Htjela bih...

Nešto se bolje osjećam danas. Totalni sam meteoropat (ili tako nešto). Čim sunce zasija - ja se osjećam bolje. A ovih dana, to je rijetkost. On je nešto malo bolje. Sutra idu na sprovod on i njegovi. Ja ne mogu. Još sam bolesna.
Želim da sve to prođe, da se oni meni vrate živi i zdravi i da sve ponovno krene normalnim tokom: da dajemo ispite, idemo van, ljubimo se i mazimo. Htjela bih da se opet smije i da mu oko očiju opet nastanu one slatke borice. Htjela bih da idemo u kino gledati glupe komedije i filmove katastrofe, da tračamo naše zajedničke prijatelje i da život opet bude lijep. Znam da treba vremena, da vrijeme liječi sve ali htjela bih da imam neki time maschine i odvrtim sve ružne događaje. No dobro. Netko je napisao da je bitno da smo jedno uz drugo. Istina. Puno mi znači kad on pokazuje da mu trebam i spremna sam biti tu uz njega.
No, čini mi se da je već danas nešto bolje. Čini mi se kako će ipak sve biti u redu. Ispričavam se na tome što mi je blog postao žalopojka. Ovo je zadnji takav nadam se.