izmedju ove dvojice je u samom pristupu kompoziciji. Dok Ferry dendijevskom pristupon daje umjetnicku crtu svojim obradama, dotle Cocker ogoljava teme do njihvog kostura i na njima gradi novu strukturu kompozicije, odnosno, Cockerovu verziju urbanog bluesa. Mastovito, razigrano i nadasve kreativno. Na zalost, njegova kreativnost u pristupu je pocela opadati kako su godine prolazile ali ono sta je zauvjek ostalo, je Cocker na sceni, Cocker i njegov glas u nasim usima. I dan danas, iako nagrizen godinama, Cocker je u stanju isporuciti punokrvni koncert u kojem ce njegov glas, ne kao nekada, ali jos uvjek mocno blues orjentiran, dominirati predstavom. I kad concert zavrsi, ono sta ostaje to je ona tamna boja zvuka koja je izlazila iz njegovih glasnica. Majka priroda nije stedila kad je bija u red za poklon. Obilato ga je nagradila. Da bi se prihvatilo Joe Cockera ne samo kao koncertnu atrakciju nego kao muzicara koji je cijelom dusom I tjelom zivio tu muziku, tribamo krenit is pocetka.  Prvi angaman Joe Cockera je bija u bratovom “skiffle” bandu u dobi od, hm, 12 godina. Nedugo nakon toga oformljava svoj prvi band pod nazivom “Cavaillers”. Grupa se raspada po zavrsetku skole jer Joe odlazi za naucnika u pompjere. Osjetivsi jednom slast pozornice i blues u venama, Joe se vraca ali pod pseudonimom Vance Arnold. Malo poznata cinjenica iz njegovog zivota. Inace pseudonim je izvedenica od imena Vince Everta, lika iz Elvis Presijeve pjesme "Jailhouse Rock" i Eddy Arnolda, country pjevaca, popularnog u to vrime na otoku. Prvi znacajnijin nastup su imali kao prateca grupa Rolling Stonsa 1963 u rodnom gradu Sheffieldu u City Hallu. 1964 Cocker je potpisao ugovor za prvi solo album sa Deccom i istovremeno izdao pilot single "I'll Cry Instead" ( Jimmy Page svita pratecu gitaru !!!). Usprkos jakoj promociji, neslavno propada i Decca raskida ugovor sa njime. Nakon ovog fijaska, odbacuje pseudonim i uzima ime Joe Cocker, koje ce ga kasnije proslaviti. 1966 je znacajna godina u karijerijeri, jer te godine upoznaje Chris Staintona, koji ce mu svojom gitarom i nadasve karizmom, osigurati mjesto u povjesti muzike. Drugim rijecima, sican se kad je Chris napustio Cockera, opce misljenje je bilo da to ovaj nece preziviti. Bili su vezani muzickon pupcanon vrpcom. U tom razdoblju snima singl “ Marjorine",sa kojim postize skroman uspjeh. Ali nakon toga dolazi njegov pravi uspjeh. Obrada Beatesove teme "With a Little Help from My Friends" koja ga je katapultirala medju zvjezde. I ponovo kuriozitet. Jimi Page svira solo gitaru na singlici. Bija je to veliki uspjeh koji mu je otvorija vrata Woodstooka. A opce je poznato da onaj ko je nastupija na Woodstoku, ma koliko malen prije njega bio, postaje internacionalna zvjezda nakon njega. To se dogodilo i Joe Cockeru. Svojim hrapavim blues glasom, karikiranom mimikom i neuroticnim pokretima, Joe Cocker osvaja publiku Woodstooka obradama "Delta Lady", "Something's Comin' On", "Let's Go Get Stoned", "I Shall Be Released" i "With a Little Help from My Friends". Odmah nakon Woodstooka, izdaje svoj drugi album “ Joe Cocker”, kojeg cemo poslusati u emisiji. Impresionirani obradom svog standarda "With A Little Help From my Friends", Paul McCartney i George Harrison dozvolili su Cockeru da obradi jos dva Beatles standarda, "She Came in Through the Bathroom Window" and "Something" , koji su se nasli na albumu. Album se penje na 11 misto US top lista i istovremeno lansira drugi hit u Britaniji, temu Leona Russela "Delta Lady". Leon Russel ce isto ka i Chris Stanton biti stalni saradnik Cockeru na manje vise svim projektima tog vremena. Pocetak saradnje sa Leon Russelom je uvod u mozda najkreativniju fazu Joe Cockera. Zapocima razdoblje “Mad Dog and English Man”-a. Okupivsi cjelokupnu grupu Leaon Rusella, dodajuci joj svoje stalne suradnike i angazirajuci dva prateca vokala, Ritu Coolidge i Claudiju Lennear, Joe Cocker, pomalo nezasluzeno, pobire svjetsku slavu turnejom i dvostrukim albumom. “Mad