ROLANA ŠUNKA

‘Šta si se tako udebljala ?’ pita me jedan idiot od asistenta na faksu. Ma koji mu je kurac. To što je on smršavio više od 20 kila i jer je kvazi ekstra obrazovan i pametan ne umanjuje ružnoću njegove face koja otkriva koliko zapravo ima godina. A ima ih dosta a ponaša se kao da mu je, pa u najmanju ruku, 20. ‘Ma nek ide u k…, šta on zna.
‘A ti si se malo udebljala. Dobro ti stoji’ čujem iza sebe poznati glas. Ivana je anoreksično mršava ali ni to joj ne daje za pravo da mi kenja. Da, znam da je samo željela biti ljubazna (yeah right. Whatta bitch) ali svejedno. Mislim, nisam se udebljala od 3. Godine faksa…pače smršavila sam. Od prošle godine u ovo vrijeme u trbuhu sam izgubila 9 cm. Onak, to je za mene dosta.
‘Ma to ti je zbog baby doll kroja. Savršeno izgledaš’ tješi me on. Prokletstvo…zašto se ne osjećam bolje???
‘Kako fantastično izgledaš’ viče mi Marina dok Tijana potvrdno kima glavom. Marina je moja prijateljica. Marina je od danas moja najbolja i najdraža prijateljica (osim Usagi dakako:-D).
Kažem joj ‘ a ne misliš da sam se udebljala ko uostalom pola faksa ?’ ‘Udebljala…ma jesi luda. Imaš baby doll. Neznaju kreteni šta se nosi’. Kasnije smo nabacile još par tračeva i ja sam opet bila sretna. Sad gledam fotku sebe na plaži od ovog vikenda i mislim si..pa onak, nije tako katastrofalno..izgledam ko jedna od onih žena iz ‘Dove’ reklame. Mali trbušćić, nešto veća bedra i guza…onak…nije da me nema…al nisam baš ni krme…ništa što par mjeseci vježbanja ne bi sredilo.
‘Fali vam pet prijavnica’ ljubazno kaže teta u referadi. ‘PET!!!!!’ vičem. Pa jeli ona normalna. Di da sad nađem sve te profesore s prve i druge godine. Gotovo pa sam zaboravila i kako izgledaju. No, sva sreća pa je bila sjednica vijeća i svi su bili na okupu. Malo pomalo uspjela sam dobiti svih pet u rekordnom roku od dva sata. Teta iz referade veselo je zapljeskala i, ako Bog da, idući tjedan branim diplomski.
U subotu idem van s babama. Konačno. Idemo negdje na koktele i plesat cijelu noć. Jedva čekam.
‘Danas je tekma’ svečano me izvještava. Onak, haloooo…neću valjda to morat gledat. Gledam ga umilno ne bi li shvatio al on ne trza. Prolazeći pored Algoritma gurkam ga laktom nježno poput Aljoše Asanovića al on i dalje ne kopča.
‘KUPI MI GLAMOUR, DOVRAGA!’ vičem a on će: ‘Pa dobro šta se dereš, šta mi ne kažeš.’

Odvratno vrijeme

Hvala na čestitkama. Nakon dugo vremena bila sam na moru za svoj roćkas. To sam zadnji put uspjela napravit kad sam imala 6 godina i slavila rođendan u ‘Plavoj Laguni’ u Novigradu (oonom istarskom). Tad sam bila s tatom, one je rekao svim konobarima koji su mi ispekli tortu i pjevali ‘sretan rođendan’. Od tate sam dobila četiri nove haljinice, luftić za napuhavanje, pištolj na vodu i sladoleda koliko sam htjela….EEEE bili su to dani…dragi moj tatica…uvijek je bio predivan. I sad je bome. On je i izbrojao pare za prokletu autoškolu. Jučer nije bilo predavanja jer predavač nije uspio doć. Kužite vi to…ja se žurim iz Splita da stignem na vrijeme a on ne uspije doć na predavanje. Tako da idem danas.
Prokleti sistematski. Ne samo da sam za paćenih 350kn morala čekati 3 PROKLETA SATA(!!!!!!!) da završim, nego su mi napisali da moram nositi naočale ili leće jer imam dioptriju -0,5 na lijevom i –1 na desnom oku. Bezuspješno sam im objašnjavala da to nije dioptrija nego astigmatizam jer i kroz one njihove naočalice nisam ništa vidjela ali k… me slušala. Onda sam jedva isposlovala da mi daju trajno odobrenje a ne ono koje se mora odobravat svake 3 godine. Ma za poludit.
Mrzim vitaminske pripravke. Upravo pijem neko šumeće željezo. Odvratno, a moram. Moram i nazvat mentora da se dogovorimo za obranu…uglavnom tonu posla.
Eh da, jel se netko sjeća one pjesmice koje smo pjevali ko klinci:
Kruška, jabuka, grožđe – mene voli Đorđe;
to je voće slatko, jeo bi ga svatko….
Neznam jel bilo nastavka al ako se tko sjeća nek javi.

Riba ribi grize rep

Ma moram vam reć, Split je fantastičan. Baš mi nekako prirasto srcu iako nemam nikakvih dalmatinskih korijena (then again, možda onaj poštar i nije bio tako bezazlen kao što je mam uvjeravala tatu :-D ). Probat ću uploadat neke slikice na net al zabranili su mi mladenci da ih stavljam, online. Ljudi žele ostat anonimni bit će.
E nego…ovo je bio jedan od najboljih roćkasa ikad. Prvo u petak – svadba. E svadba se održavala u nekom restaću sa desne strane rive skroz na kraju sa čije se terase vidi cijela riva i crkva i baš je prelijep pogled. Hrana je bila zakon (iako sam se, moram priznati zaželjela mesne kuhinje). Bitno je da smo se svi ponapijali nekog super vina, ja sam uslikala neke fantastične fotke i baš je bilo zakon.
Jedna od zanimljivijih situacija bio je pijani mladoženja (ah, ko ga ne bi volio) koji silom gura Tonćija Huljića da s njim reže tortu umjesto mlade a zbunjeni Huljić nevoljko pristaje nakon što mu je obećan povelik komad za njegov stol (oni su bili slučajni gosti u restoranu koji su se zatekli eto baš za vrijeme vjenčanja). Tako da sad umjesto mlade i mladoženje imam mladoženju koji vitla mačetom za rezanje torte nad glavom jadnog Tončija. Za puknut od smijeha. Eh da, dan poslije smo išli na ručak kod mladinih roditelja. Tu ja nisam puno imala za jest jer je bila pečena patka i anjetina a to ne jedem. Zadovoljila sam se krumpirom i nekim savršenim kolačićima koji se tamo zovu šubarice. Nešto slično čupavcima al puno bolje.
Jučer je bio moj roćkas i tu smo opet završili u nekom restoranu uz neku malu lučicu na školjkama, rižotu i lignjama. Tu smo se isto podnapili i sreli neke njihove rođake (među kojima je i neki slikar, faca kojeg svako malo viđam po tv-u i novinama) pa su svi zajedno zapjevali. I tako smo danas došli u ZG. A ovdje kiša pljušti, sparno, nema se za okupat (ko mi spomene onu baretinu od Jaruna dobit će po jajima). Baš bezveze.
Tamo je vrijeme cijelo vrijeme bilo lijepo. I baš mi je bilo super. On i ja smo se posvađali samo jednom…tj. Dvaput(jednom kad me nazvo bivši da mi čestita rođendan – koji je to ljubomorko) a drugi put kad se nismo imali di sparkirat u Brelama pa sam ja pizdila.
E da, ta stvar s parkiranjem. To je grozno. U svim tim manjim mjestašcima more se potpuno prisvaja na način da se kupi parking i onda se slučajni prolaznik nema gdje sparkirat osim ako tamo nema iznajmljenu sobu. Pristojno smo pitali neke ljude jer možemo kod njih ostavit auto na sat dva (da se razumijemo, imaju ogromno parkiralište koje je zjapilo prazno) dok se ne okupamo. Znate šta su nam odgovorili??? Da platimo 20 eura koliko košta najjeftinija soba pa da onda možemo. Ma nek idu u k… i zato nama taj naš turizam ne šljaka. Imamo prekrasnu obalu al neznamo kako je predstavit slučajnim prolaznicima, turistima i slično. A ceste…ajme grozota…sa strana zjapi provalija a ispred tebe obavezno kamp prikolica, cisterna, škoda ili slično koju nema šanse da pretekneš jer čim pođeš iz suprotnog smjera trubi šleper. Uglavnom, užas…no sve je vrijedno jednog kupanja, jedne kapi mora, jednog vala…ma sve je vrijedno i znojenje u autu (dobro, imali smo klimu al nije ni to zdravo) i živciranje i stosatna vožnja.
Eto, malo sam odužila…nije ništa umno ali eto.
Btw. Autoškola ipak počinje sutra jer predavač nije mogao doć. Onak, what the fuck…platiš im 4000kn + 360kn za doktora + 180kn za knjige + neznam kolko kuna za sam ispit i onda on ne može doć. Ma kreten.
Ali, za tjedan dana ovi idu na honey moon (tko dovraga ide na medeni mjesec u Cavtat???) pa smo dva tjedna tamo u stanu…pa idemo na more…pa kod mene u stanu, pa opet na more…ma jedva čekam. Ajde pusa

