Marketing
PUBERTETSKI PROBLEMI
Prošao "zlatni" vikend.
Zmaja stigla u nedjelju ranom zorom, sva strgana od putovanja. Rezultat je bio - da smo svi spavali do jedanaest, a ona i nešto duže. Ostatak nedjelje je kunjala po kući u pidžami.
Dojmovi - dobri. Svih sedmero došli s medaljama 4 zlata, srebro i dvije bronce. Samo jedan dečko - junior je zadobio povredu u - nezgodno mjesto. Protivnik je bio diskvalificiran, ali on nije mogao u finale.
Sve je prošlo OK, samo ih je malo smještaj razočarao, jer su gospoda navikla na apartmane i bungalove, a ovaj put su se morale zadovoljiti s trokrevetnim sobama u hotelu "Imota". Jednu je skoro poklopio ormar, odmah po dolasku, a u pola noći je sa zida pala polica, pa su se hrabre djevojke (s crnim pojasevima), ukakale od straha. Suci su bili smješteni u hotelu "Venezia", blizu njih, pa su juniorke mogle samo sa žalošću gledati prema njegove četiri zvijezdice.
Turnir se održava prvi put i nosi ime Josipa Jovića, poginulog policajca iz Aržana. Zmaja u finalu pobijedila sa 7:0.
Hvala svima koji su napisali svoje mišljenje o frizuri. Zmaja je pročitala, zahvalila se i - ne odustaje od puštanja kose. Trenutno je tata uvjerava na sve moguće načine da ide na šišanje. No, tvrdoglavica (a nema na koga biti), je uporna. Tajo je pribjegao i najgoroj - nepedagoškoj mjeri - podmićivanju i obećavanju lovice. Ali, zasad nema efekta.
Iz mojih postova se vjerojatno vidi moj ponos i ljubav prema kćeri, pa sam možda pomalo i dosadna. Ali, pubertet je (nadam se) u punom zamahu, tako da puniji ne mogu zamisliti. Zmaja, ništa ne uči, doduše vrlo rijetko izostaje iz škole, možda par dana u godini, pa mnogo nauči na satu. Svejedno mi nije jasno, da nikad nema ništa za učiti. Tu i tamo piše zadaću i te nesretne plakate i prezentacije (hnos), ali nikako se ne mogu pomiriti sa time. Ocjene su dobre - četvorke i petice. Bojim se da tako naučena ne uleti u srednju školu i ostane - paf, kad ju snađe obimnije gradivo i stroži kriterij ocjenjivanja.
Jer, to se dogodilo meni - odmah u prvom srednje dobila sam pet komada u prvih mjesec dana - matematika, fizika, biologija, kemija i umjetnost (!!). Ovu posljednju sam dobila zato što sam sjedila u predzadnjoj klupi i brbljala, okrenuta leđima profesorici. Kad me prozvala pred ploču i pitala - o čemu upravo govorimo - normalno da nisam imala pojma. A onda sam probala muljati, slušajući šaptanje ovih iz prve klupe...Bolje da sam šutjela, jer samo sam se dodatno izblamirala...
Pubertet je težak period, shvačam, ali treba imati živce, kao brodsku užad. Ponekad me uopće ne doživljava, pa mi se čini da govorim u vjetar, a ponekad bi stalno samo razgovarala, hvata me po kući i prepričava svoje - nazovi probleme. Slušam i ostavljam tada sve drugo, iako uglavnom to nisu problemi oko kojih treba razbijati glavu, no znam da su za nju veliki kao kuća.
A glazba... Bože me sačuvaj - Tokio Hotel ori sa svih strana, njemački tekst koji mi se nikako ne uklapa u pojam glazbe, čini mi se kao da sam na maršu. Pa kad uđem u sobu - čupavi, anoreksični, našminkani Bill - napada me sa svih zidova. Sluša se doduše i nešto mirnija varijanta - Mariah, Shakira, Sting, Nelly Furtado, Norah Jones i normalniji izvođači, pa još nisam zabrinuta.
Nedugo sam joj u šali kazala - da ću ako mi dovede takovog transvestita - za zeta i jednog i drugog isprašiti iz kuće - metlom. Zmaja se smijala, a mene je ipak znoj oblio na takvu pomisao.
Nije lako, no srećom - imam dobre živce i imam samo jedan pubertet za preživjeti. Ponekad se pitam, da li bih uspjela s njih nekoliko - ostati normalna.
Odjeća je posebna priča. Uza sav moj trud da nikad ne bira odjeću prema marki, već prema kvaliteti, moja draga ipak radi ustupke općem mišljenju društva oko sebe. Nedugo je na dvije majice u Urban Republicu pljusnula lovu - da sam skoro u nesvijest pala. Na dva conjčića kvalitete - gore nego kod Kineza. Ali zato trostruko skuplje.
Hlače su sve preduge, vise na bokovima, podkošulje su - nepoznat pojam. Na nogama uglavnom - tene i starke. Dugačka je i vitka i sve joj uglavnom dobro stoji, pa mi je žao što ne izađe ponekad iz kolotečine.
Osobna higijena je toliko besprijekorna da ponekad mislim da će ostati bez kože i kose. Ne možeš doći na red za kupaonicu.
Sreća, ljeti je drugačije - ponekad (ako nije na biciklu i rolama), uleti u suknjicu i izgleda - ženstveno.
No, kad se sjetim - nisam ni sama bila bolja, mama me morala moliti da obučem suknju i haljinu, a kad je i uspjela, sprdala sam se iz toga čitavo vrijeme.
Nadam se da neće dugo...Nije to stalno i svaki dan (sreća), ali kao da ponekad nije ona moja mala, pametna curica. A ponekad reagira tako zrelo, da ostanem bez teksta.
Dobro, opet vas davim, nije to problem, ali kad nisi raspoložen ili pri živcima, zna biti naporno...
Pusu vam šaljem u slučaju da niste odustali od čitanja :)
Post je objavljen 03.04.2007. u 16:15 sati.