26
ponedjeljak
svibanj
2008
SVAŠTA NEŠTO
Najavljuju nam lude temperature, dragi moji - spašavaj se tko može 
Još jedan produženi vikend uljepšao život osnovnoškolcima i srednjoškolcima.
Što znači da je juniorka bila kod kuće. Malo sutra - laufala je sve te dane, malo sama, malo s nama 
Srećom i vrijeme se pokazalo, pa se ne možemo potužiti.
Svetak smo proveli u ljenčarenju, petak smo imali Noska na programu, subotu nas je juniorka ostavila da uživamo u intimi (ona priča s dva goluba) 
Malo sam uživala u miru na kompu, malo se vozila, malo se sunčala.
Eurosong smo gledali i slušali - onako, na pol uha. Odgledali svoje i bliže susjede. Ajme majko moja, u što se to pretvorilo.
Sve mi je bilo nekako slično, svi se trude nešto izvoditi i misle da su izmislili toplu vodu.
Ali zato - samo glasanje je diglo tlak Zmaji i Paji. Oni su se tak nasekirali, a ja sam se najviše zabavljala slušajući - njih 
Pajo je svim susjedima opsovao sve po spisku. Opsovao je sve bivše sovjetske republike, koje su inače preuzele glavnu riječ na Eurosongu. Pa je onda psovao Izrael, jer prema njemu - nema veze s Europom, pa skandinavce koji si podijele sve između sebe, pa Balkan i ostalo društvo.
Slovence je taman počeo psovati, a onda su ga za*ebali s 8 bodova, koje su nam velikodušno dali.
Doduše s Pervanom su dogovorili 12 točk, s time da im dozvolimo izlovljavanje ribe do Zadra i cijelo Međimurje (Večernja škola) 
Rusi su uklizali u velikom stilu, očito se Europi zaželjelo putovati u Moskvu. Naši Kraljevi ulice su bili dobri, ali nisu se uklopili u sveopći dojam. Deda je dobio nove zube i izgleda - jedini profitirao 
Jučer smo bili u našem bivšem selu malom. Komp doktor pokazao je skriveni talenat (jedan od mnogih). Kolači su mu - prva liga 
Uglavnom smo klopali, pili i smijali se. Uživam biti u opuštenom društvu, gdje se svi zezaju na svoj i tuđi račun, bez obješenih noseva 
I gdje mogu bez vilice i noža primiti kost i oglabati je - u duetu s gazdaricom Neki su popili, bili veseli, neki nisu popili ni kapi, a boljela ih glava 
(bem ti Zagorca koji ne pije, sramota živa) 
Klinci su se glupirali, kao da godine nisu prošle 
. Samo je falilo da krenu miješati kolače od blata, kao nekad. Igrali su igrice, naganjali se, igrali s tri mala štenca 
Jedan muški i dvije ženke, hiperaktivni i stalno gladni 
Najbolje od svega je bilo gledati - pokušaje hodanja tinejdžerica u štiklama. A onda se i Zmaja okušala u tom sportu. Navukla crnu haljinu i sandale s tankom petom. Na kratko, ali smiješno. A onda je vidjevši fotke, bila zgrožena svojim "širokim" ramenima i "debelim" rukama.
Neću se uopće truditi da je razuvjerim, jer to bi bilo uzaludno 
Sve u svemu, vrijeme je prošlo taj čas 
Moj Kmica je konačno ufatio prvo mjesto u Monte Carlu, nisam gledala, ali bilo je onih koji su gledali i prenosili
Naš zemljak Berislav je nastupom kod Tarika, u "1 protiv 100" odnio oko pedesetak tisuća, čime je zaokružio nastupe u Karici i Milijunašu. Dečko ima dobro opće znanje, samo mu je jučerašnji nastup bio - ziheraški.
I konačno, s 35 godina, najavio je da mu je sad cilj - bogato se oženiti
Jutros slušam na lokalnoj radio Tereziji, cure mu pustile pjesmu, čestitale na pobjedi i jasno rekle da - očekuju kolače
Morat ću čekati otvaranje bazena, pa da ga pitam za neke detalje. Preko godine ga slabo viđam, ali zato nas na bazenu zabavlja preko sezone.
