29
nedjelja
travanj
2007
K'O SE VODE BOJI JOŠ...
Eto, došao je jučer naš dan za opuštanje, koji smo sami sebi obećali.
Pokupili smo Marticu (Ludu Martu) i stigli na sastanak ispred groblja (!!). Natrpali smo se u dva automobila i krenuli. Normalno, Pajo je dolazeći u Koprivnicu, slušajući naše brbljanje - promašio put do bazena. U dva pokušaja da upitamo za put, pogodili smo one "koji nisu odavde", onda na klinca sa slušalicama u ušima, koji nam je, nakon što ih je izvadio (konačno), pokazao put.
Na parkiralištu nas je čekala ekipa, smijući se iz našeg lutanja u krug.
Onda smo dogovorili koja će biti "naša" djeca, da se provučemo na obiteljsku kartu za 60 kn. Bilo bi malo previše da Pajo i ja imamo osmero djece, a nismo se sjetili da ja "posvojim" mlađu grupu, a on stariju. Sad znamo za drugi put.
Kako su moji već bili, a ja nisam, pravili su se važni - upućujući me u čuda tehnike - upotrebu narukvice, koju svatko dobije kod plaćanja. Ona se stavlja na ruku i uniformira nas odmah pri ulasku. Izabireš slobodni ormarić, natrpaš garderobu, stvari i - jednostavno ga zaključaš narukvicom. Svlačionica je odmah preko puta. Pranje nogu pri ulasku i zauzimanje slobodnih ležaljki.
Za cijelo vrijeme boravka, nije mi bilo jasno da sam u Koprivnici - em nije bilo mnogo ljudi, em je većina bjelovarčana.
Zauzeli smo ležaljke kod - staklom odvojenog plivačkog bazena, gdje je zrak malo manje ispunjen parom, pa se lakše diše. Ekipa je odmah krenula - svatko u svoju prugu, kao da su dobili - domaću zadaću. Neki su plivali više, neki manje, a neki su odmah uronili u jacuzzi...
Temperatura vode u plivačkom bazenu uopće nije privukla mene zimogroznu, iako sam ušla sa ljetne temperature izvana. A i nisam došla s velikim ambicijama za plivanje.
Mili bože, kakva uživancija - zasjedneš na one vodene masaže koje te drukaju po svim dijelovima tijela. Ima ih svih jačina. Ona najjača te prosto drži na vodi.
Vodena rijeka koja se pali svakih pola sata, vrti u krug, nosi te, baca, onemogućava ti da izađeš na stepenice i pobjegneš. Na kraju - jacuzzi s penzionerskom temperaturom...
Smjestila sam se među penziće i izdržala nekih petnaestak minuta, jer ne mogu dugo biti na jednom mjestu (!!).
Kroz stakla na krovu i sa strane - prodiru sunčeve zrake...
Jedina manjkavost je što se kava ne može popiti unutra, tj. može, ako nisi pušač. Ako jesi, moraš se obrisati, obući se i izići u hol, gdje je dozvoljeno pušenje. Ja sam izdržala s jednom kavom, a moj Pajo je malo-malo nestao na kratko. Naravno da je dao prijedlog da omoguće pušenje u odvojenoj prostoriji iznutra, što mu je konobarica (na njegovu radost) - potvrdila da će učiniti, jer se mnogo ljudi već žalilo.
Vrijeme je brzo prolazilo. Cure su se zabavljale, cerekale, otkrile nekog pedofila (!!), koji je buljio u njih (nevjerojatno od toliko malo ljudi, baš smo na takvog morali naletjeti). Sva sreća, djeca su pametnija, nisu se obazirala.
Normalno Fanika, ko Fanika svašta vidi - tako sam u jacuzziju, na trenutak pomislila da je čovjek umro. A ne bi ni bilo veliko čudo, čovjek ima jednu svoju normalnu tešinu - viška. Kad sjedne, zauzme dva normalna mjesta. Opustio se, glava mu klonula, neprirodno se ljulja, a ja - zabrinuta.
No, ipak je bio živ, nakon petnaestak minuta, zatreptao očima i - odmah mi je bilo lakše.
Uvečer je atmosfera - prekrasna. Decentno osvjetljenje, vani potpuni mrak - daje osjećaj da si u svemirskom brodu koji plovi po nebu... Tu se Fanika igrala kamerom, zaboravivši pri tome da stavi na noćno snimanje.
Snimala sam cure - kako bezuspješno pokušavaju plivati nasuprot struji, uporne, ali protiv sile se ne može.
Vrijeme je prošlo tako brzo, djeca gladna i umorna - navalila na klopu. Zmaja pohrdala sve što smo ponijeli (a ja uvijek dosta ponesem).
Pajo i ja odgledali meč Stipe Drviša u navijačkoj atmosferi u predvorju. Sjetila sam se Mirkovog poraza, pa me ovaj naslov prvaka svijeta donekle utješio.
Krenuli smo kući u pola jedanaest navečer.
Sve u svemu, zadovoljna sam, no ne i činjenicom da od tolikog grada - nema domaćih ljudi. Poznati iz Bjelovara mi je rekao da dolazi svaku subotu i da je uglavnom tako, iako veli da je veći posjet - nedjeljom.
