srijeda, 08.12.2010.
Podsjecamo na pismo koje je zgrozilo hrvatsku - imaju li tatini sinovi pravo ubiti bez kazne
|
Ovome ne triba nikakav komentar. VEĆ GODINU dana internetom kola pismo ogorčenih roditelja nesretno preminule 29-godišnje Jasmine Čelice iz Pule. Prije tri i pol godine Jasminu, kći Sonje i Nebojše Čelice, pregazio je automobil na pješačkom prijelazu u Zagrebu. Ispostavilo se da je automobilom upravljao sin ličkog tajkuna Jerka Leke. Marko Leko za ubojstvo 29-godišnje Jasmine osuđen je uvjetnom kaznom, a zgrožena javnost se zajedno s nesretnim roditeljima još jednom zapitala kakve to poruke odašilje hrvatsko pravosuđe. Podsjetimo samo na neke: Pod kotačima BMW kojim je upravljao 17-godišnji Ivan (također moćnog prezimena) Primorac u jesen 2002. godine u Makarskoj živote su izgubile 16-godišnje Ana Andrijašević i Kate Erceg. Ivan Primorac tada je bio maloljetnik bez vozačke dozvole. Osuđen je na dvije i pol godine zatvora, a kazna je smanjena na dvije godine jer "potječe iz obitelji društveno prihvatljivog ponašanja". Makarane je u rujnu prošle godine šokirala presuda sutkinje Miroslave Lipanović koja je Damira Maršića kaznila sa 60 dana društveno korisnog rada (!) jer je dvije i pol godine ranije pregazio tada 12-godišnjeg dječaka Roka Vranješa. Sud je nepravomoćno donio presudu kojom je vozač osuđen na pola godine bezuvjetne zatvorske kazne, koja je zatim zamijenjena društveno korisnim radom. Roka je zgazio na putu prema školi. Dječak je 36 dana nakon nesreće bio u stanju duboke kome, da bi potom izgubio bitku za život. Potresno pismo nesretnih roditelja preminule Jasmine Čelice u kojem se pitaju imaju li pravo svi jednom ubiti bez kazne (ili samo neki), redakcija Index.hr-a objavila je i prošle godine, a ove, kao i svake naredne, pismo ćemo ponoviti "da slučaj ne prođe zaboravljen, kada ga je već zaboravila pravna drzava.  Povodom skandalozne odluke sudskog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, kojom je Marku Leki, ubojici naše kćerke Jasmine Čelice, prvostupanjska odluka o zatvorskoj kazni od godinu dana preinačena u uvjetnu kaznu iako mu je u potpunosti dokazana krivica, obraćamo se vama medijima za pomoć, jer je našim zakonima nama roditeljima uskraćeno bilo kakvo daljnje pravo žalbe. Zaobišao zaustavljeno vozilo i pri punoj brzini Jeepom naletio na Jasminu, odbacio je 25 metara Naša je kći Jasmina Čelica u subotu 16. lipnja 2007. u Zagrebu krenula iz pravca Stare Pešćenice Šulekovom prema Zvonimirovoj. Išla je na posao u knjižaru Profil, gdje je bila zaposlena. Došla je na raskršće Zvonimirove i Šulekove u 14.40 sati. Na nogostupu uz pješački prijelaz čekala je da prijeđe Zvonimirovu. U tom momentu naišlo je vozilo marke Golf, kojom je upravljala vozačica Anđela Došen.Uvidjevši da Jasmina čeka u namjeri da prijeđe cestu vozačica je, kao što je i propisano, zaustavila svoje vozilo ispred pješačkog prijelaza. Naša je kći krenula, prešla je prvi dio ceste i trećinu drugog djela. U tom trenutku vozilom marke Jeep Cherokee, tada 22-godišnji student veterinarstva Marko Leko u bezobzirnoj vožnji preko pješačkog prijelaza i raskrižja obilazi zaustavljeno vozilo i na drugom pješačkom kojim se kretala Jasmina, svojim