petak, 03.05.2013.
ŠTO NAJVIŠE BRINE?
|
Da je situacija u društvu jako teška to nikoga danas više ne čudi. Ništa novo. Čudi činjenica da nema meritornog stava o tome što su uzroci takvog stanja, a onda kao posljedica dobre dijagnoze slijedio bi i prijedlog izlaska iz te krize. Pitam se da li je moguće da danas nema čovjeka, ili ljudi, koji bi znali objasniti ovo stanje u kojem se nalazimo. Uz tolike stranka, uz tolike profesore, uz nobelovce, nitko ne daje objašnjenje stanja a još manje prijedloge za izlazak iz krize. Možda je ta kriza samo prividna. Možda i nismo u nju dovoljno duboko zapali. Možda se ona nije ocrtala po svim dijelovima društva. Jer da jeste, i prijedlozi za izlazak iz nje bio bi se i sam nametao. Ovako, ništa od toga. Parcijalna rješenja, naputci o mogućem poboljšanju...ništa ne donose. Mora li se stvar dodatno pogoršati pa da kriza samu sebe počne rješavati. Jer to će neminovno slijediti ako društvo samo prije toga ne shvati kamo ide i kako ga upravljati ili voditi u vremenima krize. |
srijeda, 01.05.2013.
KAKO RIJEŠITI POSTOJEĆU KRIZU?
|
Banke bi plasmanima kratkotrajno nešto mogle napraviti. Ali duboki uzroci krize su negdje drugdje. Vidim ih prvenstveno kroz globano sukobljavanje na otvorenom tržištu, koje se putem jeftinog rada na istoku sukobljava sa skupim radom na zapadu. Kad bi zapad proizvodio samo za sebe, bez utjecaja jeftinih roba s istoka, on bi mogao regulirati odnose da svi na zapadu budu zadovoljni. Jeftine istočne robe ostavljaju zapadne radnike bez posla. Zato današnji zahtjevi s prvomajskih prosvjeda da se mijenja smjer ekonomske politike ne mogu donijeti promjene bez uzimanja u obzir globanog tržišta. Premjer Milanović i da žarko želi ne može ništa učiniti. Istina je da mu je Jadranka Kosor i sve prethodne vlade ostavila hrpu opterećenja. No izlaz unutar istog sustava neće nitko (pa ni pozivani treći put) moći napraviti a da ne izađe iz začaranog kruga. S jeftinim istokom se ili mora dogovoriti (što neće biti lako moguće) da poveća svoje nadnice, ili ograničenjima uvoza njihovih roba izregulirati unutrašnja zapadna tržišta. Na tom tragu vidim mogućnosti rješenja naših kriza. Kad bi se pobudio povećani standard istočnog svijeta njihove robe automatski bi poskupjele i zapad bi mogao naći prostor za rješenja svojih kriza. Ako se to neće događati, a investitori nas zaobiđu, Hrvati će ili biti daljnji gubitnici ili (što sada u EU neće moći) bi regulacijom uvoza s istoka mogli nešto popraviti. No, izazovi globalnog svijeta nude jedinu realnu mogućnost - školovanjem i obrazovanjem postići konkurentnost koja osigurava mjesto našem čovjeku u tom globalnom svijetu. Sve drugo, koliko god bili objektivno i točno opservirani i naprijed rečeni problemi, će ostati samo utopijski snovi o mogućim djelovanjima. Ništa drugo, dakle, nećemo moći napraviti. Da zaključim: Zasučimo rukave, napregnimo svoje mozgove i samo tako idemo u sretniju budućnost! |
