29
nedjelja
lipanj
2008
ZAGORSKE PERIPETIJE & UNA VOCE POCO FA...
Istinski uživam u tišini i miru.
Juniorka uživa na Hvaru u društvu svoje školske kolegice i njene mlađe sestre, male brbljavice (8 godina), koja je mudrija i pametnija od ove dvije petnaestogodišnjakinje zajedno. I moja draga sugovornica, kad god imam za to priliku. Nas dvije se do sita narazgovaramo i svaki puta se ponovno iznenadim kako dijete od osam godina može iznjedriti mudre i zrele zaključke 
Naš put u Zagorje na pogreb, započeo je u četvrtak, oko jedan iza podneva, što znači u najgore vrijeme 
Stara raga nema klimu, ali ima šiber i ventilator, što nam uvelike olakšava vožnju.
No, kako ne bi bilo sve po planu, pobrinule su se grabetine do piknik-izletišta, dan prije 
Dvokilometarsko drocanje po onim rupendama, napravilo je svoje. Pajo je pogodio jednu "masnu" i zdrmao cijeli donji postroj.Prije puta je provjerio ulje i vodu, pritisak u gumama, napunio rezervar do vrha, preglancali smo metalne dijelove, stakla, Fanika je magičnom krpom obletila kokpit i kožu...
Negdje iza Podsuseda, počelo nam kapati, curiti, sukljati gorivo iz ajnšpric pumpe, kojoj se olabavilo crijevo. Parkirali smo na travnjak, izvukli bukete iz bunkera, izvadili tepih, moj Pajo je skinuo svoju košulju (po prvi puta je obukao odijelo nakon posljednjeg porodičnog pogreba), zategao crijevo.
Dotle je njegova vjerna družica (do smrti u dobru i zlu), navikla na svakakve krizne situacije, hopsala okolo u štiklicama i uskoj suknji (!!), dodavala krpu, ključ i šrafciger. Poslije sam turirala motor da Pajo provjeri stanje crijeva.
Krenuli smo dalje...
A onda na putu do Jakovlja, na ležećem policajcu (taj je očito imao preveliki trbuh), odlomio se držač auspuha. Cijeli je klecnuo i svaka izbočina se čula 
...
Pogreb je bio u Donjoj Stubici, gdje mi je pokopana - baka po majci, ujak, ujakov mlađi sin i sada tetak. Na groblju, tik uz šumu, na brijegu.
Kako nije bilo šanse da Nosko pješači uz brijeg (unatoč srcu junačkom), parkirali smo ga u hladovini.
Tetak je godinama bolovao na bubrege, a posljednjih sedam-osam bio je tri puta tjedno na dijalizi u Zagrebu. Sada je bio u stadiju, kad mu je jedino rješenje bilo presađivanje. No, s obzirom na cjelokupno zdravstveno stanje i poodmaklu dob (72), to je bilo isključeno. Tako da se ovaj ishod i očekivao.
Unatoč tome, smrt je uvijek iznenađenje, jer postaješ svjestan da više nikad nećeš čuti nečiji glas, smijeh i osjetiti prisutnost. K tome, tetak i tetka su nam vjenčani kumovi, pa smo i na taj način povezani.
Brojna familija našla se na okupu, nakon dugo vremena. Nosko je bio najstariji među svima i svi su ga doživjeli kao živuću legendu, koja unatoč godinama, ne posustaje.
Većina familije pati od svih mogućih tegoba - debljine, tlaka, cirkulacije, srčanih tegoba. A moj Nosko - sve štima, samo da se može hodati na duge staze 
Nakon što smo povezali auspuh žicom, krenusmo kući.
Doduše, Nosko je planirao da idemo poprečnim putem preko zagorskih brega - Laza i Kašine, ali smo odustali, radi zavoja, loše ceste i žicom povezana auspuha. Tako da mu je uživanje u panorami otpalo 
Spomenik u parku u Stubici,
meni najdraža posveta majkama
Ovaj vikend zaista sam se prepustila uživanciji. Jedemo samo laganu i zdravu hranu, povrće i salate, nema nakuhavanja. Jučer sam se izvalila na suncu na sve četiri, a danas poslijepodne planiramo na kupanje nekamo, a kamo, ne znam 
A sad nešto drugo...
