Nalazim se u stanu od njegovog brata koji sad kao čuvamo. On je otišao ma nogomet. Na stolu nas je dočekala poruka 'hvala na poklonu, prekrasan je. Molim vas izvadite veš iz mašine i objesite'. Ok. Izvadih veš iz mašine i nadopišem na poruku 'nema na čemu. U životu nisam vješala veš pa mi je žao ako malo čudno visi'. Sad gledam kako sam ga objesila...ajme strašno.
I sad kako je ovaj otišao na nogać dolazim do kompa i tamo ceduljica 'molim vas sredite mi refreshing rate i brzinu miša na kompu'. Ok, sredila sam, i to. To su stvarno nepismeni kompjutoraši. Mislim refreshing rate...onak...pa kako ih glava nije bolila od onih 50 hz ili koliko već.
Sad šećem po kući, nalazim na vrećice od kondoma (onak, pa žena je trudna...kog k... kondome troše) i tako. Oh well...htjela sam sam sa vama podijeliti tu idilu.
'Oće biti kakva večerica' zove me on umilnim glasićem iako je maloprije vikao da će zbog moje neodlučnosti u biranju filmova (onak, kak da se odmah odlučim između Plavuše s Harvarda 1 i 2 i Šminkerice sa sela???Kako??? A baš mi se to gleda. Can't we take all three??? Al neumoljiv je.) zakasniti po frenda koji dolazi po njega. Ma kretoš. I sad bi da mu kuham. E pa da zna, kuhat ću sebi a on može gledat.
Post je objavljen 22.06.2004. u 16:34 sati.