Sad se treba polagano primati posla. Krečenje i veliko spremanje je na vidiku. Nije da sam luda za poslom, ali što se mora - mora se. Treba se samo zatjerati, onda me ništa ne može zaustaviti. Kad jednom krene, Fanika je k'o uragan. Nadam se samo da neće biti crnih nokata, crnjavki i padova s lojtre 
A kad smo već kod nokata, otpao mi nokat na onom palcu - napadnutom ladicom 
Dosta za danas...
& 
komentiraj (37) * ispiši * #
22
četvrtak
svibanj
2008
HARRY
Otkako smo prešli na novi adsl paket od 10 GB, čini mi se da nećemo u potpunosti iskoristiti tu famoznu desetku.
Iako mojoj Zmaji, kad malo uđe u štos to ne bi trebalo predstavljati problem.
Dok juniorka ove dane malo više uči, ja sam češće na kompu i uživam u skidanju glazbe i gledanju - svega i svačega.
Između svega i svačega, sjetih se jednog predivnog koncerta od prije nekoliko godina. Doduše takovi koncerti predstavljaju raritet naših TV kuća, pa sam tu jedinstvenu priliku snimila na kasetu i mogla sam uživati kad god bi poželjela.
Svi mi imamo svoje omiljene glumce, omiljene pjevače, umjetnike...
Nikad nisam bila od onih koji ih obožavaju kao nedodirljive, nije me posebno zanimao njihov privatni život. Ako nekoga volim slušati, onda me uopće ne zanima s kim se oženio (udala), kako živi, koliko djece ima. Doduše oni koji drže do sebe, ne dozvoljavaju da ih razvlače po svim medijima, njihov privatni život je samo njihov. I pametnom - dosta.
Ide mi na živce što je danas ta osobna priča ponekad važnija od same profesije.
I što su mnogi nazovi celebrityji sumnjive kvalitete, sveprisutni u medijima.
Vrti se to svaki dan i već nam na uši i oči izlaze svi ti likovi. A kad malo bolje pogledaš, njihovi profi rezultati (ako ih i imaju), uopće nisu u prvom planu.
Sjećam se francuskih "Večeri s gostima" na HTV-u, još prije dvadesetak i nešto godina. Domaćin je uvijek bio jedan poznati umjetnik, koji je pozivao svoje goste, raznih zanimanja. Bio je to praznik za oči i uši. Redale su se istinske zvijezde, pokazivale i druge skrivene talente. Te večeri su trajale oko tri sata, a meni se činilo da su prošle u trenu. Charles Aznavour, Arthur Rubinstein, Catherine Deneuve, Yves Montand, samo su neki od onih kojih se sjećam.
Već godinama nemamo priliku vidjeti ništa slično. Često se toga sjetim, nedostaje mi takova vrsta programa.
Preplavile su nas zvijezdice koje zablistaju i nestaju, njihovi prazni pjesmuljci, razne sapunice u kojima scenarij u nedostatku ideja, prerasta u iritantnu katastrofu i isforsirane zaplete. A sad nam navodno dolazi i Pink-ova revija narodnjaka Grand show. Spašavaj se tko može.
Izgubih se ja u uvodu, zalutah - poput Malnarovog Ševe.
Počela sam s koncertom, kojeg povremeno poslušam i pogledam.
Koncert pjevača, nekadašnjeg kralja kalipsa, glumca, ali i velikog borca za ljudska prava, protiv rasne diskriminacije, UNICEF-ovog ambasadora dobre volje i čovjeka bez dlake na jeziku - Harry Belafontea.
Čovjek je početkom ožujka napunio 81. godinu, no još uvijek je neumoran i angažiran u humanitarnom radu.
On je jedan od rijetkih, koga ne cijenim samo kao pjevača i glumca, cijenim ga najviše kao osobu koja je svoju popularnost iskoristila za više ciljeve.
Sinoć sam malo poslušala njegovu glazbu, ali i intervjue, gostovanja kod legendarnog humanitarca CT Viviana i Larryja Kinga na CNN-u.
Koliko je jednostavnosti u njegovim riječima. U svemu tome, prepoznaje se mišljenje većine normalnih ljudi, koji znaju razmišljati vlastitom glavom.