Što bi mi dali, da imamo takav prostor (Đurđa, molimo te, usliši nas), samo oni entuzijasti - roditelji s djecom - popunili bi prostor.
No, što je - tu je, odlučili smo pobjeći tamo, kad god nam se pruži prilika.
Muški dio ekipe
Ženski
Na brzinu se spašavaju rastopljene čokolade, Zmaja se sama ponudila pomoći
Martica i Zmaja
Pajo i Martica
Večernja čarolija - Pajo
Fanika
Martica i Fanika u baby-bazenu
Marta
Zmaja
Borba protiv zakona fizike
Zaključila sam da je sa mnom sve OK, samo me treba pokriti krpom po glavi, zbog fotogeničnosti
komentiraj (30) * ispiši * #
26
četvrtak
travanj
2007
TOP 5
Vidim po blogovima krenula nova štafeta...
Volim glazbu najviše na svijetu, pa mi nikad nije teško o njoj pisati.
Blogerica Tyche, proslijedila mi zadatak da napišem svojih top 5 - ljubavnih pjesama.
Vrlo težak izbor - izdvojiti pet pjesama. Ima toliko divnih dueta, neke sam već stavljala na blog s you tubea, pa se neću ponavljati. Kako ne bih mnogo učinila, taman da mozgam cijeli dan, idem redom onako, kako mi padne na pamet. Znam da ću se poslije sjetiti još nekih, ali nije važno.
Barbra Streisand & Kriss Kristofersson
"Evergreen" iz filma "A star is born"
Jane Birkin & Serge Gainsbourg
"Je t'aime"
Selena - "I could fall in love"
Roberta Flack - "The first time ever I saw your face"
I na kraju dvije predivne ljubavne pjesme - jednog i jedinog
Elvisa Presleya
"For the good times"
"You've lost that lovin' feelin'"
Proslijeđujem (nije obavezno) blogericama:
Luda Marta
Kvinna
Sunflower
Teuta
Mentina
komentiraj (26) * ispiši * #
24
utorak
travanj
2007
PONOVO...
Nekako u posljednje vrijeme, kad god se osjetim malo sretnije i adrenalin mi poraste, istovremeno mi se negdje u mozgu - upali lampica upozorenja. Uvijek se poslije dogodi nešto što te baci - korak unazat.
Kad je počelo s bolešću moje seke, Zmaja me molila da hitno idem liječniku. Idem inače redovito i svake godine - obavezno. Neki dan sam se onako - u prolazu - upisala i danas - moj termin. Prošli nalaz je bio OK. Obavila sam papa-test i dugo razgovarala sa svojim ginekologom.
Taj čovjek je smiren i ugodan, dobar liječnik i spreman za svoje pacijentice učiniti sve. Razgovarali smo većinom o seki i njenoj bolesti, pa me upozorio da sa takovom obiteljskom anamnezom - moram barem ja biti oprezna i redovita na kontrolama, ali i Zmaja također. Toga sam i sama svjesna, iako je za Zmaju još rano. Onda mi je rekao nešto što me veoma uznemirilo. Iako nije upućen u sekine nalaze, čudno mu je što neće biti operirana, jer čim postoji tumor - operacija je neupitna. A onda me uputio da odem k njenom ginekologu da mi otvoreno kaže što možemo očekivati. Kad sam rekla da se radi o toj i toj liječnici, rekao mi je da to sad neće biti moguće tako skoro. Slijedeće što je rekao me doslovce - šokiralo. Najmlađe dijete te iste liječnice - jučer se objesilo.
Još uvijek ne mogu doći k sebi...
Poslijepodne mi je bila seka na kavi i rekla kako bi trebala ići na pogreb, ali da jednostavno - nema snage za to. Pa smo razgovarale o njoj, njenoj terapiji. Činila mi se nekako - umorna i malaksala...
Inače, već sam spomenula da je ta liječnica išla s njom u gimnaziju i da se znamo godinama. Relativno kasno se udala, u kasnim tridesetima i rodila zatim troje djece - jedno za drugim. Najstarija kćer ima 20 godina, mlađa godinu manje, a sin - tek u osamnaestoj.
Jučer je Zmaja stigla s treninga i pričala nam kako je mali Vedran bio sav u šoku zbog samoubojstva svog kolege iz razreda. Nije mi na kraj pameti bilo o kome se radi...
Što može biti uzrok i problem da dijete koje ni živjeti nije počelo - digne ruku na sebe. I koji je šok majci - kad ga pronađe. Ne mogu to ni zamisliti. Što se događa u glavama te djece...
I jučer smo svi troje razgovarali do kasno. Zmaja nam je pričala kako je njena kolegica iz klupe, puna ponosa izjavila da je u subotu bila u "Sedmici" (klub još iz mojih dana, koji je postao okupljalište svega i svačega, najviše problematičnih klinaca) i da se nacvrcala pive. Za drugu je rekla da puši marihuanu (!!), ima dečka koji se svugdje mlati, njoj prijeti da će je ubiti ako ga ikad ostavi (!!).