vozilom u punoj brzini nalijeće na nju. Od siline udarca odbacio ju je 25 metara, a on se zaustavio tek nakon 46 metara. Hitna medicinska pomoć je došla brzo, injekcijama adrenalina u srce i elektrošokovima uspjeli su uspostaviti ponovni rad srca. Prevezena je u KBC Rebro Zagreb, gdje su operativnim putem pokušali spasiti njen život. Unatoč velikim naporima liječnika i dozi od 3,5 litre krvi koju je dobila, Jasmina je od težine ozljeda preminula isti dan u 16.20 sati. Dr. Željko Đurić koji je sa svojom ekipom vodio spašavanje, rekao nam je da su pokušali sve što je u njihovoj moći, da je Jasmina bila veliki borac i da se do zadnje sekunde borila za život. Nakon nesreće se Leko odvezao s mjesta nesreće U međuvremenu na mjestu nesreće policija je vršila očevid pod vodstvom inspektora Slavka Pranjića. Istražna sutkinja Amanda Snoj, koja je o nesreći bila obaviještena i pozvana nije došla na uviđaj. Pitamo se zašto? Nakon završenog očevida vozaču koji je skrivio nesreću uzeti su uzorci krvi urina radi daljnje analize na alkohol i opijate. Policijski očevid je započeo u 14.55 sati, a završio u 17.10 sati. Nakon policijskog očevida ubojica našeg djeteta se pušta na slobodu, a omogućeno mu je (ne možete vjerovati) da se sam odveze svojim vozilom, kao da se ništa nije dogodilo. Napominjem da kao 22-godišnjak po Zakonu o sigurnosti u cestovnom prometu, nije smio upravljati vozilom marke Jeep Cherokee, jer je ono veće snage od 75 kW, što nije dopušteno vozačima mlađima od 24 godine. Na mjestu na kojem je usmrtio Jasminu stoji znak ograničenja brzine 40 kilometara na sat. Sudski vještaci su dokazali da je njegova brzina bila minimalno 57 kilometara na sat. Svakodnevno proživljavamo pakao Nas je kao roditelje pulska policija obavijestila tri sata nakon nesreće i od tada svakodnevno proživljavamo pakao. Godinu i pol dana čekamo na prvo ročište, nedopustivo dugo, kad je u pitanju smrt, osobito djeteta. U međuvremenu dobili smo izvještaj sa analize uzoraka krvi i urina okrivljenog Marka Leke od Policijske uprave zagrebačke, I. postaje prometne policije. U izvještaju je navedeno doslovno da "Testiranje radi utvrđivanja prisustva opojnih droga nije provedeno iz razloga jer nije uobičajeno da se takva testiranja provode", što je samo povećalo našu sumnju u krajnji ishod ovog slučaja. (Kao da ne postoji želja da se dođe do istine.) Dok smo se snašli prošlo je šest mjeseci, koliko je zakonska obveza da se čuvaju uzorci krvi i urina.Zamislite, ročište je počelo godinu dana nakon što su uzorci uništeni. Isto tako okrivljeniku policija nije izuzela ni mobitel, što nas je još više uvelo u sumnju. Na prvo ročište u prosincu 2008. godine na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu mi kao roditelji dolazimo, kao i odvjetnici, ali ne i Marko Leko. Njegov odvjetnik Darko Rogan nije priložio pismeno opravdanje, već je usmeno izjavio da je bolestan, kao da smo mi roditelji zdravi, ali tko nas pita. Na drugom ročištu 20. siječnja 2009. pojavio se i Marko Leko, sin poznatog zagrebačkog poduzetnika Josipa Leke i majke Vere. Na pitanje sutkinje Ivančice Cvitanović "osjeća li se krivim za djelo za koje se tereti" izjavio je da se osjeća krivim, ali da