Dog And English Man” sublimira sve sta je do tadda Joe Cocker radio ali sto tako donosi Leona Rusella u neponovljivom izdanju. S druge strane, Chris Stanton je, po vlastitom priznanju, turneju dozivio kao svoj vrhunac. Ukratko, grupu su cinili 30 muzicara, sa familjama, pasima, mackama i dicon. Zivili su ka komuna i tako i nastupali. Single “Letter” skinut s albuma dovodi Cockera na US Top ten listu. Album Mad Dog and English Man postaje najveci americki uspjeh Cockera. I ono pomalo nezasluzeno, u sjenu baca Staintona i Rusella, sadeci klicu koja ce razoriti sretnu familju. Iscrpljujuca turneja pocela je uzimati svoj danak. Bez obzira na uspjeh koji je pratija turneju a i dobru prodaju ploca, dolazi do osobnih razmirica izmedju Rusella i Cockera. Cocker je posebo tesko podnio razlaz sa starim prijateljem i pred kraj turneje tone u depresiju, a alkohol sve vise uzima maha. Po zavrsetku turneje, vraca se u rodni kraj na nagovor obitelji koja je bila zabrinuta za Cockerovo psihicko stanje  Bilo je to burno razdoblje Cockerovog zivota. Kad se malo oporavio, krece sa Staintonovom grupom na tureneje po Americi, Europi, Australiji. Na klokan kontinentu mu biva pohapseno pola grupe radi posjedovanja zelenih biljaka cudnoga mirisa, prezivljava pokusaj atentata i kao rezultat svega, u sred turneje od Australskih vlasti dobiva izgon, naredjeno im je da napuste kontinent u roku od 48 sati. Tada se dogadja, za danasnje pojmove nesto nevidjeno. Cocker je bija ikona Woodstooka i kao takav, je ima posebno misto u zivotima prosjecnih Australaca. Kad se prosirila vjest o izgonu, cila Alustralska javnost ustaje u odbranu Cockera i cile grupe. Protesti su se pretvorili u nerede. Kad je vlada vidila da je vrag odnija salu, popustili su i dozvolili da se turneja zavrsi. Mozete samo zamisljat kako je protekao ostatak turneje. Ovo je mozda bija i zadnji put da je narod svoju volju na ovakav nacin i za ovaj razlog pokazao i dobio na ulici. Neki cak idu toliko daleko u ocjeni ovog dogadjaja, da se predstavlja kao vrhunac demokracije i pocetak uvodjenja “demokratskog totalitarizma” kojeg imamo danas. Sa Australske turneje se vraca bogatiji za jedan nadimak - “Mad Dog” Ovo su samo crtice iz Cockerovog burnog zivota. Da bi detaljnije opisali bar one najglavnije dogadjaje iz njegovog zivota tribalo bi nan par emisija, zato ukratko idemo dalje….. 1973 se vraca u studio i snima novi album “I Can Stand A Little Rain”. Album se penje na sve top liste a single, “You Are So Beautiful” dolazi do 5 mjesta top lista. Nazalost tu negdje i zapocima kreativna stagnacija Joe Cockera. Od umjetnika koji svojim obradama stvara novo u poznatome, pretvatra se u reproduktivca koji na krilima stare slave i dalje (zasluzeno) nosi auerolu velikog. Joe Cocker nastavlja sa snimanjem albuma koje nose singlice koje u pravilu postaju hitovi. Etablira se kao internacionalna zvjezda i zasluzeno zauzima svoje mjesto u dvorani slavnih. Za kraj ostavljamo mozda najznacajniju informaciju o Joe Cockeru. Od svojin pocetaka do danasnjeg dana Joe Cocker se naslanja na stvaralastvo drugih umjetnika stvarajuci svoji blues orjetiranim glasom novu kompoziciju. Izveo je bezbrojne obrade, manje vise uspjesno, ali obrade jedne grupe su mu u stvari donjele svjetsku slavu. Radi se o danas slabo poznatoj grupi “Lovin Spoonful” i lideru/kompozitorru, Johnu Sebastianu. Malo kome ova imena danas nesto znace, ali ako spomenemo teme, “Darlig Be Home Soon”, “Summeri in the City” i da ne nabrajamo vise, svi se slazu da su to pisme koje su donjele Cockeru prva mjesta top lista i svjetsku slavu. Za kraj jedna poslastica, na YouTubeu postoji snimka sa snimanja “Saturday Night Live” di John Belushiju izvodi “With A little Help from my Friend”. Pogledati obavezno Snimku mozete vidit na YouTubeu: John Belushi imitira Joe Cockera -------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako namistite radio na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
petak, 27.05.2011.
