Komentari

fanny7.blog.hr

Dodaj komentar (27)

Marketing


  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Ispucala si se na pravom mjestu,u pravo vrijeme i na pravi način.Udarila si u srž amoralnosti,licemjerja,udarila si dovoljno jako da se mnogi roditelji moraju i trebaju zamisliti.Pitam se samo-hoće li?
    Draga prijateljice...pričaj sa Zmajom svaki slobodni trenutak i nikada nemoj posustati da joj budeš najbolja prijateljica.Ne samo majka i odgajatelj-već i PRIJATELJICA!
    A o preventivi kaj se tiće zdravlja...ti znaš da briga o zdravlju mora biti usađena u naše glave os malena,najviše kada mislimo da smo najzdraviji.Bolje spriječiti nego liječiti,jel tak?
    Lijep pozdrav i osmjeh ti ostavljam!

    avatar

    24.04.2007. (21:21)    -   -   -   -  

  • teuta

    Draga Fanny razumljiv mi je tvoj strah i sve te nedoumice oko bolesti ali nemoj da te takve misli obuzmu, moraš nastojati biti što optimističnija. Zaista je veoma bitno kako čovjek doživljava sve oko sebe...jer pesimistima, će se i dogoditi nešto loše jer prizivaju pomoću te negativne energije, nesreće. Vjeruj mi da u tome ima nešto istine. Kad se čovjek nađe u takvim situacijama poput tvojih, počnu sve vidjeti crno i beznadno i sa strahom očekuju budućnost (shvatljivo je to) ali tada moramo naći skrivene snage u sebi i biti jači od toga i upravo nam nada i vjerovanje u bolje sutra puno pomaže u tome. Ima takvih dana kad nam se sve čini beznadno i crno...sve se zna skupiti. Jedna loša vijest uzrokuje drugu...itd. Ne smijemo se tome prepustiti...neka bude takvo raspoloženje samo trenutačno. Znaj, predpostavke su jedno a realnost pak nešto drugo. Ja osobno, želim puno sreće posebno tvojoj seki, tebi i cijeloj tvojoj obitelji. Pozdrav draga...cmokkkk.

    avatar

    24.04.2007. (21:27)    -   -   -   -  

  • miss shiny.

    ej, evo ovako....ja sam naišla kod hackera na blogu i došla do vas...moram vam reći da pišete jako zanimljive postove, a i crtate prekrasno....
    ja sam trebala upisati primjenjenu umjetnost u zagrebu, al me starci nisu pustili, čak sam i prošla na prijemnom....
    no da....
    ajde, svratite, ako vam se da....
    pozzzzzz

    avatar

    24.04.2007. (21:35)    -   -   -   -  

  • miss shiny.

    i da, znam tog dečka, koji se objesio....znam i par razloga , zbog kojih je to napravio....

    avatar

    24.04.2007. (21:37)    -   -   -   -  

  • Zelda

    Jao! Kako je grozno akd ljudi počine samoubojstvo. VIše štete drugima nego sebi, zapravo. Jadna njegova mama, braća, tata, prijatelji... Zaista potresno... Ako si gledala na vijestima, bilo je i o tome kako se objesio jedan doktor na Šalati u Zagrebu... On je mene pregledavao nekoliko puta. Baš užasno.
    A što se odgoja i okoline čini, ja vjerujem u onu poslovicu koja kaže: S kim si - takav si.
    I uvjerila sam se u to i sama. Iako neki mogu vladati sobom i ne krenuti lošim putem, nekako je zaista zarazno. I to je baš ružno kada imaš takvce "prijatelje". Žao mi ih je.
    POzdrav ostavljam!

    avatar

    24.04.2007. (21:50)    -   -   -   -  

  • MENTINA

    pravi horor!!! Pretpostavljam da nema nista gorega (pogotovo za roditelje) od onoga sto si opisala. Strasno! Ono sto kaze Magicna noc je tocno, iako nisam roditelj, mislim da je strasno vazno svojoj djeci biti PRIJATELJ i naravno posvetiti im svo vrijeme koje se moze iznaci. A u danasnje vrijeme tolikih opasnosti koje vrebaju i djecu i roditelje na neki mi je nacin i drago da nisam roditelj jer bih sigurno siznula od brige. No vidim prema tvojim opisima da je Zmaja jedna pametna, odgovorna i u svakom pogledu zdrava osoba pa pretpostavljam da u potpunosti shvaca sve te mamce koji vrebaju danasnju mladez. Veliku pusu ti saljem i drzi mi se!!!!! :))))))))))))))

    avatar

    24.04.2007. (22:16)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    Draga moja, ma ovakvih postova doista treba, ja sam isto tako šokirana nekim stvarima, nažalost klinci su sve više prepušteni sami sebi, piju, puše, droksaju se, da već u 4 razredu osnovne počinju iza škole, svi se kao trude, a to izgleda samo izvana, kao da se vrte na mjestu...treba nešto poduzeti, ne samo dopuštati da se pada u propast...
    ah draga moja šaljem ti ogromnu pusu !!!