Ali, pala mi na um jedna misao. Kad bi pitali prosječne tinejdžere - tko je Harry Belafonte, barem 80% njih bi - bijelo zinulo. Pitajte ih za Paris Hilton ili Britney Spears.
Na kraju stavljam dva filmića. Da osjetite karizmu tog izuzetnog čovjeka.
I treći - da čujete taj hrapavi glas u predivnom ljubavnom duetu sa Sharon Brooks.
"Skin to skin"
&
komentiraj (18) * ispiši * #
20
utorak
svibanj
2008
INTERMEZZO
Malo odmora od svih mogućih tema, lakših i težih.
Određenu pjesmu već danima slušam na našoj lokalnoj radio Tereziji. I danas se konačno sjetih pogledati na you tube.
Oduševila me pjevačica, njezina pojava je posve nespojiva s bojom glasa. Jer, kako god volim lijepe i čiste glasove, volim i one koji imaju specifičnu, ponekad i nesavršenu boju, koja im daje prepoznatljivost.
A onda mi je moja juniorka objasnila da je cura tek nedugo postala punoljetna i da uvijek nastupa - bosa.
Blago meni s mojom juniorkom. U vezi s glazbom, nešto ona nauči od mene, nešto ja od nje. I zahvaljujem nebesima da nije pala pod utjecaj jednog broja svojih vršnjaka - da počne slušati cajke i ne daj bože uživati u tome.
Pa da podijelim s vama moje oduševljenje.
Joss Stone - "Right to be wrong"
A sad malo usporedbe - original i ista pjesma u izvođenju Joss Stone. Iako Joss fantastično zvuči, mislim da je dostići original, uvijek - nemoguća misija.
Mislim da joj je Melissa Etheridge mnogo bliže.
Janis - "Cry baby"...
&
komentiraj (12) * ispiši * #
19
ponedjeljak
svibanj
2008
ŠTAKA-BAKA I DEDA MARTIN
Ljudi moji, upali smo u ljetne temperature.
Ako je vruće meni koja imam samo zelenilo okolo, mogu si zamisliti kak to zgleda među zgradurinama i silnim betonom
Ovaj vikend sam pustila mozak na pašu. Zmaja je učila fiziku i povijest. Kao i obično, kampanjac se primio posla na kraju godine. Ima više sreće nego pameti, jer joj ne treba puno. Ali, mislim da će u srednjoj morati promijeniti taktiku Izgleda da će biti četvorke samo iz matematike i fizike. No, živi bili pa vidjeli
Hiperaktivni deda Martin iz susjedstva već neko vrijeme uveseljava okolinu. Ruje i vrti se po malenom vrtu, velikom jedva 4X4. Kad već ne zna što bi, onda kleči i rukama usitnjava zemlju. Zalijeva cvijeće i vrt lončićem. Po noći - upali svijetlo i vreba krticu koja mu kvari posao. Usput razgovara s mačkom, koja mu stalno hoda za petama
Njegov zet nam neki dan priča kako je stavio kuhati kelj i zaboravio na njega, pa je sva voda isparila i izgorio lonac
Pa pusti vodu za zalijevanje u kadu i zaboravi zatvoriti pipu
Neki dan pukla mu guma na kratkim hlačama, pa da mu ne ispadnu, deda zakačio hlače s dvije ogromne ziherice - za potkošulju i to skoro pod prsima, ko Steve Urkel
Uz to sve deda pjeva svoje podravske da sve ori 
U subotu je još posadio feferonke za zeta i odgibao za Podravinu. Naime, ima neku feštu kod prijatelja, koja nemre nikako proći bez njega. Čak su po njega i auto poslali. Na odlasku nam je doviknuo - "bum plesal, kak vrag"
Kad njega gledam, ne mogu a da ga ne usporedim sa svojim Noskom. I svaki put sam svjesna koliko su različiti tipovi. Nosko je uglavnom zaokupljen ozbiljnim temama, još uvijek se zamara sa nečim što ne može promijeniti. Jedino se sav raznježi kad su u pitanju unuci. Njima je sve dozvoljeno.
A kad smo već kod "zlatne mladeži", ima još jedna baka, vrijedna da je spomenem.
