četvrtak, 06.10.2011.
Jan Akkerman - “Profile" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 11 10 u 20:10 sati
|
Veceras predstavljamo holandskog virtuoza na gitari, bivseg clana grupe Focus, Jan Akkermana. Poslusat cemo njegov drugi album “Profile” --------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Dunque, Jan Akkerman se rodija na uskrsnju noc 1946 godine. Legenda kaze da je gitaru uzeja u ruke sa tri godine i da je u potpunosti bija samouk. Istina je malo drugovacija. Gitaru je poceja svirati u dobi od 5 godina. Temeljnu edukaciju sviranja dobiva u najranijoj mladosti, da bi nastavio studij gitare na Amsterdam Music Lyceum, u trajanju od 5 godina. Odrasta u muzickoj obitelji do je otac bija poznati lokani gitarista a mater svirala harmoniku. Normalno je da su mu okruzenje i naobrazba utrli put i formirali stil i pravac kojim ce ici ostatkom zivota. Nemirnog duha, dotice se svih mogucih stilova i normalno, u skaldu sa vremenom u kojem se nalazija, uzima rock kao svoju bazicnu orjentaciju. Ovo rock, triba svatit u pomalo labavom smisliu. Zasto je tomu tako, vidit cemo u ostatku emisije. Sezdesete se pridruzuje sastavu “The Friendship Sextet and The Shaking Hearts” a 1961 godine sa svojim sastavom “Johnny & The Cellar Rockers”, u kojem svira i Pierre Van der Linden, snima prvi single. Sastav naknadno minja ime u “Hunters” i band izdaje hit single “The Russian Spy and I". Tesko je na snimci prepoznati Akkermana ali imajmo na umu da se radi o 1961 godini kad je Akkerman ima samo 15 godin. Tema je inace inspirirana “Shadowsima” uz ipak vidljiv gitarski solo Akkermana. Sredinom sezdesetih Akkerman posjecuje Englesku u kojoj vrije i sve je spremno za Englesku Rock invaziju. Tu se susrece is a lutnjom, instrumentom kojeg vise nikada nece napustiti, a u nekim svojim djelima ce je koristiti cak i vise od gitare. Krajen sezdesetih, Akkerman osinva “Brainbox”, sa svojim starim kolegom, Pjer Van der Lindenom na bubnjevima. Za vrime snimanja albuma Akkerman se pridruzuje drugoj ekipi u studiju i improvizira sa njima. Dakako, radi se o embriju “Focusa”. Nedugo nakon izdavanja albuma napusta Brainbox. Inace album Brainboxa biva prihvacen od kritike kao jedan od temeljaca progresivne scene tog doba. Poslusat cemo pomalo neuobicajenu temu za ovu vrst muzike, njihovu obragu Gershwinove teme “Summertime” Akkerman nastavlja svojim putem i uz pomoc ekipe iz grupe “The Hunter”, snima prvi solo album, "Talents for Sale". Istovremeno se pridruzuje grupi Focus koja radi pozadinsku muziku za mjuzikal "Kosa". Paralelno sa mjuziklom, sa snjima snima i prvi album Focusa, “In and out of focus”, te postaje stalni clan grupe. Tu i lezi cinjenica je osim svirkom, veoma malo sudjelovao u kreaciji prvog albuma grupe Focus. Njegov ce se angazman ite kako povecati i osjetiti na drugom albumu “Movin Waves” na koje se “Focusu” pridruzuje Akkermanov stari kompanjon, Pjer Van der Lindenom. Poslusajmo Akkermanovu temu "Le Clochard", sa tog albuma. Na albumu se isto tako nalazi i tema “Janis”, koja stvara idealnu ravnotezu This Van Leerove agresivnosti. Ali i ujedno predstavlja Akkermana u zivotnoj ulozi. Prije nego nastavimo emisiju, poslusajmo “Janis” Pored internacijonalnog uspjeha sa Focusom, Akkerman i dalje koraca solo vodama. Snima solo album “Profile”, kojeg cemo veceras u cjelosti poslusati.  