A ona klinka koju su prebacili iz druge škole u njihov razred - redovito uzima roditeljima novac, hoda po kladionici, pije i puši. Pao mi je mrak na oči kad sam čula da se radi o svotama od 5-6 tisuća kuna... Neki ljudi rade za dvije tisuće - cijeli mjesec.
Roditelji je voze - jednom tjedno u Zagreb k psihijatru.
Inače su puni love, naganjaju biznis, jure svatko po svojoj strani, djete filaju s lovom, jer nemaju vremena za nju, što ne dobije - uzme si sama...
Zmaja je bila jadna i žalosna, čak se i rasplakala. Još jučer su bile male curice, a sada tako...
Ja sam na to popizdila (oprostite što psujem, ali namjerno neću stavljati zvjezdicu) i pitam se gdje je policija i kako je moguće da se u kafiću prodaje alkohol djeci od 14 i manje godina. I prodaje marihuana i ostale "potrepštine". A roditelji, gdje su ti roditelji, što rade dok su im djeca subotom tamo? Znam ja - može dijete muljati i sakrivati, no koliko dugo? I da roditelj ne primjeti, unatoč poslu, brigama, borbi za materijalizam i egzistenciju...
Pričali smo tako duboko u noć, osjećala sam se strašno - ne mogu se sa svime time pomiriti i shvatiti.
Danas sam sva sažvakana, vrijeme je ubitačno i depresivno, neki put i ja sa svojom hiperaktivnošću i energijom - posustanem.
I osjećam se jadno, razočarano u sve što nas je snašlo, u državu i društvo koje ima debelu odgovornost za to što se događa. Svima su puna usta obitelji i djece - crkvi, političarima, socijali, prosvjeti - a djeca - propadaju.
Znam da su geni prvo, odgoj drugo, da je to temelj svega, ali i okolina ima svoj utjecaj. A okolina je - katastrofa.
Mjerila vrijednosti su se srozala, ljudi postali lovci u mutnom, borba za materijalno, tko će gdje što ušićariti i uhvatiti... Djeca se ponašaju onako kako vide od nas, još bolje - kako vide da se najbolje može prosperirati i domoći se kruha bez motike, što je sad "IN".
I što mi preostaje?
Da svakodnevno pričam jedno te isto, da u tu malu glavicu svoje tinejdžerice - usadim da je to sve "in" na kratke staze, da se isplati boriti u životu za prave vrijednosti, temelje koji će vrijediti i sutra. I to bez obzira na primjere koje vidi oko sebe. Čovjek mora vrtiti svoj film i nastojati da ostane na svom putu, koji je teži, ali vredniji i jedini ispravan.
Raspisala se ja, znam bit će toga još, tek je počelo.
Gledam je - molim i Boga i sve što se može moliti - da joj da snage i nama - roditeljima - da postane čovjek u punom smislu - cijepljen od ovih apokaliptičnih imperativa. Da shvati da su prave vrijednosti ono što je stoljećima isto i ne mijenja se nikada, uvijek i beskompromisno - "IN" za vjeke vjekova. Znam da sam zamorna, ali tako mi je danas u duši i nije to zadnji put, no morala sam se ispucati.
Pozdrav svima
komentiraj (27) * ispiši * #
22
nedjelja
travanj
2007
LJENČARENJE
Danas mi je dan protekao - lijeno.
Ustala sam u 5.30, složila mojim najdražima u frižider klopu i sokove. Kako nije bilo mjesta za mene u autu, "ispratila" sam ih na gecku. Na pidžamu sam navukla trenirku i onako u cik zore - punim gasom. Veli meni blagajnica kluba, koja je ujedno i sudac - da je vrag ne bi digao iz kreveta, a pogotovo da se popne na bicikl, ako nije nužda.
U dva auta se natrpalo petoro klinaca, trener i dva suca. I dva tate - vozača.
Ja se vratila kući, popila kavu i sprašila pun tanjur kolača... Kako ne volim vraćati se u krevet kad se jednom ustanem, prodavala sam zjale do pola devet. Čak sam i na kompu bila, što mi nije običaj tako rano.
Onda sam otišla po cvijeće, pa na groblje, zapaliti svijeće svojim najdražima. Pa je slijedio fini ručak, koji me malo umrtvio, pa poslije ručka jedna skica na koju se već neko vrijeme spremam...
Legla sam i gledala "Karate Kida IV" - iz horizontale. Jučer me ona Mirkova borba iz Manchestera toliko pogodila, da nisam još danas došla k sebi. Reći ćete - meni ni iz džepa, ni u džep, ali jedno je sigurno - krvavo zarađeni novac i sreća je umiroviti se - normalne glave.
Za vrijeme "Ramba 3", zaspala sam k'o klada i sanjala da tražim tuš po nekim katastrofalno zapuštenim svlačionicama, koje nemaju vrata (!!).
Onda me nazvao Pajo obznanivši da je Zmaja osvojila još jedno - zlato. U finalu se borila s nekom nasrtljivom curom, koja ju je dva puta guranjem - srušila na pod. Moja riba je bila prvo - jako začuđena (točno si mogu zamisliti kako je to izgledalo, zbunjena faca i sve ostalo), a onda se drugi puta ustala i riješila sve - još u prvoj rundi. Opalila je protivnicu i srušila je. Borba je prekinuta na 5:1.
