Marketing
ZAGORSKE PERIPETIJE & UNA VOCE POCO FA...
Istinski uživam u tišini i miru.
Juniorka uživa na Hvaru u društvu svoje školske kolegice i njene mlađe sestre, male brbljavice (8 godina), koja je mudrija i pametnija od ove dvije petnaestogodišnjakinje zajedno. I moja draga sugovornica, kad god imam za to priliku. Nas dvije se do sita narazgovaramo i svaki puta se ponovno iznenadim kako dijete od osam godina može iznjedriti mudre i zrele zaključke 
Naš put u Zagorje na pogreb, započeo je u četvrtak, oko jedan iza podneva, što znači u najgore vrijeme 
Stara raga nema klimu, ali ima šiber i ventilator, što nam uvelike olakšava vožnju.
No, kako ne bi bilo sve po planu, pobrinule su se grabetine do piknik-izletišta, dan prije 
Dvokilometarsko drocanje po onim rupendama, napravilo je svoje. Pajo je pogodio jednu "masnu" i zdrmao cijeli donji postroj.Prije puta je provjerio ulje i vodu, pritisak u gumama, napunio rezervar do vrha, preglancali smo metalne dijelove, stakla, Fanika je magičnom krpom obletila kokpit i kožu...
Negdje iza Podsuseda, počelo nam kapati, curiti, sukljati gorivo iz ajnšpric pumpe, kojoj se olabavilo crijevo. Parkirali smo na travnjak, izvukli bukete iz bunkera, izvadili tepih, moj Pajo je skinuo svoju košulju (po prvi puta je obukao odijelo nakon posljednjeg porodičnog pogreba), zategao crijevo.
Dotle je njegova vjerna družica (do smrti u dobru i zlu), navikla na svakakve krizne situacije, hopsala okolo u štiklicama i uskoj suknji (!!), dodavala krpu, ključ i šrafciger. Poslije sam turirala motor da Pajo provjeri stanje crijeva.
Krenuli smo dalje...
A onda na putu do Jakovlja, na ležećem policajcu (taj je očito imao preveliki trbuh), odlomio se držač auspuha. Cijeli je klecnuo i svaka izbočina se čula 
...
Pogreb je bio u Donjoj Stubici, gdje mi je pokopana - baka po majci, ujak, ujakov mlađi sin i sada tetak. Na groblju, tik uz šumu, na brijegu.
Kako nije bilo šanse da Nosko pješači uz brijeg (unatoč srcu junačkom), parkirali smo ga u hladovini.
Tetak je godinama bolovao na bubrege, a posljednjih sedam-osam bio je tri puta tjedno na dijalizi u Zagrebu. Sada je bio u stadiju, kad mu je jedino rješenje bilo presađivanje. No, s obzirom na cjelokupno zdravstveno stanje i poodmaklu dob (72), to je bilo isključeno. Tako da se ovaj ishod i očekivao.
Unatoč tome, smrt je uvijek iznenađenje, jer postaješ svjestan da više nikad nećeš čuti nečiji glas, smijeh i osjetiti prisutnost. K tome, tetak i tetka su nam vjenčani kumovi, pa smo i na taj način povezani.
Brojna familija našla se na okupu, nakon dugo vremena. Nosko je bio najstariji među svima i svi su ga doživjeli kao živuću legendu, koja unatoč godinama, ne posustaje.
Većina familije pati od svih mogućih tegoba - debljine, tlaka, cirkulacije, srčanih tegoba. A moj Nosko - sve štima, samo da se može hodati na duge staze 
Nakon što smo povezali auspuh žicom, krenusmo kući.
Doduše, Nosko je planirao da idemo poprečnim putem preko zagorskih brega - Laza i Kašine, ali smo odustali, radi zavoja, loše ceste i žicom povezana auspuha. Tako da mu je uživanje u panorami otpalo 
Spomenik u parku u Stubici,
meni najdraža posveta majkama
Ovaj vikend zaista sam se prepustila uživanciji. Jedemo samo laganu i zdravu hranu, povrće i salate, nema nakuhavanja. Jučer sam se izvalila na suncu na sve četiri, a danas poslijepodne planiramo na kupanje nekamo, a kamo, ne znam 
A sad nešto drugo...
Kako nisam stigla na posljednji nastup naše Martice, pred tjedan dana pjevala mi je - uživo, samo za mene. Iako više volim Martinine mezzosopranske dionice, posebno ariju Carmen, zato što joj glas ima toplu dubinu, koja tada dolazi do punog izražaja.
Srećom, stavila je snimku na blog, pa mi je zadovoljstvo - podijeliti je s vama.
Arija Rosine iz "Seviljskog brijača"...
Martina u opuštenoj varijanti...
Unatoč svom talentu za matematiku, prirodnu i društvenu grupu predmeta, sport i plivanje, Martinina ljubav je - solo pjevanje. Pratim njezin entuzijazam godinama, još od vremena kad se pokušala uvući u music talents, gdje od najezde proguranih "po babi i stričevima", nije dobila priliku niti da je saslušaju.
Ovih dana završila je drugi srednje glazbene s odličnim iz svih predmeta. Uskoro ide na Brač u školu solo pjevanja kod Lidije Dunjko.
Marta nam napreduje brzopotezno, provjeravam to svakih nekoliko mjeseci, pa bolje vidim pozitivne promjene.
A Martin bracek upravo danas putuje u Genevu, na CERN-ov institut za fiziku, gdje će provesti slijedeća dva mjeseca, za koji je stipendiju dobio kao jedini u Hrvatskoj. Sretan mu boravak u kulturnom i organiziranom svijetu, gdje se cijeni talenat i upornost poput njegove
Dosta za danas
& 
Post je objavljen 29.06.2008. u 11:29 sati.