"Commitments" oliti veliki film o (ne)obicnim ljudima
|
Evo pokusavam napisati tekst za iducu emisiju Music LP-Undergorund. Tesko mi ide, namjeravam pisati o Joe Cockeru. A o njemu iman tone materijala u glavi, toliko da bi se time moglo napunit par emisija. Triba nekako sublimirat sve skupa, usmjerit u pravom smjeru. A to je naporno jer meni osobno sve je bitno a ipak.... I dok se mislin izmedju faza koje je Cocker prozivljava i kako ih prezentirat, na TV zapocima meni jedan od najdrazih filmova.  I valjda, po stoti put, sjedan ispred TV da bih odgleda film i uziva u njemu. Taj je film ka sex. Ma koliko puta ga odgleda, uvik je dobar i uvik nasmije i razalosti, kada je prvi put prozivljen. Nakon "Midnight Expressa", Pink Floyd "Walla", "Birdyja", Alan Parker se okrece ulici koja ga je i definirala. Snima nevjerovatan film o ljudima koji nemaju nista i spremni su i to zrvtvovati za neke svoje ideale. "Commitments" izlazi 1991 i odmah biva proglasen “Najboljim Irskim filmom svih vremena”  A ima i zasto. Sve je u filmu savrseno. Od scenografioje, tocnije receno, autenticnih Dublinskih exterijera i inerijera, pjevajuceg Irskog akcenta i na kraju, ne manje bitna, savrsena apsurdnost radnje…. Jer kako inace protumaciti nastojanja glavnih junaka da u sred punk groznice oforme soul band i Dublinu podare "Dublin soul sound". Trnovit put do lokanog uspjeha prate nebrojene zgode i nezgode, tako vjesto i logicki protkane kroz radnju filma, da gledatelja prikuju za ekran i ne dozvoljavaju mu da predahne. Tek kad film zavrsi, dolazi se do daha i tek se onda mogu poceti slagati impresije. A njih ima, na tone i tone. Zato nije ni cudo da je “Commitments” jedan od “onih” filmova, koji se gledaju svakih sest mjeseci i uzitak se povecava svakim ponovnim gledanjem. I da ne zaboravin na kraju, posebna prica su glumci. Skoro sve natruscici. Bez imalo filmskog iskustva, dali su uloge bolje od razmazenih i razvikanih filmskih zvjezda, a da ne govrim koji su "sug" dali samom filmu. Upravo taj moment daje filmu pecat velikog jer kao ogledalo preslikava ulicu i zbivanja u njoj i oko nje. I kad govorimo o slikama, sve je u filmu autenticno do bola. Svaki trenutak filma odise autenticnom Irskom stvarnoscu, sumornom atmosferom bespesperktivnosti i beznadja. Mokre ulice i zadimljeni pubovi, koji jos vise povecavaju taj osjecaj, sele nas, tili mi to ili ne, u depresivnu Irsku, koja je uvik bila pojam siromastva i neimastine. Film je toliko vjeran zivotu da se na momente cuje miris svjeze opranog rublja na susilu ili smrad vlage u prasnjavom podrumu. Malo se djela moze podiciti tom dimenzijom u svojoj prezentaciji. Film “Commitments” je veliki film, velikog rezisera i jos vech “malih” ljudi. Ovo je film koji tim ljudima dize spomenk, kakav se niti jedna vlast ne usudjuje dignut, jer bi samim cinom negirala svrhu svog postojanja. |
utorak, 17.05.2011.