Album je podiljen u dva dila. Prvi dio, ondasnju “a” stranu vinila, zauzima tema “Fresh Air”, podiljena u sedam stavaka koji se medusobno ispreplecu u tolikoj mjeri da je skoro nemoguce odrediti di zavrsava jedan i zapocima drugi. “b” stranu zauzimaju manje vise komorne teme, vecinom akusticnog ugodjaja. I dakako, neizostavni pecat Akkermana i njegovo stvarlasta, srednjevjekovna dvorska muzika, lutnja i akusticna gitara. Na “b” strani elektricna gitatra skoro da ne dolazi do ikakvog izrazaja. A pogotovo u obradama ili interpretacijama srednjevjekovnih kompozicija. “Fresh Air”, kako smo spomenili, sacinjava sedam tema, u kojima Akkerman nastoji pobjeci sta dalje od “Focusa”. Od prvih taktova postaje jasno da je tema bliza Miles Davisu i Jimi Hendrixu, nego mekoj europskoj verziji rocka. Rastrzana gitara, vapajuci bas, sinkopirani bubnjevi, uvod koji se ne ocekuje od Akkermana, a pogotovo ga ne ocekuju ljubitelji Focusa. Akkerman namjerno odlazi daleko, dalje, do neprepoznatljivosti prezentira svoju verziju fuzije. Ovo fuzije pod navodnike. Jer reci da je ric o jazzu, bilo bi previse.ali reci da su jazz elementi prevladavajuci u uvertiri ovoga djela, od toga se ne moze pobic. Sublimirajuci iskustva sa solo projekata, Focusa, prijasnjih bandova, Akkerman gradi piramidu zvuka a mocna ritam sekcija ni za trenutak ne posustaje. Cak stavise, pari se kada goni Akermana, da na momente divlje prebire po gitari, zaniemarujuci cak i onaj svoj svojstveni still po kojem je posta poznat diljem zemaljske kugle. Neprimjetno prelazeci sa teme na temu, Akkerman nam donosi svoje vidjenje muzike tog doba. U ovim trenucima mogu samo zazalit sta se nikada nije susreo u studiju sa McLauglinom. U zraku visi dvoboj u kojem nema suparnika a McLauglin bi bija taj imaginarni suparnik vridan postovanja. Steta. Akkermanova mjesavina jazza, klasike, rocka, mozda nije pitka kao muzika Focusa koji je skupija svu melodioznost dvora, ali ocito to i nije bila Akkermanova namjera. Beskompromisno, onako kako on vidi svjet oko sebe, Akkerman svojom gitarom prica cudnovatu pricu zvanu kreacija. Mozemo voliti to sta nam on donosi i ne moramo, ali moramo mu odati postovanje za ono sta je napravio. Jer biti na svjetskom tronu i sebi priustiti ovakvu expresiju koja od sebe gura svaku komercjalnu komponentu, moze samo umjetnik kojemu je vlastiti izricaj daleko, daleko iznad zelje da ga se prihvati po svaku cjenu. U svojoj biti, kao da nan kaze. “Evo me, to sam ja, kome se svidja, drago mi je, a kome se ne svidja, neka produzi dalje”. “B” stranu otvara "Kemp's Jig", anonimnog srednjevjekovnog autora. Ne triba bit posebno mastovit i zakljucit odakle potjece ova tema. Dah atmosphere srednjevjekovnog dvora odzvanja iz svake odsvirane note. Carcassijeva “Etude” logicki nastavlja album, obavijajuci nas srednjevjekovim zvucnim plastom. Majstorski odsvirana, ne ostavlja puno mista razmisljanju. Jednostavno trazi opustanje i pozorno slusanje. Akkermanova tema, “Blue Boy” preuzima komornu atmosferu i daje dozu elektricnog naboja. Pored neosporne elektricnosti, tema zadrzava sve atribute svojih