Ona mala mrvica - čiji ću portret crtati - dobila je također zlato, pobjedila je u tri borbe, sva je nabrijana, a ima samo 30 kila. Protestirala je što su mlađi kadeti dobili upola manje medalje od starijih, a tata joj je rekao da što bi ona htjela, kad ima upola manje kila (!!).
Ta me vijest napunila adrenalinom, pa sam ustala i odvezla lagano krug oko grada, do Borika...
Tu sam uživala gledajući jednu mladu djevojku kako se igra s mladom vučjakinjom. Pesica je puna energije, preskače živicu i juri kao navijena. Bio mi je to baš prekrasan prizor i sjedila sam skoro pola sata, dok me nisu otjerali komarci. Pronašli su - pet centimetri gole kože na nozi - između lasteksica i sokni - pa navali. Male krvopije me sprašile doma prije reda.
Strkla sam se s mojima na ulazu.
Zmaja puna doživljaja, melju oboje u isti glas...Tek sam tada shvatila kako je lijepo koji dan odmoriti u tišini, no neka ih - doma, meni na veselje, pa makar i ne mogla doći do riječi.
Zmaja je odlučila propustiti Knin idući vikend, jer ide se na dva dana, a onda opet Novska za Prvi maj. Kad vidim da je već premorena, dođe mi ju žao. Tako da smo svi troje dogovorili da radije idemo na kupanje u Koprivnicu - u slijedeću subotu.
A i nekako mi je preforsirano da ide na državno prvenstvo - godinu dana prije i dobije curu od 17 godina, sa sedam-osam godina iskustva. Nije nikakva sila - već smo počeli nalikovati na Gipsa Kostelića, a to mi uz dužno poštovanje, nije namjera.
Pozdrav svima, koliko vas ima i odoh spat - al' sad zapravo.
Da, crvenilo oko usta se povuklo i sad se može zinuti na veliko, jesti salate i naranče (!!)
komentiraj (22) * ispiši * #
20
petak
travanj
2007
IDEMO DALJE
Maloprije sam došla izvana, popila sam kavu, na sviježem zraku, pri pogledu na rascvalo voće iz susjednih vrtova, cvrkut ptičica. Iako sam ležaljku izvukla na sunce, nisam prilegla (!!), jer mi se čini da bi vrlo lako zaspala u svoj toj milini.
Zmaju sam otpremila u Čakovec na regionalno atletsko natjecanje, gdje trči za školu - 100, 300 i štafetu. U utorak su cure iz Druge osnovne zaradile srebro na županijskom, pa idu dalje.
Prekosutra ide u Sisak, na turnir, pa idući vikend u Knin na juniorsko državno u TKD - malo probati kako to izgleda u borbama s "velikim" curama. Iznenadila me tom odlukom, jer nitko se baš ne žuri naprijed, ako ne mora.
U Sisak će s Pajom, a u Knin s organiziranim prijevozom, što znači da sam sama kod kuće i uživam. Radit' ću što mi se prohtije - crtati, voziti se, ljenčariti.
Ovaj tjedan bio je buran (a koji nije). Zmaja konačno uhvatila vremena za zubara, kojem je trebala ići preko uskršnjih praznika da joj završi zub, ali je imala ekcem oko usta, pa nije mogla zinuti (!!).
Išli smo zbog toga prije dva mjeseca pedijatru, no izbilo je ponovno, pa sad ima drugu terapiju. Već se vidi rezultat, nadam se da će ovaj put biti dugoročan.
Zamislite si tinejdžericu, koja ima crvenu kožu oko usta, koja svrbi, peruta se, peče i puca. A onda ja lupim da mi liči na onu vrstu majmuna s crvenim ustima. Tu je pukla.
Tu se pokazala totalno različita od mene. Ja sam uvijek svoje fizičke probleme okretala na humor, a ona takav način doživljava - potpuno suprotno. Jednom joj je tata rekao da ga podsjeća na - mladog noja, onako izrasla, dugih nogu i ruku, s dugačkim trepavicama i sklantrenim hodom ili na onog patka Bubija iz crtića - koji je prerasao mamu...Uvreda - do groba.
S tim crvenim oko usta nije se dala čak ni u lunić, koji se nikada ne propušta. No onda je ipak, na nagovor frendica - otišla, jer ono čudo tamo - što leti po zraku, u svim pravcima, da ti se okrene želudac i svi organi, je ipak bilo jače od svih boli i kompleksa.
Kosa se pušta i dalje, repić je već malo duži, ne da se potkupiti :)
Moja cista na bubregu, je na takovom mjestu da mi ne bi trebala raditi problem, mora se držati na oku i sve OK. Neće grom u koprive...
Dobila sam narudžbu za portret jedne male djevojčice, koja trenira u klubu. Drago mi je, jer je nalik na mene u toj dobi - suhonjava, velikih crnih očiju, slabe kosice i klempavog uha koje viri iz štripaca.
Dat ću sve od sebe. Njezin tata mi je predložio da se primim olovke i grafike, jer mi to najbolje leži. Sama sam svjesna da su mi crteži olovkom, ugljenom i tušem najefektniji, ali i boje volim...