Renaissance - "Tuscany” oliti GRTg 24 05 u 20:10 sati
|
Sljedeci utorak cemo prezentirati britansku grupu Renaissance, i njihov povratnicki album "Tuscany". ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- U spektru kreativne explozije sezdesetih i sedmadesteih, Renaissance nalaze svoje misto tik do “Curved Air”-a, pod vodstvom Sonje Kristine i otpadnika iz grupe, Darill Waya sa grupom “Wolfs” Za razliku od Curved Aira koji svoj izraz temelji na divljoj Daril Wayovoj violini i prekrasnom Sonjinom glasu, uz nesebicnu pratnju Monkmana na klavijaturama i ne manje vazih gitariste i ritam sekcije, Reanaissance svoje mjesto pod rock suncem pronalazi u spoju klavira i violine, koketirajuci, kao sta sam naziv grupe naznacuje, sa renesansnim elementima klasicne kompozicije, koju blendira u suvremeni izricaj. Renaissance je proizasla iz prve supergrupe ikada oformljene, grupe Yardbirds. 1969 godine, po raspadu Yardbirdsa, Keith Relf i Jim McCarty osnivaju novu grupu koja ce se posvetiti eksperimentiranju na relaciji rock, folk, i klasicna forma. Ovaj kvartet, Relf na gitari i vocal, McCarty za bubnjevima, plus basist Louis Cennamo, pianist John Hawken, i Relfova sestra Jane Relf kao vokal, predstavljaju prvu postavu Renaissanca koja izdaje i istoimeni album. Producet in je bija Yardbirdosva siva eminencija u studiju, Paul Samwell-Smith. Pored neosporne kvalitete band je uspio sakupiti malu bazu odanih fanova, sta se odrazilo i na slabu prodaju ploce. Nezadovoljni statusom i iscrpljeni neprestalnim turnejama, u proljece 1970, grupu napustaju Relf i McCarty. Grupa u izmjenjenom sastavu ulazi u studio i zapocima snimanje drugog albuma “Illusion”. Samo snimanje albuma su popratile mnogobrojne izmjene u postavi posto su muzicari neprestalno selili iz banda u band. Album je napokon zavrsen, i 1971 godine izdan najprije u Njemackoj. Zbog nekog nepoznatog razloga, album je u Engleskoj izdan tek 1976 godine. Ovaj je album je ujedno oznacio i pocetak duge saradnje sa poetom Betty Thatcher-Newsinger, ciji su tekstovi bili okosnica stvaralastva grupe.  Personalne promjene ne posustaju. Grupom prolaze nebojeni muzicari u potrazi za necim novim. Negdje 1971 godine, novi manager grupe, Miles Copeland, odlucuje reorganizirati band, fokusirajuci se na najjace adute prijasnjih postava, Annie Haslamov vocal i John Toutov klavir. Do tada je Haslam djelila vokalne dionice sa Terry Crowe, cesto bivajuci potoskivana kao prateci vokal. Malo je poznata cinjenica da se u ovom razdoblju grupi nakratko prikljucio John Wetton. No ubrzo ih napusta radi angazmana u King Crimson. O gibanjima unutar i oko grupe bi mogli pricat cilu noc, jer to su bila explozivna vremena kad su muzicari trazili vlastit izricaj i u tom trazenju lutali od grupe do grupe. Uglavnom, jedna od monogbrojih kombinacija postava snima treci album “Ashes are burning” koji postaje njihov najuspjesniji album i penje se na americke top liste. Zadnja tema sa albuma, ujedno i naslovna, zauzima 20 minuta prostora i postaje himna tadanje postave Renaissanca. “Ashes are burning” cemo predstavit drugom prilikom kad budemo obuhvatili stvaralasto grupe “Curved Air”, i “Daril Way Wolfs” Kako godine prolaze, grupa prolazi kroz burna razdoblja i neminovno, dolaskom novih muzickih struja, grupa pada na margine muzicke scene zilavo se drzeci do pocetka devedestih godina.  