Kako nisam stigla na posljednji nastup naše Martice, pred tjedan dana pjevala mi je - uživo, samo za mene. Iako više volim Martinine mezzosopranske dionice, posebno ariju Carmen, zato što joj glas ima toplu dubinu, koja tada dolazi do punog izražaja.
Srećom, stavila je snimku na blog, pa mi je zadovoljstvo - podijeliti je s vama.
Arija Rosine iz "Seviljskog brijača"...
Martina u opuštenoj varijanti...
Unatoč svom talentu za matematiku, prirodnu i društvenu grupu predmeta, sport i plivanje, Martinina ljubav je - solo pjevanje. Pratim njezin entuzijazam godinama, još od vremena kad se pokušala uvući u music talents, gdje od najezde proguranih "po babi i stričevima", nije dobila priliku niti da je saslušaju.
Ovih dana završila je drugi srednje glazbene s odličnim iz svih predmeta. Uskoro ide na Brač u školu solo pjevanja kod Lidije Dunjko.
Marta nam napreduje brzopotezno, provjeravam to svakih nekoliko mjeseci, pa bolje vidim pozitivne promjene.
A Martin bracek upravo danas putuje u Genevu, na CERN-ov institut za fiziku, gdje će provesti slijedeća dva mjeseca, za koji je stipendiju dobio kao jedini u Hrvatskoj. Sretan mu boravak u kulturnom i organiziranom svijetu, gdje se cijeni talenat i upornost poput njegove
Dosta za danas
& 
komentiraj (20) * ispiši * #
25
srijeda
lipanj
2008
POHAJDIN BUNAR
Nakon dva dana crkivanja pod opsadom stupnjeva celzijusovih, bježanja pred suncem, hlađenja pod tušem, Pajinih manevriranja s kompresorom - mozak nam svima smanjio radnu temperaturu 
Jučer Pajo krenuo špricati, nakon nanošenja kita, sušenja i šmirglanja istog na nekoliko puta - na krupno, na sitno, na vodeno... Pa pranje pod pritiskom, obljepljivanje trakom, ulijevanje boje i traženje jednog djela šprice, koji je pokrio novinama, a meni rekao da mu je frknuo u travu ili cvijeće. Traži Fanika po travi, razmiče cvijeće, psuje nespretnog muža, da bi na kraju, Pajo podigao novine i našao - to nešto što sam ja po suncu tražila po svugdje
Na kraju - boja na suncu pečena i suha. Pajo - pečen i mokar Ispalo predobro - amen.
Danas osvanuo državni praznik.
Zmajin taekwondo klub organizirao tradicionalnu oproštajku (čitaj - obžderivanje u prirodi) do jeseni 
Šumarijino izletište "Pohajdin bunar" - predivno uređeno, tik uz sam izvor. Daščara, cvijeće, ribnjak, šuma.
Klincima su prodali foru da ima veprova, da spriječe lutanje po šumi i dodatne komplikacije
Kad sam čula da se radi o šumi i ribnjaku, stavih u ruksak - sredstvo protiv komaraca i Synopen mast, za svaki slučaj. Srećom svi su ponijeli sprejeve, inače bi bilo svašta 
Društvo veselo, svi polagano pijuckaju, nitko pijan, djeca zvrndaju...
Trener Pajo, gromada od čovjeka, majstor za roštilj i raspoloženje. Stigao iz noćne, animirao nas cijeli dan i navečer - ponovno u noćnu...Nedugo je uživao u osiguranju koncerta Boba Dylana, ispričao nam do detalja dojmove. Napokon je uživao u svojoj profesiji, za razliku od osiguranja narodnjačkih koncerata i nogometnih utakmica.