Nabrzaka

Ajme, nema me par dana i već ispadoh iz štosa. Pisat ću vam kako mi je bilo a sad žurim u auto-školu (prvi sat…jeeee)

Shop 'til ya drop

Gladna sam. Opet. Cijeli dan danas. Prokletstvo. A nisam trudna – znam. Idem sad nalakirat nokte na nogama u fuksija rozu. O da…a onda french na rukama…hmmm…ukoliko se ne razmrlja kao inače.
Kupila sam hlače za svadbu. Bež al onako malo na zlatno vuku. Ma super su i super stoje. Malo su mi velike (dovraga zašto ne rade broj 39 osim kod traperica. Onak 38 mi je premali a 40 prevelik) al nema veze. Mrzim te njihove brojeve…u neke modele stanem i u 36 a u neke ne mogu zakopčat 40. Eh da, kupila i InStyle.
U svakom slučaju sutra sam u Splitu. KAKO MI SE NE DA IĆ!!!! Onak, da je u ZG bilo bi baš super a ovak moram trčat na obljetnicu mature koja je u subotu. Pričat ću kako je bilo.
Idem se malo namirisat Escadom da utažim prokletu želju za pudingom u kombinaciji s jaffa keksima (o bože trudna sam…).
PS. U ponedjeljak krećem u autoškolu. Konačno. Jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee.

Just my dolly and me

Prokleti sinusi…prokleta alergija…glava mi puca, a hlače koje sam htjela obuć za svadbu su predebele. Opet nisam bila na treningu i večerala sam poslije šest.
Life sucks!

Eh da...

Nalazim se u stanu od njegovog brata koji sad kao čuvamo. On je otišao ma nogomet. Na stolu nas je dočekala poruka 'hvala na poklonu, prekrasan je. Molim vas izvadite veš iz mašine i objesite'. Ok. Izvadih veš iz mašine i nadopišem na poruku 'nema na čemu. U životu nisam vješala veš pa mi je žao ako malo čudno visi'. Sad gledam kako sam ga objesila...ajme strašno.
I sad kako je ovaj otišao na nogać dolazim do kompa i tamo ceduljica 'molim vas sredite mi refreshing rate i brzinu miša na kompu'. Ok, sredila sam, i to. To su stvarno nepismeni kompjutoraši. Mislim refreshing rate...onak...pa kako ih glava nije bolila od onih 50 hz ili koliko već.
Sad šećem po kući, nalazim na vrećice od kondoma (onak, pa žena je trudna...kog k... kondome troše) i tako. Oh well...htjela sam sam sa vama podijeliti tu idilu.
'Oće biti kakva večerica' zove me on umilnim glasićem iako je maloprije vikao da će zbog moje neodlučnosti u biranju filmova (onak, kak da se odmah odlučim između Plavuše s Harvarda 1 i 2 i Šminkerice sa sela???Kako??? A baš mi se to gleda. Can't we take all three??? Al neumoljiv je.) zakasniti po frenda koji dolazi po njega. Ma kretoš. I sad bi da mu kuham. E pa da zna, kuhat ću sebi a on može gledat.

I'm a barbie girl, in a barbie woooorld

Al onak za ozbać…da sve izgledamo kao Barbike – svijet bi bio totalno rasulo. Pod jedan se odmah postavlja razumljivo pitanje: na koju točno barbiku misliš?
I među barbikama postoji hijerarhija, zar ne? kao u slučaju Orwellove farme gdje su svi jednakiji al su neki jednakiji od drugih – tako ima i …khm…’jednakijih’ barbika.
Onako, da sve su one slične na prvi pogled…cice, guza i tanašan stručić, zavodnički osmjeh i velike oči…ali garantiram vam – da možemo biti barbike, nastao bi pravi fight među populacijom. Ne samo da nam ta predivna tijela nastala od našeg jelly-belly.-butter-sandwich tijela ne bi bila dovoljna, ne da ne bi bili zadovoljni – bili bi ljuti i zavidni.
Evo, uzet ću sebe kao prvi i jedini primjer (jer sigurna sam da ne mogu suditi o drugima – bar ne, onako, izravno). Da se mene pita ja bih,. Naravno, bila Princess Barbie. Da, da. Upravo ona lijepa barbika koju dobijete u najvećoj kutiji sa tonom dodataka, umetcima za kosu, naušnicama i prstenjem, bar dvije tijare i oko tri para cipelica. Da nepričam o tome kako ta barbika ima najljepše ljubičaste oči i fuksija roza usta. A kosu plavu i duuuugu. Jedino dužu kosu od mene imala bi Rapunzel Barbie. Ali tko bi dovraga, htio biti prokleta Matovilka??? Cijelo vrijeme u onoj dosadnoj zelenoj haljini, bez ikakvih accessoriesa osim onog glupog prozorčića od kartona. Onak, hello!!!!
Ili Christie. Malo tko bi se odmah odlučio biti Christie. Da se razumijemo, jest brineta je…al to je ne čini manje jednakom (ili ipak…). A da ne pričam o tome kako se Christie uvijek oblači high – streetovski dok je na Barbie uvijek jasno da nosi izričito i samo haute couture (moja princess toaleta bila bi od Vere Wang ili Zaca Posena). Christie uvijek ima i ružnije tipove s uvijek nekim priglupim izrazom na licu koji nisu najčešće ni do koljena Kenu.
A da ne pričamo o Pregnant Barbie modelu – i to s blizancima!!!!! U accessoriesima su kolica i dvoje pelena, bočice i umanjeni priručnik ‘What to expect when you’re expecting’. Onak, ali fakat, tko bi htio biti trudnica kad već možeš dobiti djecu i ravan stručić u Career Barbie modelu (+ dadilja, pas, laptop i savršene power heels) koja očigledno nosi Armani ili Chanel couture.
Još jedna stvar – Barbie jockey model. Osim što izgleda nerazvijeno poput svoje mlađe sestre Skipper (tko bi se želio, dovraga, zvati Skipper???) ima najgluplju odjeću na svijetu – sve crno i ona odvratna kapa. Kosa joj je u glupoj Hajdi pletenici a konj izgleda totalno priglupo. Sto put bolje izgledaju konji u Barbie farm modelu. I ne samo to. Tu su tri rasna konja, štala i Barbie – obučena u western Ralph Lauren stilu.
Najgore bi vjerojatno ipak prošle one sve Hawai, Malibu, Bora Bora Barbie koje cijelo vrijeme moraju bit u badiću jer nemaju druge odjeće. I ne samo to, nemaju ni cipele jer stalno hodaju po glupom pijesku ali zato imaju četke za kosu velike ko one same i glupe cvjetne vijence oko vrata. To su one najjeftinije barbike po 60kn koje kupujemo susjedovoj djeci za rođendan
Hmmm… možda ipak bolje da smo ovakve kakve jesmo. Baš čitam interview s Ninom Badrić u Elle-u (ups…I didn’t say Elle, no, really, I didn’t) gdje izjavljuje kako se ponosi svojim oblinama jer nije manekenka nego pjevačica. Onak, to curo. Ali Nini obline nekako super stoje kaj ne??? a kod mene su baš grozne – sve nekako visi i proviruje na mjestima na kojima ne bi smjelo.
Misija – imati tijelo topmodela do početka završila je relativno neuspješno. Osim bolje kondicije, koncentracija, embrionalnih zametaka pločica na trbuhu i nadasve poboljšanog lijevog high –kicka…nešto se značajnije i nije dogodilo. I dalje mi se bedra razlijevaju kad sjedim, celulita je i dalje prisutan na lijevoj nozi i dalje imam dva šlaufa na trbuhu kad se sagnem.
No, kako bilo da bilo, ljeto je, uskoro ću imati 23 godine. Tko zna kako ću izgledati za desetak godine. Možda poželim biti upravo pregnant Barbie model sa svim sitnicama koje uz to idu.

PS. Inspiraciju za temu o Barbikama pronašla sam u kolumni R. Jeger koja priča o tome kako joj nisu kupili barbiku pa ju je ona - ukrala

OH WELL...

Bar se sad mogu vratiti uobičajenim baljezganjima o modi i cipelama. Što se mene tiče, nogometna groznica je završila a svijet se i dalje okreće.
Ja jedem cornflakes s mlijekom u 23:00 i znam, jednostavno znam...da ćemo u Švabiji rasturit. A onda idem i ja.
Zasad, samo o cipelama - MANOLO RULZ. Kad se budem udavala nosit ću Manolice...i sve moje djeveruše naravno.