Poznaje me odmalena, isto tako i mog Paju. Povremeno odem k njoj na kavu, stanuje blizu, na par minuta biciklom. Povremeno ona navrati, kad ide s groblja. Ima 80 godina, srčani je bolesnik, ima problema s nogom i uglavnom hoda sa štakom. Pajin bratić ju je prozvao štaka-baka, pa nam je to svima ušlo u vokabular.
Štaka-baka još uvijek govori podravskim dijalektom, iako je svoj Čepelovec napustila još pred šezdeset godina. Stanuje sama, većinu kućanskih poslova obavlja sama.
Cijela familija sa sela, obično k njoj dolazi na ručak kad obilaze doktore i dolaze obavljati poslove u grad. Baka ih dočeka, pogosti i otprati.
Ima maleni vrtak pun svega i svečega, koji sve teže obrađuje. Nedugo sam svratila do nje, a ona jadna vuče kosilicu, u jednoj ruci štap, u drugoj kosilica. Pokosila ja umjesto nje, a onda sam joj obećala da ću joj doći malo prekopati vrt.
Istina bog, nisam bila u vrtu od Noskova vinograda, malo me boljela leđa od polusagnutog položaja...
Štaka-baka je noć prije umijesila pitu od jabuka. Nakon što sam završila, servirala je stol, dočekale me sviježe jagode i mirisna pita Pitam ja nju, kud je baš našla po noći pitu mijesiti, a ona veli - nisam mogla spati, pak sam se primila posla. Da me drapilo, svi bi rekli - vredna je umrla
Koliko se god nasmijala svemu tome, nekako sam bila i tužna.
Najveći problem u starosti je - usamljenost i nemoć. Taman da te još i zdravlje donekle služi, teško je biti sam. Priznala mi baka, da voli goste, jer u njihovu društvu se i sama slatko najede, a kad je sama - nema apetita.
No, unatoč svemu, uvijek je vesela i spremna na zafrkanciju. I još uvijek u toku svega što se događa, sve komentira na polušaljiv način. I britka jezika, kad treba 
Tako smo u subotu navratili zajedno Pajo i ja biciklima, Pajo joj pokosio dvorište, ja zalila vrt, popili smo kavu. Baka nas je zabavljala svojim dijalektom i spikom. Ponekad mi je bolje u društvu takovih starčeka, nego u društvu mojih vršnjaka, čija me svakodnevna jadikovka ponekad iritira.
Ljudi su postali nekako zadrti i učahureni u svoje probleme, više se nitko ne zna opustiti i nasmijati. Znam, danas nikome nije lako, ali mislim da je još teže ako si stalno namrgođene face i usredotočen na kuknjavu.
Djeca su postala problematična, agresivna, dodatno time opterećuju svoje roditelje, koji ionako imaju svakodnevnih briga i problema, pa jedno s drugim - bože te sačuvaj, kiselih faca ne nedostaje
Zato je prava blagodat vidjeti takove starčeke, koji unatoč nemoći i samoći, još uvijek imaju duha u sebi. Iskustva, mudrosti i humora koji mogu podijeliti s nama. Čak provesti cijeli dan - pjevajući. Ajde mi molim vas recite, kad ste posljednji put čuli da netko iz vaše okoline pjeva?I nije lijepo - odgurnuti ih u stranu, misleći da ih je vrijeme pregazilo. Neke mudrolije tih ljudi - vrijede za sva vremena
Deda Martin zabavlja Paju...
Pajo je odlučio osunčati svoju "pisanicu"...
&
komentiraj (14) * ispiši * #
15
četvrtak
svibanj
2008
NASTAVAK...
U predhodnom postu zakačila sam se za debele kućne ljubimce.
Oni jadni nemaju mogućnost izbora
Kad već jučer, na istom web-u pročitah da je najdeblji čovjek na svijetu Meksikanac Manuel Uribe smršavio 235 kila (!!). Kako nisam u toku koliko najteži čovjek na svijetu ima kila, sama ova brojka - koliko je dotićni skinuo - zaprepastila me. I postavlja se logično pitanje - koliko je taj čovjek uopće imao prije "kure mršavljanje". Imao je 560 kila.
