NAPORNA SUBOTA

Ajde, fala Bogu, prošlo je i to.
Noćas sam se dobro naspavala, zaspala sam k'o klada negdje oko jedanaest. Danas sam imala gotov ručak (tko misli unaprijed), pa odmaram.
Jučer smo stigli u Zagreb negdje iza 8 ujutro, parkirali se na omiljenom mjestu, u hladovini. Doduše, Pajo je ostavio šiber otvoren, pa nam je auto bio pun latica od voćaka iz obližnjeg vrta.
Prva borba 65-a, tek oko 4 poslijepodne.
Jeli smo, zujali, gledali natjecanja u formama, tuđe borbe...Ukratko - da poludiš od dosade. Navikla sam na te proljetne vrućine, pa sam si uzela poluotvorenu obuću i kratke rukave. Dok je Pajo imao tene i non-stop kukao kako je trebao ponijeti kratke hlače i natikače. No, brzo se smirio i zalegao u auto, pustio si muziku i spavao k'o beba (!!).
Moja druga "beba", sa svojim društvom je skakutala okolo, cerekale su se - svemu i svačemu, stalno trpale u sebe hranu. Jučer ih je vodio onaj nadobudni, "pun sebe" trener i stalno pokušavao nametati svoj autoritet. No, na silu to ne ide, cure su ga izbjegavale, a ja sam šutke i zločesto uživala, gledajući kako se njegov trenerski san raspada. Ono što njihovom Paji - uspijeva uz šalu i zafrkanciju i s lijepom riječi, sa očinskim pristupom, ovom - nikako. Jučer se pokušao "uvući" sa zafrkancijom (što nikako ne ide ako ti nije prirođeno), ali - cure se nisu dale prevariti. A ja - puna vremena i uvijek spremna za psihološku procjenu, sve vidim i kužim. E, mili moj, ne možeš se prvo derati na djecu, pogotovo bez razloga, pred drugim trenerima pokazivati svoj autoritet. To se ne stjeće u roku - odmah, moraš ga zaslužiti na drugi način. Ne kažem da treba sve pustiti na volju, jer si odgovoran za njih, ali treba imati - način.
Ukratko - Zmaja je opet osvojila zlato. U finalu joj je Mađarica - predala borbu. Nije htjela ni ući u borilište, tako da ju nismo ni vidjeli.
Poslije smo se sreli s mojim poznanicima s chata. Bilo mi je drago što su slobodni, pa smo malo popričali i što je najvažnije - nasmijali se. Otkako su klinci i kojekakvi "nakazni" tipovi okupirali chat, više mnogo njih, ozbiljnijih - ne dolazi. Čujemo se mailovima, preko mobitela i telefona, vidimo kad stignemo... Prije godinu dana počeli su se baviti (u slobodno vrijeme), dodatnim hobijem - formirali su skupinu, koja kostimirana u stare kostime iz 16. stoljeća - priređuje turnire u ondašnjem stilu. Sad su ubacili i borbe sa mačevima. Da bi sve to bilo uvjerljivo, tehniku ih podučava majstor borilačkih vještina. Tako je naš Bob prvo zaradio muscul fiber od težine mača (5-10 kg). Uz to idu na bikerske susrete sa svojim oldtimer motociklima. Iako nemam tih sklonosti, volim tu njihovu energiju i otkačenost.
Krenuli smo kući iza osam navečer. Naše cure su riknule na zadnjem sjedištu. Od šestoro iz kluba - tri zlata i dvije bronce.
Kao šećer na kraju ovoj sunčanoj nedjelji, bila mi je Daša. Ušla je kao proljeće, u narandžastim lanenim hlačama, balerinkicama, sva šarena - na novom biciklu. Ostala sam bez teksta. Sav je u njenom stilu, komotan, ružičast - pravi za plac. Sad je u potrazi za bijelom košaricom, koju bi natakla ispred guvernala. Htjela sam je fotkati, ali se nije dala, pa sam samo snimila bicikl.
Donijela mi je novi CD od grupe "Tinariwen", izvorne glazbe tuarega iz jednog dijela Libije.
Njezina energija je prešla i na mene, pa smo još skupa odgledale emisiju o cvijeću Saše Šekoranje, koja me uvijek toliko raznježi, s onim prekrasnim aranžmanima od cvijeća. Daša kao Daša, uvijek dobro informirana, ispričala mi je o počecima njegove karijere.
Na kraju smo se složile da je predivno kad imaš posao u kojem možeš beskrajno uživati i još pri tome - zaraditi za život.
Bila mi je i seka, našminkana i u proljetnom stilu. Pijuckali smo svi četvero - crno vinčeko i brbljale. Onda je Zmaja s Dašom pržila CD-e i prebacivala slike.
Osjećam se nekako sretno i raspoloženo. Kako je malo potrebno da se čovjek razvedri, tek susret s ljudima koji mi odgovaraju, koje volim i koji se znaju opustiti.
Na kraju nekoliko fotkica zbrda-zdola...

Svečano otvaranje



Međunarodni sudac i osnivač našeg TKD kluba prije 30 godina, danas trenira juniore, Zmaja kod njega trenira 2 puta tjedno, majstor 6. dan (inače s mojim Pajom išao u osnovnu i zajedno su trenirali - budokwai, u Zg. Kasnije je prešao na - tae kwon do)



Jezici rade i onda kad ne treba



Jozo fotograf




Moja velika beba u horizontali, u debeloj hladovini



Ovu su ovcu cure proglasile za sretnu amajliju, jer odkad su je počele ljubiti prije borbi - pobjeđuju. Sad je svi zovemo - "sretna ovca"



Između borbi i navijanja



Zamotane noge



Fanika navečer, s podočnjacima do usta



Zbog ovog smo došli



Dašin bicikl









Daša na prepad