Kad završim (nisam još ni počela), bit' ćete obavješteni i čekam vaše kritike. Iskrene, molim.
Seka ima termine zračenja u svibnju, na operaciju ne ide. Sva je puna energije i odlučila sam je pustiti i ne prigovarati joj zbog toga. Očito smo obje rođene s - propelerom u turu.
Stavim vam nekoliko fotkica sa županijskog u utorak, gdje sam se nabrbljala sa Zmajinom nastavnicom iz tjelesnog. Babac ima 65 i ne da se potjerati u mirovinu. Predavala je svima u obitelji - sestri je dolazila kao studentica, meni, nećakinjama, sad i Zmaji. Neuništiva je i još uvijek poput gume, iako se ne bi na prvi pogled reklo.
komentiraj (21) * ispiši * #
15
nedjelja
travanj
2007
NAPORNA SUBOTA
Ajde, fala Bogu, prošlo je i to.
Noćas sam se dobro naspavala, zaspala sam k'o klada negdje oko jedanaest. Danas sam imala gotov ručak (tko misli unaprijed), pa odmaram.
Jučer smo stigli u Zagreb negdje iza 8 ujutro, parkirali se na omiljenom mjestu, u hladovini. Doduše, Pajo je ostavio šiber otvoren, pa nam je auto bio pun latica od voćaka iz obližnjeg vrta.
Prva borba 65-a, tek oko 4 poslijepodne.
Jeli smo, zujali, gledali natjecanja u formama, tuđe borbe...Ukratko - da poludiš od dosade. Navikla sam na te proljetne vrućine, pa sam si uzela poluotvorenu obuću i kratke rukave. Dok je Pajo imao tene i non-stop kukao kako je trebao ponijeti kratke hlače i natikače. No, brzo se smirio i zalegao u auto, pustio si muziku i spavao k'o beba (!!).
Moja druga "beba", sa svojim društvom je skakutala okolo, cerekale su se - svemu i svačemu, stalno trpale u sebe hranu. Jučer ih je vodio onaj nadobudni, "pun sebe" trener i stalno pokušavao nametati svoj autoritet. No, na silu to ne ide, cure su ga izbjegavale, a ja sam šutke i zločesto uživala, gledajući kako se njegov trenerski san raspada. Ono što njihovom Paji - uspijeva uz šalu i zafrkanciju i s lijepom riječi, sa očinskim pristupom, ovom - nikako. Jučer se pokušao "uvući" sa zafrkancijom (što nikako ne ide ako ti nije prirođeno), ali - cure se nisu dale prevariti. A ja - puna vremena i uvijek spremna za psihološku procjenu, sve vidim i kužim. E, mili moj, ne možeš se prvo derati na djecu, pogotovo bez razloga, pred drugim trenerima pokazivati svoj autoritet. To se ne stjeće u roku - odmah, moraš ga zaslužiti na drugi način. Ne kažem da treba sve pustiti na volju, jer si odgovoran za njih, ali treba imati - način.
Ukratko - Zmaja je opet osvojila zlato. U finalu joj je Mađarica - predala borbu. Nije htjela ni ući u borilište, tako da ju nismo ni vidjeli.
Poslije smo se sreli s mojim poznanicima s chata. Bilo mi je drago što su slobodni, pa smo malo popričali i što je najvažnije - nasmijali se. Otkako su klinci i kojekakvi "nakazni" tipovi okupirali chat, više mnogo njih, ozbiljnijih - ne dolazi. Čujemo se mailovima, preko mobitela i telefona, vidimo kad stignemo... Prije godinu dana počeli su se baviti (u slobodno vrijeme), dodatnim hobijem - formirali su skupinu, koja kostimirana u stare kostime iz 16. stoljeća - priređuje turnire u ondašnjem stilu. Sad su ubacili i borbe sa mačevima. Da bi sve to bilo uvjerljivo, tehniku ih podučava majstor borilačkih vještina. Tako je naš Bob prvo zaradio muscul fiber od težine mača (5-10 kg). Uz to idu na bikerske susrete sa svojim oldtimer motociklima. Iako nemam tih sklonosti, volim tu njihovu energiju i otkačenost.
Krenuli smo kući iza osam navečer. Naše cure su riknule na zadnjem sjedištu. Od šestoro iz kluba - tri zlata i dvije bronce.
Kao šećer na kraju ovoj sunčanoj nedjelji, bila mi je Daša. Ušla je kao proljeće, u narandžastim lanenim hlačama, balerinkicama, sva šarena - na novom biciklu. Ostala sam bez teksta. Sav je u njenom stilu, komotan, ružičast - pravi za plac. Sad je u potrazi za bijelom košaricom, koju bi natakla ispred guvernala. Htjela sam je fotkati, ali se nije dala, pa sam samo snimila bicikl.
Donijela mi je novi CD od grupe "Tinariwen", izvorne glazbe tuarega iz jednog dijela Libije.
Njezina energija je prešla i na mene, pa smo još skupa odgledale emisiju o cvijeću Saše Šekoranje, koja me uvijek toliko raznježi, s onim prekrasnim aranžmanima od cvijeća. Daša kao Daša, uvijek dobro informirana, ispričala mi je o počecima njegove karijere.
