‘Šta si se tako udebljala ?’ pita me jedan idiot od asistenta na faksu. Ma koji mu je kurac. To što je on smršavio više od 20 kila i jer je kvazi ekstra obrazovan i pametan ne umanjuje ružnoću njegove face koja otkriva koliko zapravo ima godina. A ima ih dosta a ponaša se kao da mu je, pa u najmanju ruku, 20. ‘Ma nek ide u k…, šta on zna.
‘A ti si se malo udebljala. Dobro ti stoji’ čujem iza sebe poznati glas. Ivana je anoreksično mršava ali ni to joj ne daje za pravo da mi kenja. Da, znam da je samo željela biti ljubazna (yeah right. Whatta bitch) ali svejedno. Mislim, nisam se udebljala od 3. Godine faksa…pače smršavila sam. Od prošle godine u ovo vrijeme u trbuhu sam izgubila 9 cm. Onak, to je za mene dosta.
‘Ma to ti je zbog baby doll kroja. Savršeno izgledaš’ tješi me on. Prokletstvo…zašto se ne osjećam bolje???
‘Kako fantastično izgledaš’ viče mi Marina dok Tijana potvrdno kima glavom. Marina je moja prijateljica. Marina je od danas moja najbolja i najdraža prijateljica (osim Usagi dakako:-D).
Kažem joj ‘ a ne misliš da sam se udebljala ko uostalom pola faksa ?’ ‘Udebljala…ma jesi luda. Imaš baby doll. Neznaju kreteni šta se nosi’. Kasnije smo nabacile još par tračeva i ja sam opet bila sretna. Sad gledam fotku sebe na plaži od ovog vikenda i mislim si..pa onak, nije tako katastrofalno..izgledam ko jedna od onih žena iz ‘Dove’ reklame. Mali trbušćić, nešto veća bedra i guza…onak…nije da me nema…al nisam baš ni krme…ništa što par mjeseci vježbanja ne bi sredilo.
‘Fali vam pet prijavnica’ ljubazno kaže teta u referadi. ‘PET!!!!!’ vičem. Pa jeli ona normalna. Di da sad nađem sve te profesore s prve i druge godine. Gotovo pa sam zaboravila i kako izgledaju. No, sva sreća pa je bila sjednica vijeća i svi su bili na okupu. Malo pomalo uspjela sam dobiti svih pet u rekordnom roku od dva sata. Teta iz referade veselo je zapljeskala i, ako Bog da, idući tjedan branim diplomski.
U subotu idem van s babama. Konačno. Idemo negdje na koktele i plesat cijelu noć. Jedva čekam.
‘Danas je tekma’ svečano me izvještava. Onak, haloooo…neću valjda to morat gledat. Gledam ga umilno ne bi li shvatio al on ne trza. Prolazeći pored Algoritma gurkam ga laktom nježno poput Aljoše Asanovića al on i dalje ne kopča.
‘KUPI MI GLAMOUR, DOVRAGA!’ vičem a on će: ‘Pa dobro šta se dereš, šta mi ne kažeš.’
Post je objavljen 30.06.2004. u 15:03 sati.