prethodnika na albumu. “Blue Boy” je Akkermanu posluzija kao poveznica, ali i kao most prema drugom djelu “b’ strane albuma. To postaje jasno kad se cuje Diabellijev "Andante Sostenuto". Izlet u elektriku se u sekund cini toliko dalekim. Prekrasna tema, puna emocija i prigusenog ritma. Iza ove teme i ne moze doci nista osim slejdece koju nam donosi Akkerman. "Maybe Just A Dream" napravljena u najboljoj Focusovoj maniri, odise atmosferom cijelog albuma. Neznan koliko je Akkerman ovo tija ili je tako ispalo, ali ma koliko biza od Focusa, njemu se uvik vraca. Kako na ovom albumu sa ovom temom, tako i u zivotu, sa putanjom svoje karijere. "Minstrel/Farmers Dance" nas ponovo vraca na srednjevjekovni dvor. Prekrasna melodija, odzvanja kamenim svodom raskosne palace. Skoro pa plesna muzika, neminovno namece asocijacije kostimiranih zabava toga doba. "Stick" zatvara album i Akkerman sa njime ostavlja otvorene karte. Nema smjera za buducnost, nema nagovjestaja novoga na slejdecim albumima, nema dovidjenja i vidimo se, samo Akkerman i njegov vah vah. Skoro pa klasicna rock tema, tipicna improvizacija tog vremena. Dakle, Akkerman, u svom obicnom izdanju. Koliko to uopce moze biti “obicno”.  Nedugo nakon izlaska "Profila", Focus izdaje svoj treci album, “Focus 3”, koji pobire sva moguca priznanja i Focus etablira kao jedan od najvecih bandova toga doba. Dakako, s time dolazi i svjetska slava. U tom kontekstu dolazi i priznaje Akkermanu. Ostavljajuci iza sebe Erica Claptona, Jeff Becka i Jimi Pagea, biva proglasvavan najboljim gitaristom na svjetu. Akkerman sa Focusom nastavlja izdavati albume. Pored albuma snimljenih u zivo, izdaju jos par albuma od kojih se izdvaja “Hamburger Concerto”. I dakako, i na njemu Akkerman ponovo blista. Njegova tema “Birth” predstavlja Focus kao mocnu grupu, beskompromisnu u svom izricaju. Akkerman je nastavija sa solo karijerom, izdavajuci manje vise uspjesne albume. U nekoliko navrata je okupljao Focus i sa njima odlazio na turneje. Aktivan je do danasnjih dana, a cak je prije par godina sa Vatkom Stefanovskim bija u Nesen Malon Mistu. Nazalost, nisan ga ima prilike gledat i slusat. Ne sumnjam da je bija cudesni koncert. I po obicaju, na samom kraju, par rici o Akkermanu. Sta u stvari reci o njemu, da bi ga se opisalo kao umjetnika i kao osobu koja je udarila pecat jednom muzickom razdobolju. Svojim pristupom gitari otvorija je jedan novi svjet. Svjet eksperimenta, svjet tretiranja gitare ka flaute, ali i svjet gitare kao neprikosnovenog vladara ondasnje scene. Isto tako, ne smimo zaboravit njegov doprinos sirenju horizonta muzickog izricaja. Unjevsi lutnju u rock ambijent, i intenzivirajuci odnos sa flautom, smjesta srednjevjkovni ugodja i atmosferu u rock okvir. Koliko uspjesno pokazale su sve svjetske top liste. Akkerman je bija dusa Focusa.Za razliku od divljeg This Van Leera, Akkerman svojom mirnocom, skoro komornim pristupom gitari daje savrseni balans Focusovoj muzici. Na drugoj strani, svojim solo projektima, udaljavajuci se od Focusa, Akkerman nudi i nesto drugacije vizije muzickog izricaja Eto, toliko o Akkermanu. O njemu bi mogli jos satima i nebi ga u potpunosti obuhvatili. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