JOŠ MALO

Još samo malo...poludit ću.
Eh da, zaboravih ispričat anegdotu. Tako smo moj bratić, ujna i ja bili do Slavonije. Oni inače žive u Sloveniji pa su na našu proslavu kandidature počeli odmah pljuvat. Tipa, vi Hrvati ( a i oni su Hrvati da se razumijemo al su bahati slovenski državljani) slavite svaku glupost, baš ste jadni, blabla...mi smo završili fakultete pa možemo pljuvat serser...i onda sam ja popizdila i pitala 'Dobro, ajde istina, glupis mo i primitivni ako vam je tako lakše. Al' koji k.... to vama svima smeta?' Onda su zašutili.
Nego...tekma...ajme meni ljudi...kad pobijedimo ja se....neznam...ja se udajem za nekog slobodnog igrača...jel Niko slobodan????

U to ime...držite nam fige i 'Forca'

AAAAAAAAAAAAAA!!!

Ponavljamo vlastite greške. Potcjenjujemo protivnika. Ali ima dobra stvar – potcjenjuju i oni nas. Sve neke izjave ‘nismo zabrinuti itd’. E pa budite majku vam englesku.
Kvragu, živčana sam. Možda bi za živce ipak bilo najbolje da ne gledam. Ali kako da ne gleda. Ma gledat ću. Al me strah. Stvarno je.
No da, da još malo opišem šta sam, danas radila – kupila sam cipele. Crne na peticu i s remenčićem oko gležnja. On je položio zadni ispit, kupio mi Elle. Bili smo na tjetenini u baschierri i opet sam se prežderala. Pretjerujem ovih dana. Neću više obećajem.
Naručila sam se kod frizera. Ajme prokletstvo pa ja samo na tekmu mislim. Zašto, o zašto????
Usagi kaže da bi prodala bubreg samo da može ić...damn...ja en bi (al ako netko baš eto ima avionsku kartu i kartu za tekmu može mi je ustupit na lijepe oči)

Nikad više...

Nakon predjela od kulena i šunke, glavnog jela od pire krumpira, pečenog krumpira, pečene šunke, pohanog mesa, odojka i dvije voćne torte kao desert osjećam se kao prežderanakrava.
‘Ej, sunce a bi li ti meni jela običnih kolača?’ pita me baka kod koje smo za vikend bratić i ja bili u Slavoniji. A ja onako prežderano podrigujem i imam skrupula pitati da kakvi su to obični kolači. E , ako niste znali to su vam kolači (bar 3 vrste – mačje oči, neki s kremom od jagoda i medenjaci)koji nisu u obliku torte nego samo narezani na kockice.
Naravno da sam jela i običnih kolača. Nakon večere sastavljene od tri štrudle (jabuka, sir, mak) ozbiljno sam pomišljala o bulimiji.
‘Ma ne brini ništa sestrice, idemo van pa ćemo sve to izgubit’ tješi mene moj bratić. I tako smo izašli …hm…’van’. Van znači birc koji osim poker automata ima i stol za biljar. Naravno da smo se nakon dvije pive okuražili i upustili u dvoboj s mještanima. Naravno da su nas porazili sramotnim rezultatom od 5:1 (ovaj jedan je zato jer su oni zabunom dodirnuli crnu kuglu).
‘Tko zna s motikom zna i s biljarskim štapom’ izletilo mi je taman kad je Dražen Zečić završavao svoju krasnu tužaljku. ‘Ali sigurno zna i s drugim stvarima’ jedva sam popravila situaciju koja je mogla završiti bolno. Šta ćeš kad bacam pijano-frustrirane komentare. Tako mi i treba. A dobro izgledaju ti dečki…svi oni rade na polju, imaju mišiće…hmmm…ma nije uopće loše.
E da, vidjela sam i najkraću minicu na svijetu. Kako su te curke tamo sređene. Nisam mogla vjerovat. Onak, izašle su u birc u minici, pripijenom kratkom topiću, štiklama i onda popiju stock – colu i razvale se na…neznam…najbolje od Cece. Jer to se tamo sluša. Narodnjaci.
U svakom slučaju, kad sam se vratila, zaspala sam kao beba. Ručak drugi dan po starom + piletina s roštilja.
Došla sam doma i mama me ljubazno upitala jesam li gladna. E ako se tad nisam ispovraćala, neću nikad.

Šumi šumi javoreeee ( a sad samo cure)

Dovraga i ljudske pohlepe. Bijah u solariju malo i nije mi bilo dosta 6..ne, ne...morala sam uzeti cijelih 9 minuta. Sad mi se bedra veselo crvene. Prokletstvo.
Namazala sam ih nekim cooling gelom. Valjda će bit ok.
Nego, imam pitanje????
Što vi želite bit u životu, ili, ako to već jeste - dali je to ono što ste oduvijek željeli biti?
Mene sad pere kriza...hmmmm...nije identiteta...nije srednjih godina....no, ona kriza kad završiš faks pa neznaš šta dalje.
Danas sam bila frendu na promociji. bio je sav sretan, diplomirao u roku, dobar prosjek...mama, tata, baka i sestra se smješkaju. Uglavnom, sva sam se rascmoljila i izgrlila ga. E, on ima posao...kao i uostalom većina FER-ovaca. Dovraga, zašto ja nisam završila FER???
('Preglupa si' čuje se glas iz podzemlja)
Sanjala sam da je A. rodila bebu. Danas me nazove i kaže da je zaboravila popit pilulu. Nazove me opet za 10 minuta ' e sve je uredu, počela sam pit dan ranije'. Blesave žene pa to ti je.
Sad mi se ubitačno spava. Gledala sam na A KANALU nešto gdje biraju najpametnijeg klinca Amerike i onda im postavljaju tonu pitanja. Neka nisam ni shvatila šta pita a oni su već imali točan odgovor. Neka sam skužila prije njih i bila jako ponosna što eto ja, osoba od uskoro 23 godine, znam da je riječ 'mindpolice' prvi put upotrebljena u '1984' a dijete od 12 godina to ne zna. Oh well, svaka luda ima svoje veselje.

Želim da vam kažem...niko ne sme da vas bije

‘Tvoj blog ne zaslužuje biti na listi cool blogova’, ‘ to nisi ti napisala, fejkaš’ u zadnje vrijeme često vidim napisano. E sad da se branim zbog nečega što ne mislim da je loše…ne želim. Mislim da moj blog ne zauzima ničije mjesto. Nitko nije rekao da mora biti 35 ili 37 cool blogova. Tko zna, možda bi ih moglo biti i 50. Ali o tome ne odlučujem ja. Svakako, slažem se da ima super cool blogova. Slažem se i da ima puno boljih blogova od mog. Ali jednostavno ne vidim razloga zašto se ljudi nađu uvrijeđeni položajem mog bloga na cool listi. Ja sam peacemaker. Ja uvijek predlažem zajedničku koegzistenciju. Ako ne ide, bit ću bezobrazna ali ako ni to ne ide, svoje ću mjesto drage volje prepustiti drugima. Stoga, svi blogeri kojima zaista moj blog toliko smeta – napišite dobre blogove i ukoliko to bude potrebno maknite moj da bi vaši bili na cool listi.
Osobno čitam puno blogova. Neki su mi savršeni. Neki su mi totalno smiješni. Neki me totalno iživciraju. Ali nikad ne pljujem po istima.
A to da caruju neke prijateljske veze – meni je to tako jadno optuživanje. Poznajem neke ljude s bloga i s foruma. Neki ljudi koji se poznaju i koji su na forumu puno duže od mene nisu na cool listi. Vjerojatno nisu niti zainteresirani. Ja u životu nisam nikoga zamolila da stavi moj blog na cool listu. Počela sam pisati od prvog dana i on se tamo našao. Naravno da zahvalim svaki put što me čitate, što mi je blog, npr.na naslovnici ali da ću nekoga moliti da mi stavi blog na cool listu…pa baš i ne.
E sad, dosta ljudi čije blogove čitam čitaju i moj. I iako ih nikad nisam upoznala, osjećam neku povezanost s njima. Kad Bigmammapiše o svojim problemima s bebom ja se totalno uživim i počnem se smješkati ili plakati. Ona piše naprosto izvrsno. Njen bih blog odmah stavila na cool listu. Ili recimo Linadora čiji blog je na cool listi. Ona je isto predivna. Piše o svom frajeru, napravila je poseban blog samo o kozmetici. Žena po mom ukusu. I još ima mačku. Njen je blog isto fantastičan. Drito je, recimo, moj frend. Njegov blog se sve više pretvorio u žalopojku…ali i to ‘plačipičkanje’ ima svoj smisao. To je Drito. Da je netko drugi i da ga ne poznam…mislila bih da sere. Mislim da sam vidjela da je i Usaginom blogiću netko poslao sličnu kritiku. Meni je to notorna glupost. Njen blog je stvarno super. Jednostavan i čitljiv a opet dubok, a opet real lifeovski. Usagi je super i zaslužuje svoje mjesto na cool listi.
Htjela sam samo reći (evo napokon) da, iako se trudim ne obraćati pažnju na kritike, imam potrebu reći svoje mišljenje glede cijele situacije.
Sutra idem popodne na kratak put i vraćam se u nedjelju. Probat ću nešto uslikat putem da vam bude zanimljivo (i vama kojima inače nije).
Eto, hvala svima koji me čitate. Onima koji me kritiziraju poručujem da samo tako nastave ali neka izvole biti malo precizniji.
Ajde pusa

Frajerčini...