Na kraju smo se složile da je predivno kad imaš posao u kojem možeš beskrajno uživati i još pri tome - zaraditi za život.
Bila mi je i seka, našminkana i u proljetnom stilu. Pijuckali smo svi četvero - crno vinčeko i brbljale. Onda je Zmaja s Dašom pržila CD-e i prebacivala slike.
Osjećam se nekako sretno i raspoloženo. Kako je malo potrebno da se čovjek razvedri, tek susret s ljudima koji mi odgovaraju, koje volim i koji se znaju opustiti.
Na kraju nekoliko fotkica zbrda-zdola...
Svečano otvaranje
Međunarodni sudac i osnivač našeg TKD kluba prije 30 godina, danas trenira juniore, Zmaja kod njega trenira 2 puta tjedno, majstor 6. dan (inače s mojim Pajom išao u osnovnu i zajedno su trenirali - budokwai, u Zg. Kasnije je prešao na - tae kwon do)
Jezici rade i onda kad ne treba
Jozo fotograf
Moja velika beba u horizontali, u debeloj hladovini
Ovu su ovcu cure proglasile za sretnu amajliju, jer odkad su je počele ljubiti prije borbi - pobjeđuju. Sad je svi zovemo - "sretna ovca"
Između borbi i navijanja
Zamotane noge
Fanika navečer, s podočnjacima do usta
Zbog ovog smo došli
Dašin bicikl
Daša na prepad
komentiraj (35) * ispiši * #
12
četvrtak
travanj
2007
VOZNI PARK
Lijepo vrijeme izmamilo nas je van. Trava raste kao luda, voćke su procvale, pčelice zuje...
Kako mnogo vremena provedem na biciklu, došlo je vrijeme za pranje i čišćenje. Paji sam prepustila Zmajin bicikl, a ja se primila Gecka.
Seka je jučer otišla u Zagreb u bolnicu i idući tjedan će biti operirana, nakon što ponovo obavi preglede.
U subotu idemo u Metropolu sa Zmajom na natjecanje, u Podsused, na međunarodni "Dan Gun" turnir.
Jučer sam bila na UZV abdomena, jer me već neko vrijeme šarafi u desnom bubregu. Mokraćni i probavni trakt je OK, jedino imam cistu na desnom bubregu - 28 mm. Idući tjedan ću se s nalazom javiti svojoj doktorici opće prakse, da čujem što s time.
Kako sam posljednje vrijeme pod dojmom bolesti, nekako mi je odlaknulo da je samo to u pitanju.
Kvrga na cjevanici - od "koluta naprijed" je malo splasnula.
Bitno da je glava ostala cijela :)))
Ne želim da post zvuči otužno, pa sam stavila fotkice u sunčanom i cvjetnom ugođaju...
Jabuka u cvatu
Trešnje
Susjedni vrtovi
Čudna ptica
Pajo glanca
Fanika glanca
Zmaja "uči", a mozak
tko zna gdje...
UPDATE
Ljeljin zadatak - pjesma od riječi: TREŠNJA, OLUJA, VODA, TIŠINA, BRŠLJAN i VATRA
POSLIJE
Poslije oluje,
kapljice vode svjetlucaju,
bijeli cvjetovi trešnje,
mokru travu presvukli.
Deblo omotao bršljan,
poput stiska tisuću prstiju...
Poslije oluje,
na obzorju crvena vatra
spaja večer sa
tišinom noći...
(bršljan se baš nije uklopio, jedva sam ga nekako ugurala)
komentiraj (19) * ispiši * #
10
utorak
travanj
2007
NAPOKON...
Sad je konačno posve sigurno da je stiglo pravo proljeće, sve voćke procvjetale, pokošena trava miriši...
Uskrs sam proljenčarila uz klopu i filmske spektakle. Prvo - "Deset zapovijedi", pa "Ben Hur". Taj film sam gledala prvi put kao desetogodišnjakinja, u kinu. Skoro četiri sata provela sam sjedeći na pomoćnom sjedalu bez naslona. Sve me boljelo, ali uživala sam. I uvijek iznova uživam u Michelangellovskoj pojavi Charltona Hestona.
Jučer nam je nedostajao - treći bicikl. Zmaja uzela svoj i otišla s curama na Borik. Vrtilo u guzi - treći dan bez treninga. Tako Pajo i ja nismo mogli s dva bicikla, jer je ostao samo gecko. Pa je prvo išao on, pa poslije ja. Predlagao mi je da idemo autom, no mene je u auto teško natjerati.
Poslije sam odvezla oko 30 km - do Dobrovite i nazat. Tamo hrpa ljudi - izmilila na sunce, klinci vrište i skaču, a veliki - istresaju kalorije.
Nisam ostala dugo, jer sam u biti željela tišinu i cvrkut ptica.
Isprobala sam novi nogostup prema Đurđevcu, koji može poslužiti i kao biciklistička staza. Traljavo je napravljen, sa udubljenjima za šahte, pa nema onih prijelaza za bicikl, nego su svako malo rinzoli, tako da sam na posljetku vozila po cesti.
No za razliku od jučer, kad sam bila puna energije - danas sam k'o pokisla pura, sve me živo boli...
