LJENČARENJE

Danas mi je dan protekao - lijeno.
Ustala sam u 5.30, složila mojim najdražima u frižider klopu i sokove. Kako nije bilo mjesta za mene u autu, "ispratila" sam ih na gecku. Na pidžamu sam navukla trenirku i onako u cik zore - punim gasom. Veli meni blagajnica kluba, koja je ujedno i sudac - da je vrag ne bi digao iz kreveta, a pogotovo da se popne na bicikl, ako nije nužda.
U dva auta se natrpalo petoro klinaca, trener i dva suca. I dva tate - vozača.
Ja se vratila kući, popila kavu i sprašila pun tanjur kolača... Kako ne volim vraćati se u krevet kad se jednom ustanem, prodavala sam zjale do pola devet. Čak sam i na kompu bila, što mi nije običaj tako rano.
Onda sam otišla po cvijeće, pa na groblje, zapaliti svijeće svojim najdražima. Pa je slijedio fini ručak, koji me malo umrtvio, pa poslije ručka jedna skica na koju se već neko vrijeme spremam...
Legla sam i gledala "Karate Kida IV" - iz horizontale. Jučer me ona Mirkova borba iz Manchestera toliko pogodila, da nisam još danas došla k sebi. Reći ćete - meni ni iz džepa, ni u džep, ali jedno je sigurno - krvavo zarađeni novac i sreća je umiroviti se - normalne glave.
Za vrijeme "Ramba 3", zaspala sam k'o klada i sanjala da tražim tuš po nekim katastrofalno zapuštenim svlačionicama, koje nemaju vrata (!!).
Onda me nazvao Pajo obznanivši da je Zmaja osvojila još jedno - zlato. U finalu se borila s nekom nasrtljivom curom, koja ju je dva puta guranjem - srušila na pod. Moja riba je bila prvo - jako začuđena (točno si mogu zamisliti kako je to izgledalo, zbunjena faca i sve ostalo), a onda se drugi puta ustala i riješila sve - još u prvoj rundi. Opalila je protivnicu i srušila je. Borba je prekinuta na 5:1.
Ona mala mrvica - čiji ću portret crtati - dobila je također zlato, pobjedila je u tri borbe, sva je nabrijana, a ima samo 30 kila. Protestirala je što su mlađi kadeti dobili upola manje medalje od starijih, a tata joj je rekao da što bi ona htjela, kad ima upola manje kila (!!).
Ta me vijest napunila adrenalinom, pa sam ustala i odvezla lagano krug oko grada, do Borika...
Tu sam uživala gledajući jednu mladu djevojku kako se igra s mladom vučjakinjom. Pesica je puna energije, preskače živicu i juri kao navijena. Bio mi je to baš prekrasan prizor i sjedila sam skoro pola sata, dok me nisu otjerali komarci. Pronašli su - pet centimetri gole kože na nozi - između lasteksica i sokni - pa navali. Male krvopije me sprašile doma prije reda.
Strkla sam se s mojima na ulazu.
Zmaja puna doživljaja, melju oboje u isti glas...Tek sam tada shvatila kako je lijepo koji dan odmoriti u tišini, no neka ih - doma, meni na veselje, pa makar i ne mogla doći do riječi.
Zmaja je odlučila propustiti Knin idući vikend, jer ide se na dva dana, a onda opet Novska za Prvi maj. Kad vidim da je već premorena, dođe mi ju žao. Tako da smo svi troje dogovorili da radije idemo na kupanje u Koprivnicu - u slijedeću subotu.
A i nekako mi je preforsirano da ide na državno prvenstvo - godinu dana prije i dobije curu od 17 godina, sa sedam-osam godina iskustva. Nije nikakva sila - već smo počeli nalikovati na Gipsa Kostelića, a to mi uz dužno poštovanje, nije namjera.
Pozdrav svima, koliko vas ima i odoh spat - al' sad zapravo.
Da, crvenilo oko usta se povuklo i sad se može zinuti na veliko, jesti salate i naranče (!!)