Najdraži moj, danas kad si skinuo majicu pred sam svršetak...bila sam izvan sebe. Kako si nabijao dok nisi zabio...totalno do kraja. Mmmm...ti tvoji mišići me izluđuju, voljela bih da malo češće zabijaš. Onako žestoko kako samo ti znaš. Zabij ga uskoro. Molim te. Ili bar dodaj Šokoti da on zabije. Voli te tvoja Debelakrava.

Prokleti Armani

Danas sam opet bila po dućanima. Tražih si nešto za onu svadbu. Ženi mu se brat. U biti, mislila sam spojiti odjeću za svadbu i svoju promociju pa kupiti kakvo zgodno odijelo ali definitivno nisam ništa našla. Sva odijela koja sam gledala imaju ultra visoke hlače. Al onak, stvarno visoke…preko pupka. Gore su čak neke i lagano nafaldane a idu i u mrkvu, iako me prodavačica uvjeravala da ja ne znam, da je to ‘ravno’. Ravno my ass…valjda ja znam šta je ravan kroj. Kad se sužava prema dolje to je mrkva i gotovo.
I tako sam šetala po gradu, Norah Jones u discmanu i svo neko melankolično vrijeme. Te sunce, te oblaci, pa puše pa je vruće. Kao i ja…valjda ni samo ne zna šta bi. Ne znam ni ja šta bi sa sobom kao što bi rekli Stripesi: I don’t know what to do with myself.
Eh da, gdje stadoh…i tako sam se uputila Vlaškom gdje je Hugo Boss. Mislila sam, dovraga i pare. Stavit ću na tri rate i nekako otplatit. U Hugu ima zgodnih odjelca po 2500kn što i nije strašno ali je materijal strašan. Zgužvao se dok sam ga probavala. Prodavačica me uvjeravala da ja ne znam, da se lan uvijek tako gužva i da je to jako moderno. Možda i je ali meni se nikako ne sviđa hodati a moja majka da trči za mnom s uključenom peglom (ah te majke). Uglavnom…očajna ušla sam u onu 'Modu – In' ili kako se već zove na glu Vlaške i Draškovićeve onaj dućkas što prodaje dizajnersku robu. Onak, žena me odmjerila od glave do pete (ja u trapericama, običnoj pamučnoj majici i japankama) i pokazala mi neka Armanijeva odijela. Da se razumijemo, na staklu je pisalo sniženje 30%. I ja sam si kontala da ne može ni Armani više od 4k koštat kad je i to sniženje. Ali ne. Armani odijelo od glupog lana i visokog struka kod nas košta cca.7k i to je moguće platiti samo na tri rate. A i to odijelo…ma da je bar nešto posebno. Običan lan neke drekaste boje samo što ti na etiketi piše ‘Armani Colezzioni’. Onak, takvo odijelo u Europi košta najviše 300 eura. Znam ja. Eh da…a onda sam prozujala cipelama. Miu Miu košta oko 1500kn. To i nije strašno jer su jako lijepe. Svejedno, ništa od svega.
Uputila sam se tako prema Importanne Galeriji i završila u Morganu. E tamo me nitko nije uvjeravao da nešto ne znam. Prodavačica mi je našla prelijepu lepršavu cvijetnu tuniku. Hlače za nju imam i sad mi preostaju još samo cipele. Tunika je inače predivna, na jedno rame…ma prekrasno nešto. A može se nosit i na hlače kao elegantno i na traperice pa svezat sa strane u čvor. Obukla sam ju da mu pokažem a on je ostao bez daha…a to se tako rijetko dogodi.

Tako mi i treba

Damn….znate kad vam se desi da se…pa kako da to kažem – izlanete. Ili, kad nemate pojma jeste li rekli nešto pozitivno ili negativno.
Danas razgovarah s …khm…Njom. Čitala me. I ne samo to….veliki brat nas gleda. O da dragi moji…prokužili me ljudi do čijeg mi je mišljenja…još uvijek najviše stalo. Ajme meni, sad idem browsat po proslim blogovima da vidim šta sam ih sve napljuvala. Ajme, samo da nije nešto loše. Samo da nisam napisala da je netko koza il glupača….(jer roje mi se svakave misli opo glavi…al nikad to stvarno ne mislim, sve je to rezultat neispavanosti). Morat ću biti oprezna….prate me…sve je to jedna velika urota protiv mene…čitav blog…znala sam!!!!
AAAAAAAAAAAAAA!!!!
‘Dali se ti na blogu potpisuješ kao debelakrava’ a ja umjesto da se pravim glupim bićem i upitam debilno ‘Kakvom logu? Šta je glog?’ ja još kažem ‘Da jesam’. Ajme meni glupače.
Šutnja je zlato dragi moji a ja se osjećam ko ovaj Munchov lik
(Šta da radim, da mijenjam nick, da brišem postove, da je pitam a koja je ona..o fuck…napisala sam da mi nije ništa special…ma krasan je bio…isuse bože napisala sam stvarno grozote…ajme meni…tako mi i treba…grozna sam…zaslužujem pakao…limb…deveti krug šta god…posipam se pepelom…Isuse…napisala sam da mi je cilj uredništvo..ajme ne…hiperventiliram…ko će me izvuć iz ovoga…ajme mantrala sam Elle…ajme, isuse..dobro, dobro…smri se..ajme kako da se smirim ajmeeee)

Predavanje

Danas sam bila na predavanju prof. Colebatcha. Jednog od najpoznatijih politologa na svijetu...
Danas sam te opet vidjela. Gledao si me kao da me gutaš svojim plavim očima. I onaj tvoj smiješak ... Dopisivali smo se tijekom predavanja Prof. Colebatcha. Ti si mi pisao kako imam lijepu majicu i mi dobro stoji. No, definitivno sam sigurna da ti nisi taj. Tko zna, možda nije ni on. Ali ti nisi taj.
Prokleti bivši jebači. Ono, najgore je kad si s nekim ultra dugo prijatelj i onda proradi neka kemija u trenutku kad nemate nikakvih drugih veza i onda se dogodi seks. Nakon toga se držite za ruke još koji sat, izmjenjujete poruke pune pomiješanih osjećaja i onda odlučite da to ipak nije to. Kad sam se ja razbolila, znala sam koji je onaj pravi. Nikad mu nisam to imala snage reći. Bojala sam se da ću ga izgubiti kao prijatelja. No shvatio je…kind off. To ga ne spriječava da i danas piše opscene poruke koje me čine pomalo nelagodnom ne spriječava ga da mi stoji jaaako jaaako blizu od čega me prolaze žmarci. Kemija postoji. Pretpostavljam da je to normalno. Ali svjesna sam da volim ovog svog frajera. Svjesna sam da i on mene voli na način na koji ovaj nikada ne bi mogao…
Opet sam se zapričala. Gdje sam ono stala…aha: Danas sam bila na predavanju prof. Colebatcha. Jednog od najpoznatijih politologa na svijetu. Prof. Colebatch je iz Australije. Predavanje je bilo u redu. Poslije smo jeli kanapee od lososa i naranče i pili autralska vina a prof. Kurelić je otrčao po gajbu pive. Ja sam onda otišla doma.

Dan D

Could it be anybody I want somebody to love.
Danas je prvi dan depresije. Službeno. Dan kada se osjećam u k… i beskorisno do bola.
I ništa me ne može utješiti…ni novi Escada ‘Island Kiss’ (hvala Matea) ni novi badić pa ni onaj prelijepi komplet Liscinog donjeg rublja. Ništa.
Osjećam se beskorisno i glupo. Ne znam što ću sa sobom, sa svojim životom. Kuda dalje???
Izdepilirala sam noge…namazala se Lancasterovim sun make-upom, bila na treningu.
Čak i izgledam dobro. Ni sama ne vjerujem. Imam 58kg. Toliko nisam imala već dugo. Na trbuhu se počinju nazirati pločice…sve izgleda ljepše i zategnutije. Osim mene iznutra.
Znate onaj feeling kad hodate ulicom a u glavi vam buči, a vi niste sigurni jeli to buka s obližnjeg gradilišta ili pak rušenje vašeg unutrašnjeg svijeta. Svijeta iluzija i snova. Svijeta idealizma koji sam si sama sagradila, valjda kao pokušaj zaštite. Bježanja od stvarnosti. I onda kad se sučiš sa stvarnosti – puf!!! Sve nestane i ja sam ponovno sama kao onaj tuljan u zoološkom vrtu.