Ovih dana se sprema na osiguranje gay-parade u metropoli. To još nije imao prilike. A mi ga zezali da će dobiti posebno za tu priliku - ružičasti pendrek i šljem Mislim da će nakon toga, dojmovi biti mnogo interesantniji
Pajo objašnjava svoj doživljaj od prije mjesec dana, predložio tko ga sruši - ne plaća članarinu, no zeznuo ga "mali" Vedran, opalio ravno u glavu 
Dva Paje i jedna Zmaja - poslijepodnevna siesta...
Zmaja zagazila u ribnjak i posudila natikače od svog najdražeg trenera...
Babinjak...
Vrhunac je bila nogometna utakmica - dva puta po dvadesetak minuta - seniori protiv - mladih snaga. Iako su mlađi u kondiciji, prevagnulo je iskustvo. Moj Pajo nije ponio tenisice, pa je jedini igrao bos . Prošao je bez ozljeda, zabio dva gola i pobijedili starkelje (kako ih nazvaše klinci) s 3 :1.
Nije bilo šanse da klinci zabiju gol od vratara Paje, koji sa 120 kg zauzme cijeli prostor gola.
Mi žene smo umirale od smijeha i naglas tračale vlastite mužjake, njihove šlaufove i opći dojam
Tužna slika bivših aktivnih sportaša. Na žalost neki su i dalje aktivni, pa mi je bilo prosto milo, kad sam ustanovila da se moj neaktivni muški ipak nema toliku trbušinu...
Mlade snage...
"Mali" Vedran strši sa svoja dva metra i sitno...
2012. možda padne koja Olimpijska medalja u teškoj kategoriji,
"mali" radi na tome, tek mu je 19...
Na kraju, Zmaja već nije znala što bi od dosade, njene vršnjakinje se razišle, a ona već mislima na moru...
Zmaja sutra odlazi na more, nema je petnaestak dana. Mama mora povaditi još neke dokumente, predati sve za upis i čekati rezultat. Gristi noktiće dok se juniorka s mozgom na paši - odmara na moru
A kad sve završi, tata i mama spremaju - mini medeni mjesec 
I na kraju, kako se u životu mijenja radost i tuga, tako je i danas, sutra poslijepodne idemo na pogreb u Zagorje...
&
komentiraj (19) * ispiši * #
21
subota
lipanj
2008
SAM SVOJ MAJSTOR
Ponovno nam stiglo ljeto.
Fala Bogu da sam obavila proljetne radove
Nakon što sam završila svoje, Pajo se primio proljetnog pospremanja i lickanja našeg starog krampa - oldtimera.
U posljednje dvije godine je malo "procvao", pa ga treba dotjerati. Limar je sredio donji postroj i pragove, a finog picajzlanja primio se - moj majstor
Lovio je i konačno ulovio nekoliko sunčanih dana. Normalno, ja se u te njegove poslove ne miješam, ne zato što nemam pojma, nego zato što to nije moje područje djelovanja. Nisam vozač, nego samo - aktivni kofer koji se vozi samo kad mora 
Raširio dakle majstor - brusilicu, fleks, kit, špahtle i ostala pomagala...
Istovremeno u susjednom dvorištu
deda Martin brunda, dok zet kosi travu...
Prve kišne kapi...
Danas nam u posjet došao naš prijatelj Largo - na štakama. Iako ima mečku u garaži, Largo se uglavnom vozi na biciklu. Prije mjesec dana na pješačkom prijelazu, zakačila ga friška šoferka. Prelazio je zebru na biciklu, ona naletjela na njega. Bio je u gipsu, sad ga čeka terapija i toplice.
Ispalo je da je kriv što nije sišao s bicikla i prešao zebru pješice i sva krivica je na njemu. U biti, to je istina, jer pješački je za pješake.
Tata vozačice ga je nazvao dva dana poslije saobraćajke i tražio da mu plati štetu na automobilu - četiri tisuće kuna ili će ga tužiti privatnom tužbom za naknadu štete. Čak i za štetu na onim dijelovima automobila, koje nikako nije mogao zakačiti, npr. retrovizor na suprotnoj strani od udarca. Zgodno.
