Marketing
NASTAVAK...
U predhodnom postu zakačila sam se za debele kućne ljubimce.
Oni jadni nemaju mogućnost izbora 
Kad već jučer, na istom web-u pročitah da je najdeblji čovjek na svijetu Meksikanac Manuel Uribe smršavio 235 kila (!!). Kako nisam u toku koliko najteži čovjek na svijetu ima kila, sama ova brojka - koliko je dotićni skinuo - zaprepastila me. I postavlja se logično pitanje - koliko je taj čovjek uopće imao prije "kure mršavljanje". Imao je 560 
kila.
Sjećam se jednog dokumentarca u kojem su prikazivali jednog sličnog, no čini mi se da je bio Amerikanac. Toliko se udebljao, da više nije mogao proći kroz vrata. Budući da mu je bilo ugroženo zdravlje, morali su ga pod hitno spremiti u bolnicu. Kako nema odjeće njegove veličine, provodio je vrijeme - ležeći na ogromnom krevetu, prekriven plahtama. Kad su ga transportirali u bolnicu, vukli su ga dizalicom, upakiranog u ceradu i digli u helikopter 
Budući da sam u svom životu prošla faze - od normalnog stanja kilaže, poprilične pretilosti (80 kg), anoreksične mršavosti (52kg), koja je bila rezultat naglog gubljenja kilograma, pa do ove kilaže koju držim od poroda, mislim da mogu o toj temi govoriti.
Budući da sam srećom na tatu Noska, većih problema nikad nisam imala, ali itekako dobro znam da, barem u mom slučaju, kile bi veoma lagano išle gore, samo da se malo opustim. Što meni, opet srećom - nije u mentalitetu.
To vidim preko zime. Kad zaredaju vjerski blagdani, sveopće prenajedanje, manje kretanja, opaaaa, začas bi Fanika natukla preko 65. A to za moju konstrukciju i visinu znači - lagana tustost 
I tu je cijela kvaka. Ako prijeđeš granicu lagane tustosti, onda uopće nije problem natući desetak više, pa dvadesetak, pa eto ti začas...
Znam da genetska sklonost ima u mnogome utjecaja, ali - brate mili, uglavnom je to kalorična i nepotrošena hrana.
Zato, kad vaga pokaže tendenciju preko 60, Fanika se skulira i začas je sve OK. Neki me smatraju mršavicom, ali otkako sam stala uz jednu poznatu manekenku i vidjela kako izgledam naspram njoj, jao si ga onom tko me nazove - mršavom. Iako dotićna izgleda tako - ne zato što drži dijetu, nego je pljunuti otac - mršavko. Ali, ljudi moji - nje nema nigdje za ufatit' 
A najgore od svega je kad su debela - djeca. Mislim da je to u startu - početak propasti.
Nedugo je moju Zmaju uhvatila fiks ideja da je - debela. I da ima salo oko trbuha. U stvari, nije bio problem u debljini, nego u početku slaganja celulita i šlaufeku oko struka. Dijete je nabito i mišićavo, a salo oko trbuha je rezultat - praznih kalorija koje trpa u sebe s - čipsom, čokoladom, smokićima, pizzom i ostalim kerefekima A i pubertet ima mnogo udjela u nastanku masnog tkiva.
Razgovarale smo o tome, objasnila sam joj uzrok, mala je okrenula ploču. Nije gladovala, počela je jesti ono što treba, uz obaveznu kuhanu hranu, koju redovito jede, izbacila je kerefeke, umjesto njih navalila na voće, par puta se "upakirala" u celofan za pakiranje hrane (!!) prije treninga. Za četiri tjedna, rezultat je vidljiv, a sve bez gladovanja. I k tome, osjeća se puna snage i manje troma 
Dakle, samo treba reagirati na vrijeme.
Za kraj, začinit' ću post s nekoliko filmića, da pojačam dojam...
Manuel Uribe...
Molim vas, nemojte se smijati, jer ovo je jedostavno - strašno.
Djeca...
A sad malo - druge krajnosti
Zaključak... Da li ga uopće treba. Kao i sa svime na ovom svijetu, ljudi i s prehranom idu iz krajnosti u krajnost. Pola planete gladuje, željno je osnovnih živežnih namirnica, relativna većina jede normalno, sve veći problem mladih djevojčica i djevojaka je anoreksija i bulimija, a ostatak baca hranu ili izgleda kao ovi iz filmića...
& 
Post je objavljen 15.05.2008. u 12:45 sati.