Seka je dobro, malo previše hoda okolo, špotam je, ali ona ne sluša. Idući tjedan ide u Zagreb. Ni sama ne znam da li je bolje da se što više kreće, ili da malo uspori.
Polagano crtam, dovršavam Zmajin portret, no ima mnogo sjenčanja... Htjela mi je pozirati, na što sam se nasmijala, znajući da neće izdržati ni deset minuta na miru. Zato sam je uslikala i isprintala fotku.
Kako se osjećam, tako mi i ovaj post izgleda - bljedunjavo i pospano.
Pa da ne zamaram ni sebe, a ni vas - pa pa
UPDATE
Ljudi moji, kak' sam ja pala večeras. Doslovce sam ronila niz tri stepenice. Davala sam mačkama jesti, nagnula se s prve stepenice, šlapa mi se izmakla i - aterirala sam na sve četiri. Kako sam doktorirala padanje iz svih mogućih kuteva i prilika, dobro je prošlo. "Gard" - s rukama prema naprijed, spasio mi nos, bradu i zube. No nešto je moralo dobiti - ogulila sam cjevanicu na rub stepenice. Zdjelica je odletila, mačke se jadne razbježale (ne bi ih vrag više dozvao), a ja sjela na pod i smijem se k'o luda. Sve ne mogu vjerobvati da sam ostala čitava...
Tanita Tikaram
"Only the Ones We Love"
komentiraj (18) * ispiši * #
07
subota
travanj
2007
SRETAN USKRS...
vam želim, dragi moji blogeri...
Poslušajte ove pjesme...i odgledajte
Mahalia Jackson
"Trouble of the world"
"Calvary"
komentiraj (27) * ispiši * #
NORAH
Slatki, mačkasti, senzualni glas, koji volim čuti u bilo koje doba dana ili noći i odlična glazbena pratnja...
Norah Jones & Willie Nelson
"I wanna get over you"
"I've got to see you again"
komentiraj (9) * ispiši * #
04
srijeda
travanj
2007
MALA, ALI DRAGA NOVOST
Danas sam doživjela nešto što me u ovim posljednjim danima veoma razveselilo.
Konačno sam dobila satisfakciju za svoj umjetnički trud. Ma znam da ste me i vi hvalili, kad god sam stavila na blog novi crtež. Kao što znate, godinama nisam crtala ni slikala i izvjesno vrijeme mi je trebalo da uđem u štos, bezbroj papira je bačeno, bezbroj ih leži nedovršeno - trebalo bi uhvatiti vremena, unutarnjeg mira i inspiracije. A to mi posljednjih dana nedostaje.
Danas sam navratila kod naše odvjetnice, koja je inače supruga Pajinog školskog kolege i žive u ulici prije naše. Još uvijek se rasteže prekršajni postupak oko Pajinog pada s bicikla, prije godinu dana.
Kako je meni vodila parnicu i nije uzela ni kune, a parnica je uspješno okončana, nisam znala na koji način da joj se odužim. Ali nije bilo teško smisliti...
Žena ima pun ured i kuću - umjetničkih slika i crteža...
Pa sam u jednom trenutku stvorila onu moju balerinu - prvu s lijeve strane. Nakon što sam cijelo poslijepodne tražila odgovarajuću ramu i sve što ide uz to, odnijela sam je i poklonila joj. Kako je imala puni ured stranaka i spremala se na godišnji, rekla sam joj da je razmota nasamo, iako je ona htjela to učiniti odmah...
Poslije, uvečer, nazvala me i zahvalila se, oduševljena i zamolila me da ne zapuštam crtanje...
A danas mi je rekla da je imala u posjeti akademskog slikara, koji je dao veliki kompliment crtežu, pogotovo kad je saznao da sam amater i rekao joj da mi poruči da nastavim dalje.
Ponovo me zamolila da se primim posla i da pokušam nešto s time...
Išla sam kući, ploveći na oblaku samodopadnosti (okrečući pedale Gecka).
Čvrsto sam odlučila primiti se posla, iako imam već petnaestak slika dovršenih. Trenutno vježbam rad sa suhim pastelama i malo s akvarelom (koji posebno zahtjeva dosta vremena).
Rezultati mi se sviđaju, iako još nisu za - ramu. No bit će i to, nadam se...
Eto, toliko sam željela podijeliti s vama...
komentiraj (30) * ispiši * #
03
utorak
travanj
2007
PUBERTETSKI PROBLEMI
Prošao "zlatni" vikend.
Zmaja stigla u nedjelju ranom zorom, sva strgana od putovanja. Rezultat je bio - da smo svi spavali do jedanaest, a ona i nešto duže. Ostatak nedjelje je kunjala po kući u pidžami.
Dojmovi - dobri. Svih sedmero došli s medaljama 4 zlata, srebro i dvije bronce. Samo jedan dečko - junior je zadobio povredu u - nezgodno mjesto. Protivnik je bio diskvalificiran, ali on nije mogao u finale.