Jasminu nije vidio što je sudski prometni vještak opovrgnuo dokazavši da ju je mogao vidjeli već dok se kretala ispred zaustavljenog Golfa, a ona je prešla Golf i još za najmanje 1,5 metara, znači bila je potpuno vidljiva, što je utvrđeno očevidom policije. Pet prekršaja u godini dana Okrivljenik se branio izjavama da ima nekakvu očnu bolest i da je tek iz četvrtog puta položio vozački ispit. Na pitanje naše odvjetnice Jadranke Sloković: "Da li je vidio da se vozilo zaustavilo na pješačkom prijelazu" je odgovorio: "Da, vidio sam ga sa 100 metara". Na drugo njeno pitanje: "Što je pomislio kad je vidio da se vozilo zaustavilo pred pješačkim prijelazom?" rekao je: "Mislio sam da je vozilo u kvaru". Iako je u prvoj izjavi rekao da Jasminu nije vidio, u drugoj izjavi rekao je da ju je vidio u zadnjem tisućitom djelu sekunde. U jednoj izjavi je rekao da je počeo odmah sa kočenjem, a u drugoj da uopće nije kočio. Izrazio je žaljenje riječima: "Žao mi je što se to dogodilo", kao da se to dogodilo samo od sebe, a ne da je on uzročnik. Iz svega proizlazi da je krivnju priznao samo deklarativno, kako bi dobio olakotne okolnosti, što je vidljivo iz njegovih izjava, a to potvrđuju i dvije žalbe koje je uputio drugostupanjskom Županijskom sudu, jednu na koju se žali na visinu kazne, a drugoj na činjenice koje dokazuju njegovu krivicu. Državno odvjetništvo koje zastupa žrtvu tražilo je za počinitelja kaznu zatvora od tri godine i pet godina oduzimanja vozačke dozvole po odsluženju kazne. Pri davanju prijedloga uzeta je u obzir činjenica da je Marko Leko u godinu dana pet puta pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog počinjenih prekršaja. Sutkinja Ivančica Cvitanović odredila je kaznu od godinu dana zatvora i tri godine bez vozačke dozvole. Na prvostupanjsku presudu se žalilo državno odvjetništvo i okrivljenik. Znači li to da svi mladi vozači imaju pravo jedanput, prvi put, nekažnjeno nekome oduzeti život? Nakon 10 mjeseci čekanja, 3. studenog 2009. godine, na Županijskom sudu u Zagrebu sudsko vijeće u sastavu Lepe Singer kao predsjednice vijeća te Sonje Brešković Balent i Lidije Vidjak kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Špehar Janković kao zapisničarke, u nazočnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Cvjetka Ariha i sada novog branitelja okrivljenika, odvjetnika Milenka Umičevića, donijelo je odluku da se uvaži žalba okrivljenog Marka Leke na visinu kazne te kaznu od godinu dana zatvora zamijeni uvjetnom kaznom u trajanju od tri godine uz istovremeno oduzimanje vozačke dozvole. Kao olakotna okolnost uzeto mu je to što je mlad, (iako se to računa samo do 21 godine) te da mu je to prvi put. (Znači li to da svi mladi vozači imaju pravo jedanput, prvi put, nekažnjeno nekome oduzeti život?). Iako je sudsko vijeće imalo zakonsku mogućnost da odredi kaznu u visini do pet godina zatvora ono se nije odlučilo niti za jedan dan zatvorske kazne. U sudskoj praksi nije uobičajeno da sudsko vijeće smanjuje (poništava) prvostupanjsku presudu, obično je potvrdi ili odredi još veću kaznu. Ovako nešto gotovo je presedan. Iz tog razloga postoji duboka sumnja da je u pitanju korupcija. Mi smo kao roditelji prvu informaciju o