Zahvalnica iliti pak...kako se Drito odlučio prošetati

Ovim putem, prvo što ću učiniti je zahvaliti Ekviju i njegovoj super curi što su me trpili ostatak večeri kad se Drito odlučio prošetati. Hvala vam ljudi. Bez vas bi išla sama doma što mrzim.
Naime, što se desilo…ja sam se našla s Dritom i vozili smo se do Jaruna (ne sjedajte u auto s njim ako vam je život mio). Tamo sam se ja sjetila da bih mogla nazvat Ekvija.
On je bio tamo i našli smo se vrlo brzo. Hvala na pivama Ekvi ljubavi. Vratit ću ti uskoro. Eh da. Našli se mi s Ekvijem i djevojkom mu (btw. Well done Ekvi. Baš je zgodna , lijepa i simpatična i pametna) i slušali Pipse, Hladno Pivo, Gustafe, Edu Maajku itd…kad se Drito odlučio prošetati. Kasnije ga nije bilo sto godina pa je meni postalo glupo biti treći kotač i odlučila sam ići doma. No, sto metara dalje srela sam frendicu (luckily) s kojom se zapričah. U taj tren, nazvao me Ekvi da se vratim. Vratila se i vidjeh Dritu. Njegov izgovor je bio: znaš da sam ja društvena osoba blabla…nismo bili u backstageu jer nije više bilo cuge blabla…ti znaš da je meni dosta interneta blabla…onak…who the fuck cares. Rekoh, idi Drito da te ne gledam…on je veselo otišao i ja sam se s Ekvijem i ženom mu vratila doma. Uglavnom, osim što sam saznala dužinu Dritovog kurca (ne vidjela perverznjaci jedni. Rekao mi je.) Ekvi je priznao da ga je Drito guzio u šumarku pored. A svijet je mali. Ekvi je ispao bratić od moje najdraže prijateljice iz djetinjstva…pa smo ju putem do kuće malo tračali.
Uglavnom…bilo je zabavno i nesvakidašnje. Skakala sam na Hladno Pivo. Baš su bili zakon. Do I have to mention da mi je On falio više od svega???
U svakom slučaju..Drito je ispao baš takav kakav sam mislila (iako sam možda malo više očekivala…tipa družit ćemo se i onda će on srest nekog i napit ćemo se svi zajedno a ne otići će šupčina i odjebat nas troje da trunemo)a Ekvi me skroz iznenadio. Volim te Ekvi ljubavi Care. Vjenčanje je u kolovozu na brodu:-)))

Osamljena sam...

Nitko, ali baš nitko ne želi ić na Jarun danas. Svi se ponašaju ko stare babe (i dede) . Ili čujem komentare poput: lako je tebi, sad možeš izlazit kad su rokovi'. Onak, baš bezveze. Svi oko mene studoši. Osim njega naravno. 'Ali ljubavi, znaš da svaki ponedjeljak idem na nogomet'. Znam, naravno da znam ali PROKLETO sam osamljena.
'Hoćeš da otkažem?' pita on ljubazno. 'Ma neću' odgovaram jer znam da se istom nogometu veseli i da stvarno eto ide samo jednom tjedno.
Prokletstvo. Baš bezveze.
A. ima problema s onim svojim - OPET!!! Mislim, što reći o tipu koji ima kronične promjene raspoloženja svakih par sekundi. U jednom trenutku tvrdi kako je voli, u drugom je totalno hladan. Danas je navodno izvalio kako je on previše postao opsjednut njome i kako možda najbolje da prekinu. I ne samo to već je cijelo vrijeme plakao i lio krokodilske suze. Onak, neznam jeli samo uvjerljiv glumac ili luđak. U svakom slučaju, imam feeling da je više nesretna nego sretna iako je u subotu tvrdila suprotno.
Naime, kako smo je sve iznapadale, da što mi njega već nismo upoznale - na kraju je ona sva bila depresivna. E, s obzirom da ja nju volim više od svega, pitala sam ju jeli sretna. Kad e ona rekla da je, onda sam odgovorila da meni više i ne treba. Ne moram ga upoznat nikad pa ni tad ako je ona sretna i ispunjena. Samo se meni nekako čini da ta njena izjava baš i nije bila dokraja istinita.
Bila sam na treningu. Konačno. Bilo je ok. Evo Drito nešto piše da idemo na koncert ipak. Eto na šta sam spala:-)))). Javim ishod (a i on naravno)

Nogomet... na MOJ način

No, no no no no no no nooooogooomet.
‘Nogometno ludilo službeno je započelo’ reče on stavljajući kockasti šal preko televizora, kockaste podmetače za njegovu kriglu i moju (kockastu, a da kakvu drugu) bocu Cole.
No, mislim da ću ovu tekmu odgledati sa svojim tatom. To mi je ipak jedan od dražih gušteva. Gledati ga kako se veseli ili živicira, slušati komentare a onda ih poslije prodavati pod svoje itd.
‘Dođi onda na drugu tekmu da zajedno gledamo’ neumoljiv je. Nadam se da mi je kupio Glamour jer me ne zanima pretjerano neka tekma u kojoj ne igraju naši. Pogledam rezultat i to je to. Današnja utakmica sa Švicarskom mogla bi biti zanimljiva. Švicarci su došli na prvenstvo kao outsideri i u pravilu nemau šta izgbiti. Nije da itko od nas zna za neki njihov značajniji (nedavni) rezultat. S druge strane jedan od njihovih napadača Hakan Yakin (na slici)(inače čisti Švicarac – postoji li uopće to?) je vrlo vrlo VRLO zgodan pa bi se tekma bar zbog njega mogla gledati jer – ako zabije kojeg…možda skine dres i…mmm…no odlutala sam malo. No, dakle, dok su Švicarci outsideri, mi se nadamo vratiti danima ponosa, slave i brončane medalje (ili se bar nadamo dospjeti do četvrtfinala). Nije da nemamo šanse. Mislim, Pršo (vrlo zgodan također) je stvarno dobar napadač i izgleda da se jako dobro razumije s Šokotom. Što je dobro jer, osim što i Šokota izgleda vrlo dobro…bitno je da dobije loptu od Olića, proslijedi je Prši, ovaj je uhvati i eventually zabije im kojeg. Švicarci definitivno moraju pobijediti ako misle dalje jer neće pobijediti Engleze nikad, pa ni tad. Mi bi možda i mogli. Imamo strašan talent pobjeđivanja jakih a gubljenja od slabih. Potcjenjujemo neprijatelja.
Rekla bih sad nekoliko riječi o našoj reprezentaciji. Naša je reprezentacija jedna od najzgodnijih na Prvenstvu. To već i ptice na grani znaju.
Naš najzgodniji golman (inače ja priznajem da je Ladić imao svojih draži, onako crnomanjast sa bijelim zubima – nije da nije) ali naš najzgodniji golman Pletikosa je nažalost ispao iz prve formacije zbog ozljede. Zašto Stipe, zašto??? No, bilo kako bilo, najvjerojatnije će ga mijenjati drugi golman Tomislav Butina. Nikako ružan, pače natprosječna frajerčina visok i jak, zgodan i relativno mlad. Mislim da je formacija u kojoj ćemo igrati utakmicu 4-4-2 (za neupućene, to znači da imamo dvojicu u napadu i po četvoricu u veznom redu te obrani. Osobno ja bih stavila više na napad a manje na obranu ali valjda Otto zna šta radi). Dakle Šokota i Pršo igraju u napadu. E sad nisam sigurna a na UEFA-inim stranicama ne piše pa ako kažem glupost nemojte me odma kamenovat. Pretpostavljam da vezu igraju Niko Kovač(1) ( Kovač2, Kovač3 ) moj osobni favorit i presladak dečko. E osim njega tu su valjda još i Olić i Ivica Mornar , bivši od Fani Čapalije. Osobno meni on i nije zgodan nego potsjeća na suca Colinu. Čini mi se da je u veznom redu i Nenad Bjelica . Na trećoj godini faksa smo ga potpisali ko seminarista kod jedne profesorice koja ga je cijele godine redovno prozivala i ljutila se što ne dolazi na seminare :-D, :-P. Doduše, ako ovi koje sam sad nabrojala igraju u veznom redu...što je onda sa Srnom i Rapaićem ??? A valjda sjede na klupi. I to je dio igre. U obrani su Živković , zanimljiv tip sklon izgredima. Zbog njega uvijek ostanemo sa manje igrača jer on dobije crveni. UVIJEK!!! Al nije tako ružan pa ajde. Igraju još i visokiŠimunić koji uvijek glavom uspije izbiti loptu kad ona ide iz kornera prema, recimo, našem golu, zatim stariji brat Robert Kovač također vrlo seksi tip i već usual golden guy iz brončane ere Dario Šimić. To bi bili naši igrači. Zgodni su i mladi. U prilog nam ide što Švicarska još nikad nije pobijedila na nekom prvenstvu. Još je sat vremena do tekme. Na radiu Nelly Furtado, Pipsi, Yousssou n'dour i nezaobilazna 'Stavi pravu stvar na pravo mjesto'.
Držite nam fige.