    avatar

    24.04.2007. (22:32)    -   -   -   -  

  • LudaMarta

    Strašno, stvarno...
    Znala sam ga iz viđenja, ne osobno, ali me ipak potreslo, kao uostalom i ostatak gimnazije...
    Svi su u šoku, ne želim ni zamišljati kako je njegovim roditeljima i obitelji...
    Što je bila kap koja je prelila čašu, vjerojatno nitko nikad neće doznati.
    Baš puno razmišljam o tome jučer i danas, svi stalno pričamo o tome.
    Ponovo mi je post izmamio suze na oči, kad razmislim o svemu...
    Pozdrav šaljem, Marta

    avatar

    24.04.2007. (23:16)    -   -   -   -  

  • MENTINA

    glede tvog comment-a kod mene: bravo za super mamu!!!! Samo ostani takva! Pusa :))))

    avatar

    25.04.2007. (00:50)    -   -   -   -  

  • Njofra

    Jako je lijepo kad možeš olakšati dušu pozdrav

    avatar

    25.04.2007. (05:58)    -   -   -   -  

  • teuta

    Znam ja draga Fanny da si jaka osoba i spremna pohrvati sa svim životnim nedaćama. TAko i treba. Nek ti ovaj dan bude što ugodniji. Pozdrav...cmoka.

    avatar

    25.04.2007. (08:04)    -   -   -   -  

  • just one more dose

    zbog ovoga posta , i drugih postova o svojoj obitelji ne moraš se brinuti za odluke svoje kćeri.
    Djeca su produkt svoga okruženja , osobno mislim da se sve svede na manjak ljubavi i pažnje.

    Zbog toga ti govorim da se nemoraš brinuti , imaš divno djete koje ti dovoljno vjeruje da ti povjeri takve stvari , to je danas rijetkost.

    avatar

    25.04.2007. (09:51)    -   -   -   -  

  • Agua

    Ovih par dana je stvarno depresivno prošlo. Početak je bilo to što se dogodilo. Jučer je u gimny stvarno neka jeziva tišina bila kad smo ušli u školu. Svašta se sad priča poslije, zašto, zbog čega... Sad je za to kasno. I meni stvarno nije jasno kako nitko nije primijetio da se s njim nešto čudno događa. Njemu to nije došlo odjednom, jer je on duže vrijeme imao problema.
    Sad kad čitam o vašim kasnonoćnim razgovorima sa Zmajom, sjetim se svojih prvih takvih razgovora sa svojom mamom i kako mi je uvijek govorila (i kako mi još uvijek i govori) da mi ona prije svega želi biti prijateljica. Strašno je kako se danas djeca odgajaju. Ja sam počela izlaziti krajem 8. razreda. Sad kad sam 1. razred i kad vidim navečer u gradu djecu, stvarno ne znam šta da kažem. To su DJECA. Ljudi moji, tko može DJECU puštati navečer do ne znam koliko da lumpuju po gradu i ko zna šta još rade?! Ja stvarno ne znam šta je tim roditeljima. I žalosno je to što djecu više ne odgajaju roditelji, nego ulica...

    avatar

    25.04.2007. (09:56)    -   -   -   -  

  • prorok

    Eh to je prava mora, često se zamislim posebno sada kad moja miljenica treba da pođe u srednju školu a upisala medicinu putovanje sa vlakom društvo i svi problemi to mi često neda mirnog sna.
    Pokušavao sam i pokušavam da joj kažem koje vrijednosti života treba da sagleda sad je na raskrsnici a u boga se uzdam da sam uspio da je uputim pravim putem, prijatno popodne ti želim.