drugostupanjskoj presudi dobili od naše odvjetnice Jadranke Sloković, usmeno 4. prosinca 2009. godine. Bili smo šokirani. Ali to još nije sve. Kao roditelji nemamo ni pravo žalbe na takvu skandaloznu presudu. Pravo žalbe nema čak ni državno odvjetništvo koje zastupa žrtvu. Pravo žalbe ima samo ubojica našeg djeteta. Marko Leko, ubojica Jasmine Čelice, nijedan dan neće provesti u zatvoru i neće platiti ni jednu jedinu kunu kazne Ovakva presuda po sistemu "Kriv je onaj koga više nema" ne priliči jednoj civiliziranoj zajednici. Svjesni smo da nikakva kazna ne može vratiti život naše Jasmine, ali smo željeli saznati pravu istinu i sačuvati barem njeno dostojanstvo, jer naši voljeni ne mogu se sami braniti. Puno je vozača platilo i plaća novčane kazne za razne prekršaje, a mnogi su otišli i na par dana u zatvor iako nikom nisu oduzeli život. Marko Leko, ubojica Jasmine Čelice, nijedan dan neće provesti u zatvoru i neće platiti ni jednu jedinu kunu kazne. Kakvu to poruku naši suci šalju ostalim vozačima? Zar se pješaci mogu nekažnjeno ubijati? Zar je to poziv roditeljima da sami uzmu pravdu u svoje ruke? Zar to znači da vrtići, škole, autoškole i policija zajedno sa roditeljima, pogrešno uče našu djecu da su na pješačkom prijelazu sigurni. Očigledno je da pred zakonom nismo svi jednaki jer pripadnici tzv. zlatne mladeži iz obitelji podobnih (poput Makarske 2002. godine) prolaze nekažnjeno. Pitamo se bi li to isto sudsko vijeće takvu presudu donijelo da je na takav način poginulo njihovo dijete? Za njih imamo samo jednu poruku: SRAM VAS BILO! U našoj kući 2,5 godine gore svijeće čekajući pravdu. Nažalost, iako je za pravosuđe ovaj slučaj završen, za nas roditelje još uvijek nije, jer mi smo kažnjeni doživotno. Osuđeni smo na život bez života. Danas smo to mi, a sutra? Molimo vas da o ovome upoznate javnost da se i drugima ne dogodi što i nama. Ogorčeni Jasminini roditelji, Sonja i Nebojša Čelica Pula, 20.12.2009. Preneseno sa http://www.index.hr/ |
ponedjeljak, 06.12.2010.
Postom na komentar oliti, stojin iza svake napisane rici
|
"unuka je njegova, nije od susida, ako sin ne pruzima odgovornost za vlastito dite nek preuzme dida koji ga je tako lipo naucija odgovornosti!!! bice doticni tatica odleprsa s kojom priko grane pa bi sad zaboravija da ima dite, a ko pita dite od cega ce zivit sutra da se to meni dogodi i od najdaljnje rodbine bi naplatila!!!! (zuzayok 04.12.2010. 19:03)"  Idemo redom Nazalost kazneni zakon ne prepoznaje los odgoj ili odsustvo istoga kao krivicno djelo. Osobno smatran da bi se trebao sankcionirati jer onda bi vjerovatno bilo manje Makarskih slucajeva kao i najnovije episode sa Bentliyem i pijanin 21-godisnjakom u glavnoj ulozi. Nadalje, smatram da se dijete mora maximalno zastititi i tu nema nikakvog spora. Ono je najmanje krivo u svemu tome i drzava bi tribala svojim zakonima oko djeteta stvoriti “sigurnosni jastuk” koji bi ga pratija do punoljetnosti kad nastupa mogucnost samostalnog odlucivanja. Ogledni primjeri su Norveska i Svedska ali to su nama daleke zemlje po svemu pa i po tome. Isto tako, ako dokazani otac ne placa alimentaciju, drzava svojim represivnim aparaton, a u cilju zastite djeteta, mora omoguciti