Popeeevkeeee saaam slaaagaaaal...

Tri šest pet je prošlo danaaaaa. Prokleto vino. Ja, zakleti pivopija jučer pila vino. Tako mi i treba. Našle se kod mene i Z. donijela butelju. Skoro sam sve sama popila i još u petici...ajmeee. Ma strašno. Imam ozbiljnih problema.
Nego, jučer sam babama pričala o svom prvom trostrukom orgazmu and they were, like, wooooow...you can do that???
U svakom slučaju, bilo je baš super ali vrijeme je bilo odvratno. Do petice koja je (10min pješke od mog stana) smo sve tri bile mokre i pokisle. Sad me boli grlo al sam sretna.
Danas je tekma. Kladila sam se na 2:1 u korist Hrvata. Optimista šta ćeš.
Znate vi da sam ja bila u Francuskoj na Svjetskom. I to na tekmi za medalju. S Nizozemskom. E kako sam ja brijala na nogać nekad. Sad u puno manjoj mjeri. Tipa, listam InStyle u njegovom krilu a on gleda. Ma nije ni to loše.
Jučer je Grčka pobijedila Portugal. Sad jedan od favorita prvenstva muku muči kako da pobijedi Španjolsku i Rusiju i da opravda očekivanja i dođe do prvog kruga.
Nešto slično bilo je i s favoritima svjetskog prvenstva u Japanu Francuzima koji su se brzo iz Japana vratili a da gola nisu dali. U svakom slučaju, grci su igrali čvrsto i disciplinirano al nemaju nešto zgodnu repku. Ma nema veze...nek meni Grci idu dalje.
Ukoliko idući blogovi ovih dana budu malo 'prožeti' nogometnom tematikom, don't be upset. Sve su to ipak zgodni mladi i nadasve bogati dečki.

Koja sam ja glupača

Prokleti majkrosoft vord. Ajme kako sam se ubila. Ne smijem više pit vino. Ma nikako. I ne samo. To. Pojeli minovi moji (starci) sve štapiće i sad mi se sve vrti u glavi dok ovo pišem. Ne samo da radim tonu gramatičkih i kojekakvih grešaka već sam rasturena toliko da ne znam šta je stvarnost a šta ne. U smislu, kad mi se upucavaju neki klinci…zabrijem na neku kvaziigru al ne mogu dugo. Jednostavno nema više draži – nema više gušta. Trenutno mi se jaaako vrti u glavi. Odvratno nešto.
E da... iako sam ubijena ima nekoliko stvari:
1. Volim ga
2. On je moj jedini
3. Da me pita odmah bih se udala za njega
4. Ponosna sam dovoljno da mu to nikad ne bih rekla
5. Prokleto bijelo vino...dabogda crklo
6. Fali mi
7. Zšto netko nije samnom sad tu...bar moj frend M. (Da. često sam razmišljala što bi bilo kad bi bilo ali nisam došla do nikakvih zaključaka) pa da tračamo okolo

She loves you...yeah yeah yeah

What a beautiful day – and nothing is impossible in my powerful mind
U svakom slučaju, zabavno je upoznati nove ljude, zabavno je vidjeti kako te prijatelji doživaljvaju pred tim ljudima. Danas smo bili u Booksi na promociji jednog časopisa. Bilo je baš zabavno. Upoznah neke nove ljude a A. smo kupili (jer ipak je glavna urednica a to je prvi broj) i narukvicu i kutijicu za nakit. I ona je bila baš sretna. I ja i Z. i M. isto. Bilo je baš super.
Danas je cijeli dan bio zakon. Bila sam i u gradu. Kupila USA Elle. Bila i u King Crossu (mislim da sam vidjela BigMammu s mužem i djetetom al nisam bila sigurna. Bila sam baš iza nje al nisam se usudila pitat jel to ona al skoro sam garant da je). Kupila sam si majcu za pukih 89,99kn. Ma zakon.
Sutra bih mogla kupiti malo kozmetike. Barem malo…
Volim ga. On je baš super. Slaže se sa svim mojim frendovima i stvarno se trudi. Ma super je. A bilo je i …khm…ma znam da ne smijem svašta pričati…al, bilo je ‘akcije’ u jednom wc-u. nezna,…baš sam se napalila…morala sam mu…no dobro …neću.
Uglavnom, sutra idem van samo s babama. Jako se veselim. Neznam di cemo al napravit cu nesto za jest. Prvo se one doc do men a onda cemo van. Bas super. Ako tko želi s nama. Nek se javi :-)

Trešnje i jagode

Sad mi je baš lijepo i htjela bih to podijeliti s vama. Jedem jagode i trešnje iz bakinog vrta.
Baš je to super. Maloprije smo došli doma iz ZOO-a. Bilo je baš zabavno, sve puno klinaca i ja i on držimo se za ruke. Sad se nekako opet smrknulo tako da neznam hoće li biti šta od izlaska u Piranhu večeras. Naime, otvorio se taj novi bar na Jarunu pa smo ga mislili ić vidjet jer navodno ima akvarij s piranama.
Bila sam kod bake i dede. Oni su tako super. bili su skroz ponosni (ja sam im prva unuka koja je završila faks - zasad, a bit će nas još). Nakon obiteljskog roštilja, branja jagoda, trešanja i šljiva (iako su zelene i kisele) on e došao po mene i išli smo u ZOO. Bilo je jako vruće i sad sam se baš otuširala. Mirišem po mandarini i cimetu - LUSH.
I sad se prežderavam voćem jer znam da to nema kalorija i da se neću udebljati. Jedino ne otvaram trešnje nego ih jedem cijele i samo pljujem koštice. Mislim da, kad bi našla crva da ne bi više nijednu pojela :-)

PROKLETSTVO

Prokleta bila. Ona. Kuja jedna. Kad god je ne trebaš - evo je. I boli i ubija. Previjam se po podu od bolova. Gutam voltarene samo da stane. Al, nju baš briga...ona je veselo stigla i sad curi.
Mrzim menstruaciju.

PRIJEDLOG DANA: UŽIVAJTE

Fly away oh my sapphire, we’ll find a place together…
Ma baš je dobra stvar. Zanimljivo je kako, kad se probudim, kosa nikad ne izgleda onako dobro..kao recimo nakon trostrukog orgazma (o da:-D), ili uopće bilo kakvog seksa. Nakon seksa definitivno izgledamo ljepše…usne su crvenije, obrazi rumeniji…a frizura onako…baš…savršena.
No, s obzirom da je jutro, da od seksa nema ni S, morat ću zaključiti da izgledam relativno loše, s podbuhlim očima, podočnjacima od razmazane maskare (nikad se ne skine do kraja. Prokleti YSL), upetljanom kosom itd, itd.
Danas je blagdan. Nitko ne radi. U pravilu ne volim blagdane jer osim što su ljudi doma i samo jedu, ništa korisnog ne rade. S druge strane, ovaj grad je toliko mali da, gdje god se čovjek odluči otići, zapne u gužvi građana koji su se , eto tako slučajno, putili upravo na to isto mjesto. Tako naprimjer, Sljeme. Pretpostavljam da bi bilo krasno otići gore ali isto tako pretpostavljam da će gore biti takva gužva da je to grozno. Možda Maksimir i ZOO. Hmm…to bi bilo zabavno.
Dovraga, kako sam samo plitka. Kad trgovine ne rade ja se osjećam uskraćeno. Ajde, sutra sam se uspjela naručit za pedikuru. Hvala bogu!
Neznam kako vama, al meni stopala zimi užasno pate. Nakupi se one tvrde kože i prve sandale – bum, žuljevi. Stoga moram hitno to ići srediti jer sam jučer raskrvarila noge u svojim diesel sandalicama.
U svakom slučaju, sretan vam blagdan Tjelova, provedite ga negdje vani jer, ako je vjerovati prognozi…uskoro opet nastupaju kiša i zahlađenje pa iskoristite dan – šetnja, hrana, seks, druženje s obitelji, čitanje, večernji izlasci kako god vam paše. Bitno je da uživate.

I DA...DOŠAO JE I TAJ POVIJESNI DAN

POLOŽILA SAM ZADNJI ISPIT !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Hm, valjda još nisam ni svjesna jer mi nije neka pretjerana euforija. al svejedno.
Wow... a šta sad???