Vidio Largo, vrag šalu bere, pa otišao odvjetniku. Prvi zapisnik i ovaj u prekršajnom postupku dijametralno su suprotni. I odjednom se pojavilo nekoliko svjedoka, naravno u korist vozačice. Ne moš vjerovat' 
Tako to ide danas u našoj pravnoj državi. Taman da i nisi kriv, na vrijeme moraš reagirati, inače si obrao bostan.
To me bolno podsjeća na Pajin slučaj predprošlog ljeta. Od žalbe Višem prekršajnom sudu još ni slova...
Eeee, da ne razmišljam unaprijed što se možebitno odvija u glavama vozača uokolo, već bih odavno bila na traumi Mislim da ću nakon ovog s Largom, paziti još i više. Jer ako se ne čuvaš sam, neće te nitko.
Dosta je za danas, idem pajkiti...
&
komentiraj (22) * ispiši * #
18
srijeda
lipanj
2008
PROLETJELO IH OSAM
Danas gledam Zmajine fotke iz škole.
Uspoređujem ih po godinama, od prvog razreda, do osmog...
Tako je brzo prošlo, prebrzo. Ali što je, tu je
Još jučer je mala brbljava curica s kratko ošišanom, regrut-frizurom (Tajo-Pajo ju vodio na šišanje), krenula u prvi razred.
A danas djevojka, koja je mamu prerasla za punih pet centimetara i pretegla za 4 kg...
&
UPDATE
Nakon cjelodnevnog ludila...
komentiraj (24) * ispiši * #
15
nedjelja
lipanj
2008
TEREZA DOŠLA I PROŠLA
Jučer nas posjetila slavna carica. Dovezla se kočijom i pozdravila svoje podanike
Nisam bila nazočna, jer me taj cirkus s dolaskom Marije Terezije (svake godine na isti kalup), iritira 
Brate mili, jest da nam je izgradila grad - slavnu vojarnu, crkvu i jezgru oko parka, ali predobro si je to naplatila - em u topovskom mesu, em u prirodnim bogatstvima, em u naturi Prastara je priča da je voljela naše dečke
Jučer nisam maknula od kuće, ljenčarih cijeli dan.
Danas poslijepodne, navratili Nosku, ali on je otišao u posjet Tari i Perici. A kud svi, tud i mali Mujo.
Tara gospodari po cijelom stanu, penje se, pada, juri i zapinje u ćoškove namještaja. Na čelu svako malo - novi rog. No, pravi urnebes slijedi za mjesec dana, kad Tara i Pero dobivaju - bracu
Na povratku smo prošetali preko korza. Caricu naravno nismo vidjeli, ali pred pozornicom je ostao trag njezinih konja, koji se dobro - istrpaše. Fleke od govanaca se vide iz aviona
Štandovi s kerefekima, klopom, klupe i stolovi, helijevi baloni, standardni vašarski štimung 
No, jedino što me privuklo - prava kovačka vatra i nakovanj. I hrpa proizvoda koje čovjek izrađuje
Sutra počinje posljednji tjedan škole, Zmaja završava osmi po prvi put, a ja - po drugi.
Za kraj, kako običaj nalaže - malo fotkica...
Cvjetni korzo u petak, jedino u čemu zaista uživam...
Cvjetići
Žapci
Djeteline
Slobodni stil
Vrtlari
Ekolozi - Tarin brat Perica
Tara u tatinom krilu pere po Žuji i oblizuje se
Tatine čizme, skoro pa - taman
Baba-tetka je još u formi
Kovač i nakovanj
I za kraj - deda Martin u navijačkoj majici
Ali i hiperaktivni deda treba ponekad napuniti baterije, pa odrijema malo
na stolici
&
komentiraj (24) * ispiši * #
14
subota
lipanj
2008
SLOW DOWN
Gotovo je gotovo!!!
