subota, 02.05.2009.
PRETVORBA I PRIVATIZACIJA - PRIGODNO UZ PRAZNIK RADA
|
Naravno, svako dobro povodom Praznika rada, 1. svibnja 2009. Druge teme u ovoj teškoj situaciji nameću se ispred svečarskih. Jedna tema, međutim, po meni je tema svih tema, i nisam vidio da je igdje javno otvorena. Možda ju je doticao Treći program, ali s malim odjekom. A to je nerazjašnjeno pitanje pretvorbe i privatizacije u Hrvatskoj. Negdje sam već spominjao da se društveni model promijenio, da tako kažem, ispod žita. Naime, vladajuća stranka, koja je izbore 1990 dobila bez gospodarskog programa (rečeno je da gospodarski program postoji ali ga neće iznositi da ga netko drugi ne bi ukrao) nakon izbora je radila kako je poželjela i napravila baš sve ovako kako danas imamo. Pretvorba društvenog u državno vlasništvo načinjena je posve po modelu nekadašnje ozloglašene nacionalizacije, samo sada u obrnutom smjeru. Za sva svoja desetljeća rada za državno dobro (uzimali su nam od plaća za bolnice, ceste, plinovode, proširenje poduzeća, uvođenje novih tehnologija, školovanja, stipendiranja, izgradnju stanova i domova kulture...) nisam dobio ništa. Odjednom je to, nazovimo moje (a tako smo se prema tome i odnosili) postalo državno, a onda je nazovimo to tako, država (a u biti se zna tko je bio država) to podijelio, zna se kome. I tako ja sada od sve svoje društvene imovine nemam ništa, a neko je dobio tvornice za jednu kunu, otjerao radnike na burzu i ulicu, prodao lijepa građevinska zemljišta i dobro se obogatio na društvenom, tj. mom i Vašem, vlasništvu. Pa ako je vlasništvu ustavna svetinja, kako to da se s njim mogla napraviti takva pretvorba, a danas to više ne bi bilo moguće? Ogroman broj problema uzrokovao je takav način pretvorbe (da se to radilo u ratu, to i da ne spominjem). Mislim da je najveće raslojavanje u našem društvu nastalo tada, a kasnije se samo produbljivalo. Hrvatska će prije ili poslije morati proći još jednu tešku katarzu da bi te nepravde koliko toliko ispravila. Opozicija se dobro uhljebila i u tom smislu ništa ne poduzima (spominje sa samo nezastarijevanje kriminala u toj pretvorbi i kasnijoj privatizaciji). Cijela ta operacija je kriminalna i duboko nepravedna. Odatle treba poći, a ne sve to opravdavati zakonskom pokrivenošću. Ako je nacionalizacija iza 1945 bila necivilizacijski čin, a jeste, onda je ista ta operacija nakon 1990 (s drugim nazivom – privatizacija) također bila necivilizacijski čin. Pa ako je nakon nacionalizacije 1945 sve nakon 1990 vraćeno bivšim vlasnicima, a jeste, onda i nakon druge nacionalizacije 1990 (pretvorbe) isto tako treba sve vratiti bivšim vlasnicima, a to nije i ne može biti država, već društvo, pa onda na koncu svaki građanin posebno, od djeteta do starca. Tko je država da naše društveno može nacionalizirati, kao što je nacionalizirala nakon 1945. Vladajućima se kosa diže na glavi pri spomenu te tema. Kad sam svojevremeno na jednom javnom predizbornom skupu upitao Žarka Domjana o tome da je narod izigran, da su Slovenci društvenu imovinu pretvorili u vaučere i podijelili svojim građanima, a Hrvatska to nije, odgovorio je da ne razumije pitanje. Da li me Vi razumijete, ili su to teme koje su prošlost, unatoč svim mukama koje i sada radi toga imamo? Eto, jedne, valjda, prebolne teme koju nitko do sada nije pokrenuo. A trebalo bi. |