naplatu iste. U nas se cesto dogadja da otac ne placa alimentaciju, radi na crno te mu se ne moze odbiti od legalnih primanja, ali istovremeno vozi Mercedes i niko ga ne pita odakle mu i kako odrzava zivotni standard. Sve normalne zemlje na svitu interveniraju u tom slucaju, zapljenom materijalnih dobara, blokadom bankovnih racuna i u kranjoj mjeri – zatvorom. U nas je drugacija pisma. Drzava u svojoj nemoci i nevoljkosti da bilo sta poduzme u korist svojih gradjana, krivicu za neplacanje alimentacije jednostavno svaljuje na najblize krvne srodnike (baba;dida) i time je rijesila problem za sebe i istovremeno izbjegla etiketu socjalne neosjetljivosti. Sama cinjenica da se tim cinom ugrozava temeljno ljudsko pravo te iste osobe, drzavi ocito ne predstavlja neki problem. Osoba biva osudjena, kazna izvrsena (sjedanjem ovrsnog naloga na mirovinu), a da pri tome nije prekrsila niti jedan pozitivni zakon drzave u kojoj obitava !! Svaki ustavni sud u kojem ne sjedi Vice Vukojevic bi bez ikakve rasprave ukinio ovaj kafkanijanski zakon. U slucaju da je ocu zameten trag ili kako kaze Zuzayok, “doticni tatica odleprsa s kojom priko grane pa bi sad zaboravija da ima dite” drzava mora sama sebe identificirati kao nositelja skrbi i kao u svim normalnim zemljama, placati substitute alimentacije iz drzavnog fonda. Istovremeno se za neodgovornim ocem izdaje medjunarodna tjeralica radi naplate (sada) drzavnih potrazivanja. Ali ni toga nema u ovoj banani od drzave. Citajuci Obiteljski zakon, ne vidim da je zakonodavac (superhik SeX?) predvidio ikakvu extenziju odgovornosti dalje od najblizih krvnih srodnika. To oce rec, ako se alimentacija ne moze naplatiti od dide i babe, onda tu prestaje zakonska mogucnost naplate. Na zalost Zuzeyok, o naplati daljnjoj rodbini nema niti slova. Sta nakon svega reci. Zalosno je da se dogadja to sta se dogadja sa neodgovorinim ocevima (i majkama), ali isto tako je neodgovorno i sramotno od same drzave, prebacivanje tereta alimentacije na nekoga ko sa time "de jure" (i "de facto"), nema apsolutno nikakve veze. I tu je poanta moje izjave o retardiranosti zakona i drzave koja ga je donila. |
petak, 03.12.2010.
Drugi Jebe a Ti Najebes oliti Ripley's Believe It or Not!
|
Mladima ovim putem poručujem: pravite djecu, djed i baka plaćat će alimentaciju. Tim je riječima kaštelanski umirovljenik Ante Mišković počeo priču o svojoj životnoj kalvariji koju proživljava od rujna prošle godine, otkada mu se ovrhom svaki mjesec s mirovine na ime alimentacije za njegovu danas četverogodišnju unuku skida 2135 kuna.  ŠTO KAŽE ZAKON •• “Ako roditelj ne uzdržava dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju”, stoji u članku 216. Obiteljskog zakona, prema kojemu je i Anti Miškoviću dosuđeno da on za svoju unuku, umjesto sina, plaća alimentaciju. Splitska odvjetnica Meri Blaslov-Pavasović objašnjava da se ta zakonska odredba primjenjuje kad nema druge mogućnosti, odnosno kada roditelj, a najčešće je riječ o ocu, ne može uzdržavati dijete jer je nezaposlen, nesposoban za rad ili je, primjerice, otišao u inozemstvo i ne može mu se ući u trag... Pametnom nije potreban nikakav komentar. Retardacija drzave i zapocima sa retardiranin zakonima! |