LJUDI KOJE VOLIM

Ljudi koje volim su stvarno specifični – nikako obični, baš posebni. Imaju…ma ne ono nešto već tisuće i tisuće onog nešto.
Moja najdraža frendica A. …ma već sam pričala o njoj. Ima svoje minute. One žute. Kad si je jako važna (kao i svi mi s vremena na vrijeme i kad mislimo da možemo kontrolirati svijet) i kad ne obazire pažnju na osjećaje drugih. Ona ipak uvijek zna kada treba povući crtu. Ona zna kada je nešto stvarno wrong a kada right. Ona je fantastična što se toga tiče. Da ne spominjem kako je iznimno pametna i širokog znanja, uvijek ima svoje mišljenje koje ne nameće drugima ako se to od nje ne traži. Lijepa je, zgodna i visoka. Ma predivna je i ja je jako volim no matter what.
Nadalje, M. danas je rekao da sam ja osoba s kojom on ima najdužu vezu ( u vidu poznanstva naravno). I on je meni.
M. i ja se poznajemo od prije već…hmmm….23,22,21,20,19,18….8 godina. Od moje šesnaeste. Za neke je on čudak…za neke savršen tip….za mene je on jednostavno M - jedna od meni najdražih osoba.
I na kraju On – naravno. Šalje mi poruke di je i kad stiže. Nadam se da će sretno odvoziti ovu etapu . Ma bit će sve u redu znam.
Ponekad osjećam potpuno, kao naprimjer danas. Neznam jeli vam se to ikad dogodilo…da u jednom trenutku osjećate toliku količinu osjećaja – vezanih uz sve: karijeru, ljubav, zdravlje i sreću…da poželite vrištati. Tako je meni bilo večeras. Razgovarala sam s M. i pričali smo opet o glupostima. O tome kako je on zabrijao s nekom curom za vikend, o tome kako ne može smisliti Njega al ne želi priznati, o tome kako mu je najbolji frend postao šupak itd. I bilo je super. Onako, feeling, kad nekog slušaš s uživancijom i sretan si jer si sada tu, na tom mjestu, s tom osobom. Kasnije nam se pridružila A. To je isto bilo super. Bilo mi je tako drago što je tu. Tako bih htjela da se češće viđamo. Ona je tako slatka i super.
Konačno je lijepo vrijeme…toplo…kako i treba biti u ovo doba godine. Da mogu sjediti kratkih rukava.
Sutra idem rano ujutro na predavanje. Tako mi se ne da. Ovo je zadnje predavanje i ja idem u glupoj nadi da ću tako lakše proći ispit. Dovraga. A kad padnem, samo ću se bedirati.
Kako mi je savršeno družiti se s nekim ljudima. Kako mi je teško reći im da me ispunjavaju i čine sretnom. Neznam zašto. Jednostavno je tako. Mora da je to ostatak one stare mene koja ne iskazuje osjećaje. One sante leda koja sluša Offspring.

PS. Ovi putem pozdravljam sve dečke koji čitaju moj blog (B. i M. i drugi M. i ostatak ekipe kojima neznam imena (nadimke))

PS2. neznam jel se ko od vas sjeća ovog crtića 'Jem and the Holograms'. meni je to bio savršen crtić i sve sam barbike šminkala (kemijskom naravno) kao ona.

SHOWTIME SINERGY
(Za one koje zanima which character from Jem and the Holograms are they :Jem kviz

Htjela bih...

Nešto se bolje osjećam danas. Totalni sam meteoropat (ili tako nešto). Čim sunce zasija - ja se osjećam bolje. A ovih dana, to je rijetkost. On je nešto malo bolje. Sutra idu na sprovod on i njegovi. Ja ne mogu. Još sam bolesna.
Želim da sve to prođe, da se oni meni vrate živi i zdravi i da sve ponovno krene normalnim tokom: da dajemo ispite, idemo van, ljubimo se i mazimo. Htjela bih da se opet smije i da mu oko očiju opet nastanu one slatke borice. Htjela bih da idemo u kino gledati glupe komedije i filmove katastrofe, da tračamo naše zajedničke prijatelje i da život opet bude lijep. Znam da treba vremena, da vrijeme liječi sve ali htjela bih da imam neki time maschine i odvrtim sve ružne događaje. No dobro. Netko je napisao da je bitno da smo jedno uz drugo. Istina. Puno mi znači kad on pokazuje da mu trebam i spremna sam biti tu uz njega.
No, čini mi se da je već danas nešto bolje. Čini mi se kako će ipak sve biti u redu. Ispričavam se na tome što mi je blog postao žalopojka. Ovo je zadnji takav nadam se.

BAŠ GROZNO

Poginuo mu je najdraži stric. Totalno grozno. U dnevniku je bilo prikazano….ma fuj. Ja sam isto u totalnoj komi jer nikako da se riješim te viroze a htjela bih i na sprovod u utorak a nisam sigurna hoću li ozdraviti. Grozno. Vikend nam je bio tako lijep i onda ovo. Bio je bespomoćan kao malo dijete. Samo smo se grlili i šutili. Valjda će biti sve u redu.

Moj mali je opasan uouou i voli samo meeeeneee

‘Jel može sa sardinama i skušama’ zove me on 182. put s mobitela da, ovog puta provjeri, koju mačju hranu treba. ‘Može dragi, samo da nije s govedinom’ odvraćam. Danas smo se ubili u gradu al smo kupili njemu odjelo. Zadnji put je imao odjelo na vlastitoj krizmi (ima 25 godina) a sad mu se brat ženi pa je nevoljko pristao na činjenicu da ne može doći u trapericama.
Kupili smo mu dakle odjelo, prugasto, Dick Tracy stil u City Centru. Na trgu je bila izložba oldtimera. Našli smo i auto za vožnju. Identičan iz onog crtića-filma ‘Tko je smjestio Zeki Roggeru’. Šteta što nismo imali novaca da ga kupimo. Onda smo tragali gradom za cipelama. Našli smo ih u Skechersu, nakon što smo se složili da su one iz Marks and Spencersa presportske. I sad je moj dragi savršeno obučen a ja još nemam ništa – osim možda cipela. Užas.
Još nisam upoznala A.-og tipa. A. je moja prijateljica …mogla bih čak reći i najbolja (uz Z. naravno). Ima frajera već četiri mjeseca i nijedna od nas baba ga još nije upoznala. On neće, njemu je glupo. Tip je totalno neki čudan i picajzlast. Ona je povodljiva i radi ono što on kaže. Danas smo se trebali kao slučajno srest u gradu ali su oni opet, kao slučajno, stalno bili na nekim drugim lokacijama. Nakraju smo ja i on odustali, kupili meni Vogue i otišli doma. On se sada priprema za gledanje tekme a ja u drugoj sobui čujem vrećice čipsa kako šuškaju i ono poznato psssssssssssss zvuk otvaranja pivske boce. Ja ću čitat Vogue, pokušat inicirat kakav seks (ipak je to samo prijateljska tekma, nije valjda tako važno) a ako ne uspije…okrenut ću se na drugu stranu i odspavat malo.
Eh da sinoć – nije bilo ništa spešl… njegovo objašnjavanje razlike između AK 47 (valjda) i još nečega, pa malo seksa (napali me kad stručno priča o bilo čemu pa makar o iskrcavanju na Normandiji) i spavanje.
Spavanje. Spavamo često zajedno i dosad nismo imali nekih problema. Sinoć je on bio cijelo vrijeme po meni. Taman se uspavam a on me obgrlio i rukom i nogom, lagano se izvučem a on več baca drugu ručerdu preko mojih nejakih leđa. I tako cijelu noć.
A onda je pokušao rano ujutro (aka 8:00 A.M) iskoristiti svoj morning wood i to je rezultiralo skoro tučom između oba klana. Dovraga, ujutro sam suha ko brusni papir a on se još usuđuje budit me tako rano izlikom da bi se mazio (čitaj: da mu se digo).
Obećao je da će roštiljat za večeru. Živi bili pa vidjeli (ako ne budem pisala sutra, znači da je nastupilo otrovanje hranom).

ON I JA

Najgore je kad sam sama doma – i bolesna. Niti tulum, niti kakva čajanka…samo ja i on koji me kvazi čuva gledajući tekme na Eurosportu. No, u svakom zlu i neko dobro, danas je ‘Saving Private Ryan’ i ja ću se diviti mišićima Vina Diesela, on će se ljutiti, napaliti a onda će biti seksa (nadam se) a možda i ne, možda se samo napijemo. Čim su moji otišli on se pojavio na vratima sa 12 Q-packova i kriglom koju je dobio na Billinoj akciji. Mislim, što da vam dalje pričam.
Doneo je on i pidžamu i jedne gaće (ne usudim se pitat koliko puta mijenja gaće u 3 dana – jednom očigledno). Četkicu nije ponio jer je ustvrdio da ako baš bude morao, bude uzeo moju. Sva sreća što imam neku njegovu staru u pričuvi.
Sad sjedi za tv-om i prepričava mi zadnju epizodu ‘Prijatelja’…i totalno me dekoncentrira. Mislim, mene stvarno ne zanima s kim je Rachel trudna…ali ne, on se ne da…kokoš jedna slatka.
Nadam se da će sutra ujutro bit neko fino vrijeme da se prošećem po gradu. Njegov se brat vjenča za 2 tjedna a ja još nemam kaj za obuć. Slatke muke, da su bar sve takve.
U svakom slučaju, izvjestit ću kako je prošla večer ( nemam kameru da vas vizualno oduševim poput naše drage Seve (you go girl)) jer ja nemam pravog života – samo ovaj imaginarni.