PMS me natjerao da brzometno završim poslove, pa je finiširanje bilo i po noći
Danas sam konačno opušteno provela dan - u oglancanom, čistom i mirisavom. Kad se primim nekog posla, pa mi ide teško, uvijek si zamišljam baš taj trenutak - kad ću sjesti, popiti kavu i uživati u svojih ruku djelima
Uz to, potrefilo se da sam odgledala dva dobra filma na Novoj, tematski posve različita, ali dobra.
Prvi je "Patch Adams", istinita priča o studentu medicine, kasnije liječniku, koji je medicinu shvatio na posve drugi način, za razliku od krute akademske elite na fakultetu.
Oni njega pravilima, a on njih nekonformizmom i ljudskošću. Pomalo čudak, ali u biti duboko humana osoba, koja smatra da pacijenta ne treba gledati kao "dijagnozu", nego kao ljudsko biće, kojem ćeš lakše pomoći ako ga ne poistovjećuješ s brojem zdravstvenog osiguranja.
Kad se tome doda dobroćudna faca Robina Williamsa u glavnoj ulozi, rezultat je fantastičan...
Drugi je film s tinejdžerskom tematikom. Ovaj put je to priča o bjelkinji koja dolazi u većinom crnačku srednju školu u Chicagu. Priča o ljubavi bjelkinje koja sanja o baletnoj akademiji i crnca koji želi postati liječnik.
Obrnuta priča od one, na koju smo u odnosima bijelaca i crnaca navikli.
Oduvijek se divim prirođenom talentu crnaca za ritam i ples, tako da me i to privuklo...
Uživajte u vikendu 
komentiraj (7) * ispiši * #
11
srijeda
lipanj
2008
U PREDAHU
Osvježila nas kišica
U posljednji čas dojurih na gecku. Nebo se zacrnilo, počeo puhati vjetar, a Fanika jaše s vjetrom u leđima 
Morala sam ostaviti valjke i lojtricu i dići Nosku lijekove. I obaviti još nešto...
Moja juniorka sutra mora u školu donijeti - bananu i kondom Stiže im u posjetu ginekolog. Pa neka djeca vježbaju. A juniorku nije sram otići kupiti banane, nego je problem kupiti kondome. Pa je ljubazno zamolila mamu da joj kupi potrebne rekvizite. Kad sam stigla, Zmaja odvojila jednu bananu, a ostalih sedam-osam - smazala dok si rek'o keks
Od ponedjeljka sam vrijedna. Desi se da radim po nekoliko stvari odjednom. Tu sam majstor, samo prije toga treba potpaliti petardu v riti
Pokrečila sam tri prostorije i jednu prešla prvim slojem. Još jučer u ponoć, prala sam kutiju sa ziherungima - četkicom za zube. Oni sitni utori na kutiji u koju se ušerafljuje ziherung, drugačije se ne daju očistiti Stajala sam na stolici s metalnim naslonom i u jednom trenutku bosom nogom dotakla naslon. Zbogom pameti - mokrom krpom perem ziherunge. Malo me steplo
Ovih tri dana kuća nalikuje na čergu. Svugdje svega, popikavam se preko lopatice i špahtli, gazim preko krpa - mokrih i suhih. I znate što je novoga... Baš mi je lijepo u tom rusvaju. I ne žuri mi se pospremati Vrlo lako bi se mogla naviknuti. Bilo me baš briga što ima mrva po svugdje, prašine kao u priči...