I kad su se cak i najzagrizeniji fanovi poceli miriti sa cinjenicom da grupe vise nema, iznenada dolazi vjest o ponovnom oformljavanju grupe i novom albumu. Kako sve nebi zavrsilo na glasinama, u Japanu, 2000 godine izlazi povratnicki album “Tuscany” , kojeg cemo poslusati. Ocjene albuma su bile mjesovvite. Prog rock fanovi su bili donekle razocarani, die-hard fanovi su uz burno odusevljenje prihvatili album kao novo usmjerenje grupe, nadajuci se novim izdanjima. Uglavnom, zastupljen po cijelom kriticarskom spektru usa je u povjest kao jedan od uspjesnijih povratnickih albuma. Comeback jedne od nakomornijih i samozatajnih grupa undergrounda je bio i vise nego neocekivan, ali isto tako kako su se pojavili na muzickom nebu, van svoga vremena, godine gospodnje 2000, tako su tiho nestali i vratili se na zasluzenom mjestu muzicke povjesti sedamdesetih. Da ne ostane sve na albumu kojeg cemo poslusali, za rastanak cemo poslusati i njihov najveci hit “Northern Lights” koji je dosao na manje vise sve tadasnje top liste. I jos cemo jednom, po ko zna koji put, iz danasnje perspektive, sa cudjenjem konstatirati da je i ta vrsta muzike dolazila na top liste najslusanijih. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Da biste se poblize upoznali sa grupom, evo par linkova na YouTube: Renaissance - Nother Lights Renaissance - Ashes are Burning -------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako namistite radio na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
utorak, 10.05.2011.
Oasis - “(What's the Story) Morning Glory?” oliti GRTg 17 05 u 20:10 sati
|
U utorak, 17. 05, 2011 predstavljamo vjerovatno zadnju veliku grupu izraslu na temeljima pokreta iz sezdesetih godina. Predstavit cemo grupu Oasis, kroz njihov drugi album “(What's the Story) Morning Glory?”. Oasis su bili Engleski sastav iz Manchestera, oformljen 1991 godine. Zapoceli su pod imenom “ The Rain”, embrija Oasisa kojeg su oformili Liam Gallagher, Paul "Bonehead" Arthurs , Paul "Guigsy" McGuigan i Tony McCarroll. Uskoro im se pridruzio Liamov stariji brat Noel i time zavrsio personalne promjene do konacne izmjene imena u Oasis. Ime Oasis inace dolazi sa postera firme u kojoj je stariji brat bija zaposlen. Prvi ugovor su potpisali sa Creation Records i pod njihovim patronatom, 1994 godine izdali debi album “Definitely Maybe”. Po izlasku albuma, odmah bivaju primjeceni i prihvaceni od svih slojeva publike. Dobivaju bezrezervnu podrsku kritike, koja je isla tako daleko da ih je proglasavala nasljednicma Beatlesa. Nakon turneja ulaze u studio i 1995 godine izlazi njihov drugi album pod nazivom “(What's the Story) Morning Glory?”.  Album se pokazao veoma zilav na top listama ostajuci na njima na prvom mjestu 10 sedmica. U Americi se popeo do cetvrtog mista. I jos jedna zanimljivost, album se u Engleskoj u prvoj sedmici od izlaska, prodao u 346 000 kopija, i nakon toga, diljem svjeta u nevjerovatnih 14 milliona kopija. Procjene se krecu i do 20 miljona prodanih nosaca zvuka. Singlice sa albuma, "Some Might Say", "Roll With It", "Wonderwall" I "Don't Look Back in Anger" su bile veliki hitovi i zajedno sa temom "Champagne Supernova" zauzeli su prva mjesta svih top lista.  1997 godine, Oasis izdaju treci album, “Be Here Now”, i on postaje najbrze prodavani album u povjesti Britanske pop muzikle. Nakon tog albuma zapocima osipanje grupe. U nestabilnoj postavi izdaju “Standing on the Shoulder of Giants”, 2000 godine. Grupa se vraca na scenu i top liste albumom “Don't Believe the Truth”, izdan 2005 godine. Tu otprilike zavrsava kreativna faza grupe pod vodstvom brace Gallagher. U osmom misecu 2009, Noel Gallagher odlazi iz banda i time de facto, Oasis prestaju postojat. Liam Gallagher sa preostalim clanovima Oasisa oformljava band Beady Eye sa kojima nastupa diljen Otoka. Ineresantan je taj anemozitet dvoje brace, koja su svoje kretaivne vrhunce dozivila dok su se koliko toliko mogli podnositi. Njihovim definitivnim udaljavanjem gasi se i njihova krativnost. I bas nekidan citan, da je Liam odbio odsjesti u isti hotel u kojem se vec nalazio Noel. Toliko o toplim bratskim odnosima. ------------------------------------------------------------------------------------------ Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
utorak, 03.05.2011.
