‘Jel može sa sardinama i skušama’ zove me on 182. put s mobitela da, ovog puta provjeri, koju mačju hranu treba. ‘Može dragi, samo da nije s govedinom’ odvraćam. Danas smo se ubili u gradu al smo kupili njemu odjelo. Zadnji put je imao odjelo na vlastitoj krizmi (ima 25 godina) a sad mu se brat ženi pa je nevoljko pristao na činjenicu da ne može doći u trapericama.
Kupili smo mu dakle odjelo, prugasto, Dick Tracy stil u City Centru. Na trgu je bila izložba oldtimera. Našli smo i auto za vožnju. Identičan iz onog crtića-filma ‘Tko je smjestio Zeki Roggeru’. Šteta što nismo imali novaca da ga kupimo. Onda smo tragali gradom za cipelama. Našli smo ih u Skechersu, nakon što smo se složili da su one iz Marks and Spencersa presportske. I sad je moj dragi savršeno obučen a ja još nemam ništa – osim možda cipela. Užas.
Još nisam upoznala A.-og tipa. A. je moja prijateljica …mogla bih čak reći i najbolja (uz Z. naravno). Ima frajera već četiri mjeseca i nijedna od nas baba ga još nije upoznala. On neće, njemu je glupo. Tip je totalno neki čudan i picajzlast. Ona je povodljiva i radi ono što on kaže. Danas smo se trebali kao slučajno srest u gradu ali su oni opet, kao slučajno, stalno bili na nekim drugim lokacijama. Nakraju smo ja i on odustali, kupili meni Vogue i otišli doma. On se sada priprema za gledanje tekme a ja u drugoj sobui čujem vrećice čipsa kako šuškaju i ono poznato psssssssssssss zvuk otvaranja pivske boce. Ja ću čitat Vogue, pokušat inicirat kakav seks (ipak je to samo prijateljska tekma, nije valjda tako važno) a ako ne uspije…okrenut ću se na drugu stranu i odspavat malo.
Eh da sinoć – nije bilo ništa spešl… njegovo objašnjavanje razlike između AK 47 (valjda) i još nečega, pa malo seksa (napali me kad stručno priča o bilo čemu pa makar o iskrcavanju na Normandiji) i spavanje.
Spavanje. Spavamo često zajedno i dosad nismo imali nekih problema. Sinoć je on bio cijelo vrijeme po meni. Taman se uspavam a on me obgrlio i rukom i nogom, lagano se izvučem a on več baca drugu ručerdu preko mojih nejakih leđa. I tako cijelu noć.
A onda je pokušao rano ujutro (aka 8:00 A.M) iskoristiti svoj morning wood i to je rezultiralo skoro tučom između oba klana. Dovraga, ujutro sam suha ko brusni papir a on se još usuđuje budit me tako rano izlikom da bi se mazio (čitaj: da mu se digo).
Obećao je da će roštiljat za večeru. Živi bili pa vidjeli (ako ne budem pisala sutra, znači da je nastupilo otrovanje hranom).
Post je objavljen 05.06.2004. u 16:04 sati.