Odvratno vrijeme

Hvala na čestitkama. Nakon dugo vremena bila sam na moru za svoj roćkas. To sam zadnji put uspjela napravit kad sam imala 6 godina i slavila rođendan u ‘Plavoj Laguni’ u Novigradu (oonom istarskom). Tad sam bila s tatom, one je rekao svim konobarima koji su mi ispekli tortu i pjevali ‘sretan rođendan’. Od tate sam dobila četiri nove haljinice, luftić za napuhavanje, pištolj na vodu i sladoleda koliko sam htjela….EEEE bili su to dani…dragi moj tatica…uvijek je bio predivan. I sad je bome. On je i izbrojao pare za prokletu autoškolu. Jučer nije bilo predavanja jer predavač nije uspio doć. Kužite vi to…ja se žurim iz Splita da stignem na vrijeme a on ne uspije doć na predavanje. Tako da idem danas.
Prokleti sistematski. Ne samo da sam za paćenih 350kn morala čekati 3 PROKLETA SATA(!!!!!!!) da završim, nego su mi napisali da moram nositi naočale ili leće jer imam dioptriju -0,5 na lijevom i –1 na desnom oku. Bezuspješno sam im objašnjavala da to nije dioptrija nego astigmatizam jer i kroz one njihove naočalice nisam ništa vidjela ali k… me slušala. Onda sam jedva isposlovala da mi daju trajno odobrenje a ne ono koje se mora odobravat svake 3 godine. Ma za poludit.
Mrzim vitaminske pripravke. Upravo pijem neko šumeće željezo. Odvratno, a moram. Moram i nazvat mentora da se dogovorimo za obranu…uglavnom tonu posla.
Eh da, jel se netko sjeća one pjesmice koje smo pjevali ko klinci:
Kruška, jabuka, grožđe – mene voli Đorđe;
to je voće slatko, jeo bi ga svatko….
Neznam jel bilo nastavka al ako se tko sjeća nek javi.