    avatar

    25.04.2007. (12:36)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Ma znaš, mislim da većina normalnih roditelja osjeća isto..taj užasan strah i nemoć i stalnu sumnju je li dovoljno učinjeno, rečeno, međutim , ja sebe barem tako tješim da djeca najviše uče oponašajući nas i nekako iz dosadašnjeg iskustva u radu s djecom, znatno su rjeđa takva zastranjivanja u toplim i bliskim obiteljima , a po svemu što čitam, tvoja je takva!
    Topli ti pozdrav ostavljam

    avatar

    25.04.2007. (14:02)    -   -   -   -  

  • katrida

    ...........i ja uvik razgovaram sa svojim sinovima i veliki je, nadam se sa 25, prešao prag opasnosti, nije želio učiti, ni baviti se sportom, iako sam ga pokušavala zainteresirati i vodila i na judo, nogom, engleski, glazbu- on nije ništa htio vježbat, osim par miseci, engleski sam ga vukla 3 godine, dosta mogućnosti sam mu pružila- ali nije bilo interesa, osim što je već 10 godina dobrovoljni vatrogasac..........ok je, ne puši, iako sam ja pušać, i u svakom razgovoru ja bi mu rekla svoje mišljenje i dozvolila da on odlući za sebe.......i imao je dobro društvo, i ima i danas- ekipa iz susjedstva, svi su zajedno odrasli........srećom ostao je sa njima, iako me malo bilo strah da će , možda, u srednjoj promjeniti društvo.......

    avatar

    25.04.2007. (15:48)    -   -   -   -  

  • miss shiny.

    evo, baš sam sad pročitala većinu vaših postova, i mogu reći da se stvarno čovijek može zamisliti nad njima...sviđa mi se kako pišete o svakidašnjim situacijama a opet na neki novi način....jako su dobri....
    ja mislim da se vi ni nemate kako sjetiti moga lica , jer mislim da se nismo nigdje ni vidjele...
    i da, btw....zanimljivije mi je čitati onda neku iskusniju osobu koja shvaća mlade, ili osobu mojih godina koja ima zrela razmišljanja, nego neke osobe sa djetinjastim razmišljanjima.....
    no da....
    ne znam ni sama više šta sam napisala....moram ić farbat lajsne (preuređujemo kuću) pa me mama zove....
    šaljem vam pozdrav i pusu, do čitanja..........

    avatar

    25.04.2007. (16:38)    -   -   -   -  

  • miss shiny.

    i da, imam novi post.....pa navratite, i malo prokomentirajte...

    avatar

    25.04.2007. (18:37)    -   -   -   -  

  • hotmama

    draga fanny, takve djece je uvijek bilo i uvijek ce biti. to je sve dio odrastanja. pa kad sam ja bila u sedmom razredu prvi put sam dosla kuci pijana ko' daska. sto smo ja i moje drustvo svasta stvarali, pao bi ti mrak na oci. skoro 20 godina kasnije svi smo okay i sredjeni i molimo boga da nasa djecu ne budu takva. sve je to stvar odgoja. djeca ce svasta probati, ali ne znaci da ce u to zagristi ili se upropastiti.

    grozno je cuti da se netko ubije, pogotovo dijete. nikad mi to nije moglo biti jasno, koliko ocajan moras biti da se to dogodi. cudi mi samo sto mama lijecnica nije uocila neku depresiju ili poremecaj.

    avatar

    25.04.2007. (19:26)    -   -   -   -  

  • rU

    ah, fanny, strašno ...
    dići ruku na sebe, pa još kad se o djetetu radi ...
    nesretni trenutak, a nitko se nije kraj njega našao ... ništa me gore ne pogodi nego suicid ...
    kažu da je to vapaj za pomoć, posljedniji i neuspješni ...
    kako je tek majci? kako se tako nešto može preživjeti? a ona mora, jer još dvoje ima ...

    nisam roditelj, no znam da nije roditelj lako biti ...
    kako zaštiti dijete, kako naći ravnotežu između nadzora i zaštićivanja i osamostaljivanja koje je nužno? treba se stalno s odlukama nositi ...
    mislim da jedino velika ljubav i stalni razgovor i povjerenje može biti prava zaštita ...