Moja sestrična A. rodila je curicu. To joj je već treća i ja sam sva sretna. To je tako super. Preslatka mala novost koju objaviš svima, nosiš sa sobom doma, budiš se noću i gledaš kako spava…sva se raznježih. Djeca su savršena.
Nego, svi su opsjednuti Severinom – te je onakva, te je ovakva, te tip ima velikog te ima malog bla bla…onako, gomila hipokrizije i lupetanja. Predstavljamo se nekom nevinom nacijom a zapravo smo sto puta gori. Meni je eto žao što je to izašlo baš pred vjenčanje i slično ali nije da se ima čega sramiti. Izgleda baš lijepo, opušteno i prirodno – jer, seks bi na kraju krajeva trebao biti jedna lijepa, opuštena i prirodna stvar.
Kad smo kod seksova (zakon mi je ta riječJ) malo ću si dati oduška dok se ovaj glupi modem ne spoji na prokleti carnet iz 184. pokušaja.
Seks nr 1. je dosta važan. U mom slučaju bio je više nategnut i ubrzan kako bi se ‘eto riješila i toga tereta’. Imala sam 18. Nije bilo ništa posebno. S istim nikad nisam svršila, dali je do mene (poslije je okolo pričao kako sam bila ukočena i neiskusna – kreten) ili do njegovih, kako sam poslije otkrila, nepunih 15cm…nikad neću znati.
Neke moje prijateljice, sve odreda zgodne i simpatične curke su djevice. Neke zbog nedostatka vremena (fakultet medicine je navodno vrlo zahtjevan ;-)) neke zbog nezainteresiranosti, neke zbog prevelike izbirljivosti. Pitam se, propuštaju li one stvarno nešto grandiozno ili još uvijek imaju vremena. Osobno, sadašnji seks mi je savršen. najsavršeniji dosada. Ali opet, ja nisam neka teška iskusnjača da budem kompetentna u takvom ocjenjivanju. Isto tako, vođenje ljubavi dešava mi se rijetko. Najčešće je to za vrijeme PMS-a kad tijekom seksa u meni nešto pukne i poželim da tako ostanemo cijelu noć. Meni eto nije žao što je moj seksualni život takav kakav je. Naravno, moglo ih je biti više…manje..pa neznam baš…mislim da je ovo sada pristojna brojka. No, ono što želim reći je da neznam dali se nedostatak seksa ili bilo kakvog ljubavnog života kvalificira kao gubitak dijela života. Što je naprimjer s ženama koje uopće ne izlaze, koje nemaju vremena, imaju problema…dali je seks stvarno potreban osobama koje uopće ne stignu niti razmišljati o njemu. Macho frajerčine bi ustvrdile kako ‘svim pič… treba dobar ku…’ dugoročno bih se složila s tim, ali kratkoročno…tko zna. Potrebna je ljubav, netko koga volimo i naravno netko tko nas voli. Seks dolazi sam po sebi, kao još jedna vrsta zajebancije ili dobrog provoda. Jedemo nešto, pijemo, seksamo se, pričamo i tračamo, glupiramo se, opet se seksamo…spavamo…jednostavno, seks je savršen dio našeg života. Problem je što ćemo mi Hrvati i dalje osuđivati sve koji javno priznaju da se seksaju, sve koji se usuđuju na odvažnije korake od misionarskog i slično dok ćemo iza svojih plahta biti sto put gori. Zato nas i ne treba začuditi kad onaj zgodan dečko od nas tijekom seksa zatraži da se ispišamo po njemu. I to je samo seks.

POSAO
Jedna od kandidatkinja za super posao natječaj kojega je objavljen u prošlom Cosmu je izjavila: “Kvaka 22 je svijet gdje je glupost postala sveopći zakon a normalnost aberacija.”
Khm…abacija, abdukcija,…, abenjača (kapa od abe???)…aha evo je
“aberácija lat. (aberratio – zastranjivanje, skretanje s puta) 1. u biologiji : skretanje od oznaka tipičnih za neku životinjsku vrstu; 2. u fizici: sferna aberacija svjetla”… ”aberratio ictus (čit. Aberâcio ďktus) – promašen udarac”
(B. Klaić ‘Rječnik stranih riječi’; NAKLADNI ZAVOD MH; ZAGREB 1990.)
U svakom slučaju – promašen sam slučaj!

SEKS
Seks. Danas je bio tako seksi. Ležala sam na njemu i gledala ga dok se on fenomenalno smješkao. Ja sam ga ljubila a on je uzvraćao. Fenomenalno je izgledao – ma kakvi Cruiseovi, Afflecki ili Dieseli Pittovi. Nisu mu ni do koljena! Ja sam bila na vrhu. Morali smo biti tiho. On je svršio. Ja sam mu dala pusu. Rekao je da me voli.

VANGELIS
Uvijek kad se sjetim kako mi je pronašao mačku ispod onog auta sva se rascmoljim. Šteta što nismo bili u nekom filmu jer bi se onda čuo neki Vangelis u pozadini a oko njega bi blještala svjetlost. Tako sam ja bar to doživjela. Njega kao spasitelja, u biti nekoga tko me toliko voli da je za mene pronašao moju glupaču.

MRAK
Mrak je super. Ne moraš biti pijan a svejedno se osjećaš kao protagonist nekog filma kojemu se kraj unaprijed već zna, glavni junak započinje nov život sa odlučnim, ali opet zamišljenim smješkom na usnama. Ja se bojim mraka.

This one goes to the one I love

Komarac me jučer ubo u nogu. I sad me svrbi da bi poludila. Nos je malo splasnuo, hvala na pitanju.
Nakon dugo vremena pošteno sam se istračala s V. No, kako to obično biva, kad se prekine veza, prekidaju se i kontakti, sadašnji partneri ne mogu smisliti bivše itd, itd. E pa V. i ja se u zadnje vrijeme uopće ne čujemo (rijetko bi bila pretjerana riječ). Nedavno mu je umrla baka. Plakala sam u krevetu kao malo dijete. Ja sam, naime, zaista voljela tu ženu. Ono po čemu je ona bila posebna jest da me se stvarno trudila prihvatiti kako nitko od njegove obitelji nije. S mojima je uvijek lako. Moji su Slavonci. Oni prihvate lako bilo koga. K tome, ja sam jedinica i najvažnije im je da sam ja sretna. Njegovi su Međimurci. E to je pak druga sorta – sumnjičavi, nepovjerljivi, uglavnom, teško prihvaćaju nove ljude. E njegova baka je bila iznimka. Čak i ako me nije voljela (u što sumnjam) treba stvarno moći voljeti nekoga (unuka) da prihvatiš nekoga. Stvarno se trudila i zato sam ja plakala.
No, malo o veselijim stvarima ili barem onim uobičajenijim. ‘Treba mi referat o Velebitu za sutra’ nazvala me prije petnaestak minuta Matea, moja sestrična panično vrišteči. Matea ide u prvi razred gimnazije i u jeku je puberteta. Osobno, mislim da sam ja bila sto put gora al njoj nešto baš i ne ide s ocjenama. Nekako je previše flegma a ja sam preslaba na nju pa joj radim takve gluposti. Sigurna sam da joj time baš ne pomažem ali s obzirom da je kraj godine, znam da joj ne treba još jedinica (pitanje je hoće li proći bez popravnog) pa činim sve što mogu. Dakle, idem sad tražit po netu stvari o Velebitu pa ću joj to mejlat.
Danas sam napokon bila s babama na kavi. Baš mi je drago.

I need a hero...

Prokleto vrijeme. Prvo me probude radnici koji planiraju napraviti autoput uz moju zgradu. Užas. Zatim, su nastavili bučiti smetlari i dizalica obližnje kuće u izgradnji. Sad pijem Colu light i slušam ‘I Need a Hero’ na Otvorenom. Plesala bih ali sam u biti dosta neispavana. Trebala bih na trening iako mi je naprosto muka kad vidim ovaj pljusak vani.
Užas. Danas bih trebala s A. na kavu. Moram vidjet što se to događa s njom i onim njenim, samnom i ekipom ostalih baba…
Kupila bih si nešto al nemam para. Ali izbidala sam Clarinsov lip set na Ebayu. Ajde bar nešto.