Sve je prošlo OK, samo ih je malo smještaj razočarao, jer su gospoda navikla na apartmane i bungalove, a ovaj put su se morale zadovoljiti s trokrevetnim sobama u hotelu "Imota". Jednu je skoro poklopio ormar, odmah po dolasku, a u pola noći je sa zida pala polica, pa su se hrabre djevojke (s crnim pojasevima), ukakale od straha. Suci su bili smješteni u hotelu "Venezia", blizu njih, pa su juniorke mogle samo sa žalošću gledati prema njegove četiri zvijezdice.
Turnir se održava prvi put i nosi ime Josipa Jovića, poginulog policajca iz Aržana. Zmaja u finalu pobijedila sa 7:0.
Hvala svima koji su napisali svoje mišljenje o frizuri. Zmaja je pročitala, zahvalila se i - ne odustaje od puštanja kose. Trenutno je tata uvjerava na sve moguće načine da ide na šišanje. No, tvrdoglavica (a nema na koga biti), je uporna. Tajo je pribjegao i najgoroj - nepedagoškoj mjeri - podmićivanju i obećavanju lovice. Ali, zasad nema efekta.
Iz mojih postova se vjerojatno vidi moj ponos i ljubav prema kćeri, pa sam možda pomalo i dosadna. Ali, pubertet je (nadam se) u punom zamahu, tako da puniji ne mogu zamisliti. Zmaja, ništa ne uči, doduše vrlo rijetko izostaje iz škole, možda par dana u godini, pa mnogo nauči na satu. Svejedno mi nije jasno, da nikad nema ništa za učiti. Tu i tamo piše zadaću i te nesretne plakate i prezentacije (hnos), ali nikako se ne mogu pomiriti sa time. Ocjene su dobre - četvorke i petice. Bojim se da tako naučena ne uleti u srednju školu i ostane - paf, kad ju snađe obimnije gradivo i stroži kriterij ocjenjivanja.
Jer, to se dogodilo meni - odmah u prvom srednje dobila sam pet komada u prvih mjesec dana - matematika, fizika, biologija, kemija i umjetnost (!!). Ovu posljednju sam dobila zato što sam sjedila u predzadnjoj klupi i brbljala, okrenuta leđima profesorici. Kad me prozvala pred ploču i pitala - o čemu upravo govorimo - normalno da nisam imala pojma. A onda sam probala muljati, slušajući šaptanje ovih iz prve klupe...Bolje da sam šutjela, jer samo sam se dodatno izblamirala...
Pubertet je težak period, shvačam, ali treba imati živce, kao brodsku užad. Ponekad me uopće ne doživljava, pa mi se čini da govorim u vjetar, a ponekad bi stalno samo razgovarala, hvata me po kući i prepričava svoje - nazovi probleme. Slušam i ostavljam tada sve drugo, iako uglavnom to nisu problemi oko kojih treba razbijati glavu, no znam da su za nju veliki kao kuća.
A glazba... Bože me sačuvaj - Tokio Hotel ori sa svih strana, njemački tekst koji mi se nikako ne uklapa u pojam glazbe, čini mi se kao da sam na maršu. Pa kad uđem u sobu - čupavi, anoreksični, našminkani Bill - napada me sa svih zidova. Sluša se doduše i nešto mirnija varijanta - Mariah, Shakira, Sting, Nelly Furtado, Norah Jones i normalniji izvođači, pa još nisam zabrinuta.
Nedugo sam joj u šali kazala - da ću ako mi dovede takovog transvestita - za zeta i jednog i drugog isprašiti iz kuće - metlom. Zmaja se smijala, a mene je ipak znoj oblio na takvu pomisao.
Nije lako, no srećom - imam dobre živce i imam samo jedan pubertet za preživjeti. Ponekad se pitam, da li bih uspjela s njih nekoliko - ostati normalna.
Odjeća je posebna priča. Uza sav moj trud da nikad ne bira odjeću prema marki, već prema kvaliteti, moja draga ipak radi ustupke općem mišljenju društva oko sebe. Nedugo je na dvije majice u Urban Republicu pljusnula lovu - da sam skoro u nesvijest pala. Na dva conjčića kvalitete - gore nego kod Kineza. Ali zato trostruko skuplje.
Hlače su sve preduge, vise na bokovima, podkošulje su - nepoznat pojam. Na nogama uglavnom - tene i starke. Dugačka je i vitka i sve joj uglavnom dobro stoji, pa mi je žao što ne izađe ponekad iz kolotečine.
Osobna higijena je toliko besprijekorna da ponekad mislim da će ostati bez kože i kose. Ne možeš doći na red za kupaonicu.
Sreća, ljeti je drugačije - ponekad (ako nije na biciklu i rolama), uleti u suknjicu i izgleda - ženstveno.
No, kad se sjetim - nisam ni sama bila bolja, mama me morala moliti da obučem suknju i haljinu, a kad je i uspjela, sprdala sam se iz toga čitavo vrijeme.
Nadam se da neće dugo...Nije to stalno i svaki dan (sreća), ali kao da ponekad nije ona moja mala, pametna curica. A ponekad reagira tako zrelo, da ostanem bez teksta.
Dobro, opet vas davim, nije to problem, ali kad nisi raspoložen ili pri živcima, zna biti naporno...
Pusu vam šaljem u slučaju da niste odustali od čitanja :)
komentiraj (16) * ispiši * #