Trešnja zrela, ali se ne može do njih. Najrodnije su - sa strane. Uspjeli smo malo nabrati, a ostatak najsočnijih, crnih i krupnih možemo samo zadivljeno gledati odozdo 
Sjetio se Pajo da bi trebali zvati vatrogasce i reći da nam se dijete popentralo na drvo i ne može sići, pa da dođu s onom visokom košarom. Ideja mu je genijalna
U petak nam počinje lokalni dernek u spomen Marije Terezije - Terezijana. Ove godine bit' će nekih novosti, fala bogu. Više neće biti kotlovine i kobasa koje cvrče na + 35, mirisa roštilja i ćevapa, masnih klupa i papirnatih tanjura Već je bilo vrijeme. Prije nekoliko godina, Pajo me navukao na ćevape, pa sam s bijelim hlačama sjela na masni jastučić i poslije paradirala do kuće s flekčinom na guzici . Ove godine će biti samo naši autohtoni, domaći specijaliteti i delicije Svakako, meni je uvijek najzanimljiviji - cvjetni korzo - kikići prerušeni u cvjetiće i insektiće
Dakle, treba zapeti do petka, pa da mogu svjedočiti eventu, ako nam kiša ne upropasti doživljaj.
Danas poslijepodne bio mi u posjeti - susjed Rex. Zbrisao iz dvorišta i došao k nama. Zbog tako važnog gosta, ostavila sam valjak, sišla s lojtre i potražila nešto fino za najboljeg susjeda na svijetu. Hranili smo ga iz ruke. Nakon klope, popio je pola lavora vode. Polagano sam ga uvela Zmaji u sobu. Zmaja je zaspala s knjigom, a Rex je stao njuškati. Otvorila je oči, a iznad glave - Rexov isplažen jezik. Skoro se šlagirala
Malo smo se isfotkali, a onda je stigla Rexova gazdarica. Viče ona - ajde doma skitnico. A Rexonja rep među noge, obilazi je u širokom luku.
Po stoti put konstatirala sam da je taj pas kulturniji i odgojeniji od pojedine djece
Hvala susjed Pajo, na slatkom zalogaju...
A i s njegovom "boljom" polovicom valja biti u dobrim odnosima...
Nije meni lako u crnoj bundi...
&
UPDATE:
Huraaaaaa, dobili smo Švabonje s 2 : 1!!!
Nije Fanika prolupala, ali ipak nemrem ostati hladna
komentiraj (17) * ispiši * #
08
nedjelja
lipanj
2008
SPORT, SPORT I SAMO SPORT
Krenulo vatreno ludilo
U našoj provinciji danas svi auteki imaju zastavice, svi nose barem jedan dio obleke s kockicama
A ja nemam ništa na kockice, ni kapu, ni majicu ni čarape. Imam doduše na točkice, ali to se ne računa.
Sad ćemo mjesec dana živjeti samo za nogomet i od nogometa. Kao da ništa drugo ne postoji. Nemojte misliti da nisam domoljub, ali to nogometno ludilo je pretjerano. Ne bi me nitko ni puškom natjerao u Austriju preko Dežele, da tamo navijam i skačem
Ja sam valjda prosječno žensko u Lijepoj našoj.
Svi znate da volim sport, ali nisu samo nogomet, tenis i rukomet sportovi.
Baš jutros pijem kavicu i gledam na Eurosportu finale u biljaru. Divota za oči i smiruje živce.
Kako od prošlog mjeseca imamo onih 10 GB u paketu, treba ih nekako i potrošiti. Pa sam večeras malo šuljala po You tube-u u potrazi za sportom. Kao da ga nemam punu kapu cijeli dan.
Sjetih se naravno - sporta svoje kćeri i prošlogodišnjeg svjetskog prvaka, našeg Filipa Grgića iz TKD kluba "Metalac". Kako nas naša televizija, ni državna ni privatne, nisu udostojale snimke barem finalne borbe tog malca od 62 kile, ja potražila. I našla...
Odgledala sam polufinalnu borbu s Nizozemcom i finalnu s Tajlanđaninom. Polufinalna je bila mnogo teža, ali finalna je bila - finalna, do nje je trebalo doći
I odlučila da je stavim na blog iz protesta, pa koga zanima, neka gleda
Danas nas malo grijalo sunce, malo hladila kiša. Trešnje se počele nastanjivati crvićima
Prošli tjedan sam bila nabrušena za krečenje, ali neprestano je pljuštalo, a po takovom vremenu se ne kreči
Sad se ponovno treba zatjerati . Nije da sam baš happy, ali bolje i ovaj tjedan zapeti, nego dočekati slijedeći period vrućina.