Sjećam se jednog dokumentarca u kojem su prikazivali jednog sličnog, no čini mi se da je bio Amerikanac. Toliko se udebljao, da više nije mogao proći kroz vrata. Budući da mu je bilo ugroženo zdravlje, morali su ga pod hitno spremiti u bolnicu. Kako nema odjeće njegove veličine, provodio je vrijeme - ležeći na ogromnom krevetu, prekriven plahtama. Kad su ga transportirali u bolnicu, vukli su ga dizalicom, upakiranog u ceradu i digli u helikopter 
Budući da sam u svom životu prošla faze - od normalnog stanja kilaže, poprilične pretilosti (80 kg), anoreksične mršavosti (52kg), koja je bila rezultat naglog gubljenja kilograma, pa do ove kilaže koju držim od poroda, mislim da mogu o toj temi govoriti.
Budući da sam srećom na tatu Noska, većih problema nikad nisam imala, ali itekako dobro znam da, barem u mom slučaju, kile bi veoma lagano išle gore, samo da se malo opustim. Što meni, opet srećom - nije u mentalitetu.
To vidim preko zime. Kad zaredaju vjerski blagdani, sveopće prenajedanje, manje kretanja, opaaaa, začas bi Fanika natukla preko 65. A to za moju konstrukciju i visinu znači - lagana tustost
I tu je cijela kvaka. Ako prijeđeš granicu lagane tustosti, onda uopće nije problem natući desetak više, pa dvadesetak, pa eto ti začas...
Znam da genetska sklonost ima u mnogome utjecaja, ali - brate mili, uglavnom je to kalorična i nepotrošena hrana.
Zato, kad vaga pokaže tendenciju preko 60, Fanika se skulira i začas je sve OK. Neki me smatraju mršavicom, ali otkako sam stala uz jednu poznatu manekenku i vidjela kako izgledam naspram njoj, jao si ga onom tko me nazove - mršavom. Iako dotićna izgleda tako - ne zato što drži dijetu, nego je pljunuti otac - mršavko. Ali, ljudi moji - nje nema nigdje za ufatit'
A najgore od svega je kad su debela - djeca. Mislim da je to u startu - početak propasti.
Nedugo je moju Zmaju uhvatila fiks ideja da je - debela. I da ima salo oko trbuha. U stvari, nije bio problem u debljini, nego u početku slaganja celulita i šlaufeku oko struka. Dijete je nabito i mišićavo, a salo oko trbuha je rezultat - praznih kalorija koje trpa u sebe s - čipsom, čokoladom, smokićima, pizzom i ostalim kerefekima A i pubertet ima mnogo udjela u nastanku masnog tkiva.
Razgovarale smo o tome, objasnila sam joj uzrok, mala je okrenula ploču. Nije gladovala, počela je jesti ono što treba, uz obaveznu kuhanu hranu, koju redovito jede, izbacila je kerefeke, umjesto njih navalila na voće, par puta se "upakirala" u celofan za pakiranje hrane (!!) prije treninga. Za četiri tjedna, rezultat je vidljiv, a sve bez gladovanja. I k tome, osjeća se puna snage i manje troma
Dakle, samo treba reagirati na vrijeme.
Za kraj, začinit' ću post s nekoliko filmića, da pojačam dojam...
Manuel Uribe...
Molim vas, nemojte se smijati, jer ovo je jedostavno - strašno.
Djeca...
A sad malo - druge krajnosti
Zaključak... Da li ga uopće treba. Kao i sa svime na ovom svijetu, ljudi i s prehranom idu iz krajnosti u krajnost. Pola planete gladuje, željno je osnovnih živežnih namirnica, relativna većina jede normalno, sve veći problem mladih djevojčica i djevojaka je anoreksija i bulimija, a ostatak baca hranu ili izgleda kao ovi iz filmića...
&
komentiraj (26) * ispiši * #
13
utorak
svibanj
2008
DEBELI KUĆNI LJUBIMCI
Čitam danas dnevnik.hr i naletjeh na fotke debelih kućnih ljubimaca.