Slade - "Feel the Noize - Gratest Hits” oliti GRTg 10 05 u 20:10 sati
|
Mozda ste primjetili da cilo vrime spominjemo top liste, iako se za sam pojam "underground" tesko moze vezati neka izrazito komercjalna komponenta koja dovodi sastav medju komercijalne. Tako je danas, nekada davno, tamo sedamdestih je bilo daleko drugovacije. Kad govorimo o Undergroundu onda u vecini slucajeva mislimo na djela koja su prezentiramna kao albumi a poneka tema bi slucajno iskocila i zasjela na top liste (tipican primjer je “Wreck”, sastava Gentle Giant). Grupu koju cemo slusati, nikada niko nije smjestao u underground. Nikada nisu ni imali te aspiracije. Cak stavise, “ozbljni” (ovo ozbiljni u navodnike) ljubitellji muzike u to vrime su se ih gnusali, fanovi prog rocka ih prezirali, kritika ih ignorirala ali publika ih je volila. I jasno je I zasto. Govorimo o Glam –Rock grupi Slade. U utorak, 10. 05 cemo poslusat njihovu kompilaciju hitova Feel the Noise - Greatest hits  Razlog za kompilaciju je jasan. Grupa je bila iskljucivo orijentirana na hitove i singlice koje su nosile albume. Nisu previse filozofirali. Posteno su prasili, a cinjenica da su izdali toliko hitova nam ne dozvoljava da ih ignoriramo. Stvorivsi simbiozu boogija, popa i ondasnjeg trenda, a radilo se o Glam pokretu, Slade su definitvno dominirali muzickom scenom tih godina. Slade su inace najpoznatiji po svom hitu iz 1973 godine, “Merry Xmas Everybody”, koji se jos uvik nalazi na mnoghobrojnim bozicnim kompilacija diljem svjeta. Bili su najkomercjalniji glam rock band sedamdesetih godina. Mozda ce se za danasnje pomove ciniti cudno, ali bili su jaci od David Bowiea, T-Rexa i Roxy Music. U stvari, njihove singlice su se prodalvale bolje od iti jednog rock sastava te dekade. Da bi jos vise dobili na tezini, njihov se sirovi zvuk kasnije opisivao kao prethodnica punk pokreta. Nakon nekoliko neuspjesnih singlica, Slade je 1971 explodirao britanskom scenom singlicom “Coz I Luv You”, koja je suvereno zasjela na prvo misto top lista. Nevjerovatno zvuci, ali je istinito, sljedecih 11 singlica ce uci na Top 5 liste, ukljucujuci “Mama We Are All Crazee Now”, “Cum on Feel the Noize” i “Merry Xmas Everybody”, koji su zasjeli na prva mista svih top lista. U medjuvremenu, njihovi albumi su se prodavali kao i singlice i nije tajna da su one pridonjele njihovoj prodaji. Nakon dolaska disca, new wavea i punka, Slade se grcevito bori za prijasnje pozicije, ali dalje od top 10 sa singlicama “We’ll Bring the House Down” i “My Oh My” (1983) te “Run Runaway” nisu stigli.  Slade su nastavili izdavati singlice i albume ali nikad vise nisu ponovili uspjehe koje su imali sedmadesetih. Konacno, 1991 godine band napusta alfa i omega grupe, Noddy Holder, sto ujedno i oznacava kraj postojanja banda. Noddy ce se okusati u glumi i na televiziji. Danasnja britanksa publika ga poznaje kao poznatu osobu sa TV-a i malo ko, pogotovo mladji narastaji, mogu u njemu pepoznati nekadasnjeg suverenog vladara top lista. Takav je zivot, pise romane, bez unaprid pripremljenog scenarija. ------------------------------------------------------------------------------------ Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako radijo namistite na 90,6 MHz, a isto tako i preko neta ako kliknete na ovi link dolii: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