Ako ih bude, jer danas je Medardo, a kad na Medarda pada kiša, pada - 40 dana.
Istina živa, ja se u to uvjeravam već desetak godina, otkako sam čula za tu pučku meteorologiju. Samo, danas je padala kiša i sjalo sunce, pa ne kužim - što sad
Eto, toliko za danas, ove dane ću tu i tamo proviriti na blog, tek toliko. Drž'te mi fige da ne padnem s lojtre i da dobro izmiješam boju u - sunčano žutu 
A sad idem gledati snimku formule u Montrealu, čula sam da je moj ljubimac - kmica Hamilton napravio pi*dariju na stazi. Riješio bodova - sebe i Raikkonena
Za kraj - finale Filipa Grgića u kojem je osvojio svjetsko zlato, prošle godine u Pekingu. Kad se vratio u Zagreb, nisu ga dočekale TV kamere, samo sportaši iz taekwondo klubova.
Uživajte, Grgić je u plavom oklopu i plavoj kacigi...
I jedan dodatak - ovo gore je taekwondo po WTF-u, a ovo je po ITF-u. Razlika je očigledna, više tradicije, akcije, manje zaštite...
&
komentiraj (20) * ispiši * #
04
srijeda
lipanj
2008
ČOKOLADA
Otkrila sam novu marku čokolade.
Pronašla u Kauflandu. Smiješna cijena - 3.49 kn. Uzela od svake vrste jednu za probu. Ne znaš koja je bolja. Proizvodnja - Poljska. Bravo ja - kupujmo Hrvatsko, patriotski
Mliječna, krispy, lješnjak, kokos, mix (lješnjak, grožđice) i bijela s kokosom.
Njami
Počele se susjedove trešnje crveniti. Obično dolaze poslije polovine lipnja, ove godine su malo uranile. Za tjedan dana - tene na noge, kratke hlače, lojtra i - dobra volja. Ode Fanika na drvo...
Juniorka odbrojava dane. Mini maturanti spremaju svoju norijadu. Razred se prvo posvađao oko boje majice, pa kad su dogovorili boju, posvađali se oko teksta na njoj
Konačno je stigla - florescentno zelena s crnim slovima...
Ja se polagano pripremam za krečenje. Prvo duhovno. A onda čekam da prestane cmoljiti vrijeme, da ne bi bilo neugodnih iznenađenja kad raskramarim stvari po dvoru. Materijal kupljen, najloni isto, samo kod Pevca nemaju običnog gipsa . Jednom sam radila sa brzostezajućim i napravila prave kvrge po zidu, koje je Pajo poslije odbijao sa špahtlom Bem ti Pevca, otkad je Višnjica počela pjevati, nemaju gipsa u dućanu
A sad, pošto sam pofotkala čokoladu, idem je poklopati, dok Zmaja ne nanjuši. Već je riješila dvije, red je da i ja uvatim koju
Sreća da Pajo ne jede čokoladu, konkurencija smanjena na dvoje
Ostajte mi dobro
&
komentiraj (21) * ispiši * #
02
ponedjeljak
lipanj
2008
SVAŠTA NEŠTO - DIO DRUGI
Ovaj vikend je bio urnebesan U svakom pogledu.
Od temperatura do događanja.
Da vas ne zamaram s detaljima, ja ću ukratko.
Dobro poznati starčeki su potpuno prolupali Umjesto da se na ovim temperaturama smire u hladovini, oni - živnuli.