Zgrozila sam se, iako sam već na Animal Planetu gledala dokumentarac o sličnim slučajevima. S jedne strane Ameri imaju policijske ekipe za spašavanje kućnih ljubimaca od gladi i zapuštanja, sankcioniraju se vlasnici debelim kaznama.Te životinje, najčešće psi su toliko izgladnjeli, da jedva stoje na nogama. Dlaka im ispada od neishranjenosti, ponekad ih ni veterinarska ekipa ne dobije k sebi.
Kao druga krajnost je ovo o čemu danas pišem.
I jedno i drugo ovisi o čovjeku, kao i činjenica da čovjek odgaja svog ljubimca psa i načini od njega - ili simpatičnog huncuta ili ubojicu, čega smo u posljednje vrijeme svjedoci.
Čovjek je uvijek taj, koji svugdje upliće prste, svoju prirodu, karakter i (ne)ljudskost.
Rezultati su neki puta, valjda od silne brige i ljubavi - ovakovi
&
komentiraj (19) * ispiši * #
12
ponedjeljak
svibanj
2008
84
Svibanj je mjesec proslava i godišnjica.
Uz ostale pridružuje nam se još jedna.
Danas - tata, djed i pradjed Nosko slavi svoj osamdesetčetvrti rođendan. Seka sprema večeru, a djed-slavljenik smatra da nije više u dobi da puše svjećice i da iz toga ne treba praviti cirkus (!!). Ali, unatoč svemu, svi se redovito okupljamo, kupujući mu bezbroj praktičnih malih sitnica
Sretan ti 84-ti dragi moj Nosko
&
komentiraj (14) * ispiši * #
10
subota
svibanj
2008
VJETAR U KOSI
Sigurno ste čuli za deliju koji se provozao obilaznicom kraj Bjelovara, na Suzukiju. Nagazio ga dečko - preko 300 km/h
Na kraju filmića je tura kojom se obično vozim Geckom. Tu gdje je on stao, ja obično dolazim s desna, selo Kupinovac
Sreća da na nikoga nije naletio u toj jurnjavi.
Uživajte dakle, kad nam je već dostupno
&
komentiraj (19) * ispiši * #
09
petak
svibanj
2008
21
Iako je lani bilo okruglo, godišnjica je godišnjica.
Danas je točno dvadeset i jedna otkako sam s Pajom stala na ludi kamen
Kuha se malo bolji ručak, a večera će biti negdje vani, zajedno s našom juniorkom.
Nek' se dobro klopa, svaki razlog je dobar
&
komentiraj (15) * ispiši * #
07
srijeda
svibanj
2008
PLAVI AUTOBUS, ŽUTE ZVJEZDICE
Jučer sam htjela isključiti grijanje, ali dobro da nisam.
Poslijepodne je kišilo i zahladilo, pa sam se vrnula svojim čarapicama i trenirki
Danas osvanulo sunce...
U naš mali terezijanski gradić stigao plavi bus sa žutim zvjezdicama. Naredali se lokalni političari - zategnutih kravata, stoje na suncu i trepću, znojna čela
Među lokalnim političarima bio je naš trenutno najpoznatiji zemljak u političkim vodama - ministar vanjskih poslova iliti - "mladi lav".
Govor mu je bio kratak i srećom na hrvatskom, pa nije bilo nezgodnih lapsusa. Nahvališe nam svi redom Europu i po stoti put sam čula priču o prirodnoj pripadnosti Lijepe naše - europskom društvu.
Srela sam jednu poznanicu, malo smo popričale, koliko se moglo od razglasa
U gradskom parku sve zeleno, cvijeće rascvalo, puno malih kikića s djedovima i bakama, vrtićke i školske djece.
Postavljeni su štandovi pojedinih zemalja EU.
Kako ne volim masovna okupljanja, nisam se dugo zadržala.
No, dovoljno da okinem koju...
I na kraju malo proljeća na stolu...
&
komentiraj (7) * ispiši * #
05
ponedjeljak
svibanj
2008
RELAX
Je li to moguće??? Fanika je ostala bez teksta.
Samo da se zna da sam živa
Za prekrasan sunčan dan, što je bolje od ovoga... Coldplay
A ova mi se pokazala savršenom za vježbanje i istezanje...The Smiths
&
komentiraj (22) * ispiši * #