    avatar

    25.04.2007. (22:46)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Dobro si rekla da su se mjerila vrijednosti srozala, ali nikakvo čudo kad imamo krive uzore. Ali ne razumijem kako neke roditelje baš briga što im djeca rade i na što troše novac.
    I usput, 23. travnja 1779. Marija Terezija je proglasila Rijeku slobodnim gradom, aha. Pozdraw

    avatar

    26.04.2007. (02:47)    -   -   -   -  

  • plavi_suton

    sva sreća imam takvog ginekologa da niti sama još ne vjerujem ...kontrola je bitna,određen stav prema zdravlju koji zauzmeno od najranijeg djetinjstva...,zato je jako dobro što sa kćerkom puno pričaš o svemu...i ja to radim sa svojom...čak i sama imam osjećaj da sam joj više prijateljica nego majka :-)))jako,jako puno pričamo o svemu..i o problemima i općenito o svim bitnim segmentima u životu...i do sada sam zadovoljna takvim odnosom i dijete to vidi,osjeti .....i nadam se da će jednoga dana svojoj djeci pristupati na isti način....,ali ima i drugačijih priča,drugačijih roditelja...to vidim najbolje kada dođem na roditeljski...poneki roditelji ne znaju gdje im djeca lutaju dok bi trebala biti na nastavi...i to ne jednom,nego cijele školske godine i da stvar bude gora još ih i podržavaju u tome....ma neću dalje.....pozdrav tebi i pusa

    avatar

    26.04.2007. (08:05)    -   -   -   -  

  • teuta

    Draga fanny, mi ti želimo ugodan ovaj dan i punooo sreće. Pozdrav i cmokkkk.

    avatar

    26.04.2007. (08:15)    -   -   -   -  

  • tyche

    Post je tezak, tesko mi je disati nakon citanja... Ali zasjekla si u tkivo, tocno je tako kako si navela - cijele generacije su gotovo u potpunosti otudene, oni koji nisu rijetke su iznimke i produkt napornog rada roditelja, genetike i malo srece. Okolina moze upropastiti SVE sto ste ulozili u odgoj - to je porazavajuca cinjenica. Voljeli mi to priznati ili ne, tako je. I zato je potrebno biti sto vise s djecom, pricati im, kontinuirano cijeli zivot im biti prijatelj i pokusati im biti blizak. Dode jedno vrijeme da ih pukne totalni hormonalni disbalans i pocinju se drukcije ponasati, sve godine sto ste ulozili u njih, sav rad i odgoj - sve privremeno nestaje pod naletom nekih drugih stvari. Ja jos jedan pubertet prezivjet ne bih mogla, otvoreno kazem - ovaj jedan sto sam imala u kuci - moja ce kci za mjesec dana imati 22. godine - bio je kao da jasim na divljem konju i pokusavam ga zauzdati. I moram napomenuti da ja posve shvacam potrebu za potvrdivanjem identiteta u toj dobi, svi su oni pobunjenici i roditelji su im balast. I ona sama sad priznaje da ne moze shvatiti sto je njoj bilo i zasto se ponasala kako se ponasala. Sad je potpuno drukcija osoba nego li prije dvije-tri godine, a imali smo teskih pet godina za pretutnjati. Izvukli smo se uspjesno i dobro. Sto nije sa svima slucaj na zalost. Cijena koju smo platili je bila jako puno ruznih rijeci izmedu nas dvije i velika provalija koja se napravila - ja nisam popustala pod cijenu da me zamrzi. Tesko je biti single mati. Danas smo bliskije nego ikad ponovno, svjesne obje sto smo prosle i sto se moglo dogoditi - ja sam naucila cijeniti nju kao osobu jer je dokazala da je odgovorna i pametna, radisna i svjesna svijeta oko sebe, otarasila se nametljivog i upornog drustva koje je nastavilo srljati nizbrdicom, a ona je shvatila da je iza mojih postupaka stajalo nesto sasvim drugo nego sto je kao klinka zamisljala - sad ima totalno drukciju percepciju stvari koje su se dogadale.

    avatar

    26.04.2007. (10:17)    -   -   -   -  

  • kvinna

    Nisi ti zamorna, mila moja. Ti si jedna brižna mama i imaš srce za svako nesretno dijete. Ja sam rano pušila i pila, imala dečka dilera...
    Za moj pojam je največe breme na roditeljima. Kad pogledam svoju vragolanku, nekad zadrhtim... moja Marsi svojoj tinejdžerici govori: "Ti si moja krhka pahulja, mala sičušna fina pahuljica snijega. Svaki dan ti otvaram vrata i puštam te na sunce i vjetrove, molim Boga da se ne otopiš i da te ne otpušu i da se vratiš..." Svijet je takav kakav je, ali ako mi te naše biljčice zalijevamo svakodnevno sa dovoljno ljubavi, poštovanja i razumijevanja, upućujemo ih da to svijetu daju i to od njega traže.
    Zagrljaj ti ostavljam:)

    avatar

    26.04.2007. (10:37)    -   -   -   -  

učitavam...