Počelo s je s Noskom. Uhvatio se pospremanja podruma, što će reći, zaposlio pola familije. Dobro, u njegovom podrumu je temperatura uvijek + 16, što je vele najbolje za čuvanje vina. To je Nosko debelo koristio dok je imao vinograd. Sjećam se travarice od sedam vrsta dalmatinskih trava, šljivke, komovice (za lijek), breskovače i kruškovače, domaćeg vinjaka...Sjećam se silnih boca graševine i frankovke, koju je nakon što je odležala dvije godine u buradi, uz pretakanja, flaširao u prikladne boce od 7 dl, zatvarao plutenim čepom i zalijevao voskom. Tada je cijela familija sakupljala boce po birtijama, prala, gulila etikete i ostalo. Čuvao je Nosko nekoliko boca još do 2000. Bila je to berba iz '85. Nazdravili smo novom mileniju i - zatvorili domaću birtiju. Interesantno, iako smo uvijek imali pri ruci kvalitetnog domaćeg vina i žestice, uvijek se pilo u normalnim količinama. Da nije, ne bi imali s čime nazdraviti trećem tisućljeću
Onda je došla na red Štaka-baka. Zamislila si ona u dvorištu - pravu park klupu. Zamolila nas da je pronađemo u dućanima. I pronađosmo je kod Pevca. Jadnu baku bi zavlačili s dostavom bar tjedan dana (iako je Pevec udaljen dvije ulice), no Pajo se nalaktio na pult i nije odustao dok mu jadna trgovkinja nije upisala dostavu za - petak.
Stigla klupa, Pajo potkresao čempres da smjestimo klupu, a Štaka-baka dobila novu ideju. Sobnom biciklu i masažeru za stopala, dodala bi - pilates loptu i one spravice za jačanje šaka. Za to je ovaj put zadužila Zmaju
Baka se divi čudima moderne medicine i estetske kirurgije.
Pričala ona Zmaji kako nekad nije bilo silikona. Dojile žene po osmero djece, pa su im se "cecke obesile do trbuha". Pa ispričala priču o nekoj svojoj Bari, koja je othranila desetoro, pa došla k liječniku, na pregled. A liječnik veli - denite si tega barila (demižon) za leđa da vam, poslušam srce. Zmaja se valjala od smijeha, cijelu večer.
Uhvatio nas pljusak, pa smo tih petstotinjak metara od bake do kuće, romantično šljapkali po lokvama, mokri ko miševi.
Stigosmo kući, kad susjedov klinac slavi osamnaesti rođendan. Okupilo se njih četrdesetak. Nabili zvučnike na prozore, pjevaju, vrište, cugaju, plešu...
Srećom, pao je pljusak, pa im je kretanje (valjanje po travi) bilo ograničeno Nisam vjerovala svojim ušima i očima tko je glavna zvijezda i animator. Hiperaktivni deda Martin, koji se to jutro vratio s neke fešte u Podravini Deda pleše, pjeva, zabavlja ih svojom podravskom spikom.
Dok su klinci povremeno posustajali po zakucima, deda je non-stop s rukama u zraku.
Pozaspasmo oko jedan iza ponoći. Ujutro - mir i tišina. Kiša sve rashladila, ozona k'o u priči, nigdje se ne čuje živa duša. Zmaja i ja se spremile na šišanje. Kad, stiže deda Martin iz - šume. Vuče za sobom neko ukrasno raslinje, neobična oblika, dugačko barem dva metra i punu vrećicu - puževa, koji su počeli plaziti i izvan vrećice. Na sebi - hlače zataknute u čizme, široki pojas, slamnati šešir, a na uhu - viseća naušnica Zmaja nije odolila, pa ga fotkala, onako iz daljine.
E pad sad, kad vidim ove starčeke, ne smijem se više potužiti da mi je vruće, da sam umorna i da nešto ne mogu. Oni su puni energije i na + 35.
Svoje trbušnjake sam nabila na - sto ujutro, sto navečer, malo istezanja, sve to traje petnaestak minuta. Neću biti gora od ovih, gore navedenih.
Jedino me ovo naglo zatopljenje smlavilo. Jučer sam pokušala uhvatiti još malo bojice, ali nisam izdržala dulje od sat vremena
Na kraju, uspjela sam napraviti jedan pastel...
Budite mi dobro, pijte mnogo vode i bjež'te sa sunca, ako možete
&
komentiraj (19) * ispiši * #
